Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-33/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-165/2024-29 od 24. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-165/2024-29 od 24. ožujka 2026.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo platiti tužiteljici 11.496,40 Eur sa zateznim kamatama koje na iznos od 10.600,00 Eur teku od 4. rujna 2024. do isplate, a na iznos od 896,40 Eur od 24. ožujka 2026. kao dana presuđenja pa do isplate (toč.I), odbijen je tužbeni zahtjev za daljnjih 600,00 Eur sa zateznim kamatama kao i zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos 10.600,00 Eur od 29. studenog 2023. do 3. rujna 2024. a na iznos od 896,40 Eur od 29. studenog 2023. do 23. ožujka 2026. (toč.II), te je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.187,50 Eur (toč.III).

2. Tuženik pobija presudu pod točkom I i III iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Tužiteljica odgovorom osporava žalbene navode tuženika.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale kao posljedice pada na radu kod poslodavca Kraš Prehrambena industrija d.d. Zagreb, koji je za odgovornost prema zaposlenicima za slučaj naknade štete, osiguran kod tuženika. Među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja, no sporna je bila osnova i visina tužbenog zahtjeva, te tijek zateznih kamata.

6. Prvostupanjski je sud u postupku, temeljem prijave ozljede na radu i iskaza tužiteljice utvrdio da se tužiteljica 19. lipnja 2023. oko 2,00 sata, tijekom noćnog rada, a nakon iskorištene pauze za obrok, kretala unutarnjim stepeništem u objektu tvornice prema radnom mjestu u pogonu, u prizemlju, da je netko od radnika ugasio stubišnu rasvjetu, te je tužiteljica, zbog neosvijetljenog stubišnog prostora, pala i ozlijedila desnu nogu.

7. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja a pozivom na odredbe čl. 25. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 71/14, 118/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR), te čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), podredno i odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), utvrdio je odgovornost poslodavca, tuženikova osiguranika, za nastanak štetnog događaja, obrazlažući kako nisu ispunjene pretpostavke za oslobađanje od odgovornosti jer je tužiteljica bila u radnoj odjeći i klompama koje joj je osigurao poslodavac, kretala se po stepenicama uobičajenim hodom, a bilo je za očekivati da će stepenište, tijekom noćnih sati, dok su radnici u smjeni, biti stalno osvijetljeno.

8. Temeljem nalaza stalnog sudskog vještaka, utvrdio je da tužiteljici po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada 10.600,00 Eur, a po osnovi imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege 896,40 Eur, te naložio tuženiku isplatiti joj navedene iznose, sa zateznim kamatama kako je ranije navedeno.

9. Prvostupanjski je sud otklonio tuženikov prigovor da je agregatni limit koji je bio ugovoren u iznosu od 79.633,69 Eur, iskorišten, obrazlažući kako je tuženik, da bi se mogao pozivati na agregatni limit, morao odmah nakon što je tužbu primio na odgovor (13.2.2024.) rezervirati utužena sredstva za naknadu štete sukladno čl. 106. Zakona o osiguranju (Narodne novine, broj 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22, 152,24, dalje: ZO) i čl. 6. Pravilnika o minimalnim standardima, načinu obračuna i mjerilima za izračun tehničkih pričuva prema računovodstvenim podacima (Narodne novine, broj 72/19, 151/22, 155/22, dalje: Pravilnik) a ne nakon toga isplaćivati novčana sredstva osobama koje su u odnosu na tužitelj icu kasnije prijavile štetu, te potom tvrditi da više nema obvezu naknade štete prema njoj. Nadalje obrazlaže, kako je pregledom potvrda o izvršenim nalozima i tablice isplaćenih šteta, utvrdio kako je tuženik, nakon podnošenja tužbe (6.2.2024.) odnosno primitka tužbe na odgovor, drugim oštećenicima isplaćivao naknade štete u iznosima koji daleko premašuju utuženi iznos, radi čega je odbio prijedlog tuženika za provođenje financijskog vještačenja, kao nepotrebno.

10. U žalbenom stadiju sporno je samo je li tuženik oslobođen obveze na isplatu štete, obzirom da je agregatni limit iskorišten.

11. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, te žalbene navode tuženika, ovaj sud ne nalazi da je sud prvog stupnja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje, sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, a ni bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe, budući je izreka presude jasna, razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe izvedenim dokazima.

12. Nadalje, nije počinio ni bitnu povredu iz čl. 8. st. 1. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP, budući je savjesno i brižljivo ocijenio provedene dokaze, svaki zasebno i sve zajedno, kao ni bitnu povredu iz čl. 220. st. 2. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP time što nije proveo dokaz financijskim vještačenjem na okolnost iskorištenosti agregatnog limita jer sud odlučuje koje će od predloženih dokaza provesti, a provedeni dokazi bili su dostatni za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja.

13. Iz prvostupanjske presude i stanja spisa predmeta proizlazi da je poslodavac tužiteljice KRAŠ prehrambena industrija d.d. Zagreb, bio osiguran kod tuženika, policom osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima uz agregatni limit - gornju granicu obveze osiguratelja za sve osigurane slučajeve u ugovornom razdoblju, u iznosu od 79.633,69 Eur.

14. Kako je u ugovornom razdoblju tužiteljica ozlijeđena na radu, dakle nastupio je osigurani slučaj, to je tuženik, kao osiguratelj, kojemu se tužiteljica obratila zahtjevom za naknadu štete, sukladno čl. 964. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) odgovoran za štetu nastalu tužiteljici, odnosno dužan joj je tu štetu naknaditi.

15. Prema odredbama čl. 106. st. 1. ZO društvo za osiguranje dužno je oblikovati tehničke pričuve u skladu sa svojim obvezama iz ugovora o osiguranju, odnosno ugovora o reosiguranju (st.1.), a vrijednost tehničkih pričuva mora odgovarati sadašnjem iznosu koji bi društvo za osiguranje mora lo platiti kad bi svoje obveze iz ugovora o osiguranju, odnosno ugovora o reosiguranju odmah prenijelo na drugo društvo za osiguranje (st.2.).

16. Odredbama čl. 6. Pravilnika propisano je da se pričuve šteta oblikuju u visini procijenjenih obveza koje je Društvo dužno isplatiti na temelju onih ugovora o osiguranju kod kojih je osigurani slučaj nastupio prije kraja obračunskog razdoblja, uključujući sve troškove koji na temelju tih ugovora terete Društva (st.1.), time da pričuve šteta moraju, pored procijenjenih obveza za nastale prijavljene ali još neriješene štete, obuhvaćati i procijenjene obveze za već nastale ali još neprijavljene štete (st.2.).

17. I ovaj je sud mišljenja, kako je, u smislu navedenih odredaba tuženik, najkasnije od primitka tužbe na odgovor (prema podacima e-Spisa 13.2.2024.), bio u obvezi predvidjeti sredstva za isplatu tužiteljičina zahtjeva, neovisno od toga što je osporavao da se radi o ozljedi na radu navodeći kako šteta nije nastala vezano za radni proces, koje se osporavanje pokazalo neosnovanim.

18. Iz Pregleda šteta po polici (l.s.149), izdanog 6. veljače 2025. vidljivo je kako je tuženik, po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], isplatio: 380,00 Eur prema prijavi štete od 8.10.2024.; ukupno 637,00 Eur prema prijavi od 30.9.2024.,1.090,00 Eur prema prijavio od 21.2.2024.; 790,00 Eur prema prijavi od 3.4.2024., 2.220,00 Eur prema prijavi od 4.4.2024., 630,00 Eur prema prijavi od 5.4.2024., 990,00 Eur prema prijavi od 17.7.2024., 830,00 Eur prema prijavi od 17.7. 2024., 350,35 prema prijavi od 350,35 Eur, 2.700,00 Eur prema prijavi od 26.2.2024., 830,00 Eur prema prijavi od 19.2.2024., 1.660,00 Eur prema prijavi od 11.6.2024., 2.420,00 prema prijavi od 23.5.2024., 630,00 Eur prema prijavi od 8.7.2024., 9.500,00 Eur prema prijavi od 25.9.2024., 460,00 Eur prema prijavi od 21.2.2024., 1.550,00 Eur, 750,00 Eur i 848,00 Eur prema trima prijavama od 1.3.2024., 500,00 Eur i 1.142,00 Eur prema dvjema prijavama od 29.2.2024., što zbrojeno znatno premašuje iznos dosuđen tužiteljici u ovom postupku.

19. Žalbeni navodi tuženika kako je agregatni limit iscrpljen nisu od značaja, jer u postupku nije sporno je li taj limit iscrpljen, već je sporno je li unatoč tom tuženik u obvezi naknaditi štetu tužiteljici. Kako tuženik, nakon saznanja za zahtjev tužitelj ice, pogrešno smatrajući da se radi o neosnovanom zahtjevu, nije taj zahtjev imao u vidu, već je drugim oštećenicima koji su svoje zahtjeve postavili nakon tužiteljici isplaćivao naknade štete, bilo temeljem sudske odluke ili svoje procjene da se radi o osnovanom zahtjevu, to bi prema shvaćanju tuženika, tužiteljica zbog takve njegove pogrešne procjene trebala biti uskraćena za naknadu štete koja joj pripada i za koju je zahtjev postavila pravovremeno, prije nego je limit iscrpljen. Takvo tuženikovo shvaćanje nije prihvatljivo. Naime, kad je tuženik znao za tužiteljičin zahtjev trebao ga je uzeti u obzir sukladno redoslijedu podnošenja istog, odnosno predvidjeti sredstva kojima će taj zahtjev u slučaju uspjeha namiriti, što propustio učiniti, a posljedice tog propuštanja ne može trpjeti tužiteljica, čiji je zahtjev osnovan i pravovremeno podnesen, neovisno od toga što je u međuvremenu agregatni limit iscrpljen.

20. Stoga kako tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnosti i zakonitost pobijane odluke, to je temeljem odredaba čl. 368. st. 1. ZPP žalba odbijena a prvostupanjska presuda potvrđena.

21. Temeljem odredaba čl. 54. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe odbijen je kao neosnovan.

U Šibeniku, 30. lipnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić