Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-908/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa punomoćnik Mario Patača, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jure Strgačić, odvjetnik u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru broj Povrv-520/2024-11 od 26. rujna 2025., dana 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj Povrv-520/2024-11 od 26. rujna 2025. pod točkom I. do III. i u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 125,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbacuje se podnesak tužitelja od 29. travnja 2026. - dopuna žalbe kao nepravovremena.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Katarine Oguić broj UPP/OS-Ovrv- 751/2024, Ovrv-9520/2024 od 28. kolovoza 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3,41 EUR na ime zateznih kamata obračunatih na podmireni iznos glavnice i na dio troška ovršnog postupka, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju preostali dio troška ovršnog postupka u iznosu od 72,50 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama od 28. kolovoza 2024. do isplate, te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 3,41 EUR računajući od dana podnošenja zahtjeva sudu 2. prosinca 2024. pa do dana plaćanja, sve u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 138,27 EUR, a pod točkom IV. izreke naloženo je tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 125,00 EUR sa zateznim kamatama od 26. rujna 2025. do isplate, dok je tuženica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova u preostalom u visini od 62,50 EUR. Rješenjem je utvrđeno da se tužba smatra povučenom u dijelu glavnice u iznosu od 154,34 EUR i dijela troška ovršnog postupka u iznosu od 10,00 EUR, u kojem dijelu je ukinut navedeni platni nalog.

2. Tužitelj pravodobnom žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu parničnog troška.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka koji je započeo prijedlogom tužitelja za ovrhu, a nastavljen je kao parnični postupak povodom prigovora tuženice na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Katarine Oguić broj UPP/OS-Ovrv-751/2024, Ovrv-9520/2024 od 28. kolovoza 2024., u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3,41 EUR na ime zateznih kamata obračunatih na podmireni iznos glavnice i na dio troška ovršnog postupka te zahtjev za isplatu procesne kamate na taj iznos.

6. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467.a ZPP koje se odnose na spor male vrijednosti.

6.1. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, žalba protiv presude u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, stoga tuž itelj nedopušteno pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje ne mogu biti predmet preispitivanja u žalbenom postupku u sporu male vrijednosti.

7. Pobijajući navedenu presudu suda prvog stupnja, tužitelj u žalbi u prvom redu nalazi ostvarenom bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, interpretirajući sadržaj navedene odredbe, ali ne konkretizirajući uočene povrede, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba postupka na koje se pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP.

8. U tijeku prvostupanjskog postupka utvrđeno je i pravilnost tog utvrđenja se ne može pobijati žalbom:

-da iz ugovora o kupoprodaji nekretnina iz 2019. slijedi da je tuženica prodala trećim osobama nekretnine oznake čest. br. 474/1, 474/5, 475/1 i dio čest. 473, sve k. o. [katastarska općina], koji su nakon stupanja u posjed bili u obvezi snositi sve poreze i doprinose u svezi s posjedom i vlasništvom kupljenih nekretnina,

-da su na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina novi vlasnici 2. veljače 2019., odnosno opravdanjem predbilježbe 28. veljače 2019. , uknjižili svoje pravo vlasništva na označenim nekretninama,

-da tuženica nije bila obveznica plaćanja isporučene električne energije koju nije koristila još od 2019., te da tužitelj nije dostavio dokaz o postojanju ugovora kojim bi se dokazivao ugovorni odnos između tuženice i isporučitelja električne energije pa da tuženica nije obvezna platiti traženi iznos glavnice, niti pripadajuće zatezne kamate,

-da tuženica nije dužna snositi troškove ovršnog postupka jer isti nije prouzročen njezinim postupanjem,

-da iako je tužitelj tvrdio da su glavnica i dio troška ovršnog postupka podmireni 2. i 5. rujna 2024., da nije dokazao da je tu tražbinu podmirila upravo tuženica, pa da se ne može smatrati da je davanjem otplate tuženica priznala dug.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, imajući u vidu da je tuženica osporila osnovu i visinu potraživanja te pasivnu legitimaciju tvrdeći da nije vlasnik nekretnine od 2019. što da proizlazi iz kupoprodajnog ugovora i izvatka iz zemljišne knjige, zaključivši da je teret dokaza da je tuženica bila u ugovornom odnosu i da je koristila nekretninu u 2024. bio na tužitelju, prvostupanjski sud nalazi da kraj činjenice da tuženica od 2019. ne koristi spornu nekretninu, niti je od tog trenutka bila u statusu kupca električne energije, to da ista nije obveznik plaćanja isporučene električne energije u smislu članka 42. stavak 2. Zakona o tržištu električne energije („Narodne novine“, broj111/21, 83/23, 17/25, dalje: ZTEE), jer da postojanje važećeg ugovora kao i vlasništvo ili faktično korištenje nekretnine, predstavljaju nužne pretpostavke za nastanak obveze plaćanja isporučene električne energije, a činjenica da je tužitelj u svojim internim evidencijama tuženicu i dalje vodio kao krajnjeg kupca da ne može proizvesti pravne učinke prema trećima odnosno ne može stvoriti obvezu plaćanja na strani tuženice budući da se radi o internoj ispravi tužitelja koja ne može zamijeniti niti dokazati postojanje ugovornog odnosa. Stoga zaključuje da tuženica nije obvezna platiti traženi iznos glavnice, niti pripadajuće zatezne kamate zbog čega odlučuje kao u izreci.

10. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer kada je utvrdio da tuženica nije obveznik plaćanja isporučene električne energije, a kojim utvrđenjem je vezan ovaj žalbeni sud, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo (članak 9. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 155/23, članak 3. stavak 1. točka 40. i članak 42. stavak 2. ZTEE) kada je odlučio kao u izreci pobijane presude (članak 451. ZPP).

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja valja navesti da izvadak iz poslovnih knjiga i račun predstavljaju vjerodostojne isprave. Ove isprave dakle, ne predstavljaju javnu ispravu u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZPP uz koju se veže presumpcija istinitosti. Međutim, iako vjerodostojna isprava nema tu kvalitetu ovršne isprave, njome se s obzirom na izdatnika i njezin sadržaj u visokom stupnju vjerojatnosti ukazuje na postojanje tražbine koja je u njoj navedena, ali ukoliko se vjerodostojna isprava ospori u cijelosti ili u nekom dijelu, tada je tužitelj dužan dokazati istinitost sadržaja te isprave, što, kako to slijedi iz utvrđenja prvostupanjskog suda, tužitelj u ovom slučaju nije dokazao.

12. Glede navoda u žalbi da tuženica koja se do tada nalazila u obveznopravnom odnosu s tužiteljem nije dokazala da je sukladno odredbama članka 13. i 30. Općih uvjeta obavijestila tužitelja o nastaloj promjeni vlasništva u roku od 30 dana od nastanka te promjene, kao i glede navoda kojima se ukazuje na pogrešnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, navesti je da isti nisu mogli biti predmetom preispitivanja ovog suda budući da se radi o žalbenom razlogu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog kojih razloga se u sporu male vrijednosti, kao što je predmetni, ne može izjaviti žalba.

13. Stoga žalba tužitelja nije osnovana.

14. Budući da tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tužitelja kojom se pobija odluka o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu ukazuje neosnovanom.

15. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i primjenom članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

16. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, pri čemu je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP).

17. Podnesak tužitelja koji je podnio 29. travnja 2026., a kojim dostavlja odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici, i koji bi formalno bio dopuna žalbe, valjalo je u tom kontekstu kao nepravovremenu odbaciti temeljem odredbe članka 367. stavak 1. u svezi članka 358. ZPP, jer je pobijana presuda tužitelju dostavljena 26. rujna 2025., te je rok od 15 dana za podnošenje žalbe svakako istekao ranije, pa je o toj dopuni žalbe valjalo odlučiti kao u točci II. izreke ovog rješenja.

18. U nepobijanom dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tuženice za naknadu troška postupka te u dijelu kojim je utvrđeno povlačenje tužbe, prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 30. lipnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić