Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ob-38/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Jasmine Crnić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Jeleč- Pecirep, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mirjani Žrvnar odvjetnici u Puli, protiv tuženika IT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], aktualno u Zatvoru u Puli, uz sudjelovanje mlt. DT, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po posebnoj skrbnici AT iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, radi razvoda braka s mlt. djecom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-20/2023-69 od 6. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice BT i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P Ob-20/2023-69 od 6. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod točkom III. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

„I. Razvodi se brak zaključen između tužiteljice BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], prezime prije sklapanja braka: B, rođena **.**.1991. i tuženika IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1973., a koji je brak sklopljen dana 5. travnja 2017. u Puli, a upisan u matici vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2017. pod rednim brojem 00070.

II. Zajedničko dijete stranaka mlt. DT, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2017. stanovat će sa tužiteljicom - majkom BT, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi [adresa].

III. Tužiteljica - majka BT, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivati će samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. DT, OIB: [osobni identifikacijski broj] osim u dijelu zastupanja u vezi s bitnim osobnim pravom mlt. djeteta koje se odnose na promjenu osobnog imena mlt. djeteta te vjeroispovijesti mlt. djeteta, a u kojem dijelu će roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb.

IV. Tuženiku - ocu IT, OIB: [osobni identifikacijski broj] zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa sa mlt. DT, OIB: [osobni identifikacijski broj].

V. Nalaže se tuženiku IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje mlt. DT, OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečno doprinosi iznosom od 264,00 eura počevši od dana donošenja ove odluke pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski razlozi i to do svakog 15-og u mjesecu za taj mjesec zajedno za zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine i to uplatom na tekući račun tužiteljice kao zakonske zastupnice mlt. djeteta otvoren u OTP Banci d.d. IBAN [broj bankovnog računa]. VI. Nalaže se tuženiku IT, OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tužiteljici BT, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom III. i V. žali se tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima. Ujedno potražuje i naknadu troška žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za razvod braka, određivanje adrese stanovanja djeteta i uređenja roditeljske skrbi te osobnih odnosa s djetetom, kao i određivanje uzdržavanja.

6. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ)

7. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a u vezi sa čl. 346 ObZ ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka te na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da su tužiteljica i tuženik bili u izvanbračnoj zajednici od 2014., a sklopili su brak 5. travnja 2017.

- da je u braku stranaka 13. rujna 2017. rođen sin mlt. DT,

- da je tuženik višegodišnji ovisnik, u službi za prevenciju ovisnosti nalazi se od 1998., u nekoliko navrata služio je kaznu zatvora, sveukupno sedam do osam godina , te je i u trenutku zaključenja glavne rasprave bio u istražnom zatvoru,

- da su u bračnoj zajednici stranaka veći problemi počeli tijekom 2022., tuženik je znao udariti tužiteljicu, prijetio joj je smrću, prijavila je to policiji te je tada i napustila bračnu zajednicu,

- da je tuženiku određena i sigurnosna mjera zabrane približavanja i komuniciranja u odnosu na tužiteljicu te mlt. djecu DT i I (sina tužiteljice iz prijašnje veze),

- da tužiteljica živi sa djecom na adresi [adresa], u stanu koji joj je na besplatno korištenje ustupio prijatelj, trenutačno je nezaposlena, a prima socijalne naknade te dječji doplatak, pomaže im Udruga za nasilje nad ženama i Crveni križ,

- da tuženik ne ostvaruje osobne odnose sa mlt. DT, niti je na bilo koji način angažiran u skrbi za njega, te ne plaća ni uzdržavanje,

- da je tuženik nezaposlen, iako je radno sposoban i iskazuje paranoidne ideje proganjanja,

- da je tuženik lišen roditeljske skrbi u odnosu na dvoje djece iz prijašnjih veza iz razloga što ne sudjeluje u skrbi za djecu, ne plaća uzdržavanje te s njima ne održava osobne odnose,

- da je tužiteljica liječeni ovisnik te ima i dijagnozu F43.3. poremećaj prilagodbe i F43.1. i propisana joj je farmakoterapija,

- da je tužiteljici u svrhu jačanja svijesti i odgovornosti te njezinih roditeljskih kapaciteta, nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Pula (dalje: HZSR) izrekao mjeru stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o mlt. DT i mlt. I počevši od 21. travnja 2025. do 21. listopada 2025. koja se nije provodila zbog nesuradnje tužiteljice,

- da je terenskim izvidom na adresi stanovanja tužiteljice 20. ožujka 2025. utvrđeno da je stan uredan i opremljen svim namještajem i uređajima,

- da je u vrijeme donošenja predmetne prvostupanjske presude nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj K-61/2024 od 31. svibnja 2024. tuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje i i kaznenog djela protiv pravosuđa – neizvršavanja sudske odluke te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uz uvjetnu osudu te mu je određena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja u odnosu na žrtvu BT, kojoj se okrivljenik ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze s njom, koja sigurnosna mjera je izračena u trajanju od 1 (jedne) godine,

- da je rješenjem Županijskog suda u Puli broj K ir-1004/2025-16 od 2. prosinca 2025. tuženiku produljen istražni zatvor, zbog postojanja osnovane sumnje da je tuženik počinio jedno kazneno djelo protiv pravosuđa – neizvršavanje sudske odluke, dva kaznena djela protiv braka i obitelji i djece – povredom djetetovih prava, jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom te dva kaznena djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom,

- da je 8. prosinca 2025. pribavljeno mišljenje djeteta mlt. DT koji je iskazao jasnu želju da nastavi živjeti sa majkom, djetetovo mišljenje proizlazi iz njegovog doživljaja majke kojoj je privržen i koja mu daje osjećaj sigurnosti, predvidivosti i topline, a ovom trenutku mlt. DT nije spreman i ne želi uspostaviti odnos sa ocem,

- da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob - 367/2022 od 25. svibnja 2023. određena privremena mjera kojom je odlučeno da mlt. DT stanuje sa tužiteljicom te je određeno i da će majka ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb nad mlt. djetetom u cijelosti. Određeno je i da se ostvarivanje osobnih odnosa mlt. DT sa ocem IT neće odvijati sve dok se pravomoćno ne okonča postupak koji se vodi kod toga suda između istih stranaka pod brojem P Ob -20/2023. a ujedno je naloženo tuženiku da doprinosi za uzdržavanje djeteta iznos od 220,00 eura mjesečno počevši od 1. srpnja 2022. pa dok za to budu postojali uvjeti.

9. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud pravilno je pobijanom presudom razveo brak stranaka primjenom čl. 51. st. 1. toč. 2. i 3. ObZ, pravilno je donio i odluku o tome da dijete stranaka stanuje sa majkom, te zabranio ostvarivanje osobnih odnosa sa ocem, a također je pravilna i odluka u pobijanom dijelu kojim je odlučeno o ostvarivanju prava na roditeljsku skrb (čl. 105. st.1. i 3. ObZ te čl. 413., čl. 119. u svezi s čl. 123. ObZ). I odluka o visini uzdržavanja koje je određeno u minimalnom propisanom iznosu sukladno Odluci o minimalnim mjesečnim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025), počevši od dana donošenja prvostupanjske presude također je pravilno donesena na temelju čl. 288. st. 1., čl. 306., čl. 307., čl. 311., čl. 313., čl. 314. i čl. 317. st. 1. ObZ.

10. Vezano uz zahtjev tužiteljice da joj se povjeri samostalna roditeljska skrb i u odnosu na odluku o promjeni djetetovog osobnog imena i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti, prvostupanjski sud je iznio dostatne razloge koji zahtjev tužiteljice čine neosnovanim, cijeneći pritom mišljenje HZSR i posebnog skrbnika mlt. djeteta. I ovaj drugostupanjski sud također smatra da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke da majka i o tim bitnim osobnim pravima mlt. djeteta odlučuje potpuno samostalno, bez suglasnosti oca.

11. Naime, prema odredbi čl. 104. st. 1. ObZ roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb, a sukladno čl. 105. st. 1. ObZ jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Nadalje, roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije u skladu sa dobrobiti djeteta, jer u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta (stavak 4. istog članka), a sukladno stavku 5. istog članka kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno čl. 100. ObZ. Prema čl. 100. st. 1. ObZ zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnosi se na promjenu djetetova osobnog imena, promjenu prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti.

12. Sukladno navedenim zakonskim odredbama za zaključiti je da roditelji prvenstveno zajednički i sporazumno ostvaruju roditeljsku skrb, a što predstavlja njihovo pravo i dužnost s obzirom da je to svakako u najboljem interesu maloljetnog djeteta. Izuzeci od navedenoga propisani su zakonom (npr. ako je drugi roditelj umro ili je proglašen umrlim sukladno čl. 105. st. 2. ObZ) dok također i sud može odlučiti da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb i to potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o nekom bitnom pitanju u vezi s djetetom, ali prvenstveno pri tome cijeneći djetetovu dobrobit.

13. Tužiteljica se u ovom postupku protivila zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi te je predložila da ona potpuno samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na mlt. zajedničko dijete stranaka te je stoga bila dužna u postupku dokazati da zajednička roditeljska skrb nad maloljetnim djetetom i u odnosu na donošenje odluke u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta koje se odnosi na promjenu djetetova osobnog imena i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti također nije u skladu sa dobrobiti djeteta.

14. Iz do sada provedenog postupka proizlazi da je tuženik nepravomoćno kazneno osuđen na uvjetnu kaznu zatvora, ujedno mu je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećene – tužiteljice na razdaljini od 100 metara u trajanju od godine dana, a u tijeku je i istražni postupak zbog nasilničkog ponašanja tuženika prema tužiteljici i njenom sinu iz ranije veze, kao i da tuženik nije brinuo niti o djeci iz ranijih veza te je u odnosu na njih i lišen prava na roditeljsku skrb. Međutim, i po pravnom shvaćanju ovog suda sve navedeno još uvijek u dovoljnoj mjeri ne opravdava donošenje odluke da tužiteljica potpuno samostalno može odlučiti o promjeni djetetova osobnog imena i vjersku pripadnost djeteta, niti je tužiteljica tijekom postupka navela koji bi uopće bio razlog za te promjene i zbog čega bi to uopće bilo u interesu djeteta. Pri tom u slučaju da bilo kada u daljnjem životu i dođe do takve (opravdane) potrebe, za ukazati je tužiteljici da sve i da tuženik doista ne bi bio suglasan ili dostupan za zajedničko donošenje odluke o tim bitnim pitanjima u skladu sa najboljim interesom djeteta stranaka, tada majka uvijek ima na raspolaganju zakonom propisanu proceduru na temelju koje u skladu sa odredbom čl. 478. st. 1. toč. 6. u vezi čl. 100. st. 5. ObZ može tražiti da odluku o tome donese sud.

15. S obzirom na navedeno pravilna je odluka suda prvog stupnja da je za odlučivanje o bitnim pitanjima u vezi s djetetom koja se odnose na promjenu osobnog imena i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti potrebna i pisana suglasnost oca, jer za sada ništa ne ukazuje da bi bilo u interesu djeteta da o tome samostalno, bez ikakvog utjecaja oca (pa ni suda) odlučuje sama majka.

16. Odluka o uzdržavanju također je pravilno donesena primjenom odredbi čl. 288. st. 1. čl. 310. te čl. 311. st. 1. i 2. ObZ prihvativši zahtjev tužiteljice da se obveza uzdržavanja za mlt. DT odredi u ukupnom mjesečnom iznosu od 267,00 eura – koliko iznosi zakonom propisan minimum za dijete starosti 7- 12 godina sukladno Odluci o minimalnim mjesečnim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 75/2025), počevši od dana donošenja prvostupanjske presude.

17. Žalbeni navodi kojima tužiteljica navodi kako smatra da je sud „trebao odrediti tuženiku i obvezu plaćanja razlike između iznosa koji su dosuđeni privremenom mjerom i minimalnih iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje djeteta te životne dobi prema važećim odlukama o minimalnim mjesečnim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta“ također nisu osnovani. Naime, Odlukom o minimalnim mjesečnim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 48/2023) za uzdržavanje djeteta dobi kao tada mlt. DT bio je propisan minimalni mjesečni iznos od 172,67 eura, prema Odluci iz 2024. („Narodne novine“, broj 49/2024) bio je propisan iznos od 195,16 eura, te nakon što je mlt. DT navršio 7 godina iznos od 229,00 eura, iz čega proizlazi da je u na jvećem dijelu razdoblja na koje se odnosi privremena mjera uopće i nema razlike između iznosa koji su dosuđeni privremenom mjerom i minimalnih iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje djeteta te životne dobi prema važećim odlukama o minimalnim mjesečnim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, već da je privremenom mjerom određen iznos zapravo i viši od minimalnog (s izuzetkom razdoblja od 13. rujna 2024. do 2. svibnja 2025. a što ne utječe na pravilnost odluke suda prvog stupnja).

18. Kako žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost ni zakonitost pobijane presude, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi presudu prvostupanjskog suda na temelju čl. 368. st. 1. ZPP.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 166. u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP, jer tužiteljica nije uspjela žalbom osporiti presudu, pa je njen zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan.

U Šibeniku 30. lipnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić