Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-69/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Stokrp predsjednice, Vesne Britvec suca izvjestitelja i Ivane Mašić člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borisu Kunčeku, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Firiju, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 3. prosinca 2024., broj Pn- 37/2023-26, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu od 3. prosinca 2024., broj Pn-37/2023-26 u dijelu kojim se nalaže tuženiku ĆP iz [adresa], da tužiteljici TP iz [adresa], isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.024,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. prosinca 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

- dok se djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava presuda Općinskog suda u Đakovu od 3. prosinca 2024., broj Pn-37/2023-26 i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 200,00 EUR kao neosnovan,

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 870,67 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 3. prosinca 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a s preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška tužiteljica se odbija kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 90,37 EUR, dok se odbija sa zahtjevom za naknadu troška žalbe u iznosu od 462,72 EUR do traženih 553,09 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Đakovu od 3. prosinca 2024., broj Pn-37/2023- 26 točkom I. izreke djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i naložena je tuženiku isplata iznosa od 1.224,50 EUR na ime naknade neimovinske štete, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 913,61 EUR, a točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.206,25 EUR sa zakonskom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pobija i odluku o troškovima postupka. U bitnome navodi da prvostupanjski sud iako se poziva na pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Osijeku broj Pp J-123/2019 od 14. ožujka 2019., da iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi da su prvostupanjski sud, ali i vještaci koji su ovom predmetu vještačili navedenu presudu i pročitali. U nastavku žalbe tuženik analizira prekršajni postupak i presudu Općinskog suda u Osijeku broj Pp J-123/2019 od 14. ožujka 2019., osporava nalaze i mišljenje vještaka kao i visinu dosuđenih iznosa štete, predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice uz naknadu troškova postupka tuženiku kao i trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete proizašle iz štetnog događaja od 13. listopada 2018. za koju je, prema navodima tužbe, isključivo odgovoran tuženik.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije zahvaćena niti donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni ona na koju u žalbi ukazuje tuženik iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava (nalaza vještaka i iskaza svjedoka).

7. Činjenično stanje pravilno je utvrđeno i pravilno je primijenjeno materijalno pravo da je ozljeđivanjem tužiteljice u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO). U odnosu na neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da s osnova pretrpljenih fizičkih bolova tužiteljici pripada iznos od 324,50 EUR, a s osnove pretrpljenog straha iznos od 700,00 EUR, kao pravedna novčana satisfakcija.

7.1. Međutim, prilikom određivanja novčane satisfakcije s osnova naknade štete koju potražuje tužiteljica za duševne boli zbog poniženja, povrede ugleda i časti, kao jedne od kvalifikatornih okolnosti povreda prava osobnosti, suprotno stavu prvostupanjskog suda zauzetog u pobijanoj presudi, prema stavu ovog suda, u predmetnom šetnom događaju kod tužiteljice nije došlo do povrede ugleda i časti kao posljedice štetnog događaja, pa tužiteljici na ime povrede prava osobnosti s te osnove na pripada iznos naknade štete od 200,00 EUR .

8. Naime, iz pobijane presude, ali i iz stanja spisa proizlazi:

- da je tuženik 13. listopada 2018., ispred ulaza stambene zgrade [adresa], u [adresa], u kojoj živi tužiteljica, a tada je živio i tuženik, tužiteljicu uhvatio rukom za vrat te je uslijed toga tužiteljica udarila glavnom u zid,

- da je prvostupanjski sud izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pp J-123/2019-30 od 14. ožujka 2019., kojom je tuženik presuđen da je 13. listopada 2018., ispred ulaza stambene zgrade [adresa], u [adresa], na naročito drzak i nepristojan način narušavao javni red i mir uhvativši tužiteljicu rukom za vrat te je uslijed toga tužiteljica udarila glavom u zid i pravomoćno proglašen krivim radi remećenja javnog reda i mira s novčanom kaznom od 700,00 kn zbog počinjenja prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,

- da je tužiteljica tom prilikom pretrpjela neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti koja je predmet ovog parničnog postupka,

- da su saslušani tužiteljica i tuženik,

- da je izvršen uvid u priloženu medicinsku dokumentaciju tužiteljice,

- da je provedeno i vještačenje po vještaku traumatologu i vještaku psihijatru koji su na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice na Klinici za psihijatriju, Klinički bolnički centar Osijek, **.**.2024., dali nalaz i mišljenje da je kao posljedica štetnog događaj kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti u vidu pretrpljenih fizičkih bolova i straha,

- da je nakon dostave nalaza i mišljenja oba vještaka, tužiteljica uredila, tužbeni zahtjev,

- da tuženik ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka.

9. Na temelju rezultata provedenih dokaza prvostupanjski sud djelomično usvaja tužbeni zahtjev i donosi pobijanu presudu.

10. Građanskopravna odgovornost je šira od prekršajne odgovornosti pa je pravilno u ovom postupku prvostupanjski sud proveo sve dokaze u vezi štetnog događaja.

11. Nesporno je da je tuženik proglašen krivim u prekršajnom postupku presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pp J-123/2019-30 od 14. ožujka 2019., da je 13. listopada 2018., ispred ulaza stambene zgrade [adresa], u [adresa], na naročito drzak i nepristojan način narušavao javni red i mir uhvativši tužiteljicu rukom za vrat te je uslijed toga tužiteljica udarila glavom u zid, dakle, radi remećenja javnog reda i mira kažnjen je s novčanom kaznom od 700,00 kn zbog počinjenja prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice i na isto je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1100. ZOO-a, u odnosu na potraživanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti.

13. Proizlazi iz pobijane presude da je temeljem odlučnih činjeničnih utvrđenja, cijeneći pritom i iskaze parničnih stranaka i ocjenjujući nalaz i mišljenje vještaka, sud prvog stupnja usvajajući djelomično tužbeni zahtjev, zaključio je da nedvojbeno postoji isključiva odgovornost tuženika za štetni događaj, iako se u pobijanoj presudi u obrazloženju ne osvrće niti na pravomoćnu presudu donesenu u prekršajnim postupku u koju je nesporni izvršio uvid prema točci 4. obrazloženja pobijane presude, niti na pravila općih odredbi odgovornosti za štetu (članak 1045. ZOO-a), sadržajno proizlazi takav stav da tuženik odgovara tužiteljici za povredu prava osobnosti uslijed ozljeda koje je pretrpjela u štetnom događaju za koji je tužitelj proglašen krivim zbog remećenja javnog reda i mira.

14. I prema stavu ovog suda u ovakvim i sličnim verbalnim ili fizičkim sukobima, uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. U nizu pojava i događaja treba pronaći upravo onaj koji je pravno relevantan i koji se može utvrditi kao uzrok određene posljedice. I prema mišljenju ovog žalbenog suda, tuženik je odgovoran za štetni događaj i štetne posljedice proizašle iz njega za tužiteljicu.

15. Namjerno nanošenje drugome tjelesne ozljede u izravnom fizičkom napadu predstavlja povredu prava osobnosti na tjelesno zdravlje i ne smije se tolerirati. Zbog toga je sud s pravom ocijenio da tuženik je dužan naknaditi tužiteljici štetu koju ona trpi zbog predmetnog štetnog događaja. Pravična novčana naknada u konkretnom slučaju nema samo satisfakcijsku i kompenzacijsku funkciju, već također i prevencijsku funkciju.

16. Nadalje, kako bi utvrdio visinu pravične novčane naknade, prvostupanjski je sud proveo vještačenje po vještacima medicinske struke te zaključio da je primjerena naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti iznos od 1.024,50 EUR sve imajući u obzir konkretne kvalifikatorne okolnosti.

17. Prema nalazu vještaka prof.prim.dr.sc. Ivana Lovrića, dr.med. specijalista opće kirurgije i traumatologije ozljeda tužiteljice natučenje glave u području zatiljka i bolnost vrata, spada u laku tjelesnu ozljedu bez zaostalih anatomskofunkcijskih posljedica, odnosno trajnih posljedica. Tužiteljica je pretrpjela fizičke bolove srednjeg intenziteta u trajanju 3 dana, lakog intenziteta 14 dana. Tužiteljica je nakon nezgode osjećala trenutni primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja. Sekundarni oblik straha različitog intenziteta uvjetovan je zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja .Pretrpljeni strah kao primarni strah jakog intenziteta kratkotrajan, sekundarni strah srednjeg intenziteta 3 dana, lakog intenziteta 7 dana.

18. Prema nalazu vještaka prof.dr.sc. Ivana Požgaina, prim.dr.med. specijalista psihijatra subspecijalista sudske psihijatrije, štetni događaj je za tužiteljicu predstavljao psihotraumatsko iskustvo s osjećajem osobne ugroženosti. Iako je tužiteljica tijekom štetnog događaja doživjela stresno iskustvo na osnovu kojeg je kod nje došlo do razvoja akutne stresne reakcije i štetni događaj kod tužiteljice nije doveo do trajnih posljedica.

19. Mišljenje vještaka je da je tužiteljica trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta za vrijeme odvijanja samog štetnog događaja, sekundarni strah srednjeg intenziteta kroz sljedećih mjesec dana (maksimalno moguće trajanje akutne stresne reakcije) te nakon toga povremeni strah slabijeg intenziteta kroz sljedećih 6 mjeseci, ali taj strah je uključen u procijenjeno umanjenje životnih aktivnosti kroz to razdoblje

20. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja, vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, strah i neugodnosti koje je tužiteljica trpjela po predmetnom štetnom događaju, životnu dob tužiteljice (rođena 1960.), prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a kada je tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na ime neimovinske štete s osnova pretrpljenih fizičkih bolova dosudio iznos od 324,50 EUR, a s osnove pretrpljenog straha iznos od 700,00 EUR, kao pravednu novčanu satisfakciju, s kamatama od dana donošenja presude. Tužiteljici je odmjerena naknada za povredu prava osobnosti kvalifikatorno zbog pretrpljenog straha i pretrpljenih fizičkih bolova, a ne zbog bilo kakvih daljnjih posljedica.

21. Međutim u odnosu na potraživanje naknade štete duševne boli zbog povrede ugleda i časti kao jedne od kvalifikatronih okolnosti povrede prava osobnosti, prema stavu ovog suda tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan i ovaj sud ne prihvaća stav prvostupanjskog suda kojim smatra da je tužiteljici štetnim događajem kojem su bili nazočni samo ona i tuženik, povrijeđen ugled i čast, da je ponašanjem tuženika bila ponižena i da taj osjećaj nije hitjela objasniti svojoj obitelji ( suprugu i sinu).

22. Nematerijalna šteta zbog pretrpljenih duševnih bolova, a zbog povrede ugleda ili časti, predstavlja štetu koju oštećenik trpi zbog napada na njegovu osobnu sferu, koja za njega predstavlja područje njegove subjektivne vrijednosti, priznate mu od strane određene društvene sredine u kojoj živi i čiji je član. Očigledno je da se objektom povrede mora smatrati ono osobno materijalno dobro koje se sastoji u ukupnosti onih moralnih vrijednosti čovjeka koje on uživa kao član određene društvene sredine u odnosu na njegovo poštenje, njegovu prošlost, znanje i sposobnost, kao i u odnosu na druge njegove moralne vrijednosti. Da bi oštećenik imao pravo na naknadu štete zbog povrede ugleda ili časti, mora postojati određena štetna radnja štetnika, te uzročna veza između štetne radnje i trpljenja duševnih bolova kao njezine posljedice.

23. Dosuđenje naknade s osnove trpljenja duševnih bolova zbog povrede ugleda ili časti, ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, o trajanju i jačini duševnih bolova koji moraju opravdavati dosudu pravične novčane satisfakcije. Međutim, opće je prihvaćeno načelo da se naknada nematerijalne štete za povrede ugleda ili časti, priznaje samo iznimno i to onda kada je povreda izuzetno teška, tako da je kod oštećenika opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol. Stoga i novčanu naknadu zbog povrede ugleda ili časti, treba ograničiti samo na takve izuzetno jake povrede ugleda ili časti, koje prema svom intenzitetu, trajanju i prilikama sredine uzrokuju jasno manifestiranu povrede ugleda ili časti, čovjekove osobnosti, izazivajući kod oštećenika osobito intenzivnu duševnu bol.

24. Po ocjeni ovoga suda sadržaj i način djela zbog kojeg je tuženik proglašen krivim za remećenje javnog reda i mira fizičkim nasrtajem na tužiteljicu kao i verbalne komunikacije tuženika s tužiteljicom ne može objektivno diskvalificirati tužiteljicu kao osobu, niti povrijediti njezinu čast i ugled, te joj prouzročiti trpljenje duševnih bolova takvog intenziteta koji bi opravdavali dosuđenje bilo kakve nematerijalne štete s osnove pretrpljenih duševnih bolova. Stoga je na temelju članka 373 . ZPP-a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika, u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena te presuđeno kao u točci I. izreke.

25. Obzirom je presuda preinačena, to je i odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti primjenom odredbe članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 154. stavak 4. i članka 155. ZPP-a. Računajući uspjeh tužiteljice u postupku uzimajući u obzir visinu iznosa tužbenog zahtjeva od 2.138,11 EUR i uspjeh u postupku s iznosom od 1.024,50 EUR, uspjeh tužiteljice i tuženika je podjednak, to prema stavu ovog suda svaka stranka snosi svoje troškove postupka i troškove zastupanja, izuzev troškova vještačenja koji su bili neophodni za rješenje ovog spora, iznos 870,67 EUR, koji trošak je dužan naknaditi tužiteljici tuženik.

26. Tuženik je u žalbenom postupku uspio sa 16,34% u odnosu na ožalbljeni dio, to mu u tom postupku pripada i naknada trošak žalbe odnosno 90,37 EUR.

U Karlovcu 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Stokrp