Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-428/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Britvec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RI odvjetnika iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Drmiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, radi naknade štete odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1585/2024-6 od 17. ožujka 2025., ispravljene rješenjem istog suda, poslovni broj Pn-1585/2024-12 od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1585/2024-6 od 17. ožujka 2025., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj Pn-1585/2024-12 od 13. svibnja 2025. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženoj Republici Hrvatskoj platiti tužitelju RI iznos od 175.133,13 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 7. prosinca 2017. do isplate.

II. Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1585/2024-6 od 17. ožujka 2025., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj Pn-1585/2024-12 od 13. svibnja 2025., pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženoj Republici Hrvatskoj platiti tužitelju RI trošak parničnog postupka u iznosu od 36.252,62 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2025. isplate.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1585/2024- 6 od 17. ožujka 2025., ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj Pn-1585/2024- 12 od 13. svibnja 2025.

- pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženoj Republici Hrvatskoj platiti tužitelju RI trošak parničnog postupka u iznosu od 4.118,75 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. ožujka 2025. do isplate,

- pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženoj Republici Hrvatskoj platiti tužitelju RI zatezne kamate u razdoblju do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za preko 3 postotna poena,

- pod točkom I. i II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženoj Republici Hrvatskoj platiti tužitelju RI zatezne kamate na dosuđene iznose u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena,

i za navedeno sudi:

a) Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja RI za isplatom troška parničnog postupka u iznosu od 4.118,75 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 17. ožujka 2025. do isplate.

b) Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja RI za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos u točki I. izreke pobijane presude u razdoblju do 31. prosinca 2022. za iznos koji prelazi iznos kamata po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

c) Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj platiti tužitelju RI zatezne kamate na dosuđene iznose pod točkom I. i II. izreke pobijane presude u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1585/2024- 6 od 17. ožujka 2025., prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

“I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587 isplatiti tužitelju iznos od 175.133,13 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 07.12.2017.godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet (pet) postotnih poena, a od 01.01.2023 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 40.371,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.”

1.1. Rješenjem istog suda, poslovni broj Pn-1585/2024-12 od 13. svibnja 2025., ispravljena je pobijana presuda u obrazloženju na stranici 5. pod točkom 4. tako da umjesto riječi „tužbeni zahtjev nije osnovan“ treba ispravno stajati „ tužbeni zahtjev je osnovan“.

2. Protiv pobijane presude žalbu je uložila tužena iz razloga propisanih člankom 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), odnosno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da tužitelj nije dokazao da je njegov pravni prednik uslijed trajanja privremene mjere blokade novčanih sredstava pretrpio bilo kakvu imovinsku štetu u vidu izmakle koristi zbog nemogućnosti raspolaganja blokiranim novčanim sredstvima, zatim da blokada novčanih sredstava koja je određena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 1. prosinca 2009. nije imala nikakve negativne financijske reperkusije na trgovačko društvo Skladgradnja d.o.o. kroz cijelo vrijeme trajanja privremene mjere, obzirom da je navedeno trgovačko društvo kroz to razdoblje ostvarilo iznimno veliku financijsku dobit te da tuž itelj nije podnio prekomjerann teret miješanja u njegovo vlasništvo. Ulaže žalbu i na dio odluke o kamatnoj stopi i trošku parničnog postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan i da ga se obveže da naknadi tuženoj troškove parničnog postupka .

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je predložio istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužene je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 365. stavak 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da je činjenično stanje pravilno utvrđeno i da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo na način da bi to utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet ovog postupka je naknada štete koju tužitelj potražuje zbog toga što su novčana sredstva prednika tužitelja društva Skladgradnja d.o.o. odnosno društva Skladgradnja-Grup d.o.o. bila blokirana, temeljem privremene mjere osiguranja u kaznenom postupku u razdoblju od 1. prosinca 2009. do 13. studenog 2017., a do potvrđivanja optužnice u tom periodu, niti kasnije, nije došlo.

7. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Gž-498/2022 od 25. srpnja 2024., prihvatio žalbu tužitelja i ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Pn- 310/2020 od 15. ožujka 2022. g., kojom je tužbeni zahtjev tužitelja bio odbijen u cijelosti.

8. U navedenoj presudi je ovaj sud istaknuo da se blokada imovine za potrebe pravnog postupka odnosi na nadzor nad upotrebom vlasništva, što spada u doseg drugog stavka članka 1. Protokola I uz Konvenciju (primjerice, ESLJP, Džinić protiv Hrvatske, Zahtjev br. 38359/13, para. 60, od 17. svibnja 2016.) te da miješanje države u pravo vlasništva, da bi bilo dozvoljeno, mora biti utemeljeno na zakonu i imati legitiman cilj u općem interesu te mora biti razmjerno cilju koji se želi ostvariti. Odnosno, da bi miješanje države u pravo vlasništva bilo dopušteno, mo ra postojati pravična ravnoteža između legitimnog interesa države i prava na mirno uživanje vlasništva, koja neće postojati ako pojedinac, odnosno pravna osoba, podnosi prekomjeran teret (presude Sporrong i Lönnroth protiv Švedske Zahtjev br. 7151/75 i 7152/75, presuda od **.**.1982., R protiv Ujedinjenog Kraljevstva Zahtjev br. 8793/79, presuda od 21. veljače 1986.).

8.1. Nadalje je ovaj sud u istoj toj odluci utvrdio da su predmetne privremene mjere bile predviđene zakonom za vrijeme trajanja i da su težile legitimnom cilju.

9. Za ocjenu je li miješanje tužene u vlasništvo tužitelja bilo dozvoljeno, preostalo je utvrditi je li postojao razuman odnos razmjernosti između korištenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti, odnosno je li tužitelj podnio prekomjeran teret u vezi sa određivanjem predmetnih privremenih mjera osiguranja u kaznenom postupku, u kojem slučaju bi došlo do povrede prava vlasništva tužitelja.

10. Iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Kio-I-249/09 proizlazi da je zaplijenjeni iznos od 22.000,000,00 kn u vezi s visinom imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom sukladno navodima iz istražnog zahtjeva, a iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kov-58/16 od 11. srpnja 2016., proizlazi da je zaplijenjeni iznos od 17.717.176,68 kn u vezi s podnesenom optužnicom. Dakle, iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da je iznos blokiranih sredstava bio u nerazmjeru s iznosom za koji se prednika tužitelja teretilo, niti je to tužitelj tijekom postupka tvrdio. Stoga je odnos između vrijednosti blokirane imovine i terećene imovinske koristi koju je okrivljenik ostvario počinjenjem kaznenog djela , kako je u tim postupcima tužitelj tvrdio, razmjeran.

11. Međutim, obzirom je privremena mjera trajala od 1. prosinca 2009. do 7. prosinca 2017., punih 8 godina, u kojem razdoblju protiv prednika tužitelja nije potvrđena optužnica, i u kojem periodu je prednik tužitelja bio onemogućen raspolagati značajnim novčanim iznosom (u razdoblju od 1. prosinca 2009. do 11. srpnja 2016. za iznos od 22.000.000,00 kn, te u razdoblju od 12. srpnja 2016. do 13. studenog 2017. za iznos od 17.717.176,68 kn), osnovan je zaključak da miješanje države u vlasništvo prednika tužitelja nije bilo razmjerno cilju koji se želi postići takvim miješanjem pa je prednik tužitelja trpio imovinsku štetu u opsegu većem od onoga koji je nužan. Naime, period od 8 godina, u tijekom kojega je bio blokiran iznimno visok novčani iznos prednika tužitelja, a za vrijeme kojega nije došlo do potvrđivanja optužice protiv prednika tužitelja, ukazuje se kao prekomjeran i nerazmjeran. Nadalje, stav je ovoga suda da ne može tužitelju ići na štetu što nije ulagao pravne lijekove, odnosno tražio ukidanje privremene mjere u relevantnom periodu, obzirom da za takav zahtjev nije imao jasnu pravnu osnovu, obzirom sve do 27. srpnja 2017., kada je stupio na snagu članka 126. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 70/2017), nije bio ograničen rok trajanja privremene mjere.

11.1. Stoga je po ocjeni ovog suda pravilno utvrđeno da je tužitelj podnio prekomjeran teret u vezi sa određivanjem predmetnih privremenih mjera osiguranja u kaznenom postupku, odnosno da je došlo do povrede prava vlasništva tužitelja.

12. Miješanje države u pravo na mirno uživanje vlasništva u pravilu podrazumijeva obvezu osiguravanja kompenzacijskog mehanizma za slučaj ograničavanja ili oduzimanja vlasništva, kako bi se omogućila uspostava pravične ravnoteže između suprotstavljenih interesa odnosno kako bi se izbjegle situacije u kojima bi vlasnici bili prinuđeni trpjeti nerazmjeran teret zbog gubitka ili ograničenja svojeg vlasništva (Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-2677/2024 od 10. studenog 2024., str. 35.).

13. Upravo su uvjeti naknade na temelju mjerodavnoga zakonodavstva bitni za procjenu poštuje li pobijana mjera (u konkretnom slučaju, privremena mjera) traženu poštenu ravnotežu i, osobito, ne nameće li nerazmjeran teret podnositelju zahtjeva. S tim u vezi, oduzimanje imovine bez plaćanja iznosa koji je razumno povezan s njenom vrijednošću redovno će predstavljati nerazmjerno miješanje koje se ne može opravdati na temelju članka 1. Protokola uz Konvenciju (ESLJP, predmet Bistrović protiv Hrvatske, Zahtjev br. 25774/05, para. 34 od 31. svibnja 2007., predmet Sporrong i Lönnroth protiv Švedske Zahtjev br. 7151/75, par. 73). Ograničenje korištenja imovine, u slučaju narušavanja pravične ravnoteže, također dovodi do dužnosti naknade štete, koja je veća od one koja je neizbježna (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1000/19 od 04.07.2023., ESLJP, predmet Vuković protiv Hrvatske, zahtjev br. 47880/14 od 15. studenog 2008.)

14. U svjetlu ukupnih okolnosti konkretnog slučaja, svih ograničenja vlasništva koja je podnositelj pretrpio i dugotrajnosti takvog stanja, a imajući u vidu i to da je u konkretnom slučaju riječ o sporu između privatnopravnog subjekta s jedne strane i države s druge strane, kao i na uputu Ustavnog suda Republike o zabrani pretjeranog formalizma (USRH, U-III-2677/2024 od 10.10.2024., str. 33)., pravilan je zaključak da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i u pogledu visine.

15. Naime, tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 175.133,13 EUR, a koji iznos predstavlja iznos kamata tekućih na iznose blokirane privremenim mjerama, po stopama koje je Zagrebačka banka d.d. plaćala na oročena sredstva na rok od 36 mjeseci, i to u razdoblju od 1. prosinca 2011. do 7. prosinca 2017., zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. prosinca 2017., odnosno od dana pravomoćnosti rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-t-642/17 od 13. studenog 2017. o ukidanju privremene mjere. Dakle, tužitelj je uglavničio kamatu na blokirane iznose, a za razdoblje od 1. studenog 2011., odnosno 2 godine nakon zaplijene sredstava njegovog prednika, pa do pravomoćnosti rješenja o ukidanju privremene mjere, i to po stopi koju je Zagrebačka banka d.d. u relevantnom periodu isplaćivala na oročenja preko 3 godine.

16. Obzirom na nedvojbeno utvrđenu povredu prava vlasništva, kako bi se postigla tražena poštena ravnoteža između prava vlasništva tužitelja i legitimnog interesa države, tužena je dužna obeštetiti tužitelja za iznos za koji je oštećen i to radi toga što su njegova sredstva bila nerazmjerno dugo blokirana upravo odlukom tužene u dijelu koji prelazi štetu koja je bila nužna. Tužitelj potražuje uglavničenu kamatu tekuću po proteku 2 godine od zapljene sredstava pa do pravomoćnog ukidanja privremene mjere, za koji period i ovaj sud drži da je nedvojbeno bio prekomjeran, odnosno da nije bio nužan.

17. Utuženi iznos štete, koji predstavlja iznos uglavničene kamate po naprijed navedenim kamatnim stopama na blokirane iznose, a koje stope su znatno niže od stope zakonske zatezne kamate u relevantnom periodu, je prema stavu ovog suda u razumnom odnosu s imovinskom štetom koju je pretrpio prednik tužitelja uslijed pada vrijednosti novca od prosinca 2009. do prosinca 2017. (inflacija od 5,3% prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku), odnosno s kompenzacijom na koju je tužitelj ovlašten s osnove povrede prava vlasništva sukladno naprijed citiranim odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske i ESLJP. Tijek kamata je osnovan sukladno članku 1086. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/11, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO).

18. Stoga je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Glavno pitanje u ovom predmetu je prekomjerno trajanje privremene mjere u relevantnom razdoblju, kojom je bila ograničena mogućnost tužitelja odnosno njegovog prednika da slobodno raspolaže svojom imovinom i obeštećenje tužitelja, a ne učinci privremene mjere na opću financijsku situaciju prednika tužitelja, kako to pogrešno smatra žalitelj. Stoga nisu razmatrani žalbeni navodi koji su izneseni u tom smjeru.

20. Sukladno članku 29. ZOO, tužitelju na dosuđene iznose pripada zakonska zatezna kamata po stopi koja se do 31. prosinca 2022. za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

20.1. Stoga je temeljem članka 373. točka 3. ZPP pravilnom primjenom materijalnog prava odlučeno kao pod točkom III. b) i c) izreke.

21. Osnovana je žalba u dijelu koji se odnosi na parnični trošak, obzirom da podnesak od 27. siječnja 2021., nije bio nužan za vođenje postupka pa je temeljem članka 373. točka 3. ZPP pravilnom primjenom materijalnog prava (članka 155. ZPP) odlučeno kao pod točkom III. a) izreke.

U Karlovcu 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Stokrp