Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-773/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Ivane Mašić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Britvec, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. tužiteljice SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženika Zagrebački holding d.o.o., OIB: 85584865987, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 41, kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu i 2. tuženika Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Andro Mrljak, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2293/2023-129 od 27. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba 1. i 2. tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2293/2023-129 od 27. svibnja 2024.,u dijelu:

- pod točkom I. izreke kojim je 1. i 2. tuženiku naloženo solidarno platiti 1. tužitelju ČL iznos od 33.047,99 EUR, u dijelu kojim je 1. i 2. tuženiku naloženo solidarno platiti 1. tužitelju ČL zakonske zatezne kamate na iznos od 23.890,10 EUR (180.000,00 kn) počevši od 1. veljače 2017. do isplate , zatim u dijelu kojim je naloženo 1. i 2. tuženiku solidarno platiti 1. tužitelju ČL zakonske zatezne kamate na iznos od 5.972,53 EUR (45.000,00 kn) počevši od 4. studenog 2022. do isplate, kao i u dijelu kojim je naloženo 1. i 2. tuženiku solidarno platiti 1. tužitelju ČL iznos od 3.185,36 EUR (25.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 27. svibnja 2024. do isplate,

- pod točkom II. izreke kojim je naloženo 1. i 2. tuženiku solidarno platiti 2. tužiteljici SL iznos od 30.924,41 EUR, u dijelu kojim je naloženo 1. i 2. tuženiku solidarno platiti 2. tužiteljici SL zakonske zatezne kamate na iznos od 23.890,10 EUR (180.000,00 kn) počevši od 1. veljače 2017. do isplate , zatim u dijelu kojim je naloženo 1. i 2. tuženiku solidarno platiti 2. tužiteljici SL zakonske zatezne kamate na iznos od 5.972,53 EUR (45.000,00 kn) počevši od 4. studenog 2022. do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo 1. i 2. tuženiku solidarno platiti 2. tužiteljici SL iznos od 1.061,78 EUR (8.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 27. svibnja 2024. do isplate,

- pod točkom IV. izreke kojim je 1. i 2. tuženiku naloženo solidarno platiti 1. i 2. tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 17.673,46 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 27. svibnja 2024. do isplate.

II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe 1. i 2. tuženika preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2293/2023-129 od 27. svibnja 2024.u dijelu točke I. izreke kojom su 1. tužitelju ČL na iznos od 5.972,53 EUR (45.000,00 kn), kao i na iznos od 3.185,36 EUR (25.000,00 kn) dosuđene zatezne kamate počevši od 1. veljače 2017. do isplate i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tužitelja ČL za isplatom zateznih kamata na iznos od 5.972,53 EUR (45.000,00 kn) za razdoblje od 1. veljače 2017. do 3. studenog 2022., kao i zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos od 3.185,36 EUR (25.000,00 kn) za razdoblje od 1. veljače 2017. do 26. svibnja 2024.

III. Djelomičnim uvažavanjem žalbe 1. i 2. tuženika, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2293/2023-129 od 27. svibnja 2024.u dijelu točke II. izreke kojom su 2. tužiteljici SL na iznos od 5.972,53 EUR (45.000,00 kn), kao i na iznos od 1.061,78 EUR (8.000,00 kn) dosuđene zatezne zatezne kamate počevši od 1. veljače 2017. do isplate i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tužiteljice SL za isplatom zateznih kamata na iznos od 5.972,53 EUR (45.000,00 kn), za razdoblje od 1. veljače 2017. do 3. studenog 2022. kao i zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos od 1.061,78 EUR (8.000,00 kn) za razdoblje od 1. veljače 2017. do 26. svibnja 2024.

IV. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi 1. i 2. tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2293/2023-129 od 27. svibnja 2024., naloženo je 1. tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o. i 2. tuženiku Gradu Zagrebu da solidarno isplate 1. tužitelju ČL, iznos 33.047,99 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2017. do isplate (točka I. izreke presude) i 2. tužiteljici SL iznos 30.924,41 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2017. do isplate (točka II. izreke presude) kao i trošak parničnog postupka 17.673,46 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2024. do isplate (točka IV. presude), dok je odbi jen dio zahtjeva 1. tužitelja za isplatom iznosa od 1.858,11 EUR sa zateznim kamatama od 1. veljače 2017. do isplate (točka III. izreke presude),

2. Protiv navedene presude pod točkom I., II. i IV. žalbu su izjavili 1. i 2. tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno da ukine i vrati na ponovni postupak. Potražuju i troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu 1. i 2. tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba 1. i 2. tuženika je djelomično osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju upućuju žalitelji u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

7. Neosnovano tužitelji ističu žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupansjki sud je pravilno primjenio materijalno pravo osim u dijelu zakonskih kamata na preinačenio dio neimovinske štete i na imovinsku štetu.

8. Prvostupanjski je sud u smislu članka 8. ZPP provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva 1. i 2. tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje suda prvog stupnja u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude.

9. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog smrti bliske osobe (oca), kao i zahtjev 1. tužitelja za naknadom imovinske štete (troškovi karmina, nadgrobnog spomenika, vijenaca i svijeća te crnine), te zahtjev 2. tužiteljice za naknadom imovinske štete (vijenaca i svijeća te crnine), sve sa zateznim kamatama počevši od dana podnošenja tužbe do isplate, a povodom štetnog događaja od **.**.2014., kada je njihov otac JL pao na zaleđenu površinu i doživio teške tjelesne ozljede, od kojih je preminuo **.**.2014.

10. U žalbenoj fazi postupka sporno je li utuženo potraživanje zastarjelo, tijek zateznih kamata na osnovi i preinačeni dio tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija i odgovornost 1. i 2. tuženika za nastanak štetnog događaja, suodgovornosti prednika tužitelja za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična veza te visina tužbenog zahtjeva.

11. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da su 1. i 2. tužitelji djeca pok. JL, koji je stradao **.**.2014., padom na nogostupu na zaleđenoj površini, pri čemu je zadobio teške tjelesne ozljede od kojih je na koncu preminuo **.**.2014.,

- da su tužitelji tužbom solidarno od 1. i 2. tuženika potraživali naknadu neimovinske štete štetu u iznosu od po 180.000,00 kn zbog smrti oca, te naknadu imovinske štete i to 1. tužitelj 10.000,00 kn s osnova troškova karmina, 20.000,00 kn s osnova troškova nadgrobnog spomenika, 3.000,00 kn s osnova troškova vijenaca i svijeća te 5.000,00 kn s osnova troškova crnine, a 2. tužiteljica 3.000,00 kn s osnova troškova vijenaca i svijeća te 5.000,00 kn s osnova troškova crnine, sve sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate te parnični trošak,

- da su podneskom od 4. studenog 2022. tužitelji preinačili tužbeni zahtjev na način da su svaki od tužitelja povisili tužbeni zahtjev samo s osnova neimovinske štete za daljnjih 45.000,00 kn, dok im je zahtjev s osnova imovinske štete i tijeka zateznih kamata ostao neizmjenjen tako da 1. tužitelj potražuje od 1. i 2. tuženika ukupan iznos 34.906,10 EUR, a 2. tužiteljica ukupan iznos 30.924,41 EUR, koju preinaku je prvostupanjski sud dopustio rješenjem poslovni broj Pn-391/2017-106 od 22. prosinca 2022., koje je postalo pravomoćno 10. svibnja 2023., odlukom ovog suda poslovni broj Gž-199/2023-2,

- da je neosnovan prigovor zastare i na osnovni i na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, jer su tužitelji podnijeli tužbu unutar trogodišnjeg zastarnog roka, odnosno da su iz iste činjenične i pravne osnove povisili tužbeni zahtjev sukladno novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.,

- da su za štetni događaj isključivo odgovorni tuženici, jer su propustili održavati nogostup (očistiti led) da bude siguran za nesmetano kretanje ljudi,

- da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, jer je 2. tuženik Grad Zagreb povjerio 1. tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o., obavljanje poslova komunalnih djelatnosti, što ga ne oslobađa od odgovornosti da nadzire rad te službe od javnog interesa i poduzimanje mjera kojima se osigurava njezino funkcioniranje,

- da prednik tužitelja nije doprinio nastanku štetnog događaja jer je na sebi imao prikladnu obuću i kretao se oprezno, ali je pao zbog neočišćenog leda na nogostupu i pritom se ozlijedio,

- da je sudsko medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Josipu Škaviću i kombiniranim medicinskim i sudsko medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Hrvoju Pintariću i dr. Vedrani Petrovečki utvrđena uzročno-posljedična veza između zadobivenih ozljeda smrtnog ishoda i štetnog događaja te je utvrđeno da postojeće degenerativne promjene prednika tužitelja nisu bile takvog opsega da bi onemogućavale ili u znatnoj mjeri otežavale njegovo kretanje, da je prednik tužitelja zadobio opsežnu ozljedu glave koja ga je dovela do kome i smrti, što je isključivo posljedica štetnog događaja, da priraslice poplućnica, ateroskleroza krvnih žila lakog stupnja i vezivno promijenjeni srčani mišić s ožiljcima nisu mogli uzrokovati smrtni ishod kod bolesnika, da su prije izlaska iz bolnice izliječeni i upala pluća i upala mokraćnih putova, da prednik tužitelja ne bi ni u bolnici preživio upalu pluća, urinarne infekcije i sepsu da nije bio adekvatno liječen, da u trenutku otpuštanja iz bolnice isti je bio u ireverzibilnoj komi, da je u stabiliziranom stanju prebačen u dom za starije osobe, da je nemoguće da bi bolesnik preživio od 28. travnja do ponovne hospitalizacije 18. svibnja s neizliječenom upalom pluća, da je ponovna upala pluća posljedica toga što je bolesnik bio u komi, da je kod ponovnog prijema u bolnicu 18. svibnja odmah započeta dvojna antibiotska terapija, da su upale pluća, infekcije mokraćnih putova i sepsa ispravno liječene, te da cjelokupni zdravstveni karton nije nužan za izradu nalaza i mišljenja u ovoj pravnoj stvari, jer je iz obdukcijskog nalaza vidljivo da pokojnik nije imao značajnu bolest srčanih krvnih žila i da mu je nalaz ostalih organa bio bez značajnih patoloških promjena koje bi utjecale na konačan ishod .

12. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja te je naložio tuženicima da solidarno isplate 1. tužitelju ČL iznos od 33.047,99 EUR (29.862,63 EUR s osnova neimovinske štete, s osnova imovinske štete iznos od 3.185,36 EUR i to trošak izrade spomenika 1.194,51 EUR, trošak karmina 1.327,23 EUR, trošak crnine 398,17 EUR i trošak vijenaca i svijeća 265,45 EUR) i 2. tužiteljici SL iznos od 30.924,41 EUR (29.862,63 EUR s osnova neimovinske štete, s osnova imovinske štete iznos od 1.061,78 EUR i to trošak vijenaca i svijeća 398,17 EUR i trošak crnine 663,61 EUR) sve sa zateznim kamatama tekućim od 1. veljače 2017. do isplate, kao i trošak parničnog postupka 17.673,46 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2024., dok je djelomično odbio dio zahtjeva 1. tužitelja ČL s osnova imovinske štete za isplatom iznosa od 1.858,11 EUR sa zateznim kamatama od 1. veljače 2017. do isplate.

13. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava djelomično se slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

14. Neosnovano žalitelji u žalbi navode da je potraživanje 1. i 2. tužitelja zastarjelo, budući da je po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je za tužitelje neimovinska šteta po osnovi pravične novčane naknade zbog smrti njihovog oca nastala trenutkom njegove smrti 18. svibnja 2014. (kada su i saznali za štetu), a ne u momentu njegovog ozljeđivanja (1. veljače 2014.), kako to pogrešno smatraju žalitelji. Isto tako pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je imovinska šteta za 1. i 2. tužitelja nastala nakon smrti oca (dakle nakon 18. svibnja 2017.), a kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 1. veljače 2017., to je po ocjeni ovog suda pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužba podnesena unutar trogodišnjeg zastarnog roka propisanog člankom 230. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), radi čega i ovaj sud ocjenjuje neosnovanim prigovor zastare 1. i 2. tuženika.

14.1. Isto tako, po ocjeni ovog suda nije u zastari niti preinačeni dio tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete iz podneska 1. i 2. tužitelja od 4. studenog 2022., jer je tužba podnesena, kako je već navedeno, unutar trogodišnjeg zastarnog roka, a preinačenim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelji su samo povisili tužbeni zahtjev s osnova neimovinske štete (svaki za iznos od 5.972,53 EUR) koji se odnosi na istu činjeničnu i pravnu osnovu (smrt bliske osobe), sukladno novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 27. svibnja 2024., a koje glasi: "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.")

15. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1100. ZOO stavak 1. i 2. ZOO, a u svezi sa člankom 1101. ZOO kada je 1. i 2 tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog smrti oca dosudio cjelokupno zatraženi iznos od po 29.862,63 EUR, cijeneći pri tome da im je pok. JL bio otac, koji je živio sa 1. tužiteljem i s kojim je 2. tužiteljica održavala obostrane kontakte u smislu posjećivanja, a što nesporno proizlazi iz njihovih iskaza. Isto tako pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se kod pitanja smrti roditelja polazi od presumpcije da povrede tjelesnog integriteta roditelja kao osobito bliske osobe djeteta utječu na duševnu sferu djeteta, te da je smrt njihovog pokojnog oca izazvala kod njih izazvala jake i trajne duševne boli, pri čemu tuženik nije dokazivao da bi oko lnosti odnosa 1. i 2. tužitelja i njihovog pokojnog oca bile drugačije. Stoga su po ocjeni ovog suda neosnovani žalbeni navodi žalitelja da prvostupanjski sud nije obrazložio razloge dosuđivanja neimovinske štete od 29.862,63 EUR svakom od tužitelja, kao primjerenu novčanu naknadu s tog osnova.

16. Neosnovana je i daljnja tvrdnja 1. i 2. žalitelja da se štetni događaj dogodio na parkingu, a ne na nogostupu, kako je to pravilno po ocjeni ovog suda utvrdio prvostupanjski sud, pa je posljedično tome neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, iz iskaza jedinog neposrednog očevidca štetnog događaja, svjedoka Č od 6. prosinca 2017., nedvojbeno proizlazi da se štetni događaj dogodio upravo na nogostupu ispred pošte u [adresa] gdje je bila velika, jako duga ledena ploča širine od 3 m, a što je isti svjedok potvrdio i na uviđaju 28. rujna 2018., pokazujući prisutnima nogostup kao mjesto štetnog događaja, gdje su bili prisutni i punomoćnici 1. i 2. tuženika, koji mu s tog osnova nisu prigovarali niti postavljali bilo kakva pitanja. Stoga je po ocjeni ovog suda neosnovana i selektivna tvrdnja 2. tuženika da je isti svjedok na policiji 7. veljače 2014. (list 62) izjavio da je prednik tužitelja pao na parkiralištu, a ne na nogostupu, budući da iz navedene službene bilješke ne proizlazi takva tvrdnja, već činjenica da u momentu kada je ugledao prednika tužitelja isti se kretao preko parkirališta, bez da je naveo gdje je pao isti. Postojanje te ledene površine na nogostupu koja je postojala i par dana prije štetnog događaja u svom iskazu su potvrdili 1. i 2. tužitelji, a u prilog postojanja vremenskih uvjeta i niskih temperatura te snijega ukazuje i sadržaj Potvrde DHMZ o stanju vremena na dan 1. veljače 2017.

16.1. Upravo zbog navedenog, a kako je navedeni svjedok S jedini i neposredni očevidac nastanka štetnog događaja, neosnovana je tvrdnja žalitelja da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, jer je i po ocjeni ovog suda bilo nepotrebno saslušavati djelatnike Hitne medicinske pomoći, koji su izašli na intervenciju tek 45 min po ozljeđivanju, ali isti nisu neposredni očevidci nastanka štetnog događaja, a što je potvrdio navedeni svjedok S i koji je u svom iskazu naveo i to da je nakon ozljeđivanja pomaknuo pok. JL.

17. Kako je nedvojbeno utvrđeno da se štetni događaj dogodio na nogostupu, koji nije bio očišćen od leda, to je po ocjeni ovog suda pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da su žalitelji pasivno legitimirani i odgovorni za nastanak štetnog događaja, temeljem članka 1045. i članka 1084. ZOO te članka 2. i članka 3. stavak 1. točka 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. - pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13.), budući da je člankom 16. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 18/13) 2. tuženik povjerio 1. tuženiku obavljanje poslova komunalnih djelatnosti u koje poslove spadaju između ostalog i poslovi održavanja nogostupa sukladno članku 5. stavak 1. iste Odluke, a koje evidentno 1. tuženik nije izvršavao.

17.1. Isto tako suprotno žalbenim navodima, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da nisu utvrđene okolnosti koje bi oslobađale 1. i 2. tuženika od odgovornosti, a činjenica što je 2. tuženik Grad Zagreb povjerio 1. tuženiku obavljanje komunalnih djelatnosti, ne oslobađaju 2. tuženika od odgovornosti da nadzire rad te službe od javnog interesa te da poduzima mjere kojima se osigurava njezino funkcioniranje, u konkretnom slučaju čišćenje leda s nogostupa, radi neometanog kretanja pješaka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-599/08 od 15. listopada 2013.) pa je stoga i po ocjeni ovog suda neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije žalitelja.

18. Neosnovani su i žalbeni navodi da je prednik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja, budući da je po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud utvrdio da u ponašanju prednika tužitelja nije bilo doprinosa nastanku štetnog događaja, jer je isti imao na sebi prikladnu obuću te se kretao oprezno na način primjeren kretanju nogostupom od strane prosječnog čovjeka, ali je isti pao i ozlijedio se zbog neočišćene velike zaleđene površine na nogostupu. Okolnost što je par dana prije štetnog događaja također bio led na nogostupu, radi čega se po tvrdnji žalitelja prednik tužitelja trebao opreznije kretati ne utječe prigovor doprinosa prednika tužitelja, kako to pogrešno smatraju žalitelji, jer je nedvojbeno utvrđeno da je prednik tužitelja na sebi imao prikladnu obuću te se oprezno kretao, a činjenica što 1. tuženik evidentno nije obavljao povjerene mu od strane 2. tuženika komunalne poslove čišćenja nogostupa od leda, ne može se stavljati na teret predniku tužitelja u smislu prigovora doprinosa nastanku štetnog događaja, kako to pogrešno smatraju žalitelji.

18.1. Isto tako žalitelji neosnovano žalbu iscrpljuju sadržajem službe bilješke MUP-a od 7. veljače 2014. (sačinjena 7 dana nakon štetnog događaja) u pogledu iskazivanja svjedoka Č glede obuće koju je prednik tužitelja imao na sebi s osnova doprinosa istog nastanku štetnog događaja, kao i mjesta pada prednika tužitelja. Naime, nesporno je da ista službena bilješka MUP-a predstavlja javnu ispravu, čija se istinitost sadržaja presumira, dok se ne dokaže suprotno. Kako su tužitelji upravo iskazom navedenog svjedoka Č (jedini neposredni očevidac štetnog događaja, koji je još sa prednikom tužitelja bio 45 minuta do dolaska Hitne pomoći) pred sudom dokazali suprotno, odnosno dokazali su da je prednik tužitelja pao na nogostupu i da je na sebi imao prikladnu obuću, da se pažljivo kretao, a da u rukama nije imao nikakav teret, kojem iskazu žalitelji nisu prigovarali, niti su imali pitanja i nejasnoća s tog osnova, to je ocjena ovog suda da je prigovor doprinosa nastanku štetnog događaja i mjesta štetnog događaja u cijelosti neosnovan i paušalan.

19. Neosnovane su i daljnje tvrdnje žalitelja da 1. i 2. tužitelji nisu dokazali (računima, vještačenjem i sl.) imovinsku štetu i to troškove karmina, nadgrobnog spomenika, vijenaca i svijeća te crnine. Naime, pravilno je prvostupanjski sud navedene troškove dosudio tužiteljima primjenom članka 223. ZPP i članka 1093. stavak 1. ZOO, kojim je propisano da tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. Kako su tužitelji svojim iskazima dokazali visinu istih troškova (osim dijela imovinske štete 1. tužitelja s osnova nadgrobnog spomenika i crnine) to je po ocjeni ovog suda pravilno prvostupanjski sud 1. tužitelju ČL s osnova imovinske štete dosudio ukupan iznos od 3.185,36 EUR (trošak izrade spomenika 1.194,51 EUR, trošak karmina 1.327,23 EUR, trošak crnine 398,17 EUR te trošak vijenaca i svijeća i 265,45 EUR) i 2. tužiteljici SL iznos od 1.061,77 EUR (398,14 EURtrošak vijenaca i svijeća te 663,61 EUR trošak crnine), ocjena je ovog suda da su neosnovani žalbeni navodi žalitelja u pogledu osnova i visine tužbenog zahtjeva s osnova imovinske štete.

19.1. Točno je da prvostupanjski sud nije pribavljao podatak o prosječnoj cijeni visine troška postavljanja nadgrobnog spomenika, na što žalitelji upiru u žalbi, međutim ocjena je ovog suda da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da su isti dokazi nepotrebni, jer je u konkretnom slučaju iznos od 1.194,51 EUR koliko je 1. tužitelju dosuđeno s tog osnova sigurno niži od prosječne cijene postavljanja nadgrobnog spomenika u Zagrebu, a kako to pravilno i utvrđuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

20. Slijedom svega navedenog neosnovano 2. tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije obrazložio razloge dosuđivanja naknade imovinske i neimoviske štete, budući da je po ocjeni ovog suda takva tvrdnja žalitelja u cijelosti paušalna, jer isto obrazloženje prvostupanjskog suda jasno i nedvojbeno proizlazi iz obrazloženja pobijane presude (točka 12.1.-12.4., 13.-13.8. obrazloženja).

21. Međutim, osnovano žalitelji osporavaju tijek zateznih kamata na cjelokupno dosuđeni iznos neimovinske štete od 29.862,63 EUR svakom od tužitelja počevši od

1. veljače 2017. (dan podnošenja tužbe).

21.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud svakom od tužitelja dosudio zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od 23.890,10 EUR/180.000,00 kn (postavljen u tužbi) počevši od 1. veljače 2017. do isplate, temeljem članka 1103. ZOO.

21.2. Međutim, osnovano žalitelji osporavaju tijek zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete (5.972,52 EUR) iz podneska tužitelja od 4. studenog 2022., počevši od 1. veljače 2017., s utvrđenjem da preinaka tužbe ne utječe na tijek zateznih kamata . Naime, s takvim utvrđenjem se ne slaže ovaj sud te se ukazuje prvostupanjskom sudu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev-653/2023- 2 od 27. rujna 2023.) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi zatezne kamate na povišeni tužbeni zahtjev platiti tek od trenutka kada je isti zahtjev postavljen, a što je u konkretnom slučaju 4. studenog 2022., jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je uopće tužba preinačena i tužbeni zahtjev povišen, slijedom čega se osnovanom ukazuju žalbe žalitelja u odnosu na tijek zateznih kamata na povišeni dio tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete koje su tužiteljima pogrešno dosuđene od dana podnošenja tužbe (1. veljače 2017.).

22. Nadalje, osnovano žalitelji osporavaju tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete, koje je prvostupanjski sud 1. tužitelju ČL na iznos od 3.185,36 EUR (trošak izrade spomenika, karmina, crnine te vijenaca i svijeća) i 2. tužiteljici na iznos od 1.061,75 EUR (troškovi vijenaca i svijeća te trošak crnine) neosnovano dosudio od 1. veljače 2017.

22.1. Naime, kako se u konkretnom slučaju radi o nerepariranoj imovinskoj šteti za koju tužitelji nemaju račune, ocjena je ovog suda da se visina takve štete utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja presude pa zatezne kamate počinju teći od tog dana, tj. od 27. svibnja 2024. do isplate, a ne od dana podnošenja tužbe, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud u pobijanoj odluci (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev-702/2022-2 i Rev-1318/2024-2).

23. Neosnovane su daljnje tvrdnje žalitelja da vještaci dr. Vedrana Petrovečki i dr. ĆL prilikom izrade nalaza i mišljenja nisu na uvid imali cjelokupan zdravstveni karton prednika tužitelja, kao i medicinsku dokumentaciju KBC-a Sestre Milosrdnice, radi čega nisu mogli izraditi relevantan nalaz i mišljenje.

23.1. Naime, vještaci su u svom dopunskom nalazu i mišljenju otklonili navedeni prigovor navodeći da cjelokupni zdravstveni karton prednika tužitelja s aspekta kliničara i internista nije nužan za izradu nalaza i mišljenja u ovoj pravnoj stvari, jer je iz obdukcijskog nalaza vidljivo da isti nije imao značajnu bolest srčanih krvnih žila i da mu je nalaz ostalih organa bio bez značajnih patoloških promjena koje bi utjecale na konačan ishod. Isto tako vještaci su u svom nalazu i mišljenju od 23. kolovoza 2021. (list 202), jasno i konkretno naveli medicinsku dokumentaciju koju su koristili prilikom izrade nalaza i mišljenja, između koje je navedena i medicinska dokumentacija KBC-a Sestara Milosrdnica pri tome navodeći na kojem broju lista u spisu se ista nalazi (da li u spisu ili njegovom pomoćnom omotu).

24. Nadalje, neosnovane su daljnje tvrdnje žalitelja da tužitelji nisu dokazali uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i smrti prednika tužitelja, budući da je predmetni sudsko medicinski vještak dr. Josip Škavić u svom nalazu i mišljenju, kao i dopuni istog utvrdio da je obdukcijom mrtvog tijela prednika tužitelja utvrđeno da je isti umro nasilnom smrću radi obostrane upale pluća koja se razvila kao komplikacija navedene traume mozga (koju je zadobio pri padu i do koje je bio do smrti), koja smrt je nasilna, a da je uzrok smrti u uzročno posljedičnoj vezi s ozljedama glave i mozga koje je isti zadobio u štetnom događaju. Isto tako je naveo da je jedini siguran i objektivan način utvrđivanja uzročno posljedične veze je obdukcija tijela, kojom je utvrđeno da je isti umro nasilnom smrću radi upale pluća koja se razvila kao komplikacija tijekom liječenja zadobivene ozljede mozga te da je upravo na taj način, sa sudsko medicinskog stajališta potvrđeno postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda koje je prednik tužitelja zadobio 1. veljače 2014. i smrtne posljedice koja je nastupila 21. svibnja 2014.

24.1. Također postojanje uzročno posljedične utvrđeno je i kombinirano sudsko medicinskim vještačenjem kao i dopunama istog od strane dr. NL i dr. ABC, koji su pojasnili da kod starijih i nepokretnih pacijenata (kao što je tužitelj) dolazi do zastoja u najnižim dijelovima pluća i nakupljanje sekreta, a kako je isti stalno bio u komi i nije mogao iskašljavati, to je isto doprinijelo razvoju obostrane upale pluća, koje su ispravno liječene. Utvrdili su da kod prednika tužitelja postoji slijed u liječenju, a da je njegovo zdravstveno stanje bilo stabilizirano samo da bi se isti mogao prevesti u ustanovu za skrb (što je u konačnici i bilo), a ne na kućnu njegu. Vještaci su suglasno utvrdili da je bolničko liječenje prednika tužitelja bilo apsolutno adekvatno te da je isti umro od bakterijske upale pluća, jer je stalno bio u komi, a u komi je bio zbog ozljede zadobivene u štetnom događaju. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je nedvojbeno utvrđena uzročno posljedična veza između štetnog događa i smrti prednika tužitelja, pa su prigovori žalitelja i s tog osnova u cijelosti neosnovani.

25. Žalitelji u žalbi osporavaju i odluku o troškovima postupka, smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljima nagradu za sve poduzete radnje dosudio prema vrijednosti boda od 2,00 EUR, iako je tužba podnijeta u veljači 2014. Međutim, neosnovani su žalbeni navodi žalitelja s tog osnova, budući da se u konkretnom slučaju primjenjuje Tbr. 52/3 i 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23. – dalje: Tarifa), kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, kojom je između ostalog propisano da se primjenjuje Tarifa i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku, a to je dan donošenja prvostupanjske od luke 27. svibnja 2024., a ne dana kada je podnijeta tužba, kako to pogrešno smatra žalitelj.

25.1. Nadalje, neosnovano 1. tuženik osporava tužiteljima i trošak sastava 10 podneska (ne konkretizirajući koje podneske). Međutim, žalitelji zanemaruju činjenicu da se radi o vrlo kompleksnom i složenom predmetu u kojem je provedeno više vještačenja i njegovih dopuna, gdje su izvedeni dokazi saslušanjem stranaka, vještaka, svjedoka, zatim uviđaj, a posebno cijeneći činjenicu da su žalitelji do dana zaključenja glavne rasprave osporavali osnov i visinu tužbenog zahtjeva, odgovornost, tijek zateznih kamata, uzročno posljedičnu vezu te su isticali prigovor suodgovornosti i prigovor zastare, a na koje prigovore su se tužitelji, radi zaštite svojih prava i interesa očitovali između ostalog i navedenim podnescima. Stoga je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka pravilnom primjenom članka 151. stavak 1., članka 154. stavak 5. te članka 155. ZPP i istima priznao trošak za one podneske koji su i po ocijeni bili potrebni za vođenje parnice.

26. Slijedom svega navedenoga, prvostupanjska presuda je djelomično potvrđena temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, kako je to odlučeno pod točkom I. izreke ove presude, dok je djelomično preinačena temeljem članka 373. točka 3. ZPP, kako je to odlučeno pod točkom II. i III. izreke ove presude.

27. Budući da su tuženici sa žalbom uspjeli samo u neznatnom dijelu (dio zateznih kamata), na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 5. ZPP, odbijen je njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, radi čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

U Karlovcu 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp