Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž R-94/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Stokrp predsjednice, Vesne Britvec suca izvjestitelja i Ivane Mašić članice, u pravnoj stvari tužitelja KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 12. rujna 2025., broj Pr-172/2022-32, u sjednici vijeća održanoj 30.lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbijanjem žalbe tuženika potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci od
12. rujna 2025., broj Pr-172/2022-32.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci od 12. rujna 2025., broj Pr-172/2022-32 usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i točkom I. izreke nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, isplatiti tužitelju KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.901,43 EUR neto s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na pojedine mjesečne iznose od dana dospijeća do isplate, a kako to i proizlazi iz točke I., izreke prvostupanjske presude.
Točkom II. izreke prvostupanjske presude nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u visini od 2.282,50 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se od 1. siječnja 2024. određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, u roku 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.
2. Pobijana presuda sadrži rješenje kojim se točkom I. izreke dopušta preinaka tužbe od 7. veljače 2024., a točkom II. izreke rješenja dopušta se preinaka tužbe od 8. travnja 2025.
3. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeni izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te pobija i odluku o troškovima postupka. Tuženik u bitnom ponavlja navode iz odgovora na žalbu da tužitelj prima starosnu mirovinu, prethodno invalidsku, temeljem opće nesposobnosti za rad, a koji pojam da je širi od profesionalnog oboljenja. Navodi da je tužitelj i uslijed svojih drugih zdravstvenih tegoba otišao u invalidsku mirovinu, odnosno da je invalidska mirovina i njezina visina određena temeljem opće nesposobnosti za rad zbog bolesti, a ne zbog profesionalne bolesti. Tuženik smatra da ne postoji uzročno- posljedična veza između bolesti i rada tužitelja u Zavodu za nuklearnu medicinu, te da sa sigurnošću tu vezu nije mogao potvrditi niti vještak, pa da je do bolesti došlo krivnjom tužitelja. Tuženik smatra da tužitelj nema pravo na isplatu razlike između starosne mirovine koju trenutno prima, a koju je ostvario temeljem opće nesposobnosti za rad i starosne mirovine koju bi primao da je u mirovinu otišao sa 65 godina života. Tuženik smatra da su troškovi dosuđeni suprotno načelu ekonomičnosti postupka jer da su određeni troškovi postupka koji nisu bili potrebni radi vođenja postupka obzirom je sadržaj tih podnesaka tužitelj mogao isticati u drugim parničnim radnjama za koje je trošak priznat, odnosno na ročištima. Tuženik predlaže da županijski sud uvaži iznijete žalbene razloge, ukine presudu Općinskog suda u Rijeci, broj Pr-172/2022-32 od 12.rujna 2025. i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.
4. Na žalbu tuženika tužitelj se očitovao osporavajući žalbene navode tuženika i upućuje na presudu Županijskog suda u Rijeci, broj Gž R-833/2020-3 od 11. srpnja 2023., donesene u postupku između istih stranaka. Tužitelj predlaže žalbu tuženika odbiti i traži trošak odgovora na žalbu.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23
– dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije zahvaćena niti donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tuženik posebno ne navodi kojom bi bitnom povredom odredba parničnog postupka pobijana presuda bila zahvaćena. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno i pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je usvojen uređeni tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete u vidu izgubljene zarade kao razlike između invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad (koja je kasnije prevedena u starosnu mirovinu), a koju je ostvario temeljem profesionalne nesposobnosti za rad (koju je zadobio radom kod tuženika) i starosne mirovine koju je primao da je u mirovinu otišao sa 65 godina.
8. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa proizlazi:
- da se tražbina tužitelja odnosi na imovinsku štetu kao razlika između invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad koju je ostvario temeljem profesionalne nesposobnosti za rad (koju je zadobio radom kod tuženika) i starosne mirovine koju bi primao da je u mirovinu otišao sa 65 godina za razdoblje od srpnja 2020., do siječnja 2024.,
- da je tužitelj radom kod tuženika 35 godina kao medicinski tehničar na nuklearnoj medicini, gdje je bio izložen zračenju zbog terapije radioaktivnim jodom i drugih elemenata vezano za liječenje pacijenata, obolio od promuklosti, kasnije da mu je dijagnosticiran karcinom i da je operiran,
- da mu je utvrđena profesionalna bolest zbog koje je na bolovanju bio tri i pol godine,
- da je umirovljen 2008. odlaskom u invalidsku mirovinu,
- da je uvjete za punu starosnu mirovinu stekao 29. listopada 2011.,
- da je invalidska mirovina bila znatno niža od plaće koju bi primao da nije bio umirovljen zbog profesionalne bolesti,
- da je već vodio postupke protiv tuženika zbog razlike plaće za ranija vremenska razdoblja u kojim postupcima su donesene odluke u njegovu korist,
- da starosna mirovina iznosi oko 700,00 EUR, a da nije bilo profesionalnog oboljenja, ista da bi danas bila znatno veća,
- da odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio zbog profesionalnog oboljenja, radeći na radnom mjestu RTG tehničara kod tuženika, odnosno uzročno posljedična veza profesionalnog oboljenja s radom tužitelja kojeg je obavljao kod tuženika pri Zavodu za nuklearnu medicinu, nije sporna, te se poziva na odredbu članka 1095. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO),
- da je uvidom u priklopljeni spis broj Pr-370/2017, u Prijavu o profesionalnoj bolesti, tužitelju utvrđena profesionalna bolest neo. plixa vocalis 1. sin, St. post laryngectomism partialis priznata profesionalnom bolešću 27. svibnja 2005., koja je nastala 23. rujna 2004., zbog čega je privremenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. travnja 2008., da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, zbog profesionalne bolesti u omjeru od 60%, a zbog ozljeda izvan rada u omjeru od 40%, da je tuženik 11. lipnja 2008. donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog ispunjenih uvjeta za stjecanje prava na invalidsku mirovinu, a na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje,
- da je prvostupanjski sud radi utvrđenja visine potraživanje proveo dokaz financijskim vještačenjem po pravnoj osobi Centru za financijska vještačenja d.o.o.
Zagreb, vještaku Petri Blašković, dipl.oec.
9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, pravilno zauzevši stav da je tuženik odgovoran za štetu koju trpi tužitelj zbog profesionalnog oboljenja uslijed kojega je umirovljen invalidskom mirovinom, međutim, veže odgovornost tuženika za utvrđenja iz drugih pravomoćnih sudskih odluka donesenih između istih stranaka za ranija vremenska razdoblja.
10. Tuženik je odgovoran za nastalu štetu, u smislu odredbe članka 109. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, pročišćeni tekst 137/04 i 68/05 - dalje ZR) i članka 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12 - dalje ZZR) te općih odredaba obveznog odštetnog prava iz članka 1054. stavak 3. ZOO.
11. U žalbenom stadiju postupka sporno je postoji li odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju u vidu izgubljene zarade budući da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu temeljem opće nesposobnosti za rad u kojoj profesionalno oboljenje, koje je nesporno zadobio na radu kod tuženika sudjeluje u omjeru od 60%, a bolest 40%.
12. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika već sama činjenica da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu temeljem opće nesposobnosti za rad u kojoj profesionalno oboljenje, koje je nesporno zadobio na radu kod tuženika sudjeluje u omjeru od 60%, a bolest 40%, kao i da mu tuženik svojom odlukom priznaje pravo na otpremninu u dvostrukom iznosu zbog oboljenja od profesionalne bolesti, nesporno upućuje na činjenicu da je profesionalna bolest (koja sudjeluje u većem omjeru) pravi uzrok umirovljenja te da do odlaska u mirovinu (zbog potpunog gubitka radne sposobnosti ) ne bi došlo samo zbog bolesti tužitelja od svega 40 %.
13. Visina potraživanje tužitelja utvrđena je vještačenjem, pa je na temelju navedenih odredaba ZR i ZOO-a, pobijanom presudom tuženik pravilno obvezan na isplatu utvrđenog iznosa naknade štete.
14. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude pa je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a o odlučeno kao u izreci.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a, imajući u uspjeh tužitelja u sporu i opravdane troškove nastale sudjelovanjem kvalificiranog punomoćnika, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje Tarifa).
16. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu na temelju članka 166. ZPP-a, u svezi sa člankom 155. ZPP-a,
U Karlovcu 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Stokrp
