REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3210/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TZ iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jeleni Nujić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., [adresa], OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. rujna 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Davora Radakovića, odvjetnika te punomoćnika tuženika, dana 30. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 313102 od 01.06.2010.g. ovjeren kod Javnog bilježnika Obrenije Ribarić, iz Zagreba, pod brojem OV-4619/2010 dana 04.06.2010.g. sklopljenog između tužitelja TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i prednika tuženika VOLKSBANK d.d. Zagreb, Varšavska 9 kao kreditora, a kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) sadržani u čl. 1 .i 7. te dijelovi odredaba čl. 4. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora, a koji dijelovi odredbe glase: Čl.4: “promjenjiva….uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora“.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d, OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o promjenama kamatnih stopa jednostranim odlukama tuženika, iznos od 223,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- na iznos od 12,86 EUR od 27.04.2011.

- na iznos od 12,34 EUR od 27.06.2012.

- na iznos od 14,10 EUR od 25.11.2012.

- na iznos od 14,10 EUR od 25.12.2012.

- na iznos od 14,10 EUR od 25.01.2013.

- na iznos od 28,66 EUR od 26.02.2013.

- na iznos od 14,16 EUR od 26.03.2013.

- na iznos od 14,09 EUR od 25.05.2013.

- na iznos od 14,09 EUR od 25.06.2013.

- na iznos od 14,09 EUR od 25.07.2013.

- na iznos od 14,09 EUR od 25.08.2013.

- na iznos od 14,08 EUR od 25.09.2013.

- na iznos od 14,08 EUR od 25.10.2013.

- na iznos od 28,45 EUR od 26.11.2013.

do isplate, time da do 31.7.2015. godine zatezna kamata teče po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023 godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli, iznos od 3.851,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- na iznos od 9,00 EUR od 25.08.2010.

- na iznos od 7,66 EUR od 25.09.2010.

- na iznos od 5,85 EUR od 25.11.2010.

- na iznos od 47,26 EUR od 25.12.2010.

- na iznos od 21,09 EUR od 25.01.2011.

- na iznos od 30,96 EUR od 25.02.2011.

- na iznos od 32,23 EUR od 25.03.2011.

- na iznos od 12,75 EUR od 27.04.2011.

- na iznos od 56,21 EUR od 25.05.2011.

- na iznos od 67,64 EUR od 25.06.2011.

- na iznos od 87,23 EUR od 26.07.2011.

- na iznos od 113,06 EUR od 25.08.2011.

- na iznos od 69,11 EUR od 25.09.2011.

- na iznos od 64,38 EUR od 25.10.2011.

- na iznos od 64,57 EUR od 25.11.2011.

- na iznos od 70,66 EUR od 25.12.2011.

- na iznos od 82,09 EUR od 25.01.2012.

- na iznos od 85,77 EUR od 25.02.2012.

- na iznos od 81,18 EUR od 25.03.2012.

- na iznos od 81,82 EUR od 25.04.2012.

- na iznos od 85,72 EUR od 25.05.2012.

- na iznos od 72,21 EUR od 27.06.2012.

- na iznos od 81,18 EUR od 25.07.2012.

- na iznos od 78,60 EUR od 25.08.2012.

- na iznos od 66,82 EUR od 25.09.2012.

- na iznos od 80,76 EUR od 25.10.2012.

- na iznos od 95,00 EUR od 25.11.2012.

- na iznos od 91,22 EUR od 25.12.2012.

- na iznos od 79,01 EUR od 25.01.2013.

- na iznos od 68,91 EUR od 26.02.2013.

- na iznos od 88,34 EUR od 26.03.2013.

- na iznos od 103,62 EUR od 25.04.2013.

- na iznos od 74,20 EUR od 25.05.2013.

- na iznos od 76,66 EUR od 25.06.2013.

- na iznos od 72,65 EUR od 25.07.2013.

- na iznos od 76,60 EUR od 25.08.2013.

- na iznos od 84,12 EUR od 25.09.2013.

- na iznos od 85,37 EUR od 25.10.2013.

- na iznos od 74,68 EUR od 26.11.2013.

- na iznos od 104,38 EUR od 25.12.2013.

- na iznos od 80,04 EUR od 25.01.2015.

- na iznos od 7,51 EUR od 25.02.2016.

- na iznos od 2,83 EUR od 25.03.2016.

- na iznos od 3,97 EUR od 25.06.2016.

- na iznos od 0,28 EUR od 26.07.2016.

- na iznos od 1,32 EUR od 25.09.2016.

- na iznos od 3,34 EUR od 25.10.2016.

- na iznos od 11,27 EUR od 25.11.2016.

- na iznos od 11,81 EUR od 25.12.2016.

- na iznos od 10,79 EUR od 25.01.2017.

- na iznos od 9,13 EUR od 25.02.2017.

- na iznos od 3,14 EUR od 25.03.2017.

- na iznos od 7,16 EUR od 25.04.2017.

- na iznos od 3,24 EUR od 25.01.2020.

- na iznos od 11,23 EUR od 25.02.2020.

- na iznos od 26,49 EUR od 25.03.2020.

- na iznos od 9,92 EUR od 25.07.2020.

- na iznos od 9,70 EUR od 25.08.2020.

- na iznos od 10,01 EUR od 25.09.2020.

- na iznos od 15,43 EUR od 25.10.2020.

- na iznos od 9,41 EUR od 25.11.2020.

- na iznos od 6,32 EUR od 25.12.2020.

- na iznos od 11,14 EUR od 26.01.2021.

- na iznos od 3,50 EUR od 25.02.2021.

- na iznos od 5,09 EUR od 25.07.2021.

- na iznos od 7,72 EUR od 25.08.2021.

- na iznos od 2,38 EUR od 25.09.2021.

- na iznos od 12,76 EUR od 26.10.2021.

- na iznos od 23,61 EUR od 25.11.2021.

- na iznos od 27,71 EUR od 25.12.2021.

- na iznos od 32,29 EUR od 25.01.2022.

- na iznos od 28,32 EUR od 25.02.2022.

- na iznos od 39,70 EUR od 25.03.2022.

- na iznos od 36,50 EUR od 26.04.2022.

- na iznos od 34,60 EUR od 25.05.2022.

- na iznos od 42,59 EUR od 25.06.2022.

- na iznos od 63,13 EUR od 26.07.2022.

- na iznos od 77,44 EUR od 25.08.2022.

- na iznos od 79,73 EUR od 25.09.2022.

- na iznos od 62,37 EUR od 25.10.2022.

- na iznos od 65,20 EUR od 25.11.2022.

- na iznos od 61,69 EUR od 25.12.2022.

- na iznos od 48,17 EUR od 25.01.2023.

- na iznos od 31,67 EUR od 25.02.2023.

- na iznos od 31,69 EUR od 25.03.2023.

- na iznos od 21,32 EUR od 25.04.2023.

- na iznos od 16,74 EUR od 25.05.2023.

do isplate, time da do 31.7.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023 godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217 naknaditi tužitelju TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 843,60 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 1.6.2023. godine podnio tužbu protiv tuženika Nova hrvatska banka d.d., Zagreb, kao pravnog slijednika Volksbank d.d., Zagreb. Kako je u tijeku ovog parničnog postupka Nova hrvatska banka d.d. prestala postojati, a prethodno je pripojena trgovačkom društvu Hrvatska poštanska banka d.d. sa sjedištem u [adresa], kako to proizlazi iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj Tt-23/25801-2 od 3.7.2023. godine, a što je sud utvrdio uvidom u e-sudski registar, to je ovaj sud rješenjem od 14.03.2024. utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari te je istim rješenjem pozvana Hrvatska poštanska banka d.d. da, kao pravni slijednik iza Nove hrvatske banke d.d., preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari te je određeno da se prekinuti postupak nastavlja. Citirano rješenje o prekidu i nastavku postupka postalo je pravomoćno 10.4.2024. Slijedom navedenog proizlazi da je tuženik u ovoj pravnoj stvari Hrvatska poštanska banka d.d., a tako ga je označio i tužitelj nakon pravomoćnosti rješenja od 14.03.2024. godine.

2. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi da je sa tuženikom odnosno pravnim prednikom tuženika – Volksbank d.d. Zagreb dana 1.6.2010. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 313102, prema kojem je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 130.000,00 CHF po prodajnom tečaju tuženika važećem na dan isplate s ugovorenim rokom otplate od 327 mjeseca. Navodi da je pored iznosa glavnice tužitelj prema Ugovoru bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva prema jednostranoj odluci kreditora (banke), a na dan sklapanja ugovora je iznosila 5,80% godišnje. Ističe da je za trajanja otplate kredita redovna kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika odnosno njegovog pravnog prednika mijenjana na štetu tužitelja, kao i da je promjena kamatne stope temeljem jednostrane odluke kreditora nezakonito ugovorena u predmetnom Ugovoru o kreditu, da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo te da su iste tužitelju u vrijeme zaključenje predmetnog Ugovora o kreditu bile nejasne i nerazumljive. Navodi nadalje, kako je tuženik odnosno pravni prednik tuženika u Ugovoru koristio odredbe kojima je na općenit i normativan način promjenu kamatne stope vezao isključivo uz svoj vlastitu odluku, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja. Stoga smatra da su opisane ugovorne odredbe nepoštene i ništetne u smislu čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07,125/07, 79/09, 89/09, 89/09 i 133/09, dalje ZZP/07, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu) te u smislu čl. 269. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, dalje: ZOO).

3. Kako je zbog ugovorene promjenjive redovne kamatne stope plaćao povećane iznose anuiteta, to tužitelj, pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4.7.2013. godine (koja je u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive redovne kamatne stope, u odnosu na Sberbank d.d. (koji je pravni slijednik Volksbank d.d) potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. godine, a koje presude su donesene u kolektivnom sporu između tužitelja "Potrošač" – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača i 8 tuženih banaka, između kojih je bila i Sberbank d.d.), ističe kako su u predmetnom Ugovoru o kreditu korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika odnosno njegovog pravnog prednika (dio odredba čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu), a da prije sklapanja Ugovora o kreditu i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tuženik odnosno njegov pravni prednik i tužitelj nisu pojedinačno pregovarali i utvrdili parametre i metode izračuna za promjenu kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja u odnosu na tuženika.

4. Tužitelj, nadalje, pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4.7.2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, u odnosu na Sberbank d.d. (koji je pravni slijednik Volksbank d.d.), potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. godine, ističe da je u spomenutom kolektivnom sporu utvrđeno, također, i da je tuženik odnosno njegov pravni prednik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (dijelovi odredaba čl.1. i čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tijekom sklapanja Ugovora o kreditu tuženik odnosno njegov pravni prednik nudio je tužitelju kredit u valuti CHF, koji mu je predstavljen kao "sigurna valuta" te tužitelj nije bio upozoren na rizike očekivanog rasta valute CHF. Plasiranje kredita u CHF valuti bilo je sigurno ulaganje samo za banku, a ne i za potrošače. Obzirom da tužitelj nije u razumnoj mjeri bio dobro obaviješten od strane tuženika, odnosno njegovog pravnog prednika o rizicima koji se tiču promjenjive kamatne stope niti o valutnom riziku, to tužitelj nije mogao razumjeti te ugovorne odredbe i donijeti informiranu odluku da li želi sklopiti upravo takav Ugovor ili ne. Kako sporne ugovorne odredbe nisu tužitelju bile razumljive te se nije o njima pojedinačno pregovaralo, to tužitelj tvrdi da su iste nepoštene te posljedično ništetne.

5. Slijedom navedenog, tužitelj navodi kako je, na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, povećanjem kamatne stope jednostranom odlukom tuženika odnosno njegovog pravnog prednika te na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, povišenjem tečaja švicarskog franka, na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove pa stoga tužbenim zahtjevom , traži da sud:

- utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka dijelove odredaba kojima je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz valutu švicarski franak (valutna klauzula) sadržanih u čl. 1 .i 7. te dijelove odredaba čl. 4. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja prema jednostranoj odluci kreditora, a koji dijelovi odredbe glase: Čl.4: “promjenjiva….uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora“,

- naloži tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnove nepoštene i ništetne odredbe o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika u iznosu od 223,29 EUR te s osnove nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, iznos od 3.851,98 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini utuženi iznos od dana plaćanja svakog pojedinog utuženog iznosa, do isplate, te

- naloži tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani. To iz razloga što je potraživanje tužitelja u zastari te stoga jer se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na ovaj konkretan parnični predmet. Sve kada bi i utvrđenja iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ni tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz navedene presude odnosno kada bi presuda iz parnice Potrošač i bila primjenjiva, tuženik smatra da ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač, već je u toj parnici pružena apstraktna pravna zaštita dok se u svakom pojedinom parničnom postupku treba utvrditi jesu li sporne ugovorne odredbe svakog pojedinog ugovor o kreditu ništetne. Nadalje, ističe da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Ističe kako je i ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule zakonom dopušteno te da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive te da ne uzrokuju, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (tužitelja). Opsežno obrazlaže sve svoje prigovore. Visinu tužbenog zahtjeva tuženik ne osporava. Predlaže tužitelja odbiti s tužbenim zahtjevom uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku. U daljnjem tijeku postupka tj. na ročištu za glavnu raspravu održanom 19.09.2025. godine tuženik čini nespornim da tužitelj tužbenim zahtjevom traži zateznu kamatu na utužene iznose od dana plaćanja istih, ali smatra da, ukoliko sud usvoji tužbeni zahtjev kao osnovan, da zatezna kamata može teći tek od dana podnošenja tužbe.

7. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu broj 313102 od 1.6.2010. godine, otplatni plan (tablicu) po predmetnom Ugovoru o kreditu, prometnu karticu po predmetnom Ugovoru o kreditu, saslušan je tužitelj te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

9. Među strankama je nesporno da je tuženik pravni slijednik Volksbank d.d. Zagreb te da je dana 1.6.2010. godine između tužitelja i prednika tuženika Volksbank d.d. sklopljen ugovor o kreditu u kojem se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka, kao i da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika odnosno prednika tuženika, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 5,80% godišnje. Isto tako nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa povišena jednostranom odlukom tuženika odnosno njegovog pravnog prednika, kao i da je za vrijeme otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao. Nije sporna niti visina tužbenog zahtjeva

10. Sporno je da li je nepoštena odnosno ništetna odredba čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se određuje da je korisnik kredita (tužitelj) dužan platiti redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora ( tuženika odnosno prednika tuženika) te u dijelu u kojem je određeno da je kamata promjenjiva ovisno o troškovima pribavljanja sredstava i kamatnoj marži kreditora (prednika tuženika).Također, sporno je jesu li nepoštene, a slijedom toga i ništetne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula prema kojoj se glavnica kredita odnosno otplata kredita veže uz tečaj švicarskog franka, sadržane u čl. 1. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu. Posljedično tome sporno je li na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove. Sporno je i je li nastupila zastara te je sporan utuženi tijek kamata.

11. Stav je ovog suda da nema direktne primjene presuda koje su donesene u prethodno spomenutom kolektivnom sporu Potrošač na ovaj konkretni Ugovor o kreditu koji je predmet ovog parničnog postupka i to stoga što iz izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine, proizlazi u odnosu na Sberbank d.d. (koja je pravni prednik tuženika i pravni slijednik kreditora Volksbank d.d.) kako je utvrđeno da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, postupajući protivno čl. 81, 82 i 90 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/07. Dakle, u odnosu na tuženika, stav je ovog suda, da se utvrđenja iz kolektivnog spora odnose na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom vezanom uz CHF zaključene u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12. 2008. godine, dok je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 1.6.2010. godine.

12. Čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

13. Čl. 96. st. 1. ZZP/07 određeno je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čl. 96. st. 2. ZZP/07 određeno je da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, čl. 96. st. 3. ZZP/07 određeno je da ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, dok je odredbom čl. 96. st. 4. ZZP/07 određeno da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

14. Čl. 97. ZZP/07 primjerice su navedene odredbe koje se, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. tog Zakona, mogu smatrati nepoštenima te je, između ostalih, navedena i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

15. Radi utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je pročitao predmetni Ugovor o kreditu te saslušao tužitelja, dok službenika banke koji je sudjelovao u zaključenju predmetnog ugovora o kreditu i predugovornoj fazi zaključenja predmetnog Ugovora, sud nije saslušavao kao svjedoka u ovom parničnom postupku jer takav dokazni prijedlog u ovom parničnom postupku nije predložila niti jedna parnična stranka, a sud sukladno čl. 7. ZPP-a izvodi samo one dokaze koje su stranke predložile, osim ako se radi o nedopuštenim raspolaganjima iz čl. 3. st. 3. ZPP-a, o čemu u konkretnom predmetu nije slučaj.

16. Tužitelj je iskazao da je predmetni kredit zaključio kao fizička osoba sa tada Volksbank d.d. i to kako bi refinancirao stambeni kredit koji je njegov brat imao zaključen sa Volskbank d.d. Ovaj kredit koji je predmet spora i dan danas otplaćuje. U banci su mu ponudili kredit koji je vezan valutnom klauzulom uz CHF kao kredit koji je za njega najpovoljniji, prema kojem će biti u mogućnosti plaćati ratu kredita obzirom na svoja primanja. Ne sjeća se da bi u banci ponudili zaključenje ugovora o kreditu koji bi bio vezan za neku drugu valutu ili kunski kredit. Zna da se tečaj neke strane valute može mijenjati, ali prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu u banci ga nisu upozorili da bi se radilo o rizičnom kreditu, niti su mu objasnili koji kriteriji, razlozi ili parametri mogu dovesti do promjene tečaja CHF, niti su ga upozorili da bi moglo doći do velikog povećanja tečaja. U predmetnom, ugovoru o kreditu bila je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Zna da promjenjiva kamatna stopa znači da se tijekom otplate kredita, kamatna stopa može mijenjati, ali u banci mu nisu predočili koji razlozi, parametri i kriteriji utječu na promjenu kamatne stope. Također nisu mu predočili niti odluku o kamatama i kamatnim stopama banke. Nije tražio zaključenje ugovora o kreditu koji bi bio vezan uz EUR, obzirom da mu je u banci kredit koji je vezan uz CHF preporučen kao za njega najpovoljniji kredit. Njegova kreditna rata se s vremenom povećala, a kada je išao pitati u banku zašto dolazi po povećanja rate, rečeno mu je da je došlo do povećanja tečaj CHF. Sve rate kredita otplaćivao je osobno. Na upit svog punomoćnika zašto nije konvertirao predmetni kredit u kredit koji bi bio vezan uz EUR, sukladno Zakonu o konverziji, naveo je da to nije učinio radi toga što je tada, tj. 2015. godine išao u banku interesirati se za konverziju kredita u EUR i prema izračunu banke da bi mogao pristupiti konverziji, trebao je banci uplatiti još 6.000,00 EUR, a što mu nije bilo financijski prihvatljivo.

17. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao istinit i vjerodostojan jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a niti tuženik nije prigovorio istinitosti tužiteljevog iskaza. Također, istinitost pojedinih dijelova iskaza tužitelja potvrđena je dokumentacijom koja prileži spisu.

18. Naime, iz predmetnog Ugovora o kreditu vidljivo je da je predmetni ugovor o kreditu sa prednikom tuženika, tužitelj zaključio kao fizička osoba. Isto tako, iz čl. 2. Ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita refinanciranje kredita broj 312200, što potvrđuje i tužitelj svojim iskazom u kojem je iskazao da je predmetni kredit digao da bi refinancirao stambeni kredit koji je njegov brat imao zaključen sa Volskbank d.d. Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelj zaključio predmetni ugovor o kreditu kao fizička osoba, u svrhu koja nije namijenjena njegovoj trgovačkoj, obrtničkoj, poslovnoj ili profesionalnoj djelatnosti, iz čega proizlazi da tužitelj ima status potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP/07, koji je vrijedio u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, a isto tako i u smislu čl. 5. st. 1.točka 15. ZZP/14 (NN 41/14,110/5,14/19) i čl. 4. st. 1 točka 21. ZZP/22 koji su stupili na snagu tijekom otplate predmetnog kredita, pri čemu sud ističe kako tuženik tijekom postupka nije niti osporavao tužiteljev status potrošača.

19. Uvidom u čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno je da je istim reguliran iznos kredita od 130.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, dok je čl. 7. Ugovora regulirana otplata obveza po kreditu te iz čl. 7.1. proizlazi da su anuiteti kredita plativi u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća. Dakle navedene odredbe sadrže valutnu klauzulu kojom se glavnica kredita i otplata kredita odnosno plaćanje anuiteta veže uz valutu CHF.

20. Čitanjem predmetnog Ugovora o kreditu, ovaj sud je utvrdio da je čl. 4. Ugovora regulirana kamatna stopa. Tako je čl. 4.1. ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti kreditoru redovnu kamatnu stopu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora, koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,80% godišnje. Također je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora. Dalje je čl. 4.1. određeno da se usklađivanje kamatne stope obavlja na kalendarske kvartale sukladno promjenama tromjesečnog LIBOR-a za CHF, kao i sukladno promjenama troška pribavljanja sredstva i kamatne marže kreditora; da se kamata obračunava u CHF mjesečno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi te da je korisnik kredita uplaćuje mjesečno zajedno s glavnicom po prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća; da efektivna kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,08% te da potpisom ovog Ugovora korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je kreditor uručio otplatnu tablicu uz napomenu da je iskazana efektivna stopa važeća na datum izrade otplatne tablice.

21. Dakle, iz odredbe čl. 4.1 predmetnog Ugovora o kreditu vidljivo je da je tužitelju, u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora, kao korisniku kredita, poznata početno ugovorena redovna kamatna stopa od 5,80 % godišnje, da ta kamatna stopa nije fiksna već promjenjiva, da je promjena kamatne stope vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF (što je referentna kamatna stopa) koja se uvećava, za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora, da se usklađivanje kamatne stope obavlja kvartalno prema promjenama tromjesečnog LIBOR-a za CHF i promjenama troška pribavljanja sredstava i kamatne marže kreditora, međutim niti iz te odredbe, niti iz bilo koje druge odredbe predmetnog Ugovora nije vidljivo o čemu ovisi odnosno kako se formira visina troška pribavljanja sredstava i visina kamatne marže kreditora, niti koji parametri utječu na njihovu promjenu, iz čega ovaj sud izvodi zaključak da isti ovise o jednostranoj odluci tuženika obzirom da je iz čl. 4.1. Ugovora, također, vidljivo da je tuženik dužan plaćati redovnu kamatnu stopu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama kreditora.

22. Također, sud ističe kako su čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu regulirana ostala utanačenja predmetnog Ugovora te je u čl. 9.6., između ostalog, ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da kreditor može za vrijeme trajanja ovog Ugovora uslijed promjene tržišnih uvjeta te drugih uvjeta po ocjeni kreditora promijeniti visinu kamatnih stopa i metodu obračuna kamata, kao i visinu naknada za obavljene usluge, a o čemu će kreditor obavijestiti korisnika kredita. Nadalje, čl. 9.16. Ugovora određeno je da se na ugovorni odnos stranaka primjenjuje Odluka o kamatama i naknadama kreditora i ostali važeći akti kreditora te odgovarajući propisi važeći u Republici Hrvatskoj, a ako se za vrijeme trajanja ugovornog odnosa stranaka izmjene akti banke ili propisi važeći u Republici Hrvatskoj, ugovorne strane se obvezuju postupati po nastalim promjenama.

23. Kako su ugovorne kamate po svojoj pravnoj naravi naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti banci za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu, onda se nameće zaključak da takva ugovorna odredba mora biti određena odnosno odrediva u smislu čl. čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO, a što u ovom slučaju nije ostvareno, jer iz tako formuliranih ugovornih odredbi potrošač (tužitelj) nije mogao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu imati sve relevantne informacije o tome u kojem pravcu će ići odnosno kakva će u budućnosti biti njegova ugovorna obveza glede plaćanja ugovornih kamata. Obveza plaćanja ugovornih kamata bila je izvan utjecaja tužitelja, kao korisnika kredita, odnosno pretežitim dijelom je ovisila o volji i namjeri banke, koja je kao specijalizirana novčarska ustanova bila dužna omogućiti potrošačima potpunu i razumljivu informaciju o toj ugovornoj odredbi, a isto tako i o odredbama kojima je regulirana valutna klauzula, kako bi mogli stvoriti pravilnu sliku o svojim budućim obvezama koje prema banci imaju sklapanjem ugovora o kreditu, a što je banka propustila učiniti.

24. Naime, na temelju iskaza tužitelja sud je utvrdio da mu je službenica u banci rekla da je za njega, prema njegovim primanjima, najpovoljniji kredit koji je vezan valutnom klauzulom uz CHF te da mu nije nudila kredit koji bi bio vezan uz neku drugu valutu ili kunski kredit. Nadalje iz iskaza tužitelja ovaj sud je utvrdio da u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog, predmetnog Ugovora o kreditu niti prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, službenici Volksbank d.d. (prednika tuženika) tužitelju, kao korisniku kredita, nisu objasnili koji kriteriji, razlozi ili parametri mogu dovesti do promjene tečaja CHF, niti su ga upozorili da bi moglo doći do velikog povećanja tečaja; nisu mu predočili koji razlozi, parametri i kriteriji utječu na promjenu kamatne stope niti su mu predočili Odluku o kamatama i kamatnim stopama banke niti su ga upozorili da se radi o rizičnom kreditu.

25. Opisano postupanje tuženika tj. njegovog pravnog prednika, kao trgovca, odnosno kao jače ugovorne strane, u odnosu na tužitelja kao potrošača, odnosno slabiju ugovornu stranu, ovaj sud smatra postupanjem koje je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a. Naime, stav je ovog suda da je banka, kao financijska institucija čiji zaposlenici raspolažu specifičnim ekonomskim i financijskim znanjima, bila dužna informirati tužitelja o parametrima promjene kamatne stope i rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka te kako to utječe na određivanje ukupne kreditne novčane obveze tužitelja, a što je u predugovornoj fazi i pri zaključenju predmetnog ugovora o kreditu izostalo, a tuženik nije dokazao suprotno, pri čemu osobito treba imati u vidu da tužitelj nema ekonomsku naobrazbu već je po zanimanju arhitekt, kako to proizlazi iz njegovih osobnih podataka danih pred ovim sudom prilikom davanja iskaza.

26. Pri tome sud ističe kako nije sporno da se tečaj CHF može mijenjati te da iz tužiteljevog iskaza proizlazi kako mu je jasno da se tečaj strane valute može mijenjati, kao i da zna da promjenjiva kamatna stopa znači da se kamata tijekom otplate kredita može mijenjati. Međutim, obzirom da je prethodno utvrđeno da u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog, predmetnog Ugovora o kreditu i prilikom zaključenja istog, službenici banke nisu informirala tužitelja, kao korisnika kredita, o kriterijima, razlozima i parametrima koji mogu dovesti do povećanja kamatne stope niti o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, niti su mu dali obavijesti o rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi (o jednostranoj promjeni kamatne stope od strane banke i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF) na određivanje njegove (tužiteljeve) novčane obveze po predmetnom ugovoru o kreditu, a rekavši mu da je kredit koji je valutnom klauzulom vezan uz CHF za njega najpovoljniji kredit, takvo postupanje banke, kao financijske institucije, u čiju poslovnu djelatnost spada i zaključivanje ugovora o kreditu, ovaj sud smatra postupanjem koje je u suprotnosti i s čl. 10. st. 2. ZOO-a.

27. Slijedom svega prethodno navedenog, ovaj sud smatra da su sporne ugovorne odredbe iz čl. 4. predmetnog Ugovora o kreditu kojima je tuženik odnosno njegov pravni prednik jednostrano mijenjao visinu ugovorene kamatne stope odnosno odredbe o uvećanju tromjesečnog LIBOR-a za CHF za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora (obzirom da nigdje u Ugovoru nije navedeno koliko iznose troškovi pribavljanja sredstava i kamatna marža, niti je navedeno kako se isti mijenjaju, a niti tužitelju isto nije objašnjeno u predugovornoj fazi zaključenja predmetnog Ugovora), kao i odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF tj. kojima se glavnica kredita i otplata kredita veže uz CHF (sadržane u čl. 1. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu) nepoštene ugovorne odredbe u smislu čl. 96. i čl. 97. ZZP/07, da kao takve nisu tužitelju bile lako razumljive te da nepoštenost tih ugovornih odredbi dovodi do ništavosti istih u smislu čl.102. st. 1. ZZP/07, slijedom čega je presuđeno kao u točki I izreke.

28. Pri tome, vezano uz odredbu čl. 99. ZZP/07 u kojoj je određeno da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, ističe da zahtjev iz čl. 84. ZZP/07 prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, podrazumijeva ne samo gramatičku razumljivost te odredbe potrošaču, već „… u duhu prakse suda Europske unije, ocjena je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo, nalaže da se pri sklapanju ugovora o kreditu klijentu transparentno izlože konkretna djelovanja i učinak svih faktora koji utječu na kreditnu zaduženost, a sve uz predočenje točnih i razumljivih kriterija na temelju kojih potencijalni korisnik kredita može procijeniti ukupne posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem ugovora o kreditu.“ (tako VSRH u rješenju broj Revt- 575/16 od 3.10.2017. godine), a što je kod zaključenja predmetnog ugovora o kreditu izostalo, kako je prethodno obrazloženo. Nadalje, u presudi Suda Europske unije, poslovni broj C-186/16, od 20. rujna 2017., u predmetu Ruxandra Paula T i dr. protiv Banca Romaneasca SA, stoji da čl. 4., st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti da zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena podrazumijeva da u slučaju ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija kako bi mogli donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu prema kojoj se zajam mora vratiti u istoj valuti kao u onoj u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen, potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću može ne samo znati za mogućnost aprecijacije ili deprecijacije strane valute u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen, kao za mogućnost promjene ugovorene kamatne stope, već mora i procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

29. Nadalje, valja reći i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17 prihvatio stav suda EU izražen u odluci C-154/15, C-307/15 i C-308/15 te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak na potrošača, a utvrđenje nepoštenosti mora imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo.

30. Utvrđenjem ugovornih odredaba ništetnim nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika odnosno njegovog pravnog prednika pretpostavlja pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,80% godišnje, a isto tako učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF pretpostavlja pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme otplate kredita primjenjivala otplata prema tečaju CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, a sve sukladno odredbi čl. 1111. ZOO- a.

31. Vezano uz istaknuti prigovor zastare ovaj sud ističe kako je tuženikov prigovor zastare neosnovan. Naime, prema odredbi čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dok zahtjev za isplatu tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 225. ZOO. Kako zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20), odnosno u konkretnom slučaju od dana pravomoćnosti ove prvostupanjske presude kojom je utvrđena ništetnosti spornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i ugovornih odredbi kojima je tuženik odnosno njegov pravni prednik jednostrano mijenjao visinu ugovorene kamatne stope te odredbe o uvećanju tromjesečnog LIBOR-a za CHF za troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu kreditora, koje su sadržane u predmetnom Ugovoru o kreditu, to zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a od pet godina nije protekao.

32. Slijedom navedenog, a kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna to tužitelju, na temelju čl. 1111. ZOO-a, ovaj sud u točki II izreke ove presude dosuđuje iznos od 223,29 EUR s osnove preplate zbog ništetnosti ugovornih odredbi o načinu promjene ugovorene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, a u točki III izreke ove presude iznos od 3.851,98 EUR s osnove ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

33. Na svaki pojedini utuženi iznos, tužitelju pripadala zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog utuženog iznosa na temelju čl. 1115. ZOO-a, kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten (nesavjestan) od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ovaj sud je stava da se tuženik odnosno njegov pravni prednik može smatrati nepoštenim (nesavjesnim) stjecateljem obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ništetnoj – nepoštenoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF te o ništetnoj-nepoštenoj ugovornoj odredbi o jednostranoj promjeni ugovorne kamatne stope, koje odredbe je u ugovor unio sam tuženik odnosno njegov pravni prednik, bez da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, u cijelosti informirao potrošača (tužitelja) o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti o mogućnosti i razlozima promjene tečaja švicarskog franka te bez da je prije i u vrijeme zaključenja ugovora sa tužiteljem, kao korisnikom kredita, pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračunatih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate te je na temelju takvih nepoštenih ugovornih odredbi naplaćivao od tužitelja novčane iznose koji mu nisu pripadali.

34. Slijedom navedenog, a kako među strankama nije sporno da tužitelj na svaki pojedini utuženi iznos traži zateznu kamatu od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa, to ovaj sud na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a, u vezi s čl. 1115. ZOO-a, tužitelju dosuđuje zakonsku zateznu kamatu tekuću na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos preplate od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa, do isplate, kao u točki II i III izreke.

35. Visina kamatne stope određena je po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.(NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

36. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste) te na trošak sudskih pristojbi tužitelja odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Tarifi sudskih pristojbi.

37. Vrijednost predmeta spora je 4.075,27 EUR.

38. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od: sastava tužbe – 100 bodova po Tbr. 7. točka 1, sastava podneska od 24.7.2024. godine –100 bodova po Tbr 8. toč. 1. te zastupanja na 2 ročišta –17.02.2025. i 19.9.2025. godine – svako ročište po 100 bodova po Tbr 9. toč. 1., što ukupno iznosi 400 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR dobiva se iznos od 800,00 EUR, što čini ukupni trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku.

39. Trošak sudskih pristojbi tužitelja sastoji se od troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 43,60 EUR, uz primjenu čl. 7. st. 1. ZSP-a, a trošak o uplati prileži na listu 53 spisa. Trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu tužitelju nije priznat jer ga isti nije zatražio, a sud ne može dosuditi stranci trošak koji određeno ne zatraži, sukladno čl. 164. st. 1.- 3. ZPP-a, pri čemu sud ističe kako tužitelj nije oslobođen plaćanja sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu na temelju čl. 11. točka 20. ZSP-a jer nema izravne primjene utvrđenja iz kolektivnog spora Potrošač, iz prethodno obrazloženih razloga .

40. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, to mu sud na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, dosuđuje cjelokupni naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku i trošak sudskih pristojbi, što čini dosuđeni parnični trošak tužitelja u iznosu od 843,60 EUR, kao u točki IV izreke.

41. Tuženiku ne pripada pravo na parnični trošak jer je u cijelosti izgubio spor, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 30. lipnja 2026. godine

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu pisano putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja uz rj. za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 43,60 EUR

- pun. tuženika