- 1 -              Revd 4366/2023-2

Broj: Revd 4366/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P., OIB: ..., iz S., B., kojeg zastupa punomoćnica K. A., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1039/2022-5 od 18. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2622/2022-39 od 27. listopada 2022., na sjednici održanoj 17. siječnja 2024.

r i j e š i o   j e :

I.              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.

II.              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1039/2022-5 od 18. svibnja 2023. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2622/2022-39 od 27. listopada 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 5.614,17 eura/42.300,00 kuna sa zateznim kamatama i zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka. Prijedlog podnosi zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Također smatra da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 69/17; dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.; dalje: Konvencija).

2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pravna pitanja:

“Da li smanjivanje osobnog prostora zatvorenika ispod 4 metra kvadratna, a osobito ispod 3 metar kvadratna, samo za sebe dovodi do povrede prava osobnosti i prava na naknadu neimovinske štete? Da li uskrata prava na redovnu minimalnu higijenu (tuširanje 1-2 puta tjedno, obavljanje nužde u sanitarnom čvoru koji nema ventilaciju i nije u potpunosti odvojen od sobe u kojoj se konzumira hrana), uskrata slobodnih aktivnosti te prekomjernog boravka u ćeliji (22 sata dnevno) dovode do povrede prava osobnosti i prava na naknadu neimovinske štete sami za sebe ili kao kvalifikatorne okolnosti u ukupnosti s uskratom propisane kvadrature?

Da li nezakonito postupanje Zatvora u Z., koje se očituje u nezakonitom uskraćivanju prava zatvorenika (ovdje revidenta) na propisanu kvadraturu i kubikažu, a uvažavajući nehumane uvjete van svih zdravstvenih standarda, kroz duži period boravka revidenta u tim Zatvorima, predstavlja povredu prava osobnosti te u tom smjeru i pripadajuće pravo revidenta kao zatvorenika na naknadu štete u smislu Zakona o obveznim odnosima?

Da li se pri određivanju pravične novčane naknade u ovakvim predmetima ista određuje po danu provedenom u nehumanim uvjetima ili u ukupnom iznosu te kojim se kvalifikatornim okolnostima treba rukovoditi sud prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade?

Da li na određivanje iznosa pravične novčane naknade u ovakvim predmetima utječe činjenica da je revidentov boravak u zatvoru bio povezan s legitimnim postupanjem prema osobi osuđenoj za kazneno djelo?”

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja nije podnesen.

4. Polazeći od čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93.,112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08.,123/08., 57/11. – pročišćeni tekst, 148/11., 25/13., 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 88/22. i 114/22.; dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Naime, prva dva pitanja nisu od utjecaja na odluku u ovom sporu budući da se ista odnose na pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva u slučajevima naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uslijed neadekvatnih uvjeta na izdržavanju kazne zatvora, dok je u konkretnom slučaju preostala sporna visina tužbenog zahtjeva. Osim toga, pozivanje tužitelja na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1449/2017 i broj Revd-1231/2020 ne može se ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP budući da se njima problematizira pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva u sličnim slučajevima, dok je u ovom sporu preostala sporna visina, a ne osnovanost tužbenog zahtjeva. U odnosu na druga dva postavljena pitanja valja reći da odgovor na njih ovisi od posebnih okolnosti svakog pojedinog slučaja pa ni pozivanje tužitelja na odluke ESLJP - Longin protiv Hrvatske (zahtjev broj 49268/10.), presuda od 6. studenoga 2012.; Lonić protiv Hrvatske (zahtjev broj 8067/12.), presuda od 4. prosinca 2014.; Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13.), presuda od 20. listopada 2016.; Gaspari protiv Armenije (zahtjev broj 44769/08.), presuda od 20. rujna 2018.; Ščensnovičius protiv Litve (zahtjev broj 62663/13.), presuda od 10. srpnja 2018.; Ulemek protiv Hrvatske (zahtjev broj 21613/16.), presuda od 31. listopada 2019.; Sukachov protiv Ukrajine (zahtjev broj 14057/17.), presuda od 30. siječnja 2020.; Katanović i Mihovilović protiv Hrvatske (zahtjevi broj 18208/19. i 12922/20.), presuda od 29. rujna 2022.; Kopić protiv Hrvatske (zahtjev broj 16789/19.), presuda od 29. rujna 2022.; Huber protiv Hrvatske (zahtjev broj 39571/16), presuda od 7. srpnja 2022. i Jungić protiv Hrvatske (zahtjev broj 73024/16.), presuda od 2. ožujka 2023. i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III-2233/2018 od 15. rujna 2022., U-III-5828/2020 od 8. ožujka 2023. i U-III-7292/2022 od 13. travnja 2023.), uz tvrdnju da zaključci drugostupanjskog suda o iznosu pravične novčane naknade odstupaju od onih iz citiranih presuda ovih sudova, ne može se ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP budući da su te odluke donesene u drugačijim činjeničnim i pravnim situacijama od situacije kakva je u ovom sporu.

5. S obzirom na navedeno, prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odbijen (toč. I. izreke ovoga rješenja).

6. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, čime su ujedno povrijedili njegova temeljna ljudska prava zajamčena čl. 23. i 25. Ustava, odnosno čl. 3. Konvencije, kao i njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije u vidu prava na pristup sudu i prava na obrazloženu sudsku odluku.

7. Imajući u vidu da je prvostupanjska presuda (kojom je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan) preinačena drugostupanjskom presudom budući da je drugostupanjski sud utvrdio da su uvjeti u kojima je tužitelj izdržavao kaznu zatvora u konkretnom slučaju doveli do povrede prava osobnosti, tužiteljevi navodi o povredi njegovih temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 23. i 25. Ustava, odnosno čl. 3. Konvencije donošenjem pobijane presude nisu osnovani.

8. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Naime, u postupku pred nižim sudovima tužitelju je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Što se tiče tvrdnje tužitelja da je u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka došlo do neprihvatljivog ograničavanja njegovog prava na pristup sudu, valja reći da je drugostupanjskom presudom preinačena prvostupanjska presuda i u tom dijelu na način da je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove, kao i svoje troškove žalbenog postupka. Kada se navedeno dovede u vezu s činjenicom da je drugostupanjskom presudom tužitelju na ime naknade štete dosuđen iznos od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna, ništa ne upućuje na to da bi u danim okolnostima tužitelju bio nametnut prekomjeran teret. Uzevši u obzir sve izneseno, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

9. Budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, njegov prijedlog za dopuštenje revizije utemeljen na citiranoj zakonskoj odredbi je, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odbačen (toč. II. izreke ovoga rješenja).

Zagreb, 17. siječnja 2024.