1

Poslovni broj: Ref. 10 P-16/2023-17

 

        

REPUBLIKA HRVATSKA             

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

 

Poslovni broj: Ref. 10 P-16/2023-17

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

 

              Općinski sud u S. B., po sucu Marini Vučetić, u pravnoj stvari tužitelja N. L., iz S. B., A. M. zastupanog po punomoćniku J. R., odvjetniku iz P. protiv tuženika Š. Š., iz S. B., J. M.  zastupanog po punomoćniku J. J., odvjetniku iz S. B., radi utvrđenja nepostojanja prava služnosti, nakon održane glavne i javne rasprave 5. prosinca 2023. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika, tuženika i zamjenika punomoćnika M. J. odvjetnika iz S. B. i rasprave održane 17. siječnja 2024. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

 

 

 

p r e s u d i o  j e

             

              I. Utvrđuje se da tuženom Š. Š. iz S. B., ne pripada pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko kč.br. 2660 kuća broj 12 i dvorište u U. A. M. sa 559 m2, upisano u z.k.ul. 7908 k.o. S. B. te se tuženiku Š. Š. iz S. B., zabranjuje vršenje posjeda stvarne služnosti prolaza pješice preko kč.br. 2660 kuća broj 12 i dvorište u U. A. M. sa 559 m2, upisano u z.k.ul. 7908 k.o. S. B..

 

              II. Nalaže se tuženiku Š. Š. iz S. B., naknaditi tužitelju tužitelja N. L. iz S. B., A. M.  troškove parničnog postupka u iznosu 704,64 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17.siječnja 2024. do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije  prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

 

              III. Odbija se alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Ukida se pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko kč.br. 2660 kuća broj 12 i dvorište u U. A. M. sa 559 m2, upisano u z.k.ul. 7908 k.o. S. B. te se tuženiku Š. Š. iz S. B., zabranjuje prolaz pješice preko kč.br. 2660 kuća broj 12 i dvorište u U. A. M. sa 559 m2, upisano u z.k.ul. 7908 k.o. S. B.."

 

 

R i j e š i o j e

 

Odbija se prijedlog tuženika Š. Š. iz S. B., da sud poziva G. S. B. kao umješača na strani tuženika, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nepostojanja prava služnosti.

              1.1. U tužbi je navedeno da je tužitelj vlasnik stana u S. B., U. A. M. 12 te suvlasnik u ½ dijela kč.br. 2660 kuća broj 12 i dvorište u U. A. M. sa 559 m2 upisano u z.k.ul.broj 7908 k.o. S. B. što u naravi predstavlja kuću do ulice, dok je drugi suvlasnik predmetne nekretnine vlasnik stana u dvorišnome dijelu, a to je u naravi poseban dvorišni objekt. Tuženik tvrdi da je u posjedu te da faktički vrši sadržaj prava stvarne služnosti prolaza pješice preko nekretnine tužitelja i to od U. A.. M. kroz kapiju i haustor tužitelja te kroz dvorište pa do U. J.. M.. Iako tuženik tvrdi da je u posjedu prava stvarne služnosti, on to pravo nije stekao jer se u pogledu njega nije ispunio uvjet predviđen čl. 229 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Točno je da je predmetni prolaz faktički postojao dugi niz godina te da su stanari U. J.. M. njime prolazili dok im to sud nje pravomoćno zabranio. Međutim to je bio samo pješački prolaz koji su stanari koristili kao bliži put do istočnog dijela grada. Ulica J. M. je slijepa ulica, ali ima sasvim adekvatnu vezu s ostatkom grada je se u ulice može ući osobnim vozilima i kamionima jer se odvoz smeća uredno vrši tako da kamion za odvoz smeća ulazi iz U. I.. G.. 3. rujna 2004. tuženik je zaključao kapiju kroz koju su stanari U. J.. M. prolazili te ih spriječio u vršenju sadržaja prava služnosti prolaza. Dva stanara U. J.. M. su ga tužila radi smetanja posjeda prava služnosti i u tom postupku su uspjeli pa im je rješenjem suda P-1573/04 od 9. studenog 2004. pružena posjedovna zaštita, da bi zatim prednik tužitelja J. L. započeo, a tužitelj dovršio postupak protiv tih tužitelja radi nepostojanja prva predmetne služnosti te je pravomoćno utvrđeno da istima ne pripada pravo stvarne služnosti presudom O. suda u P. P.-1060/07. Nakon toga tužitelj je ponovno zaključao svoju kapiju pa su ga tužila druga dva stanara U. J.. M., radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti te im je pravomoćnim rješenjem ovog suda P-509/13 pružena posjedovna zaštita. Potom je tužitelj tužio sve stanare U. J.. M., njih 44. Postupak se vodio pod brojem P-899/13 te je sud u dvije presude na temelju priznanja i jedne presude pravomoćno ustanovio da niti jednom od 44 stanara U. J.. M. ne pripada pravo stvarne služnosti prolaska kroz predmetni prolaz. Neku od tuženika su se žalili te im je žalba odbijena. Nakon što je dva puta utvrđeno da stanarima U. J.. M. ne pripada pravo stvarne služnosti prolaska pješice kroz predmetni prolaz i isti je zaključan, javlja se tuženik Š. Š. koji tvrdi da od 3. ožujka 2014. koristi predmetni prolaz, kada je postupak P-899/13 već bio u tijeku te podnosi tužbu radi smetanja posjeda prava služnosti prolaska. Tužitelj ističe da je 2004. predmetna kapija bila zaključana oko godinu dana, a nitko osim dva stanara nije zatražio posjedovnu zaštitu, niti tuženik iz predmeta P-899/13 niti Š. Š. niti njegov prednik. Za vrijeme trajanja postupka P-1573/04 kapija je bila zaključana te je svima osim Ž. P. i A. R. bio prekinut tijek dosjelosti za stjecanje prava služnosti, a naknadno je i njima bilo utvrđeno da im predmetna služnost ne pripada. S obzirom na to, ne postoji zakonska mogućnost da je tuženik sam ili po svojim prednicima izvršavao sadržaj prava služnosti neprekidno više od 20 godina da bi stekao pravo služnosti dosjelošću niti mu to pravo pripada. Vršenje sadržaja prava služnosti pješačkog prolaza preko nekretnine tužitelja kroz njegovu kapiju, haustor i dvorište za tužitelja je nepovoljan jer ne dozvoljava da se kapija zaključava te se praktički preko nekretnine koja je privatno vlasništvo tužitelja uspostavlja javni prolaz ii to znatno otežava korištenje nekretnine tužitelju te mu oduzima i ograničava njegovo vlasništvo i smanjuje vrijednost. Zbog svega navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev i utvrdi se da tuženom   ne pripada pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko kč.br. 2660 kuća broj 12 i dvorište u U. A. M. sa 559 m2, upisano u z.k.ul. 7908 k.o. S. B. i da se  tuženiku Š. Š. zabranjuje vršenje posjeda stvarne služnosti prolaza pješice. Tužitelj je postavio i alternativni tužbeni zahtjev kojim predlaže da sud nakon provedenog postupka ukine tuženiku pravo stvarne služnosti prolaza.

              2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da su činjenični navodi tužitelja činjenično neodređeni ,a pravno apsolutno netočni, pri čemu tužitelj unatoč prijašnjim pravomoćnim presudama, smatra pravno nedopuštenim da tužitelj utvrđuje je li tuženiku nešto pripada ili ne pripada, dok je alternativni tužbeni zahtjev pravno neosnovan, jer se tužbom ne može tražiti ukidanje prava koja prethodno nije utvrđeno. U svezi događanja između tužitelja i 47 stanara U. J.. M., gdje sada stanuje tuženik, ne može biti pravni argument za osnovanost tužbe tužitelja, dosadašnje presuđenje, unatoč činjenici da je tužitelj zaista kod Općinskog suda u P. ishodio pozitivnu presudu za tužitelja P-1060/07, kao i kod Općinskog suda u S. B. br. P-899/2013, jer su ti sudovi apsolutno pravno netočno primijenili materijalno pravo, kada su zaključili da dosjelost na društvenom vlasništvu ne teče prije 8. listopada 1991., s obzirom da zadnja aktualna sudska praksa iz presude Županijskog suda u Z. br. Gž-1522/2022 i Vrhovnog suda RH br. Rev x-974/2017., te presude Europskog suda za ljudska prava (predmet R. i dr. protiv RH, kao i J. protiv RH), upućuje na suprotno, jer se dosjelost na društvenom vlasništvu ima računati od 6. travnja 1941., pa na ovamo. Sublimirano i simplificirano, proizlazi da presude na koje se poziva tužitelj, a kojima je uspio sa svojim tužbenim zahtjevima protiv drugih građana ulice J. M., predstavljaju presude koje su donijeli na temelju prijašnjih stavova suda o računanju dosjelosti na društvenom vlasništvu, jer su ti sudovi pogrešno smatrali da se dosjelost na društvenom vlasništvu računa samo do 8. listopada 1991., da bi se nakon tih presuda promijenila pravna praksa u RH pod presijom presuda Europskog suda za ljudska prava, te se u vrijeme podizanja ove tužbe, primjenjuje pravna praksa koja stoji na pravnom stajalištu da se dosjelost ima računati od 6. travnja 1941. pa na ovamo. Da su Općinski sud u S. B. i Općinski sud u P. u citiranim presudama imali pravilno pravno stajalište, sigurno ne bi došlo do donošenja citiranih presuda. Kako se pravna praska promijenila, tužitelj ne može zasnivati ovu tužbu, na pravnoj praksi koja sada više nije aktualna, već nasuprot, sadašnja sudska praksa upućuje na neosnovanost tužbe tužitelja. Točno je, da je tuženik suvlasnik nekretnina na kući u ul. J. M. 9. koja je upisana u zk. ul. 3587. k.o. S. B., tj. na kč.br. 2673/2018., dok je tužitelj upisan kao etažni vlasnik na stanu koji se nalazi u kući broj 12, a koja je upisana u zk.ul. br. 7908 k.o. S. B., pri čemu se kuća tuženika nalazi u stambenom naselju koje predstavlja, tzv. slijepu ulicu, iz koje je izgrađen pješački izlaz na ulicu A. M.. Predmetni pješački prolaz uspostavljen je 1969. na način da je tadašnji Fond za komunalnu djelatnost Skupštine Općine S. B., kao investitor, na zemljištu u društvenom vlasništvu, dao izgraditi prolaz iz M. ulice u predmetno naselje, koje je u to vrijeme imalo naziv „N. V.“, zbog čega su tadašnji stanari sufinancirali gradnju pješačkog prolaza uključujući i pravnog prednika tuženika A. M., na način da su trasom pješačkog prolaza širine 2 m i dužine 23,90 izgrađene betonske ploče, te cjelokupna infrastruktura prolaza, uključujući zid sa južne strane dvorišta tužitelja s ulaznim kapijama te su stanari predmetnog naselja nesmetano koristili taj prolaz sve do 2004., tj. duže od 20 godina, kada im je tužitelj zabranio prolaz, koja je zabrana prolaza sudskim odlukama utvrđena kao nezakonita. Istodobno, pravni prednik tužitelja J. L., stekao je predmetni stan u U. A.. M. 12 temeljem ugovora o kupoprodajni stana na kojem postoji stanarsko pravo (1995), a iz kojega, kao i dodatka ugovoru, proizlazi da je pravni prednik tužitelja kupio samo stan od 107,07 m2, a ne i dvorište, tj. kč.br. 2660. na kojem je izgrađena kuća i pješački prolaz. Kasnijom provedbom čl. 221. ZZK došlo je do uspostave jedinstva zemljišta i zgrade u zemljišnoknjižnom postupku br. Rz-7259 ovoga suda, na način da je pravni prednik tužitelja J. L. na sudskom zapisniku dao netočne podatke da kč.br. 2660 odgovara podacima u zemljišnoj knjizi, što je bilo netočno, s obzirom na prijašnju dokumentaciju, kao i činjenicu da su stanari U. J.. M. protekom 20 godina nesmetanog uživanja predmetne nekretnine već stekli dosjelošću pravo stvarne služnosti prolaza preko dijela predmetne nekretnine u širini od 2 m i dužini od 23,90 m, a koji je prolaz već tada bio fizički odijeljen od dvorišta pravnog prednika tužitelja zidom visine 2m, tako da kč.br. 2660 nije imala površinu 559 m2, kako je to netočno priopćio pravni prednik tužitelja, već je bila umanjena za površinu prolaza, tj. 47,80 m2, pa je tada površina te čestice iznosila 511,20 m2. Naprijed iznijeto upućuje da je pravni prednik tužitelja davanjem netočnih podatka Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u S. B., te postupanjem suda protivno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, točnije odredbi čl. 1., došlo do netočnog upisa prava vlasništva za pravnog prednika tužitelja, bez utvrđenja zemljišta nužnog za redovnu uporabu zgrade koja je bila predmetom uknjižbe, odnosno bez stvarnog utvrđenja stvarne površine kč.br. 2660 pa je cjelokupna površina te čestice pripisana pravnom predniku tužitelja, iako mu stvarno i pravno nije pripadala, nakon čega je pravni prednik tužitelja darovnim ugovorom takvo gruntovno stanje prenio na tužitelja kao pravnog slijednika. To znači, da je greškom suda pravni prednik tužitelja stekao nešto što mu ne pripada, a ujedno, za zemljište koje je upisano na njegovo ime nije platio niti jedne kune, pa je krajnje nemoralno da tužitelj traži nešto što mu stvarno i pravno ne pripada, te da na temelju toga inkomodira stanare cijelog naselja. Netočno je, da bi nezakoniti postupak tužitelja imao ili mogao imati bilo kakve pozitivne pravne reperkusije, glede njegovih prava, jer njegov nezakoniti postupak za zatvaranjem prolaza koji nikada nije bio njegov i koji nitko s njegove strane nije izgradio, ne može tužitelju donijeti pravo na koje se sada poziva, da bi tuženik bio u prekidu svoga prava služnosti, s obzirom da je takav nasilni čin tužitelja utvrđen nezakonitim, s obzirom da nešto što je bilo nezakonito uvijek mora biti nezakonito, a onaj koji je nešto stekao nezakonito, ne može mu ništa pripasti zakonito. Kako je pravni prednik tuženika do upisa pravnog prednika tužitelja u zemljišne knjige na zakonit način, tj. temeljem odredbe čl. 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stekao pravo služnosti prolaza pješice preko prijeporne nekretnine, to mu se to pravo ne može oduzeti na način kako to predlaže tužitelj, zbog čega tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom

              3. Tuženik je u podnesku od 28. studenog 2023. predložio da sud pozove G. S. B. kao umješača u ovom predmetu. Na temelju čl. 206.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine"  53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje – ZPP-a) osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među dugim osobama jedna od tih stranaka uspije može se pridružiti toj osobi. Sud je odbio prijedlog tuženika iz razloga što je nesporno da G. S. B. nema pravni interes da tuženik uspije u ovom predmetu jer to da li tuženik koji je fizička osoba, ima ili nema prava prolaza kroz nekretninu tužitelja nije zaista u interesu G. S. B. pa sud taj  prijedlog i nije dostavio G. S. B.. Sud je odlučio  u skladu sa odredbom iz čl. 207.st.1. ZPP-a kako je to i navedeno u izreci rješenja.

              4. Tužitelj je na ročištu održanom 5. prosinca 2023. naveo da nema dokaza da je raniji vlasnik nekretnine tuženika Z. J. prolazio kroz haustor tužitelja. 

              5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk.ul.broj 7908 k.o. S. B. kč.br. 2660 Kuća br.12 i dvorište u U. A.. M. sa 559 m2 iz kojeg je vidljivo da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela nekretnine sa G. L. koja je također suvlasnik u ½ dijela, a na nekretnini nema uknjiženog prava služnosti (str. 6 spisa). Uvidom u presudu Općinskog suda u P. od 9. srpnja 2010. broj P-1060/07-23 je vidljivo da je utvrđeno da tuženima ne pripada pravo stvarne služnosti prolaza pješice (str. 10 do 14 spisa) preko nekretnine upisane u zk.ul.broj 7908 k.o. S. B.. Ta presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u S. B. broj Gž-737/2011-2 od 4. ožujka 2013. (str. 15 do 16 spisa). Uvidom u djelomičnu presudu na temelju priznanja broj P-899/2013-48 Općinskog suda u S. B. od 26. ožujka 2021. je vidljivo da tuženima ne pripada pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko nekretnine upisane u zk.ul.broj 7908 k.o. S. B. (str. 17 spisa), također je to utvrđeno i presudom Općinskog suda u S. B. broj P-899/2013-54 od 3.svibnja 2021. samo u odnosu na druge tuženike, stanovnike U. J.. M. (str. 20 spisa). Isto je utvrđeno i presudom ovog suda broj P-899/2013-66 od 2. lipnja 2022. (str. 23 spisa) koja je potvrđena presudom Županijskog suda u B. broj Gž-804/2022-3 od 8. rujna 2022. Sud je izvršio uvid u preslik tužbe koju je podnio tužitelj Š. Š. protiv tuženika N. L. i dr. radi smetanja posjeda u kojoj je navedeno da tužitelj koristi prolaz od 3. ožujka 2014., a posjed je izvršavao na način da je pješice više puta dnevno prolazio tom nekretninom koja je upisana u zk.ul.broj 7908 k.o. S. B. kč.br. 2660 sa 599 m2 (str. 44 spisa) Općinski sud u S. B. je rješenjem od 9. studenog 2004. broj P-1573-08 utvrdio da su tuženici smetali tužitelja u posjedu prava stvarne služnosti (str. 46 spisa) i to rješenje je potvrđeno  rješenjem Županijskog suda u S. B. broj Gž-78/05-2 od 21. rujna 2005. (str. 49 spisa), a rješenjem Općinskog suda u S. B. broj P-509/13-9 od 18. srpnja 2013. je utvrđeno da su tuženici smetali tužitelje Ž. R. i Z. Ž. u zadnjem mirnom posjedu stvarne služnosti (str. 52 spisa) i to rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u S. B. S. služba u P. broj Gž-1702/2013-2 od 13. studenog 2013. (str. 57 spisa). Saslušani su tužitelj i tuženik kao stranke u svrhu dokazivanja i svjedoci B. K., Z. G., Ž. R. i G. Z. su dali svoje iskaze.

              5.1. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je on vlasnik nekretnine upisane u kč.br. 2660 i njegova kuća se vodi u U. A. M. kbr. 12, a tuženik je vlasnik nekretnine u U. J. M., to je slijepa ulica, nije mu je tuženik susjed u neposrednoj blizini, on ima jednu od kuća u toj ulici, ali tuženik iz U. J.. M. u G. ima nesmetan izlaz. Stanovnici U. J.. M. su prolazili česticom gdje se nalazi kuća tužitelja da bi došli do U. A.. M., morao je voditi postupke protiv skoro svih susjeda da bi im zabranio taj prolaz i dobio je te postupke. Kuća  je otkupljenja od B. P.. Taj prolaz se nalazi pod istim krovom kao i njegova kuća, u biti susjedi u M. navode da je tu neki sandučić za struju, ali sandučića više nema, to je sve sada drugačije napravljeno. Smeta mu što se tu prolazi kroz haustor, jer je to u biti ulaz u njegovu kuću, tu mu je odmah dnevna soba, ne može se odmoriti, tu prolaze djeca biciklima, romobilima. Može proći tko hoće, prolazi se i noću. Izlaz iz U. J.. M. u U. I. G. je u funkciji, može ga se normalno koristiti. Postoji zabilježba na nekretnini stavljena od strane HEP-a, bio je drveni stup pa su stavili betonski stup.

5.2. Iz iskaza tuženika Š. Š. je utvrđeno da je 2014. kupio kuću u U. J. M. i kada je kupovao tu nekretninu od g. J., isti je istakao da mu je to pravo prolaza i to je bila dodatna vrijednost zbog koje je i kupio tu kuću. Supruga mu radi kao učiteljica u OŠ H. B., te joj je kraći put kada prolazi kroz taj prolaz, direktno prema U. A.. M., a također i djeci koja pohađaju vrtić B. i seka, to je jednostavniji put. Prema U. I.. G. ima nesmetan prolaz. Nigdje u kupoprodajnom ugovoru se ne spominje prolaz prema U. A.. M.. Iz U. J.. M. prema I. G., nema staze za pješake, ima samo prolaz za automobile dva automobila se čak ne mogu niti mimoići. Prolaz prema U. I.. G. prema J. M. je sužen zbog zgrade koja se nalazi s desne strane,  oduvijek je bilo tako. Kroz taj prolaz iz G. u M. može proći kamion za smeće.

              5.3. Iz iskaza svjedoka Z. G. je utvrđeno da je 1991. kupio kuću u U. J.. M., što se prije događalo to ne zna. Od 1991. su svi prolazili tim prolazom prema U. A.. M., bilo im je bliže i zbog škole i zbog vrtića. Međutim, to je par puta zatvarano, prošle godine je susjed L. zatvorio prolazi, stavio oznaku da je to privatan posjed, dobili su i odluku od odvjetnika da ne prolaze, navodno da ima i kamera i od tada on nije više prolazio tim prolazom, ali ima još uvijek onih kojih prolaze. Ne zna točno kada je i koliko bio zatvaran prolaz, misli da je bilo 2014. prvi puta, nije prilaz bio na dugo zatvaran, bio je taj prolaz zatvoren na kraće vremensko razdoblje. Ulica J. M. ima kolni izlaz prema G. ulici. M. nema pješačku stazu, to je dosta uska ulica, ne mogu se mimoići dva automobila, nego se jedan mora zaustaviti da bi drugi prošao.

              5.3. Iz iskaza svjedoka Ž. R. je utvrđeno da su 1970. njegovi roditelji kupili kuću i doselili u U. J.. M. i on zajedno s njima, od onda tu živi. Koristio je taj prolaz prema U. A.. M., nisu imali nikakvo odobrenje niti pismeno niti usmeno da se koriste tim prolazom, ali su prolazili. Stanovnici U. J.. M. imaju nesmetan izlaz na G.. Prolaz je 2004. bio zatvoren, ne sjeća se točno na koliko dugo, prošlo je 20 godina. Njegov otac i Ž. P. su tužili tužitelja u ovom predmetu i izgubili spor. 2013. je ponovno bio zatvoren prolaz i onda je on sa još dva susjeda tužio tužitelja u vezi istoga. U U. J.. M. postoji samo kolnik, nema pješačke staze. Kuće su od kolnika udaljene oko 4 – 5 metara, tu se nalazi zelena površina. To je uređeno, stanovnici su uredili onako kako tko hoće. Kada se izlazi iz M., s lijeve strane je P. zgrada, a s desne je stambena zgrada.  

              5.4.Iz iskaza svjedoka B. K. je utvrđeno da je 2017. kupio kuću u J. M. i od 2017. on i obitelj su se koristili pravom prolaza iz U. J.. M. prema U. A.. M. do studenog 2022. kada je obitelj L. zatvorila taj prolaz. Koristio je taj prolaz i Š. Š. zajedno s obitelji, a i danas ga koristi, jer je bila privremena mjera o kojoj je odlučivao sudac G. pa je taj prolaz omogućen. Poznato mu je da su bili vođeni postupci 2004. i 2013. Na ulazu  iz U. I.. G. prema J. M. sužen je prolaz jer je s lijeve strane stambena zgrada, a s druge strane nekretnina obitelji P., dva automobila se ne mogu mimoići, ne postoji pješačka staza. Prolaz iz G. u M. je širi jer je to kolni prolaz, u odnosu na prolaz u M. jer je to pješački prolaz

              5.5. Iz iskaza svjedoka G. Z. je utvrđeno da je on kupio nekretninu 15. ožujka 2017. u U. J.. M., to je obiteljska kuća, koristio se od tada nesmetano prolazom prema M. do 9. studenog 2022. kada je zabranjen prolaz. Od siječnja 2023. ponovno se koristi tim prolazom, kao i drugi susjedi.

              6. Na temelju tako provedenog  dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

              7. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

              - je tužitelj suvlasnik nekretnine upisane u zk.ul.broj 7908 k.o. S. B. koja se nalazi u U. A.. M.

              - je vlasnik nekretnine bilo J. vodoprivredno poduzeće B. P. S. B. i da su na toj nekretnini otkupljena dva stana a jedan od stanova je stan prednika tužitelja L. J. i A. koji su otkupili taj stan 2017. i  koji su darovali tužitelju nekretninu,  sa uknjiženim pravom služnosti doživotnog uživanja, i da taj stan u biti predstavlja samostalni stambeni objekt koji tužitelj koristi kao kuću sa svojom obitelje pored koje se nalazi haustor kojim tuženik prolazi jer mu je to kraći prolaz do posla

              - je tuženik vlasnik nekretnine koja se nalazi ulici J. M. koja je tzv. slijepa ulica i ima nesmetan izlaz na ulicu I. G. u S. B.

              - su se stanovnici U. J. M. koristili prolazom do U. A.. M. dok je bila vlasnik nekretnine B. P. i da nisu nikada imali uknjiženo pravo služnosti kroz nekretninu upisanu u zk.ul.broj 7908 k.o. S. B. do I. G. u S. B.

              - je tuženik Š. Š. 2014. kupio kuću u U. J.. M. i to od Z. J. (što je utvrđeno kao nesporno iz njegovog iskaza) i netočno je  u odgovoru na tužbu navedeno da je tuženik kupio kuću od A. M.

              - protiv Z. J. nije nikada vođen postupak kojim bi mu zabranio prolaz haustorom tužitelja i B. P. S. B., pa je u svezi navedenog nesporno da nema dokaza da se on ikada i koristio tim prolazom.

              8. Tijekom postupka je bilo sporno:

              - to što tuženik koji je vlasnik nekretnine u U. J. M. i na dalje se želi koristiti prolazom do U. A.. M., iako ima nesmetan prolaz do U. I. G. u S. B., a tužitelj se tome protivi jer to ometa njegov svakodnevni život i mir  u kući u kojoj stanuje, budući da mu se prolazi pored prozora u haustoru kuće u kojoj živi, u svako doba dana i noći.

 

 

              9. Prednik, prethodni nositelj prava, je osoba s koje pravo prelazi na pravnoga slijednika. Pravo može prijeći s prednika na slijednika neovisno o prednikovoj volji (npr. zakonsko nasljeđivanje), na osnovi jednostrane izjave volje prednika (npr. kod oporučnoga nasljeđivanja) ili na osnovi ugovora (npr. prodaja). Prednik ne može prenijeti na slijednika više prava nego što ga sam ima. Tuženik nije dostavio sudu dokaz da je Z. J. zaista i prolazio tim prolazom koji je predmet spora, da u je u kupoprodajnom ugovoru za kupnju nekretnine na bilo koji način prijašnji vlasnik tuženiku naveo da ima na bilo koji način pravo prolaza spornim prolazom od U. J. M. do U. A. M., a sud nije pokloni vjeru da mu je isti to rekao prilikom prodaje nekretnine, jer nema dokaza o tome, pa Z. J. nesporno nije pravni prednik tuženika u ovom predmetu. Z. J. nije mogao prenijeti na tuženika više prava nego što ih sam imao, a tuženik nesporno nije dokazao da je on imao pravo stvarne službenosti prolaza pješice  kroz nekretninu tužitelja kao B. P. S. B. od U. J. M. do U. A. M..

              10. Na temelju čl. 186. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; u daljnjem tekstu: ZV) stvarna služnost je stvarno pravo vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Prema čl. 224. ZV-a nužni prolaz je služnost puta koju osniva sud na zahtjev vlasnika nekretnine do koje nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom. Korist koju će time dobiti predlagatelj mora biti veća od štete koju će trpjeti vlasnik poslužne nekretnine. Nužni prolaz ne može sud osnovati preko nekretnina glede kojih se tome protive javni interesi, kroz zgrade, kroz ograđena kućna dvorišta, kroz ograđena uzgajališta divljači; a kroz ograđene vrtove i vinograde može osnovati nužni prolaz samo ako za to postoji osobito jak razlog. Zemljišne knjige su javno dostupni podaci o svim nekretninama u  Republici Hrvatskoj i one su relevantne su za pravni promet nekretnina. Ukoliko je određena nekretnina opterećena pravom služnosti (nužni prolaz) taj isti podatak je javno dostupan u teretnom listu C (teretovnica) poslužne nekretnine (one na kojoj je služnost osnovana) i to je javno vidljivo.

              11. Pravo služnosti može se steći na tri moguća načina: na temelju pravnog posla, na temelju odluke vlasti i na temelju zakona. U našem pravu postoji samo jedan način na koji se služnost može steći samo na temelju zakona, a to je kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti (čl. 228. ZV-a). Dosjelost je stjecanje prava stvarne služnosti na temelju izvršavanja sadržaja toga prava kroz zakonom određeno vrijeme, odnosno na temelju posjedovanja toga prava.

              11.1. Pretpostavke koje se moraju ispuniti kako bi se moglo steći pravo služnosti dosjelošću jesu da je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio (čl. 229. ZV-a). Usto ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zloporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

              11.2. Dakle, posjed mora biti pošten i istinit, a rok je jedinstven i iznosi 20 godina (čl. 229. st. 2. ZV-a).

              11.3. Onaj tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (čl. 228. st. 2. ZV-a). Takav upis ima samo deklaratorni karakter jer se dosjelošću stječe pravo služnosti u trenutku kad su se ispunile zakonske pretpostavke.

              11.4. Ako služnost ostane neupisana u zemljišne knjige, treći koji bi s povjerenjem u zemljišne knjige stekao poslužnu nekretninu, stekao bi je bez navedene služnosti, što znači da se služnost u tom momentu gasi.

              15. U članku 230. ZV-a navedeno je da se pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može (niti kad je utvrđeno odlukom suda) suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona. Pravo stvarne služnosti je jedino ograničeno stvarno pravo koje se može steći na temelju zakona, i to putem dosjelosti. Zakon zahtijeva da osoba koja se poziva na stečeno pravo služnosti dosjelošću ima u svom mirnom i istinitom posjedu pravo služnosti koje smatra da joj pripada. Svako stvarno pravo koje je stečeno temeljem zakona, stečeno u trenutku kad su se ispunile zakonske pretpostavke, ali zbog načela povjerenja u zemljišne knjige to isto pravo valja upisati u zemljišne knjige.

              16. U svezi navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev jer je tijekom postupka utvrđeno kao nesporno da tuženiku ne pripada pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko kč.br. 2660 kuća broj 12 i dvorište u U. A. M. sa 559 m2, upisano u z.k.ul. 7908 k.o. S. B.. Tuženik je postao vlasnikom nekretnine 2014., a prodavatelj nekretnine nije njegov pravni prednik kako je to naprijed navedeno, dakle on u proteklih 10 godine nije mogao steći služnost prolaza pješice preko nekretnine tužitelja jer mu nije protekao rok od 20 godina, a u proteklih 10 godina susjedi tuženika su vodili niz postupka zbog tog prolaza. Dakle, tuženik je morao znati da tužitelj koji je zatvarao taj prolaz nije mu isti odobrio. Komfor prolaza zbog malo kraćeg puta nije razlog za utvrđenje stvarne služnosti prolaza tuđom nekretninom, a tužitelj isto kao tuženik ima nesporno puno pravo uživanja u svojom nekretnini, bez prolaza ljudi po istoj jer je to neotuđivo pravo tužitelja na dom, koje mu se narušava neovlaštenim prolazom susjeda iz U. J.. M. kroz njegov haustor.

              17. Okolnost na koji je način tužitelj odnosno njegov prednik stekao nekretninu nije problem niti briga stanovnika U. J.. M., tužitelj je knjižni suvlasnik nekretnine, a stanovnici U. J.. M. nikada nisu imali uknjiženo pravo stvarne služnosti na nekretnini niti tužitelja niti njegovog prednika jer nisu nikada imala niti ostvarene uvjete za isto.

              18. Sud je odbio alternativno postavljen tužbeni zahtjev tužitelja jer isti nije osnovan. Ne može se utvrditi u postupku da nekome ne pripada pravo koje nema. Iskaze svjedoka sud nije posebno analizirao jer je nesporno da tuženik nema pravo na pravo stvarne služnosti prolaza, budući da nisu ispunjeni naprijed navedeni uvjeti (posjed tuženika nije niti pošten niti istinit, a nije niti protekao rok od 20 godina) a niti  jedan od navedeni svjedok  nije naveo ništa što bi dokazalo drugačije od navedenog.

              19. Na temelju čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka u cijelosti jer je tužitelj uspio u postupku, a u dijelu alternativnog zahtjeva s kojim je odbijen i nisu nastali posebni troškovi postupka. Tužitelju je priznato pravo na jednokratnu naknadu u iznos od 500,00 eura (tbr. 7.t.2. u svezi tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22,126/22,138/23; dalje - OT) pripadajući porez od 25% iznosi 125,00 eura (tbr. 42 OT). Pristojbu  na tužbu je tužitelj platio u iznosu od 26,55 eura, a pristojba na presudu iznosi 53,09 eura, što ukupno iznosi 704,64 eura kako je to i navedeno u izreci presude.

              20. Zatezna kamata teče na troškove postupka od 17. siječnja 2024. do isplate kako je to i navedeno u izreci presude na temelju čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

 

S. B.,17. siječnja 2024.

 

Sudac

Marina Vučetić

 

 

 

 

 

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave istih. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.