Poslovni broj:Pp-2885/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, u prekršajnom predmetu, po sutkinji tog suda Olgi Šuman Pavlović, uz sudjelovanje Marije Raguž, kao zapisničarke, u žurnom prekršajnom postupku, protiv okrivljenika GD, zastupan po branitelju Bojanu Lujaku, odvjetniku u [adresa] po Obveznom prekršajnom nalogu Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo, Klasa: 363-04/24-03/156, Urbroj: 2117-1-03-04/6- 24-01 od 20. svibnja 2024.godine, zbog prekršaja iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika br. 15/19), na temelju čl. 244. st.1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

oslobađa se od optužbe

I. da bi,

dana 16. svibnja 2024.godine u 11,05 sati, na javnoj površini, u ulici Brsalje u Dubrovniku, usmeno reklamirao kao tzv. booker i prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije bez odobrenja Grada Dubrovnika,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika.

II. Troškovi ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračuna Suda.

Obrazloženje

1. Po obaveznom prekršajnom nalogu Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo, tereti se okrivljenik radi počinjenja prekršajnog djela opisanog u izreci ove presude.

2. Na obvezni prekršajni nalog, okrivljenik je po branitelju, pravodobno podnio prigovor, pa je navedeni Obvezni prekršajni nalog stavljen izvan snage.

3. Okrivljenik GD, zastupan po branitelju Bojanu Lujaku u pisanoj obrani navodi da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret, a obavezni prekršajni nalog je nerazumljiv jer ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje prostječe zakonsko obilježje prekršaja. Naime, čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika doslovno propisuje da je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv. ubacivača, bookera i sl., te dijeljene reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala. Reklamiranje je pak u skladu s čl. 2. st. 1. toč. 2. Odluke informiranje, predstavljanje i opisivanje nekog proizvoda, usluge ili djelatnosti potencijalnim korisnicima ili kupcima. Činjenični opis OPN je paušalan i proturječan sam sebi te se iz njega ne mogu razaznati bitna obilježja prekršaja: je li riječ o usmenom reklamiranju ili dijeljenju letaka, odnosno je li se reklamiralo proizvod, uslugu ili djelatnost potencijalnim kupcima - i ako da -koju. Optužuje ga se da bi "usmeno reklamirao kao tzv.booker, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije bez odobrenja Grada Dubrovnika". Ovo nije istina, a ne može se niti utvrditi što mu se točno stavlja na teret, s obzirom da se inkriminacija sastoji od 1) usmenog reklamiranja, 2) prodavanja aranžmana i usluga – iako je očito nemoguće istom inkriminiranom prigodom ostvariti radnje i pod 1) i 2), a od kojih prodavanje uopće nije prekršaj (!), nije jasno koje je točno aranžmane i usluge okrivljenik navodno reklamirao/dijelio/prodavao te odobrenje Grada Dubrovnika uopće ne postoji za reklamiranje iz čl. 41. Odluke. Također, u službenoj bilješci se navodi "presretanje prolaznika i privlačenje na ustupke", a što je već i jezično nerazumljivo, a naravno da se niti iz tako nečega ne može zaključiti na koji točno način je navodno počinio prekršaja-nejasno je o kakvim "ustupcima" je riječ, po kojoj cijeni, za koju agenciju i sl. Odnosno, činjenični se opis i obrazloženje OPN-a sastoje od prepisivanja teksta Odluke, i to još pogrešno, bez konkretiziranja točnog ponašanja za koje se optužuje okrivljenik. Nadalje, nema niti dokaza da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret, što god to bilo. OPN se poziva na neposredno opažanje komunalnih redara, pa se iste predlaže ispitati u prekršajnome postupku i suočiti ih s okrivljenikom. U svakom slučaju nije kršio Odluku te nije usmeno reklamirao /dijelio/prodavao bilo što, a javne površine (Pile) su upravo to – javne i dostupne svima – te njemu niti bilo kome drugome nije zabranjeno nalaziti se na njima i komunicirati s bilo kime jer to nije prekršaj.

4. U dokaznom postupku ispitan je svjedok komunalni redar VD.

5. Svjedok VD je iskazao da mu je poznato da je okrivljenik GD, ali ne zna kojeg točno dana i sata jer je GD tamo svakodnevno, a na predjelu Pile, Brsalje nudio vožnju razgledanja grada na način da im je pokazivao što mogu vidjeti.

6. Na pitanje branitelja svjedoku je li to radio za svoje potrebe ili potrebe turističke agencije, svjedok odgovora da nije za svoje potrebe, radio je za agenciju. Na pitanje branitelja za koju agenciju je radio, svjedok odgovara za Adriatic. Na pitanje branitelja svjedoku da li postoji odobrenje Grada Dubrovnika za reklamiranje na Brsaljama, svjedok odgovara da ne postoji.

7. Na temelju ovako provedenog žurnog prekršajnog postupka nije utvrđeno dokazanim da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja činjenično opisano i pravno kvalificiran kao u izreci ove presude.

8. Okrivljeniku se stavlja na teret da je u navedeno vrijeme koje je navedeno u obveznom prekršajnom nalogu na javnoj površini, u ulici Brsalje u Dubrovniku usmeno reklamirao kao tzv. booker i prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije bez odobrenja Grada Dubrovnika.

9. Takav činjenični opis u obveznom prekršajnom nalogu je potpuno nerazumljiv. Odredbom čl. 41. Odluke reklamiranju na području Grada Dubrovnika propisano je da je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv. ubacivača, bookera i sl., te dijeljene reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala, pa je ostalo prijeporno na koji način je utvrđeno da je kritične zgode kao booker usmeno reklamirao, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije bez odobrenja Grada Dubrovnika, kao i što je to reklamirao, koje aranžmane je prodavao te koje su to potrebe koje turističke agencije.

10. Nadalje, u pravu je okrivljenik kada u obrani ističe da komunalni redar nije provjerio odlučne okolnosti za utvrđivanje prekršajne odgovornosti tj. radi li se uopće o reklamiranju, odnosno ako da u koju svrhu i za koji proizvod, niti to radi li se o osobnim potrebama ili potrebama agencije, postupa li kao turistički vodič te obraća li se on turistima.

11. Tim više, što okrivljenik negira učin djela prekršaja, dok se svjedok komunalni redar VD ne može očitovati o događaju, pa se, na osnovu svega naprijed navedenog, okrivljenica oslobađa od optužbe zbog prekršaja iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika, kako je to odlučeno u izreci.

12. Prema tome, sud smatra da način na koji je utvrđen prekršaj ne može biti valjan dokaz jer u konkretnom slučaju komunalni redar je trebao legitimirati okrivljenika i utvrditi sve relevantne činjenice za točno utvrđenje prekršaja koji mu je stavljen na teret.

13. Na osnovu svega naprijed navedenog okrivljenik se oslobađa od optužbe zbog prekršaja iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika, kako je to odlučeno u izreci.

U Dubrovniku, 30. lipnja 2026. godine

Zapisničarka:

Sutkinja:

Marija Raguž,v.r.

Olga Šuman Pavlović,v.r.

Pravna pouka:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti:

- okrivljeniku,

- ovlaštenom tužitelju,

- branitelju,

- spis.