Poslovni broj: Pp-2905/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, u prekršajnom predmetu, po sutkinji tog suda Olgi Šuman Pavlović, uz sudjelovanje Marije Raguž, kao zapisničarke, u žurnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika KS, kojeg zastupa Bojan Lujak, odvjetnik iz [adresa], po Obveznom prekršajnom nalogu Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjek za komunalno redarstvo, Klasa: 363-04/24-03/354, Urbroj: 2117-1-03-04/24-24-01 od 18. srpnja 2024. godine, zbog prekršaja iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika (Službeni glasnik Grada Dubrovnika, br. 13/18, 15/19, 4/20, 5/21, 8/21, 11/23), na temelju čl.244. st.1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

oslobađa se od optužbe

I. da bi,

dana 17. srpnja 2024.godine 10,19 sati, na javnoj površini, u ulici Brsalje u Dubrovniku, usmeno reklamirao kao tzv.booker, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije, bez odobrenja Grada Dubrovnika,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika.

II. Troškovi ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračuna Suda.

Obrazloženje

1. Po obaveznom prekršajnom nalogu Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, promet i mjesnu samoupravu, Odsjeka za komunalno redarstvo Dubrovnik, tereti se okrivljenik radi počinjenja prekršajnog djela opisanog u izreci ove presude.

2. Na obvezni prekršajni nalog okrivljenik je pravodobno podnio prigovor, pa je navedeni Obvezni prekršajni nalog stavljen izvan snage.

3. Okrivljenik CS, po branitelju, u pisanoj obrani navodi da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret, a obavezni prekršajni nalog je nerazumljiv jer ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja. Naime, čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika doslovno propisuje da je zabranjeno usmeno reklamiranje ugostiteljske i druge ponude od strane gastro informatora, tzv. ubacivača, bookera i sl., te dijeljene reklamnih letaka i drugih promotivnih materijala. Reklamiranje je pak u skladu s čl. 2. st. 1. toč. 2. Odluke informiranje, predstavljanje i opisivanje nekog proizvoda, usluge ili djelatnosti potencijalnim korisnicima ili kupcima. Činjenični opis OPN je paušalan i proturječan sam sebi te se iz njega ne mogu razaznati bitna obilježja prekršaja: je li riječ o usmenom reklamiranju ili dijeljenju letaka, odnosno je li se reklamiralo proizvod, uslugu ili djelatnost potencijalnim kupcima - i ako da -koju. Okrivljenika se optužuje da bi "usmeno reklamirao kao tzv.booker i pritom dijelio prospekte, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije bez odobrenja Grada Dubrovnika". Ovo nije istina, a ne može se niti utvrditi što mu se točno stavlja na teret, s obzirom da se inkriminacija sastoji od 1) usmenog reklamiranja, 2) prodavanja aranžmana i usluga – iako je očito nemoguće istom inkriminiranom prigodom ostvariti radnje i pod 1) i 2), a od kojih prodavanje uopće nije prekršaj (!), nije jasno koje je točno aranžmane i usluge okrivljenik navodno reklamirao/dijelio/prodavao te odobrenje Grada Dubrovnika uopće ne postoji za reklamiranje iz čl. 41. Odluke. Odnosno, činjenični se opis i obrazloženje OPN-a sastoje od prepisivanja teksta Odluke, i to još pogrešno, bez konkretiziranja točnog ponašanja za koje se optužuje okrivljenik. Dakle, nema niti dokaza da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret, što god to bilo. OPN se poziva na neposredno opažanje komunalnih redara, pa se iste predlaže ispitati u prekršajnome postupku i suočiti ih s okrivljenikom. U svakom slučaju nije kršio Odluku te nije usmeno reklamirao /dijelio/prodavao bilo što, a javne površine (Pile) su upravo to – javne i dostupne svima – te njemu niti bilo kome drugome nije zabranjeno nalaziti se na njima i komunicirati s bilo kime jer to nije prekršaj.

Branitelj predlaže ispitati komunalnog redara OS.

4. U dokaznom postupku ispitan je svjedok komunalni redar ŠS te je izvršen uvid u foto-snimku.

5. Svjedok komunalni redar ŠS je na saslušanju izjavio da je prilikom obavljanja poslova iz svog djelokruga dana 17. srpnja 2024.godine u 10,13 sati na platou Pile ul. Brsalje je zatekao KS kako usmeno reklamira, prodaje aranžmane i usluge bez važećeg odobrenja od strane Grada Dubrovnika. Identitet je utvrđen uvidom u osobnu iskaznicu. Na pitanje branitelja svjedoku da li se sjeća riječi kojima je reklamirao, svjedok odgovara da se ne sjeća jer je govorio na nepoznatom jeziku. Na pitanje branitelja svjedoku da li je legitimirao osobe s kojima je razgovarao, svjedok odgovara da nisu bile predmet postupanja, pa nije. Na pitanje branitelja da li postoji odobrenje grada Dubrovnika za reklamiranje, svjedok odgovara da ne postoji.

Na pitanje branitelja da li je to radio za svoje potrebe ili nekog drugog, svjedok odgovara za nekog drugog, ne zna čije.

Na pitanje branitelja je li prodavao, svjedok odgovara da jest. Na pitanje branitelja svjedoku je li prodavanje prekršaj, svjedok odgovara da za prodavanje treba imati dozvolu.

Na pitanje branitelja svjedoku da li se sjeća konkretnog događaja, svjedok odgovara da se ne sjeća, samo iz službene zabilješke.

Na pitanje branitelja svjedoku da li bi se sjećao da nije pročitao zabilješku, svjedok odgovara da je prošla godina dana, ne bi.

Branitelj okrivljenika predlaže donošenje oslobađajuće presude.

6. Na temelju ovako provedenog žurnog prekršajnog postupka nije utvrđeno dokazanim da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja činjenično opisano i pravno kvalificiran kao u izreci ove presude.

7. Okrivljeniku se stavlja na teret da je u navedeno vrijeme koje je navedeno u obveznom prekršajnom nalogu na javnoj površini, u ulici Brsalje u Dubrovniku kao tzv. booker, prodavao aranžmane i usluge za potrebe turističke agencije, bez odobrenja Grada Dubrovnika.

8. Okrivljenik negira učin djela prekršaja. Ista nije opovrgnuta nijednim zakonitim dokazom. Sud nema pravnu osnovu da odbaci OPN. Sud utvrđuje da Odluka o reklamiranju na području Grada Dubrovnika ne sadrži opću zabranu reklamiranja, već propisuje uvjete pod kojima se određeni oblici reklamiranja mogu obavljati. U konkretnom slučaju nije dokazano da je okrivljenik navedenog dana usmeno reklamirao, prodavao aranžmane i usluge u smislu čl. 41. Odluke o reklamiranju na području Grada Dubrovnika, budući da se komunalni redar nije mogao izjasniti o navedenom događaju. Kako teret dokazivanja leži na tužitelju, a ostala je razumna sumnja u postojanje bitnih obilježja prekršaja, sud je primjenom načela in dubio pro reo donio oslobađajuću presudu jer, reklamiranje samo po sebi nije zabranjeno, odnosno ne postoji dokaz da se reklamiranje uopće dogodilo.

9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, 30. lipnja 2026. godine

Zapisničarka:

Sutkinja:

Marija Raguž,v.r.

Olga Šuman Pavlović,v.r.

Pravna pouka:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

Dostaviti:

- okrivljeniku,

- branitelju,

- ovlaštenom tužitelju,

- spis