Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-16/2026-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec, u pravnoj stvari tužitelja SPOJ d.o.o., OIB: 57772200387, P. Preradovića 217k, Đakovo, kojeg zastupa punomoćnica Anka Jakovljević Grizelj, odvjetnica iz Đakova protiv tuženika BIOPLUS d.o.o., OIB: 65150537918, Brodarovec 52A, Brodarovec, radi naplate novčane tražbine u iznosu 3.853,58 eura, 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina broj:

UPP/OS-Ovrv-1036/2025 od 26. studenog 2025. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku BIOPLUS d.o.o. (OIB: 65150537918)),Brodarovec, Brodarovec 52 A isplatiti tužitelju SPOJ d.o.o. (OIB: 57772200387) iz Đakova, P. Preradovića 217K zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 124,20 eura od 14. ožujka 2025. do 2. prosinca 2025. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine; te se održava na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 3.729,38 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 225,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. studenog 2025. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 479,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. lipnja 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba djelomično povučena za iznos glavnice od 124,20 eura, te se u tom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina broj: UPP/OS-Ovrv-1036/2025 od 26. studenog 2025., ukida.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za održavanje ročišta.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina od 26. studenog 2025. broj UPP/OS-Ovrv-1036/2025 naloženo je tuženiku da isplati tužitelju glavnični iznos od 3.853,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 225,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom. Rješenje o ovrsi doneseno je temeljem vjerodostojne isprave - računa broj 394/VP1/1 i 494/VP1/1.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio prigovor u kojem u bitnome navodi kako rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina od 26. studenog 2025. broj UPP/OS-Ovrv-1036/2025 pobija u cijelosti, navodeći da je račun tužitelja broj 394/VP1/1 izdan za isporuku materijala na gradilištu u iznosu od 124,40 eura u redu i podmiren je, no ne prihvaća vjerodostojnu ispravu račun broj 494/VP1/1 izdan na 3.729,38 eura dok ne dobije uvid u otpremnice isporučenog materijala jer materijal nije zaprimio tuženik Bioplus d.o.o.

3. Općinski sud Varaždin, Stalna služba u Ivancu se rješenje broj Povrv-360/2025- 2 od 19. prosinca 2025. oglasio stvarno nenadležnim te je spis nakon pravomoćnosti navedenog rješenja ustupljen ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom za postupanje u ovom predmetu.

4. Povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi, ovaj sud je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina od 26. studenog 2025. broj UPP/OS-Ovrv-1036/2025 stavio izvan snage rješenjem broj Povrv-16/2026-2 od 30. siječnja 2026. te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ujedno je istim rješenjem sud upozorio stranke na odredbe članka 461.a ZPP-a (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu ZPP).

5. Podneskom od 27. veljače 2026. tužitelj je postupio u skladu s dostavljenim rješenjem, te je iznio činjenice na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. U podnesku u bitnome navodi da tuženik ima nepodmireno, dospjelo dugovanje temeljem izdanog računa broj:

494/VP1/1 od dana 12.3.2025. u iznosu od 3.729,38 eura za isporučene nosače HEA –140. Tuženik je putem emaila od 2.3.2025. od tužitelja zatražio ponudu za slijedeću robu: nosače HEA 140 L=9,31 m x10 kom, HEA 140 L=8,76 m x 4 kom prema priloženoj skici projektanta tuženika Vitezprojekt od 28.2.2025. za potrebe izgradnje novog hotela u Đakovu (u e-mailovima stranaka kao subjekt označen: Hotel Đakovo – hea 140). Tužitelj je ponudio tuženiku HEA nosače u dužini od 6,00 m s dostavom na gradilište ili u dužini od 12,00 m na skladištu tužitelja, po cijeni od 0,90 + pdv po kg uz isporuku robe u roku do 7 dana. Tuženik je prihvatio ponudu tužitelja 3.3.2025. čime se ugovor smatra sklopljenim, te naručio HEA nosače dužine 6,00 m (3.315,00 kg) s dostavom na gradilište što je razvidno iz prepiske stranaka putem elektroničke pošte. Nakon što je ugovor sklopljen tužitelj je putem e-maila 6.3.2025. obavijestio tuženika da može dostaviti nosače HEA na gradilište 7.3.2025. te zatražio od tuženika mjesto isporuke i kontakt osobe za preuzimanje robe. Sukladno dogovoru stranaka tužitelj je naručeni posao izvršio te dostavio robu na gradilište koje je odredio tuženik, a to je gradilište izgradnje novog hotela u Đakovu. Dakle, po zahtjevu tuženika tužitelj je putem društva Rakušić Corporation d.o.o. izvršio dostavu robe na navedeno gradilište što je razvidno iz otpremnice broj: OTP-25-01-00564 od 6.3.2025. potpisane od g. F, radnika Rakušić Corporation d.o.o. te odvezao na gradilište i isporučio robu tuženiku što potvrđuje izjavom društvo Rakušić Corporation d.o.o. od 25.2.2025. Nakon što je tužitelj u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu, isporučio robu tuženiku izdao je račun broj: 494/V/1 od 12.3.2025. koji račun tuženik nikada nije vratio niti prigovorio da posao nije izvršen. Štoviše, tuženik je u više navrata molio odgodu plaćanja računa zbog financijskih problema, a što proizlazi iz prepiske stranaka putem elektronske pošte. Nakon višekratnog odgađanja plaćanja predmetnog računa tužitelj je putem punomoćnice poslao tuženiku opomenu pred tužbu 22.9.2025. na koju opomenu je tuženik odgovorio kako se nalazi u teškoj financijskoj situaciji te predlaže obročno plaćanje nespornog potraživanja tužitelja u iznosu od 3.853,58 eura te je sam tuženik dostavio prijedlog sporazuma o isplati duga koji nikada nije potpisan, nakon čega je tužitelj 22.10.2025. podnio prijedlog za ovrhu. Navedene izjave zakonskog zastupnika tuženika, promatrane u kontekstu ukupnog ponašanja stranaka, predstavljaju jasno očitovanje svijesti o postojanju duga i obveze njegova podmirenja, slijedom čega tužitelj smatra da se radi o priznanju duga u smislu odredbe čl. 240. Zakona o obveznim odnosima, a prigovor tuženika da tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze je u cijelosti neosnovan te usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka i onemogućavanje naplate potraživanja tužitelja. Nadalje navodi da je tuženik 2.12.2025. podmirio dio glavnice u iznosu od 124,20 eura (račun broj: 394/VP1/1 od 26.2.2025. godine), dakle nakon podnošenja prijedloga za ovrhu dok preostali iznos glavnice temeljem računa broj: 494/VP1/1 od 12.3.2025. godine u iznosu od 3.729,38 eura tuženik do danas nije platio. Tužitelj potražuje zatezne kamate koje teku na iznos od 124,20 eura od dana nakon dospijeća računa broj: 394//V/1 do njegovog plaćanja po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja. S obzirom da je utuženi račun broj: 394/VP1/1 od 26.2.2025. u iznosu od 124,20 eura plaćen nakon podnošenja prijedloga za ovrhu sukladno odredbi čl.191. Zakona o parničnom postupku tužitelj smanjuje tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos dijela glavnice od 124,20 eura od dana 14.3.2025. godine (datuma dospijeća) do dana 2.12.2025. godine (datuma plaćanja), te isplatu preostalog dijela glavnice u iznosu od 3.729,38 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 12.4.2025. godine pa do isplate zajedno sa troškovima ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 225,00 eura uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

6. Podneskom od 17. ožujka 2026. tuženik je dostavio očitovanje na podnesak tužitelja od 27. veljače 2026. te je utvrdio da je vjerodostojna isprava račun broj: 394/VP1/1 izdan za isporuku materijala na gradilištu na objektu Hotel u Đakovu. Tuženik nije zaprimio robu jer je u vremenu od zaprimanja ponude do izdavanja robe, investitor odlučio za ostatak radova na objektu angažirati tvrtku Rakušić Corporation d.o.o. koja je primila robu. Otpremnice kao i robu nije zaprimio Bioplus d.o.o. niti je materijalom raspolagao. Preko e-komunikacije 2.3.2006. tuženik je dobio otpremnicu i izjavu da je tvrtka Rakušić Corporation d.o.o. zaprimila robu i nakon toga pretpostavlja robu ugradila. Nema uvida da li je to stvarno tako jer tuženik nije tu robu zaprimio niti je ugradio niti je Rakušić Corporation d.o.o. radio za Bioplus kao kooperant na tom objektu.

7. Među strankama je sporno duguje li tuženik tužitelju utuženi iznos.

8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to utužene račune, e-mail korespondenciju stranaka te potvrdu Ministarstva financija, Porezne uprave od 2. travnja 2026. Sud ostale predložene dokaze nije provodio (saslušanje stranaka, saslušanje svjedoka) obzirom je na temelju provedenih dokaza, činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje presude. Osim toga, sud nije održao ročište u ovom predmetu te je prijedlog tužitelja za održavanje ročišta odbio jer smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, a iz dostavljene dokumentacije u spisu proizlazi osnovanost tražbine tužitelja.

9. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. ZPP-a, na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja sud je utvrdio da je tužitelj dokazao da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji te da tuženik tužitelju duguje iznos naveden u točci I. izreke presude.

10. Na temelju provedenih dokaza te držanja tuženika sud nesporno zaključuje da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji robe iz asortimana tužitelja te da je tužitelj tuženiku isporučio robu iz utuženih računa. Navedeno proizlazi iz očitovanja direktorice tuženika od 6. listopada 2025. (list 73 spisa) u kojem ista priznaje postojanje duga u utuženom iznosu te predlaže plaćanje nespornog dugovanja u četiri rate zbog teškog financijskog stanja tuženika. Iz dostavljene potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave od 7. travnja 2026. proizlazi da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za utuženu tražbinu te sud temeljem odredbe članka 221.b ZPP smatra da tražbina postoji.

11. Temeljem iznesenog, a obzirom da iz provedenih dokaza proizlazi da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu temeljem sklopljenog ugovora o kupoprodaji valjalo je tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO) usvojiti, te održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u smislu čl. 451. st. 3. ZPP -a, kao pod točkom I. izreke presude.

12. Sud je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održao na snazi i za ovršni trošak u iznosu od 225,00 eura budući tužitelju pripada pravo na navedeni trošak temeljem čl. 154 st.1. i čl. 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 25,00 eura te trošak sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 200,00 eura.

13. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP budući je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud tuženika obvezao da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 479,27 eura, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav podneska od 27. veljače 2027. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 24. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te trošak sudske pristojbe na presudu bez održavanja rasprave u iznosu od 79,27 eura.

14. Obzirom je tužitelj tijekom trajanja ovog postupka povukao tužbeni zahtjev za dio plaćene glavnice duga u iznosu od 124,20 eura, jer je tuženik nakon donošenja rješenja o ovrsi glavnicu duga po utuženom računu 394/VP1/1 podmirio , valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

15. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Varaždinu 29. lipnja 2026.

S U D A C

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana po primitku prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici Anki Jakovljević Grizelj, odvjetnici iz Đakova

2. tuženiku BIOPLUS d.o.o., Brodarovec 52A, Brodarovec