REPUBLIKA HRVATSKA
Upravni sud u Osijeku
Us I-993/2025-8
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 29. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, KLASA: UP/II 560-01/25-01/145, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 19. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/25-01/145, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 19. kolovoza 2025. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I- 560-01/25-01/229, URBROJ: 512M-01-04-08-25-8 od 28. srpnja 2025.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti dragovoljačkim oružanim skupinama za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991.
2. Tužitelj u tužbi ističe kako prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo nisu adekvatno riješili njegov zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti dragovoljačkim oružanim skupinama za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991. Smatra kako u navedenom razdoblju nisu postojale ili su sada iz nepoznatih razloga nedostupne važeće informacije. Navodi kako su u prvostupanjskom postupku svjedočila dva svjedoka iz čijih je izjava razvidno kako je u navedenom razdoblju bio pripadnik dragovoljačkih oružanih skupina te naglašava kako te izjave nisu smatrane relevantnim dokazom prilikom donošenja odluke. Zahtjeva poništavanje odluke i ponovno odlučivanje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu napominje da je prvostupanjsko tijelo uzelo izjavu tužitelja na zapisnik te da je i saslušalo svjedoke ŠČ i UČ. Ističe kako je tužitelj izjavio da je pristupio dragovoljačkim oružanim skupinama u razdoblju od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991. te da je bio vojnik, bez zapovjednih dužnosti. Isto tako, navodi kako je vršio nadzor nad prostorom koji su pokrivali, da je bio angažiran na osiguranju vitalnih objekata u [adresa], da nije bilo izravnih borbenih djelovanja, već su se radile pripreme u slučaju napada jer se [adresa] nalazi nedaleko od granice sa Srbijom, na pješačkom mostu [adresa] – [adresa] davali su potporu policiji na mostu te je držao i obuku na pristiglom PZO topu 20/3 20 mm. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Također da je iz izjava tužitelja i saslušanih svjedoka razvidno da je imenovani obavljao stražarske dužnosti te ostale zadaće organizacijske prirode poput nadzora i motrenja prostora, bez ikakvog borbenog djelovanja prema neprijatelju.
4. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Us I-993/2025-5 od 11. ožujka 2026. tužitelj i tuženik pozvani su očitovati se u roku 15 dana od dana dostave tog rješenja o tome jesu li suglasni da se ovaj spor riješi bez održavanja rasprave na temelju postojeće dokumentacije u spisu. Tužitelj se podneskom od 30. ožujka 2026. suglasio da se konkretni spor riješi bez održavanja rasprave, a isto je učinio i tuženik podneskom od 31. ožujka 2026. pri tome napomenuvši da je činjenično stanje u cijelosti utvrđeno te je predložio da naslovni sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
5. S obzirom na to da su se stranke o navedenom izrijekom suglasile, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze te je na temelju članka 98. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024., dalje: ZUS) ovaj spor riješio bez rasprave.
6. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao spis, spis upravnoga postupka i sve isprave koje prileže istima.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 15. travnja 2025. za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti dragovoljačkim oružanim skupinama za razdoblje od 1. lipnja 1991. do 24. listopada 1991. Tužitelj u zahtjevu navodi kako je obnašao dužnost opsluživanja topničkog oružja, da je imao vlastito naoružanje te da je osposobljavao branitelje za rukovanje topom 20/3 (protuzračna obrana).
9. U povodu zahtjeva tužitelja isti je dao izjavu na zapisnik 11. lipnja 2025. Navodi kako je pristupio dragovoljačkim oružanim skupinama 1. lipnja 1991. i bio sve do 24. listopada 1991. Izjavljuje da je bio na potezu od Županje prema [adresa] na ulazu u selo, zatim na pješačkom mostu [adresa] – [adresa] gdje su davali potporu policiji. Njegova zadaća sastojala se od stražarskih dužnosti, naoružanih ophodnji, vršenja nadzora te osiguranju vitalnih objekata u [adresa]. Navodi kako je imao zaduženo naoružanje, ali da nije bilo izravnog borbenog djelovanja već samo pripreme za obranu u slučaju napada jer se [adresa] nalazi nedaleko od granice sa Srbijom.
10. Nadalje, tijekom upravnog postupka saslušan i su svjedoci UČ i ŠČ i to 11. lipnja 2025., a o čemu je sastavljen zapisnik. UČ izjavio je da je pristupio dragovoljačkim oružanim skupinama 1. lipnja 1991. te da je istog dana pristupio i DČ čija je zadaćabila vršenje nadzora, odlazak u naoružane ophodnje i motrenje prostora. Također, naveo je da je tužitelj vršio aktivnosti na ulazima i izlazima iz sela, zatim na osiguranju željezničkog mosta [adresa]
– Brčko te na pumpi prema Srbiji. Svjedok ŠČ također je pristupio dragovoljačkim oružanim skupinama 1. lipnja 1991. te naveo da je istoga dana pristupio i DČ, koji je bio vojnik, nije imao zapovjedne dužnosti, imao je zaduženo naoružanje, išao je u naoružane ophodnje, vršio nadzor i motrio prostor . Potvrđuje navode o pomaganju policiji na pješačkom mostu [adresa] – [adresa].
11. Člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017., 98/2019 84/2021 i 156/2023) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
12. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
13. Člankom 179. točkom a) ZOHBDR-a propisano je da se statusi odnosno prava iz ovog Zakona ostvaruju na način da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
14. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebno izjave tužitelja i svjedoka UČ i ŠČ i ovaj sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti dragovoljačkim oružanim skupinama u razdoblju od 1. lipnja do 24. listopada 1991., budući da se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave i iskaza u kojima je opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR. Pri tome sud naglašava kako isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama. Nadalje, tužitelj je u svom zahtjevu, zatim i u danom iskazu pred prvostupanjskim tijelom jasno i nedvosmisleno naveo kako je sadržajno njegova zadaća bila držati straže i vršiti naoružane ophodnje po naselju kao i motriti te nadzirati prostor slijedom čega je jasno da isti u spornom razdoblju nije sudjelovao u borbenim akcijama. Sve navedeno u smislu aktivnosti i poduzetih radnji nedvosmisleno su potvrdili i gore navedeni svjedoci.
15. Nadalje, tuženik je pravilno utvrdio i činjenično stanje u vezi činjenice da se tužitelj ne vodi u službenim evidencijama kao pripadnik dragovoljačkih postrojbi u navedenom razdoblju te tužitelj tijekom trajanja upravnog postupka, kao i tijekom upravnog spora navedeno ničim nije doveo u dvojbu. Naime, tužitelj u svom iskazu ne navodi neposredne činjenice i okolnosti, vremenski i prostorno određene niti nudi dokaze iz kojih se može nedvojbeno zaključiti o njegovoj pripadnosti dragovoljačkim oružanim skupinama.
16. Imajući na umu vrste zadaća koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, iste se prema ocjeni ovog suda, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Kako se tužitelj ne nalazi u službenim evidencijama i dodatno kako je jasno da je isti obavljao zadaće koje ne podrazumijevaju oružani otpor agresoru u smislu Zakona to je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje u vezi zadaća koje je tužitelj obavljao te na konkretan slučaj primijenio mjerodavne, gore navedene odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji i pravilno odbio zahtjev tužitelja.
17. Stoga je Sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan te odlučio kao u izreci ove presude.
18. Kako tužitelj nije zatražio naknadu troškova ovog spora, to sud o istom nije odlučivao.
Osijek, 29. lipnja 2026.
SUDAC
Eugen Jakopović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
