- 1 -              Rev 962/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 962/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. u. d.o.o., K., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. M. i B. M., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. M. i B. M. u R., protiv tuženika M. M. iz L., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1200/2018-5 od 13. kolovoza 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-1064/2016-19 od 21. svibnja 2018., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-1064/2016-26 od 12. travnja 2019., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Ispravljenom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika T. M., poslovni broj Ovrv-574/16 od 15. ožujka 2016. godine, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.167,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 97,25 kn od 21.03.2015. do isplate

- 97,25 kn od 21.04.2015. do isplate,

- 97,25 kn od 30.05.2015. do isplate,

- 97,25 kn od 21.06.2015. do isplate,

- 97,25 kn od 21.07.2015. do isplate,

- 97,25 kn od 21.08.2015. do isplate,

- 97,25 kn od 22.09.2015. do isplate,

- 97,25 kn od 21.10.2015. do isplate,

- 97,25 kn od 21.11.2015. do isplate,

- 97,25 kn od 22.12.2015. do isplate,

- 97,25 kn od 21.01.2016. do isplate,

- 97,25 kn od 21.02.2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.7.2015., od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna u roku 8 dana.

 

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.430,00 kn u roku 8 dana.

 

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troška postupka preko iznosa dosuđenog pod toč. II. izreke.

 

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška postupka.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženika odbijena kao neosnovana te je ispravljena prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanim dijelovima pod točkama I., II. i IV. izreke. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

4. U odgovoru na reviziju, tužitelj je predložio odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd 79/2021-2 od 11. svibnja 2021. dopustio tuženiku podnošenje revizije zbog pravnih pitanja:

 

„Da li u slučaju demontaže vodomjera prestaje pravni odnos isporučitelja i korisnika usluge u pogledu toga vodomjera slijedom čega je isti odnos raskinut, odnosno da ugovorni odnos između stranaka ne postoji, a time niti obveza tuženika da ispuni tražbine s osnove fiksnog dijela cijene vode, a koji upravo ovise o postojanju vodomjera?“

 

„Da li trgovačka društva, isporučitelji vodoopskrbnih te komunalnih usluga gospodarenja otpadom, mogu ugovorom ovlastiti drugo trgovačko društvo na vođenje poslova naplate tih usluga, što uključuje i ovlast pokretanja ovršnih i sudskih postupaka radi prisilne naplate vodnih i komunalnih usluga za trgovačka društva koja su isporučitelji tih usluga, odnosno da li se takav ugovor, ukoliko je njime ugovoreno da se prikupljena sredstva doznačuju na račun tog drugog trgovačkog društva a koje ih potom dostavlja na zasebne račune isporučitelja, ima smatrati ugovorom o nalogu?“.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 1.167,00 kuna koji se odnosi na dospjele neplaćene račune za komunalne usluge opskrbe vodom - fiksni dio računa za vodnu naknadu za vodomjer broj 06489884 i gospodarenje otpadom za nekretninu na adresi ..., D., za razdoblje od 1. veljače 2015. do 31. siječnja 2016.

 

8.1. U postupku koji je prethodio reviziji sudovi su utvrdili:

 

- da su Ugovorom o poslovnoj suradnji ugovoreno da trgovačka društva P. v. d.o.o. i P. E. O. K. d.o.o. dale ovlaštenje ovdje tužitelju da pokreće i vodi ovršne i parnične postupke (čl. 8.), kao i da ispostavlja račune za javne, vodne i komunalne usluge korisnicima usluga, a prikupljena novčana sredstva na temelju računa doznačuje na prolazni račun ... (čl.10.),

- da je čl. 12. Ugovora o poslovnoj suradnji ugovoreno je da je tužitelj obvezan najmanje jednom tjedno prikupljena sredstva dostavljati zasebno na račun P. v. d.o.o. i P. E. O. K. d.o.o.

- da je tuženik podnio zahtjev za odjavu brojila broj 06489885, 06489886, 06489887 i 06489884 jer nema potrošnje i ne koriste se, a da bi ostalo kao važeće samo jedno brojilo 06489889 jer je postao vlasnik cijele nekretnine i da za daljnje razdoblje smatra brojila odjavljenima.

 

8.2. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, nižestupanjski sudovi su zaključili da su Ugovorom o poslovnoj suradnji P. v. d.o.o. i P. E. O. K. d.o.o. dali ovlaštenje tužitelju da u svoje ime naplaćuje tražbinu tih trgovačkih društava, te da je prigovor aktivne legitimacije koji ističe tuženik neosnovan. Nadalje su ocijenili da odjava brojila i uklanjanje vodomjera ne znači odjavu vodovodnog priključka s obzirom da je vodomjer samo jedan od sastavnih dijelova vodovodnog priključka, radi čega demontaža vodomjera ne znači prestanak korištenja priključka. Budući da se priključak mogao odjaviti samo u slučaju potpunog prestanka korištenja priključka odnosno usluga u odnosu na navedenu građevinu, a tuženik i dalje koristi tu građevinu, sudovi su zaključili da se demontažom vodomjera, obzirom da pritom zgrada nije mijenjala svoju narav, predmetni ugovor ne raskida. Navedeni zaključak temelje na odredbi čl. 196. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14 - dalje: ZoV), čl. 201. ZoV, čl.205 ZoV, čl. 206. ZoV, 211.-213. ZoV, Pravilnika o opskrbi vodom, izgradnji vodovodne mreže i priključenju na javnu vodovodnu mrežu od 26. siječnja 2004 (dalje: Pravilnik/04), Uredbi o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga („Narodne novine“, broj 112/10), Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga („Službeni glasnik Primorsko-goranske županije“, broj 40/11 - dalje: Opći uvjeti), te odredbama čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13 - dalje: ZKG), čl. 34. st. 3. ZKG i čl. 36. st. 1. ZKG.

 

8.3. Uz utvrđenje da je utužen samo fiksni dio cijene vodne usluge od 48,00 kuna, što sa pripadajućim PDV iznosi 54,24 kune mjesečno te da nema potrošnje vode po vodomjeru, kao i da je obračunata usluga gospodarenja otpadom u količini od 117,04 l uz cijenu od 43,01 kune mjesečno, primjenom čl. 451. st. 3. ZPP djelomično je održan platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

 

9. Prema odredbi čl. 205. st. 1. ZoV, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za isključenjem odnosno odjavom brojila, propisano je da se sredstva za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje osiguravaju iz cijene vodne usluge, dok je odredbom čl. 205. st. 2. ZoV propisano da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik). Osnovica cijene vodne usluge za odvodnju i/ili pročišćavanje otpadnih voda utvrđuje se prema količini (prostorni metar) ispuštene otpadne vode koja se mjeri na način propisan zakonom kojim se uređuje financiranje vodnoga gospodarstva za mjerenje ispuštene otpadne vode za potrebe obračuna naknade za zaštitu voda (čl. 205. st. 3. ZoV), dok je odredbom čl. 206. ZoV propisano da visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodne usluge, uz prethodnu suglasnost jedinice lokalne samouprave.

 

9.1. Odredbom čl. 211. ZoV je određeno da se građevine projektiraju i grade tako da svaki posebni dio zgrade koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu u kojoj se koristi voda (stan, poslovni prostor, garaža i sl.) ima ugrađen vodomjer, a odredbom čl. 212. st. 1. istog Zakona određeno je da je vlasnik građevine, odnosno vlasnik druge nekretnine dužan priključiti svoju građevinu odnosno drugu nekretninu na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju, a najkasnije u roku od 1 godine od dana obavijesti isporučitelja vodne usluge o mogućnosti priključenja, te je čl. 215. Zakona propisano da je isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga kojima regulira pitanja vezana za postupak i uvjete priključenja, o pravima i obvezama korisnika i isporučitelja, kvaliteti usluga, uvjetima mjerenja, obračuna i naplate vodnih usluga. Isporučitelj vodne usluge može iz opravdanih razloga, sukladno općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga, ograničiti, odnosno obustaviti korisnicima isporuku vodnih usluga (čl. 216. ZoV).

 

10. Prema odredbi čl. 2. st. 2. i 3. Pravilnika/04 nekretnine se priključuju na javnu vodovodnu mrežu izvedbom vodovodnog priključka i svaki dio nekretnine koji predstavlja zasebnu uporabnu cjelinu odnosno svaki potrošač mora imati poseban vodomjer, dok je čl. 35. Pravilnika/04 određeno da potrošač može podnijeti zahtjev za odjavu korištenja vodovodnog priključka.

 

10.1. Odredbom čl. 17. Pravilnika/04 određeno da se vodovodni priključak sastoji od ogranka na vodovodnoj mreži, zasuna s uličnom kapom, dovodne cijevi i vodomjernog okna u kojemu se nalazi: zaporni ventil ispred vodomjera, zaporni ventil s ispustom iza vodomjera, vodomjera i spojnih komada, a čl. 20. st. 1. Pravilnika/04 da svaka nekretnina mora biti priključena na vodovodu javnu mrežu izravnim priključkom.

 

11. Vodovodni priključak je na isti način definiran i u čl. 2. st. 7. Općih uvjeta, čijim stupanjem na snagu su prestale važiti odredbe Pravilnika/04, a kojim odredbama Općih uvjeta je navedeno da priključak na vodoopskrbni sustav čini ogranak na vodovodnoj mreži, zasun s uličnom kapom, dovodna cijev do vodomjera smještenog u vodomjernom oknu, zaporni ventil ispred vodomjera, zaporni ventil s ispustom iza vodomjera, vodomjer, nepovratni ventil i spojni komadi, a prema st. 10. istog članka Općih uvjeta vodomjer služi za mjerenje potrošnje vode, a nalazi se neposredno na završetku spojnog voda priključka i u vlasništvu je korisnika vodne usluge.

 

12. Odredbom čl. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/2009 - dalje: ZFVG) određeno je da se tim zakonom utvrđuju izvori sredstava za financiranje vodnoga gospodarstva, a osobito vodne naknade, uključivo obvezu plaćanja, obveznika, osnovicu, način obračuna, određivanje visine, namjene trošenja tih sredstava, ovrhu, zastaru i druga pitanja vezana za ostvarenje i korištenje tih sredstava. Člankom 3. toga Zakona propisana su načela financiranja vodnog gospodarstva te je u točki 4. propisano:

 

„4. Voda ima svoju ekonomsku vrijednost koju čine izdaci potrebni radi osiguranja njezine dostupnosti i zaštite te radi izgradnje, upravljanja i održavanja vodnih sustava, i tu vrijednost cijena vode mora izraziti. Povrat tih izdataka osigurava se jednim dijelom plaćanjem cijena vodnih usluga na vodoopskrbnom području, aglomeraciji ili uslužnom području sukladno Zakonu o vodama te plaćanjem naknade za razvoj i naknade za priključenje, a drugim dijelom plaćanjem naknade za korištenje voda i naknade za zaštitu voda na području Republike Hrvatske (načelo punoga povrata troškova).“.

 

12.1. Prema odredbi čl. 4. ZFVG izvori sredstava za financiranje vodnoga gospodarstva su: vodne naknade, cijena vodne usluge, državni proračun, proračuni jedinica lokalnih i/ili područnih (regionalnih) samouprava i ostali izvori, dok su prema čl. 5. vodne: vodni doprinos, naknada za uređenje voda, naknada za korištenje voda, naknada za zaštitu voda, naknada za melioracijsku odvodnju, naknada za navodnjavanje, naknada za razvoj i naknada za priključenje.

 

13. Uredbom o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva („Narodne novine“, broj 112/2010 - dalje: Uredba) u čl. 1. navedeno je da ona uređuje najnižu osnovnu cijenu vodnih usluga i troškove koje cijena vodnih usluga pokriva. Relevantne odredbe Uredbe za ovaj slučaj glase:

 

„Članak 3.

 

Najniža osnovna cijena vodnih usluga izračunava se prema izrazu:

NOC=T/V

pri čemu je:

NOC – najniža osnovna cijena vodnih usluga izražena u kunama po jedinici mjere isporučene vodne usluge (m3),

T – iznos planiranih godišnjih troškova iz članka 4. ove Uredbe izražen u kunama,

V – planirana godišnja količina usluge izražena u jedinici mjere isporučene vodne usluge (m3).

Ako je osnovna cijena vodne usluge određena u različitoj visini za različite kategorije obveznika, njihov ponderirani zbroj ne smije biti manji od najniže osnovne cijene vodne usluge.

 

Članak 4.

 

"Cijena vodnih usluga mora osigurati povrat troškova zahvaćanja vode, pogona i održavanja komunalnih vodnih građevina te isporuku vodnih usluga i to:

– materijalne troškove,

– troškove usluga,

– troškove naknade za koncesiju kada je isporučitelj vodnih usluga koncesionar,

– troškove za zaposlene,

– financijske rashode (troškove),

– troškove amortizacije dugotrajne imovine,

– troškove vrijednosnog usklađivanja kratkotrajne imovine u visini 5% ukupnog prihoda ostvarenog obavljanjem djelatnosti vodnih usluga,

– trošak naknade za korištenje voda iz članka 23. točke 3. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva (''Narodne novine'', broj 153/2009), nakon roka određenog člankom 95. stavkom 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva i naknade iz članka 28. stavka 3., odnosno iz članka 95. stavka 3., Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva, za koje je obveznik isporučitelj vodnih usluga.

 

Članak 5.

 

Najniža osnovna cijena vodnih usluga može se promijeniti ukoliko je ukupno povećanje ili smanjenje troškova iz članka 4. ove Uredbe, odnosno povećanje ili smanjenje količine vodne usluge, veće od 5% godišnje.

 

FIKSNI I VARIJABILNI DIO NAJNIŽE OSNOVNE CIJENE VODNIH USLUGA

 

Članak 6.

 

Najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji se od fiksnog i varijabilnog dijela.

Fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, i to troškova:

– očitanja vodomjera,

– obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga,

– umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima,

– tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje,

– redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga,

– ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće.

Fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga obračunava se mjesečno.

Fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga ne može biti veći od fiksnog dijela najniže osnovne cijene vodnih usluga.

Varijabilni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga ovisi o količini isporučenih vodnih usluga.

Visina varijabilnog dijela najniže osnovne cijene vodne usluge izračunava se prema izrazu:

NOCv = (T – F)/V

pri čemu je:

NOCv – varijabilni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga izražen u kunama po m3,

T – kako je definirano u članku 3. stavku 1. ove Uredbe,

V – kako je definirano u članku 3. stavku 1. ove Uredbe,

F – planirani godišnji iznos troškova iz stavka 2. ovoga članka.

 

RAČUN ZA VODNE USLUGE

 

Članak 7.

Cijena vodne usluge zasebno se iskazuje u računu za vodne usluge za:

1. javnu vodoopskrbu,

2. skupljanje otpadnih voda i njihovo dovođenje do uređaja za pročišćavanje,

3. pročišćavanje otpadnih voda.

U računu za vodne usluge zasebno se iskazuje:

1. fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga,

2. varijabilni dio osnovne cijene vodnih usluga,

3. cijena koju plaćaju socijalno ugroženi građani za količinu isporučene vode nužne za osnovne potrebe kućanstva.

Uz cijenu vodnih usluga u računu za vodne usluge zasebno se iskazuju i:

1. porez na dodanu vrijednost, sukladno posebnom zakonu,

2. naknada za zaštitu voda, kad je to uređeno Zakonom o financiranju vodnoga gospodarstva,

3. naknada za korištenje voda iz članka 95. stavka 2. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva do roka utvrđenoga tom odredbom,

4. naknada za razvoj, ako je sukladno Zakonu o financiranju vodnoga gospodarstva uvedena odlukom jedinice lokalne samouprave ili jedinice područne (regionalne) samouprave“.

 

14. U iznošenju pravno relevantnih propisa ističe se i da je čl. 3. ZKG između ostalog određeno da su komunalne djelatnosti u smislu toga Zakona: 1. opskrba pitkom vodom, 2. odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, te da je čl. 20. st. 5. određeno da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.

 

15. Prema svemu naprijed iznesenom, a prema shvaćanju ovoga suda nužno je prije svega navesti da je ugovor dvostrani pravni posao i da je za valjani raskid u vidu nastupa pravnih posljedica je potrebno očitovanje volje obiju ugovornih strana, zbog čega dopis tuženika kojim on osobno smatra ugovor raskinutim pravno nije relevantan s obzirom na sadržaj naprijed citiranih zakonskih odredbi, odredbi Pravilnika i Općih uvjeta, posebno odrede čl. 6. Uredbe prema kojoj se najniža osnovna cijena vodnih usluga sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, pri čemu fiksni dio najniže osnovne cijene vodnih usluga služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučenih vodnih usluga, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, i to ne samo troškova očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, nego i troška tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, troškova redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga te ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće, odnosno kada od šest troškova koji se pokrivaju iz fiksnog iznosa vodne naknade, tri troška nisu nužno vezana za postojanje vodomjera. Stoga ni ovome sudu nije prihvatljiva tvrdnja tuženika da izostankom vodomjera ne postoji više osnova za plaćanja fiksnog dijela vodne naknade, a to tim više što se komunalne djelatnosti vrše kao javna služba sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZKG i što je odredbom čl. 6. st. 5. Uredbe propisano da samovarijabilni dio vodne naknade ovisi o količini isporučenih vodnih usluga, pa je tužitelj po čl. 202. st. 4. ZoV i čl. 6. st. 2. Uredbe, ovlašten potraživati fiksni dio vodne naknade i u konkretnoj situaciji.

 

16. Pravilno su, stoga, nižestupanjski sudovi, sukladno citiranim zakonskim odredbama, zaključili da skidanje-uklanjanje vodomjera ne podrazumijeva i odjavu vodovodnog priključka jer samim skidanjem vodomjera priključak i dalje postoji te je istog je nužno održavati, a vodomjer je samo jedan od sastavnih dijelova vodovodnog priključka zbog čega demontaža vodomjera nema za posljedicu prestanak korištenja priključka niti prestanak ugovornog odnosa sa pružateljem usluge. Na takav zaključak upućuje i činjenica da je ZoV izričito u čl. 211. propisao da se građevine projektiraju i grade tako da svaki posebni dio zgrade koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu u kojoj se koristi voda (stan, poslovni prostor, garaža i sl.) ima ugrađen vodomjer, te je odredbom čl. 212. st. 1. ZoV odredio da je vlasnik građevine, odnosno vlasnik druge nekretnine dužan priključiti svoju građevinu odnosno drugu nekretninu na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju, i to najkasnije u roku od 1 godine od dana obavijesti isporučitelja vodne usluge o mogućnosti priključenja. Tim, niti nekim drugim zakonom, nije propisana mogućnost "isključenja" priključene građevne s komunalne vodne građevine, odnosno prestanka ugovornog odnosa korisnika usluge nakon izvršenog priključenja na komunalnu vodnu građevinu nego samo mogućnost da pružatelj komunalne usluge iz opravdanih razloga, sukladno općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga, ograniči, odnosno obustavi korisnicima isporuku vodnih usluga (čl. 216. ZoV), a o čemu se u ovom slučaju ne radi. Prema navedenom radi se o prilično podudarnoj situaciji kao i slučaju kada bi korisnik komunalne usluge npr. odvoza komunalnog otpada otkazao ugovorni odnos za zbrinjavanje istog iz razloga što sam zbrinjava otpad ili što ne proizvodi otpad pa da ne bi bio dužan plaćati fiksni trošak za zbrinjavanje otpada.

 

17. Osim toga, u ovom slučaju su nižestupanjski sudovi su iz tužiteljevih navoda i dokumentacije utvrdili da tuženik i dalje koristi građevinu, te su, s obzirom na navedeno u takvoj situaciji pravilno zaključili da demontažom vodomjera i predajom vodomjera a da pritom zgrada nije mijenjala svoju narav, predmetni ugovor o pružanju vodne sluge nije raskinut niti su nastupile posljedica raskida ugovora u smislu čl. 368. ZOO.

 

18. Slijedom navedenog, pravilno su nižestupanjski sudovi, s obzirom da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine u obvezi plaćati fiksnu naknadu vode za domaćinstvo, te primjenom čl. 205. st. 2. ZoV, u svezi s čl. 9. ZOO i čl. 6. st. 1. i 2. Uredbe po kojem se fiksni dio cijene vodnih usluga odnosi i na tekuće i investicijsko održavanje priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja i funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga te ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće, dakle i za pokriće troškova neovisno o potrošnji vode i vodomjeru, utvrdili obvezu tuženika na plaćanje utuženog iznosa koji se odnosi na fiksni dio voda za domaćinstvo u iznosu od po 54,24 kune u razdoblju 1. veljače 2015. do 31. siječnja 2016. obračunatom sukladno čl. 3. Odluke o cijeni vodnih usluga (''Službene novine'' Primorsko-goranske županije“, broj 48 od 23. prosinca 2011.) kojim je određeno da se osnovna cijena vodne usluge javne vodoopskrbe za korisnike u stambenim prostorima utvrđuje u iznosu od 48,00 kuna za fiksni dio mjesečno, i koja je obveza tuženika kao korisnika predmetne nekretnine i evidentiranog korisnika usluge neovisno o varijabilnom dijelu najniže osnovne cijene vodnih usluga odnosno neovisno o potrošnji vode.

 

19. Imajući u vidu sve navedeno, odgovor na prvo postavljeno pitanje glasi:

 

U slučaju samo demontaže vodomjera ne prestaje pravni odnos između isporučitelja i korisnika vodne usluge, jer demontažom vodomjera obvezno pravni odnos istih nije raskinut pa ugovorni odnos između isporučitelja i korisnika vodne usluge i dalje postoji, a time i obveza tuženika da ispuni tražbinu s osnove fiksnog dijela cijene vode (tako i Rev 629/2021-2 od 12. rujna 2023.).

 

20. Glede drugog naznačenog pravnog pitanja, valja poći od odredbi čl. 785. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO), prema kojemu ugovorom o komisiji komisionar se obvezuje obaviti uz proviziju jedan ili više poslova u svoje ime i za račun komitenta, a prema st. 2. te odredbe komisionar ima pravo na proviziju i kad nije ugovorena, dok prema odredbi čl. 763. st. 1. ZOO ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, a prema st. 2. te odredbe nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

 

21. Prema shvaćanju ovoga suda odredbom čl. 8. predmetnog Ugovora pružatelji komunalnih usluga, dakle društva P. E. O. K. d.o.o. i P. V. d.o.o., ugovorile su pravo tužitelja da pokreće i vodi parnice radi naplaćivanja dospjelih, a neplaćenih potraživanja prisilnim putem, a odredbom čl. 10. Ugovora, a u smislu poreznih propisa, uplaćivanje novčanih sredstava na prolazni račun tužitelja, pa takav modus naplate za račun pružatelja usluga ne predstavlja tužiteljev prihod, jer je prema odredbi čl. 12. Ugovora, tužitelj prikupljena sredstva obvezan s prolaznog računa uplaćivati na račune društava P. V. d.o.o. i P. E. O. K. d.o.o. Upravo takvim ugovaranjem novčanih transfera ispunjene su sve zakonske pretpostavke po kojima je novac od naplate pruženih komunalnih usluga prihod pružatelja komunalnih usluga, a ne tužitelja. Slijedom svega navedenog, i imajući u vidu da se radi o povezanim društvima putem iste osobe za zastupanje i putem istih članova, predmetni Ugovor nema narav ugovora o nalogu (čl. 763. ZOO do čl. 784. ZOO), već eventualno može imati karakteristike ugovora o komisiji iz čl. 785. ZOO do čl. 803. ZOO.

 

22. Imajući u vidu izneseno i činjenicu da pozitivnim zakonskim odredbama nigdje nije stavljena izričita zabrana pružateljima komunalnih usluga da ovlaste drugo trgovačko društvo na naplatu i pokretanje parnica radi prisilne naplate naknade za pruženu uslugu, odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi:

 

Trgovačka društva, isporučitelji vodoopskrbnih te komunalnih usluga gospodarenja otpadom, mogu ugovorom ovlastiti drugo trgovačko društvo na vođenje poslova naplate tih usluga, što uključuje i ovlast pokretanja ovršnih i sudskih postupka radi prisilne naplate vodnih i komunalnih usluga za trgovačka društva koja su isporučitelji tih usluga, a takav ugovor ukoliko je njime ugovoreno da s prikupljena sredstva doznačuju na prolazni račun tog drugog trgovačkog društva, a koje ih potom dostavlja na zasebne račune isporučitelja, ne predstavlja ugovor o nalogu iz čl. 763. ZOO do čl. 784. ZOO nego ugovor o komisiji iz čl. 785. ZOO do čl. 803. ZOO (tako i Rev 629/2021-2 od 12. rujna 2023.).

 

23. Obzirom na sve izloženo, valjalo je, na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP, odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

24. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 17. siječnja 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            dr. sc. Ante Perkušić, v.r.