REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Poslovni broj: 1 Psp-7/2026-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u pravnoj stvari tužitelja CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji Čohilj Vadinjof, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Milanoviću, odvjetniku u Umagu-Umago, 8. ožujka 6., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 12. lipnja 2026., u prisutnosti stranaka s punomoćnicima, 29. lipnja 2026. objavio je i

r i j e š i o  j e

I Tuženik IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao je tužitelja CĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dio je označen zelenom šrafurom i točkama A-D-E-F-G-H-A površine cca 50 m2 na Skici lica mjesta nalaza i mišljenja vještaka mr.sc. Marije Brajković dipl. ing. geod. od 13. svibnja 2026. a koji nalaz i mišljenje zajedno sa skicom lica mjesta je sastavni dio rješenja, na način da je samovoljno otpilio stabla na tom dijelu nekretnine, pa se tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje tužiteljeva posjeda ubuduće.

II Nalaže se tuženiku IĆ naknaditi tužitelju CĆ parnični trošak u visini od 1.064,82 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. lipnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika IĆ za naknadom parničnog troška u visini od 900,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 5. ožujka 2026. podnio tužbu radi smetanja posjeda protiv tuženika u bitnome navodeći da je posljednji mirni posjednik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], oranica, površine 220 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju posjeduje zajedno s članovima svoje obitelji. Ističe da navedenu nekretninu od stjecanja prava vlasništva faktično koristi i održava, i to košnjom, čišćenjem, obrezivanjem granja i šipražja te drugim radnjama redovitog održavanja, pri čemu ga u takvom posjedovanju do predmetnog događaja nitko nije smetao. Nadalje navodi da je tuženik vlasnik susjedne nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja graniči s nekretninom tužitelja, te da se između tih nekretnina nalazi stari kameni zid, mjestimično urušen. U pogledu čina smetanja tužitelj navodi da se 8. veljače 2026., zajedno sa suprugom ŽĆ, vratio s putovanja na kojem se nalazio u razdoblju od 4. do 8. veljače 2026., te je tada na rubnom dijelu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je u priloženoj kopiji katastarskog plana označio crvenom bojom, uočio posječena stabla na površini od približno 5 m². Nadalje, tužitelja je njegova kčerka LĆ obavijestila da je upravo tuženika vidjela kako siječe navedena stabla te da je taj događaj snimila. Tužitelj tvrdi da predmetni dio nekretnine nikada nije bio u posjedu tuženika, već da se isti oduvijek nalazio u posjedu tužitelja, odnosno njegovih pravnih prednika, te da ga tužitelj, zajedno s ostatkom nekretnine, redovito održava unatrag pet godina. Također navodi da radnju tuženika dovodi u vezu s činjenicom da je pokrenuo postupak evidentiranja stvarnog stanja, odnosno stvarne pozicije svojih nekretnina, čemu se tuženik protivio. Polazeći od takvih činjeničnih navoda, tužitelj smatra da je tuženik samovlasno zadro u njegov posljednji mirni posjed dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] time što je na tom dijelu nekretnine otpilio stabla. Stoga predlaže da sud utvrdi da ga je tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu označenog dijela nekretnine, pobliže označenog crvenom bojom na kopiji katastarskog plana, odnosno dijela koji će biti specificiran nakon provođenja vještačenja po vještaku mjerničke struke, da se tuženiku zabrani svako takvo ili slično smetanje ubuduće te da mu se naloži naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 30. ožujka 2026. u cijelosti osporio osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je tuženik vlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da su navedene nekretnine susjedne. Osporio je, međutim, navod tužitelja da se između tih nekretnina nalazi stari kameni zid, kao i tvrdnju da bi na rubnom dijelu tužiteljeve nekretnine, odnosno na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sjekao drva, bilo sam, bilo zajedno sa suprugom. Tuženik je osporio i navod da bi posjekao drva na površini od približno 5 m² zemljišta u vlasništvu tužitelja, odnosno na dijelu nekretnine koji je tužitelj označio na kopiji katastarskog plana. Istaknuo je da je, ako je sjekao drva ili na drugi način održavao nekretninu, takve radnje poduzimao isključivo na dijelu svoje nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju on drži u posjedu i koju tužitelj nikada nije imao u posjedu. Opreza radi istaknuo je i prigovor proteka prekluzivnih rokova za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda. Slijedom navedenoga, predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška.

3. Radi razjašnjenja, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: izvod iz katastarskog plana Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Pula-Pola, Odjela za katastar nekretnina Pazin od 5. ožujka 2026. (list spisa 3), izvadak iz zemljišne knjige, broj:

2862 i 2798 k. o. [katastarska općina] (list spisa 5-7), fotografije (list spisa 9-11), proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Marije Brajković, saslušao svjedoke ŽĆ, TĆ, GĆ, SĆ, MĆ, JĆ i DĆ te parnične stranke.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k.o. iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz razloga jer je tuženik 8. veljače 2026. izvršio radnju piljenja granja stablima na toj nekretnini.

6. Tužitelj naime tvrdi da je vlasnik i posjednik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa tako i spornog dijela koji je na skici lica mjesta označen zelenom šrafurom i točkama A-D-E-F-G-H-A površine približno 50 m², dok tuženik tvrdi da je upravo on vlasnik tog dijela, što posljedično znači da nije izvršio čin smetanja.

7. Nesporno je između stranaka da je tužitelj vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja okućnicu njegove obiteljske kuće, dok je tuženik vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz rezultata provedenog uviđaja, kao i skice lica mjesta, da su navedene nekretnine susjedne i da su razgranićene vidljivom potpornim zidom,

8. Dakle, sporno je u ovoj pravnoj stvari tko je bio zadnji mirni posjednik spornog dijela te da li je tuženik sječom granja počinio čin smetanja.

9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, stav je ovog suda da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke iz članka 22. stavka 1. ZV, u vezi s člankom

21. stavcima 1. i 3. ZV.

10. Člankom 21. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.; dalje u tekstu: ZV) propisano je koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je stavkom 2. propisano je da posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran, a stavkom 3. istog članka je propisano da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

10.1. Odredbom članka 22. stavka 1. ZV propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a stavak 2. propisuje da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

10.2. Člankom 20. stavka 1. ZV propisano je da je samovlast zabranjena, bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, dok prema odredbi članka 20. stavka 4. ZV nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugog tijela, donesenog na temelju zakona koji to dopušta. No samovlasno je i kad je čin oduzimanja ili smetanja posjeda učinjen u nekom javnom, društvenom ili sličnom interesu, ako nije dopušten zakonom ili na temelju zakona.

10.3. Člankom 441. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.; dalje u tekstu: ZPP) propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

11. Radi identifikacije dijela nekretnine za koji tužitelj tvrdi da je predmet smetanja posjeda sud je proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalne sudske vještakinje geodetske struke Marije Brajković. Na uviđaju je tužitelj pokazao površinu za koju tvrdi da je predmet smetanja. Iz skice lica mjesta proizlazi da je pokazana površina označena točkama A-D-E-F-G-H-A, da se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da iznosi približno 50 m². Na fotografijama lica mjesta vidljivo je posječeno granje i raslinje na toj površini, odnosno u neposrednoj blizini stabala koja se ondje nalaze. Sud je navedeni geodetski nalaz i skicu prihvatio kao stručan, jasan i sukladan opažanju na uviđaju.

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, utvrđeno je da je tužitelj prije predmetnog događaja izvršavao faktičnu vlast na spornoj površini. Taj zaključak ovaj sud ne temelji na činjenici vlasništva tužitelja, niti na pravnoj osnovi njegova posjeda, već na radnjama koje po svojoj naravi predstavljaju vanjsko očitovanje posjeda, i to čišćenju, košnji, skupljanju lišća, povremenom rezanju granja i korištenju prostora u okviru okućnice.

13. Tužitelj je iskazao da je u posjedu dijela koji je pokazao na licu mjesta, da taj dio u naravi koristi kao dio okućnice svoje kuće, da je ondje brao lješnjake, povremeno rezao granje i čistio lišće, te da se na tom dijelu dulje vrijeme nalazi njegova priko lica. U dijelu u kojem tužitelj opisuje navedene radnje, njegov iskaz je određen, odnosi se na konkretan dio terena i podudaran je s drugim izvedenim dokazima. Sud pritom nije cijenio kao odlučne njegove navode o načinu stjecanja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nasljeđivanju, kupnji ili ranijem vlasništvu, jer te okolnosti nisu predmet raspravljanja u postupku zbog smetanja posjeda.

14. Iskaz tužitelja potvrđen je iskazima svjedoka koji govore o faktičnom održavanju sporne površine u razdoblju koje prethodi događaju iz veljače 2026. Svjedokinja ŽĆ (supruga tužitelja) iskazala je da je spornu površinu počela čistiti prije tri do četiri godine, odnosno u vrijeme kada su počeli uređivati okućnicu kuće, te da su ona i tužitelj u posjedu te površine unatrag oko tri godine.

15. Svjedokinja LĆ (kćerka tužitelja) iskazala je da je njezina majka u vrijeme korone počela čistiti spornu površinu te je na terenu pokazala površinu koju je majka čistila. Svjedok DĆ iskazao je da je u posljednjih pet do šest godina, koliko dolazi u [adresa], viđao obitelj LĆ na spornoj površini, i to tužitelja kako čisti, a suprugu tužitelja kako skuplja lišće.

16. Sud je imao u vidu da svjedokinja ŽĆ pri pokazivanju na terenu nije potpuno precizno odredila svaki dio površine koju je čistila. Međutim, navedena okolnost ne dovodi u pitanje zaključak o posljednjem faktičnom posjedu tužitelja, jer se njezin iskaz ne cijeni izdvojeno. Njezin iskaz u bitnom je potvrđen iskazima KĆ i DĆ, a dodatno ga podupiru i dijelovi iskaza svjedoka tuženikove strane iz kojih proizlazi da je tužitelj neposredno prije događaja na spornoj površ ini kosio, odnosno održavao travu.

17. U tom je smislu osobito značajan iskaz svjedokinje GĆ (supruga tuženika). Iako ta svjedokinja tvrdi da su sporni dio koristili tuženik i njegova obitelj, ona je istodobno iskazala da je prije predmetnog događaja vidjela tužitelja na spornoj površini kako kosi travu trimerom, kao i suprugu tužitelja kako na toj površini grabi lišće. Time je i svjedokinja bliska tuženiku potvrdila da su tužitelj i članovi njegove obitelji prije predmetnog događaja poduzimali faktične radnje na spornoj površini. Navedeno je odlučno, jer se u ovoj parnici ne utvrđuje čije je pravo jače, nego tko je neposredno prije smetanja faktično držao sporni dio.

18. Isto proizlazi i iz iskaza svjedokinje SĆ, koja je iskazala da joj je tuženik rekao da je posjekao stabla na spornoj površini jer je tužitelj ondje kosio. Taj iskaz sud cijeni u dijelu u kojem potvrđuje da je tužitelj neposredno prije predmetnog događaja poduzimao radnju košnje na spornoj površini. Okolnost da je tuženik smatrao kako tužitelj ondje ne smije kositi nije odlučna za odluku u ovoj posjedovnoj parnici, jer se time ulazi u pitanje prava na posjed, koje je u ovom postupku isključeno.

19. Iskazi GĆ, SĆ i JĆ u dijelu u kojem se odnose na ranije korištenje vrta od strane obitelji tuženika, odnosno na razdoblja od prije više desetljeća, nisu odlučni za odluku u ovoj pravnoj stvari. Ti iskazi mogu biti važni u postupku u kojem bi se raspravljalo o vlasništvu, pravnoj osnovi ili jačem pravu na posjed, ali nisu odlučni u postupku zbog smetanja posjeda. U ovom postupku sud odluku donosi prema posljednjem faktičnom stanju posjeda i nastalom smetanju. Stoga ranije korištenje sporne površine, čak i kada bi bilo dokazano, ne isključuje mogućnost da je neposredno prije predmetnog događaja faktičnu vlast na tom dijelu izvršavao tužitelj.

20. Pritom sud cijeni i iskaz samog tuženika. Tuženik je iskazao da je prije veljače 2026., i to 2024., na spornom dijelu rezao suhe šljive, dok za razdoblje između 2024. i veljače 2026. nije znao reći je li bio na predmetnoj površini, navodeći da nije stigao. S druge strane, isti je tuženik iskazao da su on i njegova supruga zadnje dvije godine upozoravali tužitelja da trimerom ne skraćuje travu na spornom dijelu. Takav iskaz ne potvrđuje posljednje faktično korištenje tuženika neposredno prije spornog događaja, nego naprotiv potvrđuje da je tužitelj u tom razdoblju dolazio na sporni dio i na njemu poduzimao posjedovne radnje.

21. Pri tome treba imati u vidu rezultate provedenog uviđaja na licu mjesta iz kojeg jasno slijedi da granicu između nekretnina stranaka predstavlja potporni zid, pa ostaje nejasno i nelogično na temelju čega bi tuženik vršio posjedovne čine izvan granice potpornog zida, niti je u svom iskazu naveo valjani razlog da bi to činio. Da je tome tako slijedi iz iskaza samog tuženika koji je naveo da je potporni zid izgradio pradjed ili djed prije 100 godina, pa je jasno da je već tada razgranićen posjed između prednika stranaka koji se nije mijenjao.

22. Slijedom navedenoga, sud zaključuje da je tužitelj dokazao posljednje faktično stanje posjeda sporne površine u mjeri koja je potrebna za pružanje posjedovne zaštite. Taj zaključak ne temelji se na vlasništvu, kupoprodaji, nasljeđivanju, pravnoj međi ili savjesnosti posjeda, nego na utvrđenim faktičnim radnjama održavanja sporne površine neposredno prije čina smetanja.

23. U odnosu na čin smetanja, sud je utvrdio da je tuženik na spornoj površini otpilio stabla, odnosno raslinje. Svjedokinja LĆ iskazala je da je 8. ili 9. veljače 2026., dok su njezini roditelji bili odsutni, čula piljenje drva, izašla na lice mjesta i zatekla tuženika sa suprugom, pri čemu je tuženika zatekla s motornom pilom u rukama kako pili stabla. Svjedok DĆ iskazao je da ga je pozvala LĆ, da je došao neposredno nakon toga te da je zatekao tuženika i njegovu suprugu u procesu piljenja drva, a da su oni, unatoč upozorenju, nastavili piliti.

24. Navedene iskaze potvrđuje iskaz GĆ koja je navela da je stabla na spornoj površini posjekao njezin suprug. Svjedokinja SĆ iskazala je da joj je tuženik rekao da je on posjekao stabla na spornoj površini. Konačno, i sam tuženik je prilikom saslušanja iskazao da je na spornom dijelu posjekao stabla, obrazlažući to tvrdnjom da je sporni dio njegov i da je sječu poduzeo radi pristupa odnosno održavanja dijela koji smatra svojim. Time je čin sječe, kao i osoba koja ga je poduzela, utvrđen ne samo iz iskaza svjedoka tužiteljeve strane, nego i iz iskaza svjedoka bliskih tuženiku te iz iskaza samog tuženika.

25. Sud nije prihvatio navod tuženika da navedena sječa ne predstavlja smetanje posjeda zato što smatra da je sporni dio njegov, odnosno da su ga ranije koristili članovi njegove obitelji. Takvo stajalište u svojoj biti počiva na tvrdnji o pravu na posjed ili jačem pravu na posjed, a o tome se u postupku zbog smetanja posjeda ne raspravlja. Osoba koja smatra da ima pravo na određeni dio zemljišta nije ovlaštena samovlasno mijenjati postojeće faktično stanje posjeda. Budući da tuženik nije dokazao da bi sječa bila dopuštena zakonom, odlukom suda ili odlukom drugog nadležnog tijela donesenom na temelju zakona, sud zaključuje da je radnja sječe predstavljala samovlasno smetanje tužiteljeva posjeda.

26. Prigovor tuženika o proteku roka za podnošenje tužbe nije osnovan. Tužba je podnesena 5. ožujka 2026. Iz navoda tužbe proizlazi da je tužitelj za posječena stabla saznao 8. veljače 2026., a iz iskaza KĆ proizlazi da je događaj bio 8. ili 9. veljače 2026. te da je istog dana o tome obavijestila oca, ovdje tužitelja. Slijedom toga, i kada se kao početak subjektivnog roka uzme 8. veljače 2026., tužba podnesena 5. ožujka 2026. podnesena je unutar roka od trideset dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja, a svakako i unutar objektivnog roka od jedne godine od nastalog smetanja.

27. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika o pogrešno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora valja navesti sljedeće.

27.1. Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.000,00 EUR. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio tako naznačenoj vrijednosti predmeta spora. Stoga je sud, na temelju članka 40. stavka 3. ZPP, provjerio pravilnost naznačene vrijednosti predmeta spora.

27.2. Budući da se u ovoj pravnoj stvari radi o postupku zbog smetanja posjeda, sud je imao u vidu posebno pravilo iz članka 21. stavka 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18., 51/23.; dalje u tekstu: ZSP), prema kojem se u sporovima zbog smetanja posjeda kao vrijednost predmeta spora uzima iznos od 663,61 EUR. Navedena odredba predstavlja posebno pravilo za ovu vrstu postupka, pa u konkretnom slučaju nema osnove da se vrijednost predmeta spora određuje prema iznosu od 1.000,00 EUR koji je tužitelj naznačio u tužbi.

27.3. Slijedom navedenoga, sud je prihvatio prigovor tuženika i rješenjem odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 663,61 EUR.

28. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP u svezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje u tekstu: OT).

28.1. Tužitelj koji je zastupan po punomoćnici iz reda odvjetnika, priznat mu je trošak jednokratne nagrade u visini od po 250 bodova (Tbr. 7/2. OT), a što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. OT) iznosi 500,00 EUR. Istom pripada i PDV od 25 % (Tbr. 46. OT) koji iznosi 125,00 EUR, odnosno sveukupno 625,00 EUR.

28.2. Nadalje, tužitelju je priznat trošak uplaćenog predujma u visini od 400,00 EUR, trošak sudske pristojba na tužbu i rješenje u sporovima smetanja posjeda u visini od po 19,91 EUR na temelju Tbr. 1/1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.; dalje u tekstu: Uredba) u svezi članka 7. stavka 1. ZSP , odnosno Tbr. 2/1. OT i Tbr. 1/1. OT u svezi članka 7. stavka 2. ZSP.

28.3. Prema tome, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u visini od 1.064,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. lipnja 2026. pa do isplate na temelju članka 151. stavka 3. ZPP.

28.4. Budući da tuženik nije uspio u postupku, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti (iznos od 900,00 EUR).

28.5. O visini stope zateznih kamata odlučeno je primjenom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Pazinu, 29. lipnja 2026.

Sudac:

Luka Zenić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira na to što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa rješenja, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje.

Žalba se podnosi pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. – uz pristojbu na rješenje

2. Tuženiku po pun.