REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1664/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miši Živaljiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ps-75/2024-8 od 15. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ps-75/2024-8 od 15. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja:

"Dužan je tuženik TČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseliti i predati tužitelju KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], slobodan od stvari i osoba, stan u [adresa] koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica], (kat. čest. [katastarska čestica]), broj [broj poduloška], knjiga PU: [adresa], koji stan se nalazi na V (petom) katu označen br. 27, u površini od 54,45 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i lođe, anagrafske oznake [adresa] u [adresa]."

2. Žalbom koja je pravovremena i dopuštena tu presudu pobija tužitelj kako navodi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da je pobijana presuda nezakonita i da je pravo na dom u koliziji s tužiteljevim pravom zaštite vlasništva i zaštite uznemiravanja. Navodi da mu nije jasno zašto je sud zauzeo pravni stav da bi pravo na dom radno sposobnog tuženika koji ugrožava život i zdravlje suvlasnika i suposjednika bilo potrebnije zaštititi od prava vlasništva i zaštite osobnog integriteta vlasnika i suposjednika. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. U ovom predmetu tužitelj kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine – stana traži iseljenje tuženika, temeljeći svoj zahtjev na odredbi čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZV), tvrdeći da se tuženik neosnovano nalazi u posjedu istoga.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj otac tuženika, da je tužitelj upisan kao vlasnik stana u zemljišnim knjigama, da tuženik u tom stanu živi od kada je on kupljen (2002.) i to sa svojim roditeljima te da je na toj adresi prijavljen.

8. Sporno je da li je tužitelj ovlašten na podnošenje predmetne tužbe te da li je njegov tužbeni zahtjev osnovan, obzirom na prigovore tuženika o povredi prava na dom i da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i njegove supruge odnosno majke tuženika.

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti one na koje ukazuje žalitelj, da su odlučne činjenice utvrđene na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po osnovi pravilne ocjene dokaza izvršene sukladno čl. 8. ZPP-a, a da je materijalno pravo pravilno primijenjeno

10. Nije sporno da je sud prvog stupnja presudom donijetom u ovom predmetu poslovnog broja. Ps-67/2021 od 27. studenog 2023. usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, da je po žalbi tuženika ovaj sud rješenjem poslovnog broja: Gž-276/2024-2 od 14. listopada 2024. ukinuo tu prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naznaku da se u nastavku postupka treba raspraviti da li je tužitelj samovlasnik predmetnog stana ili stan predstavlja bračnu stečevinu njega i njegove supruge SČ koja je u njegovom suposjedu, sve iz razloga da li je tužitelj ovlašten tražiti iseljenje tuženika i predaju spornog stana slobodnog od osoba i stvari isključivo njemu.

11. Sud prvog stupnja u pogledu tuženikovog prigovor prava na dom ocjenjuje da su u konkretnom slučaju suprostavljena dva pojedinačna privatna prava, tužiteljevo pravo vlasništva spornog stana i pravo na dom tuženika, da pravo vlasništva tužitelja preteže nad pravom tuženika kao korisnika stana (suposjednika), da tuženik koristi sporni stan bez pravne osnove, da za to korištenje ne plaća nikakvu naknadu i ne sudjeluje u podmirivanju troškova i režija stana te da su odnosi stranaka narušeni. Osim toga da tuženik više ne spada pod djelovanje odredbe čl. 290. Obiteljskog zakona jer je u dobi od 35 godina i radno je sposobna osoba.

12. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj iako je u zemljišnim knjigama upisan kao samovlasnik predmetnog stana nije samomvlasnik istog, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio na temelju provedenih dokaza, da taj stan predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i njegove supruge (roditelja tuženika). Ta činjenica nije valjano osporena i niti ju je tužitelj žalbom osporavao.

13. Prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja predmetni stan je kupljen 2002. kada su tužitelj i njegova supruga SČ već bili u braku, da se radi o nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu te da su roditelji i njegova supruga suvlasnici stana, svaki u ½ dijela.

13. Kako je navedeno nijedna od stranaka te činjenice nije osporila.

14. Sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbu članka 46. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZV) i čl. 435. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO), s obrazloženjem u bitnom da posjednik suvlasnik, odnosno zajedničar može zahtijevati predaju cijele stvari u posjed samo ako je ovlašten od ostalih suvlasnika, odnosno zajedničara da mu stvar bude predana u posjed, a inače može zahtijevati od treće osobe da stvar preda svim suvlasnicama odnosno zajedničarima ili da je položi sudu. Kako tužitelj predaju posjeda stana traži isključivo za sebe, odnosno samo njemu, a za što nema ovlaštenja supruge kao suvlasnice stana, to da je valjalo njegov tužbeni zahtjev odbiti.

15. Imajući u vidu navedeno ovaj sud prihvaća utvrđenja suda prvog stupnja da je predmetni stan suvlasništvo tužitelja i njegove supruge, da se u tom stanu tuženik nalazio uz njihovo dopuštenje te da tužitelj nije ovlašten tražiti sudsku zaštitu na način kako ju je tražio jer nema suglasnost supruge kao suvlasnice da se taj stan preda njemu u isključivi posjed.

16. Slijedom iznijetog kako je sud prvog stupnja raspravio sve sporne činjenice, pravilno je primijenio materijalno pravo te je donio zakonitu odluku to je o žalbi tužitelja odlučeno kao u izreci ove presude (čl. 368. st.1. ZPP).

U Puli, 29. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić