REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-306/2026-2

U I M E R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku KS, a ovaj po privremenom zastupniku Branku Čutura, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. Split, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-18/2024-22 od 8. prosinca 2025., 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-18/2024-22 od 8. prosinca 2025. u pobijanom dosuđujućem dijelu sadržanom u točki I. izreke i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke te se sudi:

„I. 1) Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 371,60 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2) Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja z daljnji iznos od 1.128,40 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj OIB:52634238587, u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju LS OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.500,00 € sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do isplate, i to za razdoblje od 10. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Za više zatraženi iznos glavnice od dosuđenog (za iznos od 1.952,90 €) kao i dulji tijek zakonskih zateznih kamata na glavnicu od dosuđenih, tužbeni se zahtjev tužitelja odbija, kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.564,40 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Protiv te presude, njenog dosuđujućeg dijela, pravovremenu žalbu podnosi tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. t. 8., 11. i 14. ZPP i čl. 373. st. 1. toč. 1. i toč. 3. ZPP, s obrazloženjem, u bitnome, da je neprihvatljivo stajalište prvostupanjskog suda da je zastoj zastare trajao od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023., da sud pogrešno tumači odredbu čl. 478. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 110/97) u vezi s čl. 573. t.3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 121/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013 i 145/13 –dalje ZKP) da je zastara nastavila teći s danom 11. srpnja 2020., da je zastara počela teći od trenutka zaprimanja odluke VSRH broj I Kž 679/2019-7 odnosno prvog slijedećeg dana 10. siječnja 2020., te da je tužba podnesena po proteku trogodišnjeg zastarnog roka. Osporava i odluku o kamatama i parničnom trošku ukazujući na pogrešnu primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP. Predlaže preinačenje presude, podredno njeno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje u tekstu: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

6. Predmet spora jest zahtjev tužitelja prema tuženici radi naknade štete (zbog povrede prava osobnosti - prava na slobodu, čast i ugled, te prava na uživanje u obiteljskom životu) koju je pretrpio zbog neutemeljenog boravka u pritvoru dana 30. srpnja 2010., 21. srpnja 2010., 29. kolovoza 2010., 17. rujna 2010., 25. listopada 2010., 15. listopada 2010., 03. studenog 2010., 24. studenog 2010., 13. prosinca 2010. i 1. siječnja 2011. u ukupnom iznosu 3.452,90 odnosno 345,29 eura po danu, sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama dopuštenih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti ovaj sud ocjenjuje da nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP. Dakle, niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 14. ZPP jer se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, odnosno za dosudu naknade štete na koji je ista u konačnici odgovorila dopisom od 2. veljače 2023. Činjenica da je tada potraživao iznos od 66,36 eura, po danu, a da sada potražuje 278,93 eura više cijeneći da je svrha obraćanja tuženici prije podnošenja tužbe izbjegavanje nepotrebnog sudskog postupka, kao i da se tužba temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i zahtjev, to sama činjenica potraživanja sada većeg iznosa na ime naknade štete, ne povlači obvezu podnošenja novog zahtjeva (za taj povećani dio) jer bi se radilo o nepotrebnom formalizmu u postupanju. Ovdje valja ukazati i na rješenje ovoga suda poslovni broj Gž-74/2025-2 od 29. siječnja 2025.Sud prvog stupnja je dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo ali njegovom pravilnom i primjenom i pravilnim utvrđenjem činjeničnog stanja prema dokazima u spisu, odluku suda prvog stupnja bilo moguće preinačiti.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđene su slijedeće, dijelom i nesporne, činjenice:

- da je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe u predmetu poslovni broj K-13/18 pred Županijskim sudom u Splitu; da je bio optužen za kazneno djelo ubojstva vlastite majke

- da je tužitelj bio u pritvoru/istražnom zatvoru 1240 dana, odnosno od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013.

- da se obratio Ministarstvu pravosuđa RH dana 10. travnja 2020. radi naknade štete koju je trpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru

-da je Ministarstvo pravosuđa i uprave u predmetu poslovni broj UP/I-702-03/20-

01/52 dopisom od 02. veljače 2023. utvrdilo da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan te mu je ponuđena isplata od 46.078,40 eura (za 1240 dana), odnosno po danu provedenom u pritvoru u visini od 37,16 eura

- da je u predmetu koji se kod suda prvog stupnja vodio pod poslovnim brojem Pn- 359/2024 provedeno medicinsko vještačenje po vještaku psihijatru u kojem je navedeno da je kod tužitelja, po pritvaranju, a i nakon izlaska iz zatvora, došlo do značajnih promjena u gotovo svakom segmentu njegovog života, u razgovoru sa tužiteljem da joj se isti tužio na psihičke poteškoće, no tijekom pritvaranja i nakon izlaska iz pritvora, tužitelj da nije tražio pomoć psihijatra već se povukao u sebe, bio je depresivan, nije spavao, stres je liječio abuzusom alkohola, prema vlastitim riječima da su kod tužitelja objektivno su postojale duševne boli zbog povrede ugleda, časti, neosnovanog lišenja slobode i osnovnih prava ličnosti, da u opisanoj kliničkoj slici, navodi dalje vještakinja, tu bol izražavaju simptomi depresije, nesanice, socijalnog povlačenja, izbjegavanja kontakta s okolinom, gubitka sigurnosti u svim interpersonalnim relacijama, stigme za njega i članove obitelji, da se ti osjećaji javljaju paralelno s početkom sudskog postupka, da je po pritvaranju tužitelj trpio strah jakog intenziteta 10 dana zbog adaptacije na penalne uvjete, a nakon toga je tužitelj trpio sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od oko mjesec dana te potom strah blagog intenziteta, povremeno, u trajanju od 5-6 mjeseci, da se strah jakog intenziteta reaktivirao prije svakog od sudskih procesa, a prognostička očekivanja mogu se ocijeniti kao pogubna, da se po izlasku na slobodu tužitelj nije mogao dobiti vizu za navigavati na stranim brodovima, a time nije mogao niti očekivano puno više zarađivati, da je sve to dovelo do oštećenja kvalitete života tužitelja, da se tužitelj teško socijalizirao, a prati ga osjećaj patnje, stigme u društvu i promjena života u svim segmentima, te da tužitelj trpi trajnu povredu duševnog integriteta, umjerenog stupnja od 20%.

- da je svjedok BS, kćerka tužitelja u svom iskazu kojeg je dala u predmetu koji se kod suda prvog stupnja vodio pod poslovnim brojem Pn-150/2023 navela da je za vrijeme boravka tužitelja u pritvoru ona imala nekih 20-ak godina, bila je studentica., da to što je njen otac – tužitelj, završio u pritvoru je negativno utjecalo kako na nju tako i na njenu majku, a tužiteljevu suprugu, da su kao obitelj upali u nezavidnu emocionalnu i financijsku situaciju u kojoj je morala brzo odrasti, da se morala brinuti o ocu i redovito ga je posjećivala u zatvoru, a morala se brinuti i o majci koja je bila emocionalno krhka, da je osjećala stalni pritisak od okoline kao i stigmu koju je obitelj zadobila, te da je, dok je posjećivala oca u zatvoru vidjela da je tužan, razočaran, zbunjen i da teško podnosi neosnovane medijske objave o sebi;

- da je u predmetima koji su se kod suda prvog stupnja vodili pod poslovnim brojem Pn-321/23, Pn-269/23 i Pn-150/23 tužitelj iskazivao o okolnostima smještaja u sobi odnosno ćeliji, brojnosti zatvorenika u tom smještaju, skučenim i lošim uvjetima, svim okolnostima boravka u pritvoru odnosno istražnom zatvoru, svojim osobnim i obiteljskim prilikama u to vrijeme, da je proživio iznimno težak period, vezano i za postupanje spram njega kao i izvještavanja medija, da su mu ljudi okrenuli leđa, da mu je život uništen a iz čega zaključuje da je tužitelj pretrpio veliku štetu dugim i neosnovanim lišenjem slobode u uvjetima u kakvima je to lišenje slobode provođeno, s obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja, okolnost da je tužitelj oslobođen optužbe za kazneno djelo ubojstva vlastite majke,

- te da je u pritvoru odnosno istražnom zatvoru proveo ukupno 1240 dana; slijedom čega mu se, primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023; ZOO), dosuđuje kao primjerena novčana naknada u iznosu od 1.500,00 eura.

8.1. Pritom zaključuje i da tužitelju pripada zatezna kamata od dana podnošenja zahtjeva Ministarstvu pravosuđa i uprave od 10. travnja 2020. pa do isplate, čl. 1103. ZOO.

8.2. Utvrđuje i da prigovor zastare nije osnovan jer je podnošenjem zahtjeva radi postizanja sporazuma o postojanju, vrsti i visini štete 10. travnja 2020. došlo do zastoja zastarijevanja koje je nastavilo teći; da je do podnošenja zahtjeva proteklo nepunih 18 mjeseci, a nakon nastavka tijeka zastare (dopisa Ministarstva od 2. veljače 2023. koji je tužitelju otpremljen 20.veljače 2023.) do podnošenja predmetne tužbe u spojenim predmetima (Pn-18/2024., 7. siječnja 2024., Pn- 31/2024. 7. siječnja 2024., Pn-68/2024., 8. siječnja 2024., Pn-90/2024., 9. siječnja 2024., Pn-110/2024., 10. siječnja 2024., Pn-128/2024. 10. siječnja 2024., Pn- 141/2024., 11. siječnja 2024., Pn-169/2024. 12. siječnja 2024., Pn-183/2024. 15. siječnja 2024. i Pn-203/2024. 15. siječnja 2024.) proteklo je još cca jedanaest mjeseci, pa nisu protekle tri godine od saznanja za štetu i štetnika.

9. Dakle, tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete "samo" za jedan dan u svih deset predmeta koji su spojeni i sada se vode pod poslovnim brojem Pn- 18/2024, i to za dan 10. srpnja 2010., 21. srpnja 2010., 29. kolovoza 2010., 17. rujna 2010., 25. listopada 2010., 15. listopada 2010., 3. studenog 2010., 24. studenog 2010., 13. prosinca 2010. i 1. siječnja 2011. koji je proveo u pritvoru/istražnom zatvoru i to ukupno u iznosu od 3452,90 eura.

10. Sporno je pravo tužitelja na naknadu štete zbog prije svega istaknutog prigovora zastare od strane tuženice.

11. Prema odredbi iz čl. 477. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, 152/2008, 76/2009, 80/2011, 121/2011, 91/2013, 143/2012, 56/2013, 145/2013 – dalje: ZKP), pravo na naknadu štete zastarijeva u roku od tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višega suda.

12. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda RH poslovni broj Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio 03. siječnja 2020., odnosno osobno 11. siječnja 2020., pa je sukladno odredbi čl. 478. st. 1. ZKP tada i počeo teći zastarni rok. Zastarni rok je prestao teći 10. travnja 2020. kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, kako je to propisano odredbom čl. 478. st. 2. ZKP, kada je i nastupio zastoj postupka koji je trajao tri mjeseca, odnosno koji je trajao do 10. srpnja 2020.

13. Prema odredbi iz čl. 478. st. 1. ZKP, ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu iz čega proizlazi da tada, kada su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe, zastarni rok nastavlja teći. Iz stanja spisa proizlazi da su sve tužbe u navedenim predmetima podnesene u siječnju 2024. kada je zastara već nastupila.

14. Međutim, iz stanja spisa također proizlazi da je tuženica dopisom od 2. veljače 2023. utvrdila da je zahtjev tužitelja pravno osnovan te mu je ponudila plaćanje iznosa od ukupno 46.078,40 eura s osnova naknade štete što nije sporno između stranaka.

15. Tuženica je takvom radnjom priznala 2. veljače 2023. zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 eura po danu te je za taj iznos prema čl. 240. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) nastupio prekid zastare koja je ponovno počela teći od dana priznanja, odnosno od 02. veljače 2023. (čl. 245. st. 2. ZOO), a kako su tužbe podnesene u siječnju 2024. za taj iznos tražbina tužitelja nije u zastari.

16. Slijedom navedenog, tužitelju pripada s osnova naknade štete iznos od 37,16 eura za svaki utuženi dan proveden u pritvoru odnosno za deset dana (koji su u predmetu naznačeni) pripada mu iznos od 371,60 eura.

17. Zatezne kamate na ovako dosuđeni iznos teku prema čl. 1103. ZOO od dana kada je postavljen zahtjev za mirno rješenje spora 10. travnja 2020. i teku do isplate, primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO po stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

18. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 373. t. 3. ZPP u vezi sa čl. 457. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

19. Preinakom odluke o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o parničnim troškovima sukladno čl. 166. st. 2. ZPP. Tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom, ali je glede visine uspio s 10%, dok tuženik je uspio glede visine 90%, 0% po osnovi. Dakle, uspjeh tužitelja iznosi 55%, a tuženika 45%, pa razlika tih postotaka čini uspjeh tužitelja od 11%.

20. Tuženici cijeneći da vrijednost predmeta spora koja se pobija žalbom iznosi 1.500,00 eura, uspjeh tuženice iznosi 25% po visini, dok po osnovi nije uspjela u sporu. Stoga tuženici pripada i trošak žalbe u tom omjeru od 25% od 250,00 eura (100 bodova plus 25%, Tbr. 10/1 u svezi sa Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ 138/23), odnosno 62,50 eura (čl. 166. st. 2. ZPP). U preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 250,00 eura je taj zahtjev tuženice odbijen kao neosnovan.

21. Kraj takvog omjera uspjeha stranaka radi se o podjednakom uspjehu stranaka u sporu, pa je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, čl. 154. st. 4. ZPP., uključujući i ove žalbenog dijela postupka.

U Puli, 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Helena Poropat