REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-886/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Borne 14, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Vinkovci, Trg bana Josipa Šokčevića 20, OIB: 69693144506, radi prava iz zdravstvenog osiguranja, 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II-502-03/25- 01/266, URBROJ: 338-01-06-05-25-09 od 2. srpnja 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Vinkovci KLASA: UP/I-502-03/25-02/6372, URBROJ: 338-16-02-25-04 od 24. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/25-01/266, URBROJ: 338-01-06-05-25-09 od 2. srpnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Vinkovci KLASA: UP/I-502-03/25-02/6372, URBROJ: 338-16- 02-25-04 od 24. ožujka 2025.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u točki I. izreke, određeno je da se tužitelju, zaposlenom kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o., ozljeda nastala 22. srpnja 2024. izražena šifrom dijagnoza prema MHB klasifikaciji: M23.3 (drugi poremećaji meniska) ne priznaje dopunskom dijagnozom priznate ozljede na radu, koja se kod Zavoda vodi pod evidencijskim brojem: OR522002207248/2024. U točki II. izreke određeno je da se u svezi nastale ozljede iz točke I. osiguraniku (tužitelju) ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Pod točkom III. izreke riješeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da liječničko povjerenstvo Direkcije tuženika nije uzelo u obzir sve pravno relevantne činjenice niti su utvrđene sve okolnosti bitne za meritornu odluku. Navodi da se 22. srpnja 2024. ozlijedio na svom radnom mjestu prilikom obavljanja svojih redovnih radnih zadataka i pri tome zadobio ozljedu koljena. Smatra da je tuženik bio u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi sve relevantne činjenice, a osobito je bio dužan utvrditi kakav je točno odnos između navodnih predispozicija i predmetne ozljede na radu. Ističe da je liječničko povjerenstvo Direkcije donijelo zaključak da se tužitelju predmetna dijagnoza ne može priznati kao dopunska dijagnoza jer predstavlja kronično stanje/oštećenje, a ne akutnu ozljedu, a da pri tome nije pregledan kako bi se mogle utvrditi sve pravno relevantne činjenice za donošenje takvog zaključka. Navodi kako tuženik u osporavanom rješenju nije obrazložio na koji način su cijenjeni određeni dokazi, niti koje su točno okolnosti pravno relevantne niti obrazloženi razlozi čime smatra da je tuženik postupio protivno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Ističe da tuženik nije proveo ispitni postupak niti je savjesno i brižljivo ocijenio sve provedene dokaze. Predlaže Sudu provesti dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku – ortopedu. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje doneseno na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Navodi da je tužitelju ozljeda izražena dijagnozom S80.0/ Kontuzija desnog koljena priznata kao ozljeda na radu zajedno s pripadajućim pravima iz obveznog zdravstvenog osiguranja po toj osnovi. Do ozljede je došlo 22. srpnja 2024. tijekom obavljanja redovnih poslova kod poslodavca Hrvatske šume d.o.o., Otočke šume, linija 3, [adresa], na način da se tužitelj, hodajući prema zakrčenom stablu, spotaknuo o granu i pao. Navodi da je liječničko povjerenstvo Zavoda u svom nalazu i mišljenju od 24. veljače 2025. ocijenilo da se, u skladu s priloženom dokumentacijom u spisu, dijagnoza M23.3 ne može priznati kao dopunska dijagnoza jer nije potvrđena u medicinskoj dokumentaciji. Ističe da se rješenjem prvostupanjskog tijela od 30. rujna 2024. dijagnoza izražena šifrom prema MKB-10: S83.2/Rascjep meniska, sadašnji, tužitelju priznaje kao dopunska dijagnoza iste priznate ozljede na radu, a da drugi poremećaj meniska (M23.3) nije dokazan priloženim RTG nalazom desnog koljena od 22. srpnja 2024. već je u ranijem postupku, na temelju dostavljenog MR nalaza od 18. kolovoza 2024. tužitelju priznat rascjep meniska desnog koljena (S83.2) kao dopunska dijagnoza. Navodi da je liječničko povjerenstvo Direkcije, u žalbenom postupku, u svom nalazu i mišljenju od 12. lipnja 2025. utvrdilo da se zatražena dijagnoza šifre M23.3, Drugi poremećaji meniska (Degeneriran, otkinut menisk, djelomično očuvan) ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 22. srpnja 2024. kao dopunska dijagnoza uz već priznatu ozljedu na radu jer ova dijagnoza označava kronično oštećenje, a ne akutnu ozljedu koljena. Tuženik nadalje, navodi relevantne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broju 80/13., 137/13, 98/19. i 33/23., dalje: Zakon), Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20. i 2/22., dalje: Pravilnik) i Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine, broj 8/15., 17/15., 41/15., 104/17., 34/2018. i 63/22.) te ističe da se drugostupanjsko tijelo vještačenja, u bitnome, usuglasilo s prvostupanjskim liječničkim povjerenstvom te da su stoga navodi tužitelja u cijelosti neosnovani. Smatra nejasnim, a vezano za tužbeni navod tužitelja da nije neposredno pregledan, koje bi relevantne činjenice liječničko povjerenstvo imalo utvrditi neposrednim pregledom tužitelja. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbene navode te se pridružuje odgovoru na tužbu tuženika. Ističe da su liječnička povjerenstva ocijenila da se dijagnoza M23.3 – kao kronično oštećenje – ne može uzročno-posljedično dovesti u vezu s prijavljenim događajem od 22. srpnja 2024. niti se može priznati kao dopunska dijagnoza uz već priznatu ozljedu na radu. Navedena dijagnoza označava kronično oštećenje, a ne akutnu ozljedu koljena te se kao takva ne može razmatrati niti biti dopunska dijagnoza. Smatra neosnovanim tužbene navode kako tuženik nije proveo ispitni postupak te da nisu utvrđene sve relevantne činjenice budući da tužitelj nije naveo koje konkretne radnje tuženik nije proveo već iznosi općenite tvrdnje koje same po sebi ne mogu dovesti u pitanje zakonitost rješenja. Ističe da je ocjenu postoji li uzročno-posljedična veza između zdravstvenog stanja tužitelja i prijavljenog događaja, donijelo nadležno liječničko povjerenstvo u skladu s pravilima struke. Navodi da iz obrazloženja osporavanog rješenja proizlazi jasna ocjena medicinske dokumentacije i obrazloženje razloga zbog kojih se dopunska dijagnoza ne može priznati. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

6. Rješenjem ovoga suda poslovni broj: Us I-886/2025-6 od 9. siječnja 2026. usvojen je dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja po sudskom vještaku, specijalisti ortopedu te je tužitelju naloženo da uroku od 30 dana od dana primitka tog rješenja, uplati na račun ovoga Suda iznos od 600,00 eura radi osiguranja naknade troškova vještačenja u ovom sporu uz upozorenje da će se, ukoliko tužitelj u roku iz točke izreke ovog rješenja ne uplati navedeni iznos i ne dostavi Sudu dokaz o uplati, smatrati da je odustao od dokaznog prijedloga da se u sporu provede navedeno vještačenje.

6.1. Uvidom u Potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena utvrđeno je da je opunomoćenica tužitelja navedeno rješenje od 12. siječnja 2026. sa svim prilozima preuzela 12. siječnja 2026., ali u određenom roku iz tog rješenja nije uplaćeno traženo osiguranje naknade troškova navedenog vještačenja te se stoga smatra da je tužitelj odustao od navedenog dokaznog prijedloga.

7. Dana 1. lipnja 2026. kod ovoga Suda je održana rasprava u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja, opunomoćenice tuženika i opunomoćenice zainteresirane osobe, u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS).

7.1. Zamjenica opunomoćenice tužitelja je ostala kod navoda tužbe, te kod dokaznog prijedloga za saslušanjem tužitelja, a u vezi predloženog vještačenja je predložila Sudu produljiti rok za uplatu predujma. Predložila je usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška spora pobliže zatraženog na raspravnom zapisniku (str. 92 spisa).

7.2. Opunomoćenice tuženika i zainteresirane osobe su ostale pri dotadašnjim navodima te su se protivile saslušanju tužitelja budući da je predmet spora medicinske prirode. Predložile su odbiti tužbeni zahtjev.

7.3. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja te je odbio taj dokazni prijedlog budući da su u konkretnom slučaju sporne medicinske činjenice te iskazivanje tužitelja u tom pravcu je neodlučno i bez utjecaja, a k tome, navedeni dokazni prijedlog nije niti obrazložen niti su pobliže navedene okolnosti o kojima bi isti trebao iskazivati i to niti u tužbi niti na ročištu pred ovim Sudom.

7.4. Dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenje radi razjašnjavanja spornih medicinskih činjenica je Sud prihvatio, ali tužitelj u zadanom roku nije uplatio predujam niti je zatražio produljenje roka, a upozoren je u točki III. tog rješenja da ukoliko ne plati iznos predujma da će se smatrati da je odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem vještačenja. Nakon potpune pasivnosti od 5 mjeseci od primitka rješenja o pozivu na uplatu predujma (rešenje uručeno 12. siječnja 2026.) te nakon 4 mjeseca od isteka roka za uplatu predujma, tužitelj je na ročištu 1. lipnja 2026. zatražio produljenje roka za uplatu predujma, bez ikakvog obrazloženja o zaprekama, odnosno razlozima zašto predujam nije uplaćen, niti zašto nije ranije traženo produljenje roka. Imajući sve navedeno u vidu, pasivnost tužitelja, jasno upozorenje tužitelju iz točke III. rješenja od 9. siječnja 2026. i procesnu disciplinu, a vodeći računa o načelu učinkovitosti iz članka 8 ZUS-a, Sud je odbio produljiti rok tužitelju za uplatu predujma, a radi ne uplate istoga, smatra se da je tužitelj odustao od predloženog vještačenja.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je predmetni postupak pokrenut u povodu zahtjeva izabranog doktora opće/obiteljske medicine tužitelja za priznavanjem dopunske dijagnoze priznate ozljede na radu dostavljenog prvostupanjskom tijelu od 7. veljače 2025. kojom se traži priznavanje dijagnoze izražene šifrom prema MKB-10 klasifikaciji: M23.3 kao dopunske dijagnoze vezano za već priznatu ozljedu na radu od 22. srpnja 2024. Zahtjevu je priložen RTG nalaz desnog koljena tužitelja od OBŽ Vinkovci od 22. srpnja 2024.

10. Nadalje, iz rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-502-03/24- 02/8954, URBROJ: 338-16-02-24-4 od 30. rujna 2024. proizlazi da je tužitelju, vezano za isti događaj, dijagnoza izražena šifrom prema MKB-10: S83.2/Rascjep meniska, sadašnji, priznata kao dopunska dijagnoza iste priznate ozljede na radu.

11. Iz podataka spisa upravnog postupka je razvidno da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju nalaza i mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva KLASA: UP/I-502-03/25-02/6372, URBROJ: 338-16-02-25-3 od 24. veljače 2025. kojim je ocijenjeno kako se tražena dijagnoza šifre prema MKB M23.3. Drugi poremećaji meniska ne može priznati dopunskom dijagnozom već priznate ozljede na radu od 22. srpnja 2024. po dg šifre prema MKB S80.0 koja se kod Zavoda vodi pod evidencijskim brojem: OR522002207248/2024, jer nije potvrđena medicinskom dokumentacijom (osiguranik je priložio Rtg nalaz desnog koljena OBŽ Vinkovci od 22. srpnja 2024. koji je već vještačen kao dio medicinske dokumentacije na temelju koje je priznata ozljeda na radu). Tužitelju je već prethodno priznata dopunska dijagnoza šifre prema MKB 83.2 Rascjep meniska, sadašnji (medijalni menisk desnog koljena) nakon dostavljene medicinske dokumentacije (nalaz MR desnog koljena).

12. U drugostupanjskom upravnom postupku, provedenom povodom žalbe tužitelja, tuženik je zaključkom od 16. svibnja 2025. od tužitelja zatražio dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije vezano za liječenje provođeno u vezi predmetne ozljede na radu, a koja se ne nalazi u spisu.

13. Nakon zaprimanja tražene dokumentacije, tuženik je u skladu s odredbom članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zatražio stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije zavoda.

14. Liječničko povjerenstvo Direkcije je, uzimajući u obzir cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju spisa, 12. lipnja 2025. donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu KLASA: UP/II-502-03/25-01/266, URBROJ: 338-01-10-04-25-05 kojom je potvrđeno da se zatražena dijagnoza šifre M23.3., Drugi poremećaji meniska (Degeneriran, otkinut menisk, djelomično očuvan) ne može uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem od 22. srpnja 2024. kao dopunska dijagnoza uz već priznatu ozljedu na radu jer ova dijagnoza označava kronično oštećenje, a ne akutnu ozljedu koljena. U navedenom nalazu, mišljenju i ocjeni se navodi da nije jasno zašto je osiguranik zatražio da mu se prizna ta šifra kad ona ne označava akutnu ozljedu već rupturu bolesnog/degenerativno promijenjenog meniska i kao takva se ne može razmatrati niti biti dopunska dijagnoza. Dopunske dijagnoze mogu biti samo akutne ozljede koje se šifriraju sa „S“, a ne kronična stanja/bolesti šifrirane pod M23.3. osim toga, ozljede meniska nastaju kao posljedica degeneracije ili traume ili njihove kombinacije. Znači, zatražena ruptura medijalnog meniska šifre M23.3. kod osiguranika bi bila posljedica degeneracije, a ne traume. Nadalje, fiziološke degenerativno-regresivne promjene u meniskusu počinju u trećoj dekadi života i intenzivnije su ako je meniskus duže i jače opterećen kompresijama, istezanjima, mikrotraumama tijekom životnih i radnih aktivnosti. Stoga je takav meniskus manje rezistentan i povređuje se pri manjim traumama (npr. čučanj) jer nije zdrava struktura. Ova šifra M23.3 dakle označava takvu rupturu meniska. S druge strane, kod tužitelja ruptura meniska nije nastala uslijed degeneracije nego na intaktnom/zdravom meniskusu zbog pada i tretira se kao akutna ozljeda koja se prema MKB-10 klasifikaciji šifrira sa S83.2. Rascjep meniska sadašnji. S tim u vezi, napominje se kako je osiguraniku, prvostupanjsko liječničko povjerenstvo, u skladu s pravilima struke i MKB- 10 klasifikaciji, pravilno odredilo šifru S83.2 za Rupturu/rascjep medijalnog meniska koja je verificirana MR-om desnog koljena te je istu dijagnozu opravdano priznalo kao dopunsku dijagnozu priznate ozljede na radu.

15. Prema članku 66. Zakona, ozljedom na radu prema ovome Zakonu se smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

16. Člankom 67. Zakona propisano je da se ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano v rijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno - pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

17. Prema članku 36. Pravilnika, ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona te osiguranoj osobi iz članka 16. Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu članka 66. Zakona.

18. Člankom 37. Pravilnika predviđeno je da se ozljeda na radu neće priznati osiguranoj osobi iz članka 36. ovog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona.

19. Članak 53. stavak 3. Pravilnika propisuje da se pod posljedicom priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti ne podrazumijeva dopunska dijagnoza/dijagnoze priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti, koja dijagnoza/dijagnoze je nastala istom ozljedom na radu odnosno profesionalnom bolešću, ali nije istovremeno i verificirana prilikom priznavanja ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti. Postupak priznavanja dopunske dijagnoze/dijagnoza provodi se na način propisan člankom 34. ovog Pravilnika temeljem zahtjeva osigurane osobe ili njenog izabranog doktora opće/obiteljske medicine.

20. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe kao i činjenicu da se svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 12. lipnja 2025. liječničkog povjerenstva Direkcije u bitnome usuglasilo s nalazom, mišljenjem i ocjenom prvostupanjskog liječničkog povjerenstva od 24. veljače 2025. te da ne postoji uzročno-posljedična veza između drugog poremećaja meniska M23.3 i načina nastanka iste u predmetnom odgađaju stoga što zatražena dijagnoza M23.3 ne predstavlja dopunsku dijagnozu u smislu odredbe članka 53. stavka 3. Pravilnika jer se ne radi o akutnoj ozljedi, već o kroničnom oštećenju koljenskih struktura koje se ne mogu razmatrati u kontekstu dopunske dijagnoze priznate ozljede na radu, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o ovoj upravnoj stvari te tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni.

21. Dakle, provedenim vještačenjima oba stupnja nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju osim kontuzije desnog koljena (S80.0) zadobio i svježu traumatsku rupturu meniska (S83.2) koja mu je ranije priznata kao ozljeda na radu odnosno kao dopunska dijagnoza, dok u ovom postupku zatražena dijagnoza M23.3 ne udovoljava medicinskim kriterijima dopunske dijagnoze jer takvo oštećenje po definiciji nastaje zbog bolesti i degenerativnih promjena meniska, a ne zbog jednokratnog pada na koljeno.

22. Vezano za tužbeni navod tužitelja o načinu provođenja vještačenja u prvom stupnju, odnosno da nije neposredno pregledan, isti je neosnovan budući da je odredbom članka 12. stavka 5. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje propisano kako u postupcima priznavanja ozljede na radu isto tijelo daje nalaz, mišljenje i ocjenu primarno na osnovi medicinske dokumentacije, zadržavajući pritom pravo obavljanja pregleda osigurane osobe za slučaj ako to ocijeni potrebnim zbog utvrđivanja zdravstvenog stanja i davanja ocjene.

23. Slijedom navedenog, Sud je osporavana rješenja ocijenio zakonitima te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

24. U odnosu na troškove spora odlučeno je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Pprotiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi