REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, 21000 Split
Pr-853/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Splitu, Ruđera Boškovića 31, 21000 Split, OIB: 29845096215, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz OD Ljubičić, Vrdoljak i partneri d.o.o., Split, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, te punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 29. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:
''1.Utvrđuje se da tužiteljica AJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. godine ima pravo da tuženik, Sveučilište u Splitu, Split, R. Boškovića 31, OIB: 29845096215, sukladno čl. 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023), dosadašnji naziv njezinog radnog mjesta prevede u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom 2,20.
2.Utvrđuje se da tužiteljica, AJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 2. ožujka 2024. godine nadalje kod tuženika, Sveučilište u Splitu, Split, R. Boškovića 31, OIB: 29845096215, obavlja poslove radnog mjesta Voditelj ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom 2,20.
3.Nalaže se tuženiku, Sveučilište u Splitu, Split, R. Boškovića 31, OIB: 29845096215, da tužiteljici, AJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom od 2,20, u roku od 15 dana.''
II/ Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime parničnog troška ukupan iznos od 1.625,00 EUR, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
Obrazloženje
1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 24. svibnja 2024. tužiteljica navodi da je predmet ove tužbe i parničnog postupka zahtjev tužiteljice da se ispravi pogrešno i protupravno prevođenje naziva njezinog radnog mjesta obzirom da je tuženik donio Odluku o odbijanju zahtjeva za ispravak, Klasa: 011-04/24-04/01, Urbroj: 2181-193- 111-36 od 02.travnja 2024.godine, koju je tužiteljica zaprimila 9. travnja 2024. (dalje: Odluka o odbijanju zahtjeva za ispravak) a na što da je tužiteljica dana 24. travnja 2024. podnijela Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa na koji da se tuženik nije nikada povratno očitovao. Umjesto očitovanja na podneseni Zahtjev za zaštitu prava da je tuženik je pokrenuo proceduru otkazivanja ugovora o radu tužiteljici te je 10. svibnja 2024. te da je donio Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, Klasa: 112-02/24-02/05, Urbroj: 2181-193-111-35 (dalje: Odluka o otkazu) , a koju da je tužiteljica zaprimila 22. svibnja 2024. Tuženik da je u svojim odlukama (Odluka o odbijanju zahtjeva za ispravak i Odluka o otkazu) odbio prevesti dosadašnji službeni naziv radnog mjesta tužiteljice ''ostala radna mjesta II vrste u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice 4, koeficijent 2,20, a što da je tužiteljica tražila podnesenim Zahtjevom za zaštitu prava od 24. travnja 2024. Također se navodi da je po dobivanju Odluke o otkazu tužiteljica potpisala novo ponuđeni ugovor o radu te da je podnijela novi zahtjev za zaštitu prava 2. Ističe se da tužiteljica predmetnom tužbom traži da sud utvrdi da je tuženik pogrešno i protupravno preveo naziv radnog mjesta tužiteljice te da se službeno radno mjesto tužiteljice ''ostala radna mjesta II vrste'', koeficijent 0,97 (a stvarno radno mjesto: voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica I. vrste zvanja) prevede u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice 4, koeficijent 2,20, sukladno Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama. Navodi se da je tužiteljica zahtjev za zaštitu prava podnijela 24.travnja 2024.godine, te da ga je tuženik zaprimio 29. travnja 2024. te se nije povratno očitovao. Slijedom navedenog da tužiteljica u zakonskom roku iz čl. 133. Zakona o radu podnosi ovu tužbu. Ističe se da je tužiteljica prema trenutno važećem Ugovoru o radu od 30. prosinca 2003. zaposlena na radnom mjestu Koordinator korištenja prostora – Ostala radna mjesta II. vrste, dok je tuženik u ponuđenom novom ugovoru o radu i Odluci o plaći, Klasa: 012-03/20-29, Broj: 2181-193-01-2/20-36 od 17. siječnja 2020. naveo kako je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu Ostala radna mjesta II. vrste. Ističe se da u stvarnosti tužiteljica poslove navedenog radnog mjesta ne obavlja kontinuirano od 2013. jer da su na te poslove tog radnog mjesta raspoređeni drugi zaposlenici. Navodi se da tužiteljica od 2013. pa do danas obavlja poslove koji se sukladno trenutno važećoj sistematizaciji (Pravilnik o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta na Sveučilišnom odjelu za stručne studije iz srpnja 2021., dalje: Pravilnik o sistematizaciji) obavljaju na radnom mjestu Voditelj ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju – Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica I. vrste zvanja i to rad na razvoju međunarodnih odnosa s partnerskim ustanovama u svijetu, poticanje mobilnosti studenata, nastavnika i nenastavnog osoblja, obavještavanje studenata i zaposlenika o raspisanim natječajima za mobilnost, suradnje s Odjelom za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Splitu, izrađivanje informativno-promotivnog materijala na engleskom jeziku o Sveučilišnom odjelu za stručne studije, vršenje nadzora nad evidencijom međunarodne suradnje Odjela, razvijanje strategije međunarodne suradnje Odjela u koordinaciji sa Upravom, suradnja s međunarodnim organizacijama koje se bave mobilnošću i međunarodnom suradnjom. Nadalje je istaknuto da pored obavljanja poslova radnog mjesta Voditelj ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju – Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica I. vrste zvanja, tužiteljica već 10 godina obavlja i dodatne poslove: organiziranje rada Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju, samostalne izrade plana aktivnosti međunarodne suradnje, praćenje izvršenja plana aktivnosti međunarodne aktivnosti, izrade izvješća za potrebe Odjela i drugih vanjskih korisnika, izrade plana nabave promotivnih materijala za Odjel i praćenje njegovog izvršenja, organizacije i koordinacije administrativno-organizacijskih poslova u svezi prijave i praćenja izvršenja međunarodnih i drugih projekata, pripreme i organizacije međunarodnih događanja (International week), suradnje sa ECTS povjerenikom Odjela pri pružanju stručne pomoći kod dolaznih i odlaznih mobilnosti, obavljanje organizacijsko-tehničkih poslova vezanih uz dolaznu i odlaznu mobilnost, brige o ažurnosti evidencije dolaznih i odlaznih mobilnosti, po vrsti, svrsi, trajanju i financiranju mobilnosti. Nadalje se navodi da po odluci tuženika tužiteljica obavlja i poslove studentske službe za gostujuće studente (upis matičnih podataka studenata u ISVU, upis kolegija u ISVU, kreiranje ispitnog roka u ISVU, prijave gostujućih studenata na ispite u ISVU, izrada ispitnih lista i prijavnica, izrada prijepisa ocjena, izrada X-ica). Istaknuto je da je sukladno čl. 41. st. 3. Pravilnika o Sveučilišnom odjelu za stručne studije iz 2023. propisano da su ustrojstvene jedinice Odjela su: odsjeci, zavodi, uredi, centar za cjeloživotno učenje i obrazovanje odraslih i tajništvo sa stručnim službama, a da je člankom 52. st. 1., st. 2. i st. 3. Pravilnika o sveučilišnom odjelu za stručne studije propisano da su Uredi odjela su specijalizirani uredi za organizaciju i provođenje poslovne suradnje s vanjskim subjektima, mobilnost i međunarodnu suradnju, transfer tehnologija te za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete. Istaknuto e da su uredi odjela: Ured za poslovnu suradnju s vanjskim subjektima, Ured za mobilnost i međunarodnu suradnju, Ured za transfer tehnologija, Ured za osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete, te da uredom upravlja voditelj Ureda. Nadalje se navodi da je temeljem čl. 26. st. 2. Uredbe propisano da prevođenje pojedinih radnih mjesta iz stavka 1. ovoga članka provodi se prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. Ističe se da prema čl. 8. st. 4. Zakona o radu4, u vezi ugovora o radu ono što nije propisano Zakonom o radu primjenjuju se opći propisi obveznog prava. Prema čl. 249. Zakona o obveznim odnosima da je propisano da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Navodi se da ako radnik neko duže vrijeme stvarno obavlja druge poslove, a ne one iz pisanog ugovora o radu, bilo temeljem usmenog ugovora o radu ili temeljem naloga poslodavca koji je radnik faktički prihvatio, da je došlo je do promjene ugovora o radu, te da to potvrđuje i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr- 1727/12 od 12.11.2014.). Navodi se poslodavac ne može bitno mijenjati narav i vrstu rada radi kojeg se radnik zaposlio bez pristanka radnika. U slučaju kada je radnik pristao obavljati poslove koje mu je povjerio i naložio poslodavac, a koji odstupaju od naravi i vrste rada za koji je sklopljen ugovor o radu, da se smatra da su stranke sporazumno izmijenile ugovor o radu u tom dijelu. Navodi se da je iz svega navedenog razvidno kako tužiteljica radi na radnom mjestu Voditelj ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju – Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica I. vrste zvanja odnosno ne radi na radnom mjestu Ostala radna mjesta II. vrste zvanja (Administrator voditelja ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju). Naposljetku tužiteljica ističe kako stvarno i faktički obavlja poslove radnog mjesta Voditelj ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju – Voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica I. vrste zvanja, te da su za to radno mjesto Pravilnikom o sistematizaciji propisani uvjeti visoke stručne spreme i minimalnog radnog iskustva od 4 godine, a koje uvjete da tužiteljica ispunjava, da je Ured za mobilnost i međunarodnu suradnju jedna od ustrojstvenih jedinica Sveučilišnog Odjela za stručne studije tuženika na čelu kojega je Voditelj Ureda, a na kojem radnom mjestu da stvarno i faktički radi tužiteljica, da tužiteljica kao voditeljica konkretnog Ureda obavlja poslove upravljačke/voditeljske prirode na radnom mjestu upravljačke/voditeljske prirode i da tužiteljica zadovoljava sve opće uvjete (visoka stručna sprema i najmanje 2 godine radnog iskustva) za traženo radno mjesto sukladno čl. 9. Uredbe pa da je iz svega navedenog razvidno kako se tužiteljičino radno mjesto sukladno Tablici Uredbe ima prevesti u radno mjesto Voditelj ustrojstvene jedinice 4, koeficijent 2,20. Tužiteljica u navedenom smislu predlaže da ovaj sud donese odluku kojom će se utvrditi da tužiteljica ima pravo da tuženik sukladno odredbi članka 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (''NN'' 155/2023) dosadašnji naziv tužiteljičinog radnog mjesta prevede u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom 2,20, te da se utvrdi da tužiteljica i nadalje kod tuženika od 02.ožujka 2024.godine obavlja poslove radnog mjesta voditelj ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom 2,20, te da se naloži tuženiku da ponudi tužiteljici izmjenu ugovora o radu kojim će radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice 4 sa koeficijentom od 2,20.
2. U svom odgovoru na tužbu (list 117 spisa) tuženik opreza radi osporava tužbeni zahtjev te isti dodatno u podnesku od 18.12.2024.godine navodi da je tužiteljica bila u registru zaposlenika raspoređena na zatečeno radno mjesto ''ostala radna mjesta II vrste'' koeficijent 0,97, te da se to prema tablici prevođenja prevodi na novo radno mjesto viši referent s koeficijentom 1,70. Navodi se da je za zapošljavanje na više radno mjesto od prevedenog radnog mjesta, a na teret sredstava državnog proračuna potrebno od ovog ministarstva zatražiti prethodnu suglasnost za zapošljavanje (ne prevođenje) uz uvjet da je to radno mjesto sistematizirano i da postoje raspoloživa financijska sredstva.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom priloga uz tužbu (zahtjeva za ispravak; odbijenice zahtjeva za ispravak od 21.03.2024.godine; odbijenice zahtjeva za ispravak od 02.04.2024.godine; zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 24.travnja 2024.godine; odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima od 10.svibnja 2024.godine; dokaza o primitku zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa; ugovora od 24.05.2024.godine; potvrde o slanju i primitku pošiljke 24.04.2024.godine; odluke o plaći; ponuđenog ugovora od ožujka 2024.godine; ugovora o radu priloženih uz tužbu; Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta na sveučilišnom odjelu za stručne studije od 20.srpnja 2021.godine (list 149-209 spisa); Odluke Erasmus coordinatora i voditelja Ureda za međunarodnu suradnju; Pravilnika o Sveučilišnom odjelu za stručne studije; e-mail-a VJ, glavnog tajnika Sveučilišnog odjela za stručne studije od 26.04.2024.godine uz kojeg je priložena Tablica općih radnih mjesta (list 120-122 spisa);odluke o imenovanju Erasmus koordinatora od 25.09.2024.godine (list 125-126 spisa); Odluke o imenovanju voditelja ureda i Centra za cjeloživotno učenje i obrazovanje odraslih od 01.10.2024.godine; e-mailova (list 138-139, te 142- 146 spisa); Tablice općih radnih mjesta (list 230-232 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice. U ponovljenom postupku izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka AJP (list 279-280 spisa); svjedoka GJ (list 281-282 spisa).
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da tužiteljica od dana 02.ožujka 2024.godine ima pravo da tuženik sukladno članku 36. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (''NN'' 155/2023) dosadašnji naziv njenog radnog mjesta ostala radna mjesta II. vrste, koeficijent 0,97 prevede u radno mjesto voditelja ustrojstvene jedinice 4 sa koeficijentom 2,20, te da se utvrdi da tužiteljica od 02.03.2024.godine pa nadalje kod tuženika obavlja poslove voditelja ustrojstvene jedinice 4 sa koeficijentom 2,20, kao i da se naloži tuženiku da tužiteljici ponudi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice 4 sa koeficijentom od 2,20.
6. U predmetnoj pravnoj stvari već je jednom vođen prvostupanjski postupak i donesena je prvostupanjska presuda Pr-352/2024-21 od 23.05.2025.godine (list 242- 256 spisa), a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu Gž R-217/2025-3 od 27.kolovoza 2025.godine (list 264-270 spisa) te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku je trebalo prema naputku drugostupanjskog suda izvesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka AJP i HJ na okolnost utvrđivanja činjenice na kojem je radnom mjestu radila tužiteljica do 01.03.2024.godine te da li je njezino radno mjesto prevedeno prema navedenoj Uredbi i da li joj je ponuđenim novim ugovorom o radu pravilno utvrđen pripadajući koeficijent. Također je u ponovljenom postupku trebalo utvrditi i koje je poslove radnog mjesta tužiteljica obavljala 01.03.2024.godine i da li je uz poslove za koje je imala sklopljen ugovor o radu obavljala i poslove voditelja Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju. Zaključno je trebalo utvrditi kao spornu činjenicu da li je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu za poslove voditelja Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju ili ti poslovi predstavljaju dužnost na koje se osobe imenuju i razrješuju sa te dužnosti, te da li je u predmetnom slučaju imenovanje tužiteljice voditeljem navedenog Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju po svojoj funkciji trajno radno mjesto ili je to privilegirani položaj koji nije trajan, te može li se to imenovanje od strane ovlaštenih opozvati prije isteka razdoblja imenovanja, te da li je tužiteljica nakon tog imenovanja mijenjala radno mjesto na kojem je radila prije navedenog imenovanja, a prema sklopljenom ugovoru o radu.
7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica sukladno odredbi članka 36.stavka 6. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (''NN'' 155/23) budući je smatrala da joj je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće zatražila ispravak navedenog zahtjevom za ispravak od 21.ožujka 2024.godine. Navedenom odredbom članka 36. stavaka 6. navedenog Zakona je ujedno propisano da ako čelnik javne službe utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je donijeti odluku o odbijanju zahtjeva, a službenik i namještenik može tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom sukladno općem propisu o radu. Također među strankama nije sporno da je tuženik odlukom od 02.travnja 2024.godine odbio zahtjev tužiteljice za ispravkom prevođenja naziva radnog mjesta i koeficijenta složenosti poslova od 21.ožujka 2024.godine, a što je i razvidno iz pregledane odluke tuženika od 02.travnja 2024.godine priložene tužbi (prilog 3. tužbe). Obzirom da je tuženik zahtjev tužiteljice za ispravak odbio navedenom odlukom od 02.travnja 2024.godine te u tom smislu nije udovoljio njenom zahtjevu tužiteljica je u skladu sa općim propisom o radu Zakonom o radu (''93/14-u daljnjem tekstu ZR-a) u zakonskom roku zatražila zaštitu svog prava budući je dana 09.04. 2024.godine podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji joj nije odgovoreno. Umjesto očitovanja na podneseni zahtjev tuženik je donio odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima od 10.svibnja 2024.godine, a koja je priložena uz tužbu kao prilog pod rednim brojem 5, a iz koje odluke proizlazi da je tužiteljici koja je u tom trenutku kod tuženika obavljala poslove ostala radna mjesta II. vrste ( sa pripadajućim koeficijentom 0,97) otkazan ugovor o radu Ur.br. 03-553/1- 00 sklopljen 01.rujna 2000.godine te da joj je umjesto navedenog otkazanog ugovora o radu predloženo sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za poslove radnog mjesta viši referent, sa pripadajućim koeficijentom složenosti poslova 1,70 počevši od 01.ožujka 2024.godine na neodređeno vrijeme. Tužiteljica je prihvatila navedeno ponuđeno radno mjesto te je zaključila s tuženikom kao poslodavcem ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 01.ožujka 2024.godine, a za radno mjesto viši referent za koje je utvrđen koeficijent 1,70. Navedeno proizlazi iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužiteljice i tuženika od dana 01.ožujka 2024.godine (prilog tužbe pod rednim brojem 7)- Temeljem odredbe članka 123. stavka 1. ZR-a je propisano da se odredbe tog Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju za slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora). Tuženik je navedenom odlukom o otkazu ugovora o radu od 10.svibnja 2024.godine tužiteljici dao otkaz ugovora o radu Ur.br. 03-553/1-00 sklopljen 01.rujna 2000.godine što je i razvidno iz navedene citirane odluke o otkazu i to otkaz za radno mjesto ostala radna mjesta II vrste s pripadajućim koeficijentom 0,97, a istoj je točkom 5. navedene odluke o otkazu umjesto otkaza o radu ponuđen ugovor o radu pod izmijenjenim uvjetima za poslove radnog mjesta viši referent sa pripadajućim koeficijentom složenosti poslova 1,70 počevši od 01.ožujka 2024.godine na neodređeno vrijeme. U skladu sa navedenim tužiteljica je zaključila sa tuženikom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.ožujka 2024.godine (prilog tužbi pod rednim brojem 7) upravo za radno mjesto viši referent. Temeljem odredbe članka 123. stavak 2. ZR-a ako u slučaju iz stavka 1. ovog članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora. Tužiteljica je prihvatila navedeni otkaz sa izmijenjenom ponudom ugovora o radu, te je sukladno odredbi članka 123.stavka 2. ZR-a u zakonskom roku iz članka 133.stavka 2. ZR-a podnijela tužbu u predmetnoj pravnoj stvari budući je istu podnijela dana 24.05.2024.godine.
8. U predmetnoj pravnoj stvari je sporno da li je osnovan zahtjev tužiteljice da se utvrdi da tužiteljica ima pravo da tuženik njen dosadašnji naziv radnog mjesta ostala radna mjesta II. vrste prevede u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice 4 s koeficijentom 2,20, te da se utvrdi da tužiteljica od 02.ožujka 2024.godine obavlja poslove upravo tog radnog mjesta te da joj je tuženik u skladu s time dužan ponuditi izmjenu ugovora o radu kojim će se radno mjesto tužiteljice prevesti u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice 4 sa koeficijentom od 2,20.
9. Iz pregledanog e-maila od 26.04.2024.godine kojeg je Ministarstvu znanosti i obrazovanja uputio radi očitovanja NJ, glavni tajnik Odjela (Sveučilišnog odjela za stručne studije (list 120-123, te 138-139 spisa) proizlazi da je istome iz Ministarstva znanosti i obrazovanja istog dana dostavljeno očitovanje u kojem se navodi da se zatečena radna mjesta prevode na nova radna mjesta i nove koeficijente sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (''NN'' 22/24) i tablicama prevođenja koje su njezin dio. Ističe se da obzirom da je tužiteljica AJ do 01.ožujka 2024.godine bila u registru zaposlenika raspoređena na zatečeno radno mjesto ''ostala radna mjesta II vrste'' da se koeficijent 0,97 prema tablici prevođenja prevodi na novo radno mjesto ''viši referent'' s koeficijentom 1,70. Navodi se da je za zapošljavanje na više radno mjesto od prevedenog radnog mjesta, a na teret sredstava državnog proračuna potrebno od ministarstva zatražiti prethodnu suglasnost za zapošljavanje (ne prevođenje) uz uvjet da je to radno mjesto sistematizirano i da postoje raspoloživa (oslobođena) financijska sredstva. Istaknuto je da je člankom 26.stavkom 2. Uredbe propisano da se prevođenje pojedinih radnih mjesta iz stavka 1. istog članka provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik radi neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu. Također je istaknuto da je u stavku 2. istog članka navedeno da se prevođenje radi prema tablicama prevođenja, te da to znači da se članak 26.stavak 2. Uredbe odnosi na prevođenje onih radnih mjesta za koje je u tablici prevođenja predviđeno prevođenje na više od jednog novog radnog mjesta.
10. Iz pregledane odluke o imenovanju Erasmus koordinatora od 25.09.2024.godine (list 125-126 spisa) proizlazi da je tužiteljica tom odlukom imenovana za koordinatora na Sveučilišnom odjelu za stručne studije u Splitu za akademske godine 2024/2025, 2025/2026 i 2026/2027. Iz pregledane odluke o imenovanju voditelja ureda i Centra za cjeloživotno učenje i obrazovanje odraslih od 01.10.2024.godine proizlazi da da je tužiteljica ovom odlukom imenovana za voditelja Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju.
11. Temeljem članka 1. Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta na sveučilišnom odjelu za stručne studije od 20.srpnja 2021.godine (list 149- 181 spisa) je propisano da se time Pravilnikom uređuju nazivi radnih mjesta, opis poslova i radnih zadataka radnih mjesta, broj izvršitelja i posebni uvjeti za sklapanje ugovora o radu za radna mjesta na Sveučilišnom odjelu za stručne studije. Člankom 5. tog Pravilnika su propisani poslovi i zadaci koji se mogu obavljati na jednom ili više mjesta u skladu sa organizacijom i djelatnošću odjela. U navedenom smislu među strankama u ovom postupku nije dvojbeno da je tužiteljica temeljem ugovora o radu od 01.rujna 2000.godine obavljala poslove na radnom mjestu ''ostala radna mjesta II vrste'' sa pripadajućim koeficijentom 0,97 te da joj je otkazan taj ugovor o radu odlukom o otkazu ugovora o radu s ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za radno mjesto viši referent s koeficijentom složenosti poslova 1,70, a koji ugovor datira od 01.ožujka 2024.godine, a tužiteljica ga je prema podacima iz samog ugovora potpisala 24.05.2024.godine. Prema članku 5.citiranog Pravilnika radna mjesta kod tuženika su sistematizirana kao radna mjesta – položaji I. vrste, položaji II. vrste, te položaji III. vrste. U radna mjesta II. vrste spadaju ostala radna mjesta II. vrste i to zvanja administrator voditelja ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju i ostala radna mjesta II vrste i to zvanja administrator voditelja Ureda za poslovnu suradnju s vanjskim subjektima i Centra za cjeloživotno učenje i obrazovanje. Za navedena radna mjesta se traži 6. razina obrazovanja i više. Tuženik je radno mjesto tužiteljice preveo u radno mjesto višeg referenta, a što je prema ovom Pravilniku ostalo radno mjesto II. vrste (viši referent u studentskoj službi).
12. Temeljem odredbe članka 3. stavka 1. Pravilnika o sveučilišnom odjelu za stručne studije od 23.studenog 2023. odjel je nastavna sastavnica sa statusom podružnice Sveučilišta preko koje Sveučilište kao javna ustanova neposredno ustrojava i izvodi stručne prijediplomske i stručne diplomske studije, razvija stručnu djelatnost u znanstvenim područjima društvenih i tehničkih znanosti te usklađuje te djelatnosti unutar Sveučilišta. Nadalje, temeljem odredbe članka 25.stavka 1. istog Pravilnika pročelnik odjela predstavlja Odjel i rukovodi njegovim radom. Nadalje, temelj odredbe članka 41.stavka 1. istog Pravilnika radi ustrojavanja i izvođenja studija, stručnog rada u znanstvenim područjima društvenih i tehničkih znanosti, te radi učinkovitog djelovanja Odjel ima ustrojstvene jedinice, a temeljem članka 41.stavka 3. istog Pravilnika je propisano da su ustrojstvene jedinice odjela odsjeci, zavodi, uredi, centar za cjeloživotno učenje i obrazovanje odraslih i tajništvo sa stručnim službama.
13. Iz iskaza saslušane tužiteljice AJ na ročištu od 14.03.2025.godine navodi da ona nikada nije bila zaposlena na radnom mjestu - ostala radna mjesta druge vrste kod tuženika već da se njeno radno mjesto oduvijek zvalo koordinator korištenja prostora, te da je jedini ugovor kojeg je imala o radu zaključen s tuženikom bio za radno mjesto koordinator korištenja prostora sa koeficijentom 0,97. Nadalje navodi da joj je tuženik otkazao navedeni ugovor o radu 2023.g. i istovremeno joj ponudio radno mjesto pod nazivom ostala radna mjesta druge vrste sa koeficijentom 1,70. Ista navodi da je morala pristati na tu ponudu tuženika jer da bi u protivnom dobila otkaz. Nadalje ista navodi da smatra da joj je tuženik krivo preveo naziv njenog radnog mjesta budući da joj nikad nitko nije osporavao činjenicu da ona obavlja poslove voditelja ureda za međunarodnu suradnju, a da nitko nije tražio sa strane poslodavca od njega da obavlja nekakve druge poslove, pa da je činjenica što je donesena nova uredba o koeficijentima radnih mjesta i radnim mjestima bila prilika da se njoj i dokumentacijom na odgovarajući način prevede naziv njenog radnog mjesta i dodijeli odgovarajući koeficijent, a što ista smatra da nije napravljeno.Tužiteljica ističe da je ona obavljala do 2012. ili 2013. poslove koordinatora korištenja prostora, ali da su ti poslovi počevši od 2012. ili 2013. prebačeni na druge kolege i to: izrada rasporeda kolegici VJP, dio za ispite EJ te poslovi najma prostora FJ, te za poslove bukiranja prostora misli da je također prebačeno VJP. Navodi što se nje osobno tiče, da se nju tada kad su njeni poslovi koordinatora korištenja prostora prebačeni na druge kolege, bez ikakve dokumentacije da je poslana u čitaonicu s naznakom da joj je kazano da će se njoj platiti tečaj za knjižničara ali da se ništa od toga nije dogodilo već joj je samo dostavljena odluka o radnom vremenu knjižnice. Nadalje navodi da za manje od godinu dana da je bio oformljen ured za međunarodnu suradnju i da je ona poslana ponovno tamo bez ikakve dokumentacije gdje joj je kazano da će dobiti dokumentaciju za to radno mjesto, a da nikad nije dobila dokumentaciju za to radno mjesto, al da od tada tu radi do danas. Nadalje navodi da je od rujna 2000.g. zaposlena na radnom mjestu koordinatora korištenja prostora te da nikada nije ni imala drugi ugovor o radu za neko drugo radno mjesto. Također tužiteljica navodi da ni njene obračunske liste plaće nisu pratile nazive radnog mjesta na kojem je radila osim u kolovozu 2021. kad je na obračunskoj listi za taj mjesec stajao naziv – radna jedinica studentska služba, radno mjesto satničar, te iste te godine za rujan 2021. da je stajalo radna jedinica ured pročelnika, radno mjesto ostala radna mjesta druge vrste. U odnosu na činjenicu koliki je tužiteljici koeficijent za obračun plaće, ista navodi da je uvijek bio 0,97, a što da je najniža skala za višu školu dok je ista po struci diplomirani ekonomist. Tužiteljica navodi da ima 25 godina radnog staža te navodi da želi da joj se uskladi situacija s ugovorom o radu, koeficijentima plaće, naziva radnog mjesta te da želi i sama znati koje joj je konkretno radno mjesto nakon 25 godina staža. U odnosu na činjenicu koje ona poslove sada obavlja ista navodi poslove voditelja ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju, a što podrazumijeva sklapanje ugovora s inozemnim partnerima, dogovaranje ugovora sa studentima, praćenje natječaja, dogovaranje radionica, organizira International week, pripremanje studenata za odlazak. Ističe da na tom mjestu na kojem radi samostalno donosi odluke kao voditelj ureda, a za odluke koje ne može samostalno donositi da to donosi u dogovoru sa pročelnikom. Navodi da nije upoznata točno koje su sve ustrojstvene jedinice Sveučilišta u Splitu, te od čega se sastoje.
14. Iz iskaza saslušanog svjedoka AJP (list 279-280 spisa) proizlazi da je on glavni tajnik u Sveučilištu u Splitu u rektoratu. Navodi da on točno ne zna koje je bilo radno mjesto tužiteljice po nazivu do 1. ožujka 2024. a koje radno mjesto je bilo tužiteljice nakon 1. ožujka 2024. s time da zna da je raniji koeficijent za obračun plaće tužiteljici bio 0,97, te da je tužiteljica za voditeljstvo ureda primala položajni dodatak u skladu s pravilnikom odjela stručnih studija. Navodi da se ovaj položajni dodatak odnosi na radno mjesto Voditelja ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju. Isti navodi da on ne zna koje je točno tužiteljica obavljala poslove do 1.03.2024., a koje od 1.03.2024., ali da zna da je sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta , uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama prevedeno njeno radno mjesto u skladu s uputama koje je dalo ministarstvo, a da nije upoznat ni sa nazivom njenog prijašnjeg radnog mjesta ni sa nazivom radnog mjesta u koje je to radno mjesto prevedeno, te da je za svako to radno mjesto prije samog prevođenja trebalo ishoditi suglasnost ministarstva, a da postoji i korespondencija koju je tajnik Sveučilišnog odjela stručnih studija GJ vodio s ministarstvom. Svjedok ističe da ne zna je li tužiteljica do 1. ožujka 2024. bila raspoređena na radno mjesto – ostala radna mjesta II. vrste. Svjedok navodi da je radno mjesto tužiteljice prevedeno sukladno uputi ministarstva te da je svaki pokušaj gdje je bilo predloženo nešto mimo upute ministarstva vezano za prevođenje radnog mjesta odbijen, te da je za sve djelatnike traženo prevođenje radnih mjesta na kojima su već raspoređeni ugovorom o radu.
15. Iz iskaza saslušanog svjedoka GJ (list 281-282 spisa) proizlazi da je u aktuelno vrijeme bio voditelj ustrojstvene jedinice, starog naziva tajnik sveučilišnog odjela. Ističe da je tužiteljica imenovana odlukom pročelnika odjela i da je to mandatna odluka, navodi da je riječ o položajnom radnom mjestu i da je bila riječ o radnom mjestu gdje se ne sklapa ugovor o radu, već se odlukom pročelnika osoba stavlja na taj položaj, a da se zapravo radi o Odluci o imenovanju voditelja ureda od 1. listopada 2024., a u pitanju su tri ureda i Centar za cjeloživotno učenje i obrazovanje odraslih, te da je tom odlukom tužiteljica imenovana za Voditelja ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju a prije ovoga tužiteljica je radila na radnom mjestu: ostala radna mjesta II. vrste. Svjedok navodi da se tužiteljica bavi poslovima međunarodne suradnje, a da je jedno vrijeme bila i administrator ureda za međunarodnu suradnju, ali da se vremenski ne može odrediti kada je to bilo, a da je u tužiteljičinoj odluci o plaći pisalo da je ona administrator za međunarodnu suradnju i ureda za osiguranje kvalitete. Svjedok navodi da je tužiteljica uz poslove međunarodne suradnje koje je pretežito obavljala radila i neke druge poslove: poslovi sa studentskom službom za koje ne zna točno o kojim se poslovima radi. Isti navodi da tužiteljica nije mogla nikad kod tuženika dobiti zaključeni ugovor o radu za poslove voditelja za međunarodnu suradnju iz razloga što ona nije voditelj postojeće službe, sistematizirane službe, već je mandatnom odlukom imenovana od strane pročelnika za Voditelja ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju te je za to radno mjesto primala položajni dodatak u iznosu od 150,00 eura sukladno pravilniku o položajnim dodacima odjela. Inače, kod Sveučilišta u Splitu postoje službe: studentska služba, služba za financijske polove, služba za informacijske tehnologije, služba za tehničke poslove i održavanje i služba za pomoćne poslove, a nema službe za međunarodnu suradnju pa da je to konkretan razlog zašto tužiteljica nije mogla dobiti ugovor o radu za radno mjesto voditelja odjela za međunarodnu suradnju. Isti navodi da je spomenutom zadnjom mandatnom odlukom tužiteljica imenovana za položajno radno mjesto Voditelja za mobilnost i međunarodnu suradnju od 01.10.2024. do 30.09.2027. Svjedok navodi da je prije ove odluke o položajnom radnom mjestu od 1.10.2024. sigurno bilo još najmanje jedna odluka. U odnosu na činjenicu da li se prilikom prevođenja radnih mjesta, a sukladno spomenutoj uredbi za prevođenje radnih mjesta, uzimaju u obzir spomenuta mandatna položajna radna mjesta svjedok odgovara da se ta položajna radna mjesta ne uzimaju u obzir iz razloga što se citirane Uredbe prevode samo postojeća radna mjesta za koja osoba ima zaključen ugovoru o radu u datom momentu na nova radna mjesta i koeficijente. Tužiteljica je zatečena na radnom mjestu: ostala radna mjesta II. vrste s pripadajućim koeficijentom 0,97 i prema tablici prevođenja prevodi se na novo radno mjesto: viši referent s pripadajućim koeficijentom 1,70. Ističe da je princip kod prevođenja bio takav da je ministarstvo u registru zaposlenika imalo podatke o tome na kojem radnom mjestu je zatečen zaposlenik sa svojim ugovorom o radu i da su se prema tablicama iz citirane uredbe prevodila radna mjesta po podacima iz tablica. Navodi da nije bilo potrebno za tužiteljicu ni za ikoga tražiti suglasnost za prevođenje već se to odvijalo automatski. Svjedok navodi da se Uredbom nije prevodila stručna sprema zaposlenika na novo radno mjesto niti se usklađivalo radno mjesto prema stečenom radnom iskustvu niti su se zaposlenici raspoređivali na više radno mjesto od prevedenog radnog mjesta, već su zapravo nadležni izvršili prevođenje naziva radnog mjesta na kojem je radnik zatečen temeljem ugovora o radu. Svjedok naposljetku ističe da je zapravo za napredovanje na viša radna mjesta potrebno donijeti novi pravilnik o ustroju radnih mjesta i sistematizaciji odjela i potom zatražiti suglasnost nadležnog ministarstva za napredovanje na više radno mjesto, te da će na taj način zaposlenici moći napredovati. Zaključno iz iskaza svjedoka proizlazi da je ministarstvo prema dostupnim podacima promjene odmah povlačilo u COP (Centralni obračun plaća) i to automatski.
16. Temeljem odredbe članka 34. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (''NN'' 155/23) je propisano da pri vrednovanju radnih mjesta u postupku prevođenja radnih mjesta nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, osim standardnih mjerila iz članka 9. ovoga Zakona, uzet će se u obzir i dosadašnji koeficijenti složenosti poslova, kao i stalni dodaci na plaću vezani uz radno mjesto odnosno rad u pojedinom državnom tijelu ili javnoj službi. Odredbom članka 35 stavak 1. istog Zakona je propisano da će se Uredbom iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona propisati prevođenje dotadašnjih naziva radnih mjesta u državnoj službi u nove nazive radnih mjesta na način da se uz nazive radnih mjesta utvrđene dotadašnjim propisima navedu novi nazivi radnih mjesta s pripadajućim platnim razredom i koeficijentom za obračun plaće. Nadalje odredbom članka 35.stavka 2. istog Zakona je propisano da u razdoblju od dana stupanja na snagu uredbe iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona do rasporeda državnih službenika i namještenika u skladu s pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela primjenjivat će se odredbe navedene uredbe o prevođenju dotadašnjih naziva radnih mjesta u nove nazive radnih mjesta državnih službenika i namještenika. Također je odredbom članka 35.stavka 3. citiranog Zakona propisano da će se stupanjem na snagu uredbe iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona smatrat da su dotadašnji nazivi radnih mjesta u pravilnicima o unutarnjem redu izmijenjeni u nove nazive radnih mjesta u skladu s prevođenjem utvrđenim navedenom uredbom. Nadalje je odredbom članka 35.stavka 4. navedenog propisano da u roku od 30 dana od stupanja na snagu uredbe iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona državno tijelo obavijestit će pisanim putem službenike i namještenike o prevođenju dotadašnjeg naziva radnog mjesta na koje su raspoređeni i novom koeficijentu za obračun plaće, a stavkom 5. istog članka Zakona je propisano da državni službenik i namještenik koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak u roku od tri dana od dana primitka obavijesti iz stavka 4. ovoga članka. Ako čelnik državnog tijela utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je u upravnom postupku donijeti rješenje o utvrđivanju novog naziva radnog mjesta i koeficijenta za obračun plaće. Naposljetku je stavkom 6. istog članka propisano da podaci o novim nazivima radnih mjesta i koeficijentima za obračun plaće državnih službenika i namještenika unijet će se u Registar zaposlenih u državnoj službi i javnim službama u roku od 30 dana od stupanja na snagu uredbe iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona. Nadalje je odredbom članka 36. stavka 1. navedenog Zakona propisano da će se Uredbom iz članka 14. stavka 4. ovoga Zakona propisati prevođenje dotadašnjih naziva radnih mjesta u javnim službama u nove nazive radnih mjesta na način da se uz nazive radnih mjesta utvrđene dotadašnjim propisima navedu novi nazivi radnih mjesta s pripadajućim platnim razredom i koeficijentom za obračun plaće, a stavkom 2. istog članka je propisan će se u razdoblju od dana stupanja na snagu uredbe iz članka 14. stavka 4. ovoga Zakona do rasporeda službenika i namještenika u skladu s općim aktom kojim se utvrđuje sistematizacija radnih mjesta u javnoj službi primjenjivati odredbe te uredbe o načinu prevođenja dotadašnjih naziva radnih mjesta u nove nazive radnih mjesta službenika i namještenika u javnim službama, dok je stavkom 3. istog članka propisano da će se stupanjem na snagu uredbe iz članka 14. stavka 4. ovoga Zakona smatrati da su dotadašnji nazivi radnih mjesta u općem aktu kojim se utvrđuje sistematizacija radnih mjesta u javnoj službi izmijenjeni u nove nazive radnih mjesta u skladu s prevođenjem utvrđenim u toj uredbi. Nadalje je odredbom članka 36.stavka 4. istog Zakona propisano da je čelnik javne službe dužan u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu uredbe iz članka 14. stavka 4. ovoga Zakona službenicima i namještenicima ponuditi izmjenu ugovora o radu u skladu s odredbama ovoga Zakona, te je stavkom 5. istog članka propisano da se na ponudu izmjene ugovora o radu zatečenim službenicima i namještenicima u javnim službama na odgovarajući se način primjenjuju odredbe općeg propisa o radu, a stavkom 6. istog članka je propisano da službenik i namještenik u javnoj službi koji smatra da mu je pogrešno utvrđeno prevođenje naziva radnog mjesta i novi koeficijent za obračun plaće ima pravo zatražiti ispravak. Ako čelnik javne službe utvrdi da je zahtjev osnovan, obavijestit će službenika i namještenika pisanim putem o prihvaćanju njegova zahtjeva, a ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, dužan je donijeti odluku o odbijanju zahtjeva, a službenik i namještenik može tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom sukladno općem propisu o radu. Nadalje je člankom 36.stavkom 7. navedenog Zakona propisano da podaci o novim nazivima radnih mjesta i koeficijentima za službenike i namještenike u javnim službama unijet će se u Registar zaposlenih u državnoj službi i javnim službama u roku od 30 dana od stupanja na snagu uredbe iz članka 14. stavka 4. ovoga Zakona. Temeljem odredbe članka 37. istog Zakona je propisano da su čelnik državnog tijela ili čelnik javne službe odnosno upravljačko tijelo obvezni su donijeti pravilnik o unutarnjem redu odnosno opći akt o sistematizaciji radnih mjesta u skladu s uredbama iz članka 14. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu uredbe. Također je utvrđeno temeljem odredbe članka 38.stavka 1. da je čelnik državnog tijela čelnik državnog tijela dužan donijeti rješenje o rasporedu na radno mjesto i plaći državnih službenika i namještenika najkasnije u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu novog pravilnika o unutarnjem redu donesenog u skladu s odredbama ovoga Zakona. Također je odredbom članka 38.stavka 2. navedenog Zakona propisano da je čelnik javne službe dužan u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu općeg akta o sistematizaciji donesenog u skladu s odredbama ovoga Zakona ponuditi službenicima i namještenicima izmjenu ugovora o radu, ako se radi o promjeni u odnosu na ugovor sklopljen na temelju članka 36. stavka 4. ovoga Zakona. Temeljem odredbe članka 38.stavka 3. istog Zakona je propisano da se na ponudu izmjene ugovora o radu iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe općeg propisa o radu. Nadalje, temeljem odredbe članka 39.stavka 1. navedenog Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (''NN'' 155/23) je propisano da službenici i namještenici zatečeni na radnim mjestima za koja se uredbama iz članka 14. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona utvrdi niži koeficijent za obračun plaće od dotadašnjeg koeficijenta složenosti poslova uvećanog za stalne dodatke na plaću vezane uz radno mjesto odnosno rad u pojedinom državnom tijelu ili javnoj službi u skladu s dotadašnjim propisima imaju pravo na zadržavanje dotadašnjeg koeficijenta složenosti poslova uvećanog za navedene stalne dodatke na plaću dok rade na radnom mjestu na kojemu su zatečeni, a najduže do 31. prosinca 2027.Nadalje je člankom 39.stavkom 2. istog Zakona propisano da službenici i namještenici imaju pravo na zadržavanje dotadašnjeg koeficijenta složenosti poslova uvećanog za stalne dodatke na plaću iz stavka 1. ovoga članka i u slučaju kad je radnom mjestu na kojem su zatečeni promijenjen naziv pri prvom vrednovanju i klasifikaciji radnih mjesta prema odredbama ovoga Zakona, dok je stavkom 3. istog Zakona propisano da iznimno od članka 35. stavka 4. ovoga Zakona, čelnik državnog tijela će za službenike i namještenike iz stavka 1. ovoga članka donijeti rješenje o pravu na zadržavanje dotadašnjeg koeficijenta složenosti poslova uvećanog za stalne dodatke na plaću. Temeljem članka 39.stavka 4. istog Zakona je propisano da će iznimno od članka 36. stavka 4. ovoga Zakona, čelnik javne službe sklopit će dodatak ugovoru o radu sa službenikom i namještenikom iz stavka 1. ovoga članka kojim će se utvrditi pravo na zadržavanje dotadašnjeg koeficijenta složenosti poslova uvećanog za stalne dodatke na plaću. Također temeljem odredbe članka 26.stavka 1. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (''NN'' 22/24) je propisano da će se prevođenje radnih mjesta propisanih do sada važećim propisima za koje uputu po potrebi daje ministar nadležan za rad provesti prema tablicama za prevođenje iz članka 25. ove Uredbe. Također je člankom 26.stavkom 2. navedene Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama propisano da se prevođenje pojedinih radnih mjesta iz stavka 1. ovog članka provodi prema načelu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu.
17. Iz svih pregledanih i provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da se tuženik kao poslodavac tužiteljice poziva na članak 25. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (''NN'' 22/24-u daljnjem tekstu Uredbe), a vezano za prevođenje radnog mjesta tužiteljice, a kojom odredbom je propisano da Tablice prevođenja radnih mjesta od broja 1-62 se nalaze u prilogu te Uredbe, dok je odredbom članka 26. iste Uredbe je propisano da prevođenje radnih mjesta propisanih do sada važećim propisima za koje uputu po potrebi daje ministar nadležan za rad provest će se prema Tablicama za prevođenje iz članka 25. ove Uredbe. U tom smislu je tuženik ranije radno mjesto tužiteljice ostala radna mjesta II vrste s koeficijentom 0,97 preveo vezano za navedene Tablice prevođenja u radno mjesto viši referent s pripadajućim koeficijentom 1,70. Navedeno prevođenje je prema mišljenju ovog suda ispravno. Naime, radno mjesto višeg referenta prema članku 10. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (''NN'' 22/24) spada u ostala radna mjesta te je u Tablici navedene uredbe navedeno pod 10.01.15. i ima koeficijent 1,70, a spada u platni razred 5. Prema članku 11.stavku 3. navedene Uredbe radna mjesta iz članka 10. stavka 1. ove Uredbe i to između ostalog i navedeno radno mjesto višeg referenta spada u radnom mjesto II vrste, a minimalni uvjeti radnog iskustva se propisuju aktima ustanove. Naime, iz pregledanog e-maila od 26.04.2024.godine, a kojeg je Ministarstvu znanosti i obrazovanja uputio radi očitovanja NJ, glavni tajnik Odjela (Sveučilišnog odjela za stručne studije) (list 120-123 spisa, te 138-139 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je na dan stupanja na snagu navedene Uredbe o nazivima radnih mjesta , uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (''NN'' 22/24), a koja je Uredba stupila na snagu dana 01.03.2024.godine tužiteljica u registru zaposlenika bila raspoređena na zatečeno radno mjesto ''ostala radna mjesta II vrste''. Iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljičino radno mjesto bilo prema ugovoru o radu koji joj je otkazan radno mjesto koordinatora korištenja prostora, te da je prema važećoj Uredbi imalo koeficijent 0,97. Ovo nedvojbeno proizlazi i iz pregledane odluke o otkazu ugovora o radu sa ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima od 10.svibnja 2024.godine (list 21-25 spisa) budući je razvidno iz sadržaja obrazloženja navedene odluke o otkazu ugovora o radu da je tužiteljica imala sa tuženikom dana 01.rujna 2000.godine zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto koordinatora korištenja prostora Veleučilišta, a koje radno mjesto spada u ostalo radno mjesto druge vrste, a za koje joj je bio određen navedeni koeficijent za obračun plaće 0,97. i odlukom o plaći od 17.01.2020.godine, a navedeno je razvidno i iz pregledanog ugovora o radu od 01.rujna 2020.godine (list 44-45 spisa). Upravo je u navedenom smislu tužiteljica i primala odluke o plaći od 17.siječnja 2020., 11.ožujka 2013., (list 32-35 spisa) iz kojih su upravo razvidne navedene činjenice, a to je da je tužiteljica prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 01.rujna 2020.godine ista obavljala poslove radnog mjesta koordinatora korištenja prostora sa pripadajućim koeficijentom 0,97, a po kojem joj se koeficijentu obračunavala plaća. Iz sadržaja pregledane odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima od 10.svibnja 2024.(list 20-25 spisa) nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica na dan stupanja Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće 01.ožujka 2024.godine u registru zaposlenika bila zatečena upravo na radnom mjestu ''ostala radna mjesta II. vrste'' sa navedenim koeficijentom 0,97, a što da se prema tablici prevođenja iz navedene Uredbe prevodi na novo radno mjesto viši referent sa pripadajućim koeficijentom 1,70. Tužiteljica je prihvatila ponuđeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto viši referent, a za koje radno mjesto je koeficijent 1,70, a koja činjenica proizlazi iz pregledanog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog između tužiteljice i tuženika dana 01.03.2024. (list 28-30 spisa). Iz iskaza saslušane tužiteljice nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tužiteljica navedeni posao koordinatora korištenja prostora Veleučilišta prema citiranom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme zaključenom 01.rujna 2020.godine obavljala sve do 2012. ili 2013.godine kad su ti poslovi prebačeni na druge kolege. Dakle iz svih navedenih analiziranih isprava i iskaza same tužiteljice nedvojbeno proizlaze kao utvrđena činjenica u ovom postupku: da je tužiteljica prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme zaključenim između nje i tuženika 01.rujna 2020.godine bila zaposlena na radnom mjestu koordinatora korištenja prostora Veleučilišta sa koeficijentom 0,97 te da je to radno mjesto prema tada važećoj Uredbi spadalo u ostala radna mjesta II vrste, te je ista sukladno tom koeficijentu primala plaću; da je ista na dan stupanja na snagu Uredbe o nazivima radnih mjesta , uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (''NN'' 22/24), a koja je Uredba stupila na snagu dana 01.03.2024.godine zatečena upravo na spomenutom radnom mjestu '' ostala radna mjesta II vrste'' i kao takva se i vodila u registru zaposlenika, te da joj je spomenutom odlukom o otkazu ugovora o radu sa ponudom ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima od 10.svibnja 2024.godine radi usklađenja sa navedenom novom Uredbom i otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.rujna 2020.godine, te je tužiteljici ponuđeno radno mjesto višeg referenta počevši od 01.ožujka 2024.godine sa pripadajućim koeficijentom 1,70. Ova ponuda tuženika je bila u skladu sa Tablicama iz navedene Uredbe o nazivima radnih mjesta , uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (''NN'' 22/24) upravo iz razloga što u ostala radna mjesta II vrste prema onome što je propisano člankom 10. navedene Uredbe spada upravo radno mjesto višeg referenta, a koje radno mjesto je navedeno pod člankom 10.01.15. navedene Uredbe i ima koeficijent 1,70, te spada u platni razred 5., a prema članku 11.stavak 3. iste Uredbe je propisano da navedeno radno mjesto višeg referenta upravo spada u radno mjesto II vrste. U konačnici iz iskaza tužiteljice i pregledanog zaključenog ugovora o radu sa tuženikom od 01.03.2024.godine nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica sa tuženikom zaključila ugovor o radu na neodređeno 01.03.2024.godine kojim je prihvatila navedeno ponuđeno mjesto višeg referenta sa navedenim koeficijentom 0,70.. U odnosu na spornu činjenicu koje je poslove tužiteljica obavljala na dan stupanja na snagu citirane Uredbe 01.03.2024.godine i da li je uz te poslove obavljala poslove voditelja Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju i da li se za poslove voditelja Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju zaključuje ugovor o radu, te da li je mjesto voditelja Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju mjesto trajne ili privremene naravi, radi utvrđivanje ovih činjenica pored iskaza tužiteljice u ponovljenom postupku su saslušani i svjedoci GJP i GJ. U navedenom smislu iz iskaza svjedoka AJP nedvojbeno proizlazi da je isti potvrdio činjenicu da je do stupanja na snagu navedene Uredbe 01.03.2024.godine tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta za koje je bio predviđen koeficijent 0,97, te je istakao da je radno mjesto tužiteljice od 01.03.2024.godine prevedeno u skladu s navedenom Uredbom i uputama koje je dalo ministarstvo. Također iz iskaza svjedoka RJ nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica obavljala i poslove voditelja Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju te da je za te poslove primala položajni dodatak. Također iz iskaza svjedoka RJ proizlazi da za niti jednog djelatnika tuženika nije tražena suglasnost za prevođenje radnog mjesta za poslove koje je radnik eventualno faktično obavljao već da je tražena suglasnost samo za poslove na kojima su radnici već bili raspoređeni-zatečeni temeljem postojećih ugovora o radu. U odnosu na obavljanje poslove voditelja Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju je dao u potpunosti jasno i logično obrazloženje svjedok GJ budući iz istog jasno i decidirano proizlazi da je radno mjesto voditelja Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju mandatno radno mjesto za koje se ne sklapa ugovor o radu budući se radi o privremenoj funkciji odnosno položajnom radnom mjestu. U tom smislu je svjedok GJ objasnio da se je tužiteljica odlukom pročelnika stavljena na položaj voditelja Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju, a ne temeljem ugovora o radu., te da je tužiteljica imenovana na navedeno položajno mjesto odlukom o imenovanju voditelja ureda od 01.10.2024.. Svjedok GJ je povrdio činjenicu da se tužiteljica bavi poslovima međunarodne suradnje, te je naveo i da je jedno vrijeme bila i administrator ureda za međunarodnu suradnju. Međutim, iz iskaza svjedoka GJ jasno proizlazi da tužiteljica za poslove voditeljice Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju nije ni mogla imati zaključen ugovor o radu sa tuženikom jer da ona navedenom mandatnom odlukom od 01.10.2024.godine nije voditelj postojeće službe koja je sistematizirana već da je samo mandatnom odlukom imenovana od strane pročelnika za Voditelja ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju te da za to radno mjesto je iz tog razloga primala položajni dodatak u iznosu od 150,00 Eur-a, a sukladno pravilniku o položajnim dodacima odjela. Svjedok GJ dodatno pojašnjava u iskazu navedeno ističući da kod tuženika postoje studentska služba, služba za financijske poslove, služba za informacijske tehnologije, služba za tehničke poslove i održavanje i služba za pomoćne poslove, a da nema uopće službe za međunarodnu suradnju pa da je upravo to razlog što tuženik s tužiteljicom nije ni mogao zaključiti ugovor o radu za radno mjesto voditelja odjela za međunarodnu suradnju. Pored toga iz iskaza svjedoka GJ proizlazi da je zadnjom mandatnom odlukom tužiteljica imenovana na položajno radno mjesto voditelja za mobilnost i međunarodnu suradnju od 01.10.2024.godine do 30.09.2027, a iz čega jasno proizlazi da su poslovi voditeljice odjela za mobilnost i međunarodnu suradnju, a koje je poslove tužiteljica obavljala uz poslove na koje je bila raspoređena i za koje je imala zaključen ugovor o radu nisu bili poslovi trajnog već su bili poslovi privremenog (mandatnog) karaktera, te je zbog toga tužiteljica na ovo položajno radno mjesto koje nije bilo sistematizirano bila privremeno imenovana odlukom pročelnika i primala položajni dodatak, a ista nije mogla imati zaključen ugovor o radu jer sistematizacijom radnih mjesta uopće nije bila osnovana služba za međunarodnu suradnju u sklopu koje su se trebali obavljati navedeni poslovi. U odnosu na propisana pravila iz citirane Uredbe o nazivima radnih mjesta , uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (''NN'' 22/24) iz iskaza svjedoka GJ jasno proizlazi da se prilikom prevođenja radnih mjesta temeljem te Uredbe ne uzimaju u obzir mandatna položajna radna mjesta kao što je položajno radno mjesto voditelja Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju jer da navedena Uredba prevodi samo postojeća radna mjesta za koja osoba ima zaključen ugovor o radu na dan stupanja na snagu navedene Uredbe. Svjedok GJ u tom smislu i ističe da je tužiteljica na dan stupanja na snagu navedene Uredbe zatečena na radnom mjestu osala radna mjesta II. vrste sa pripadajućim koeficijentom 0,97, a što se prema Tablici prevođenja iz navedene Uredbe prevodi kao radno mjesto viši referent sa pripadajućim koeficijentom 1,70. Također iz iskaza svjedoka GJ proizlazi da je princip kod prevođenja bio takav da je ministarstvo u registru zaposlenika imalo podatke o tome na kojem radnom mjestu je zatečen zaposlenik sa svojim ugovorom o radu i da su se prema tablicama iz citirane uredbe prevodila radna mjesta po podacima iz tablica. Navodi da nije bilo potrebno za tužiteljicu ni za ikoga tražiti suglasnost za prevođenje već se to odvijalo automatski, te da se Uredbom nije prevodila stručna sprema zaposlenika na novo radno mjesto niti se usklađivalo radno mjesto prema stečenom radnom iskustvu niti su se zaposlenici raspoređivali na više radno mjesto od prevedenog radnog mjesta, već su zapravo nadležni izvršili prevođenje naziva radnog mjesta na kojem je radnik zatečen temeljem ugovora o radu. Svjedok naposljetku ističe da je zapravo za napredovanje na viša radna mjesta potrebno donijeti novi pravilnik o ustroju radnih mjesta i sistematizaciji odjela i potom zatražiti suglasnost nadležnog ministarstva za napredovanje na više radno mjesto. Ovaj sud iskaz svjedoka GJ i iskaz svjedoka GJP u pogledu poslova koje je tužiteljica obavljala te načina prevođenja radnog mjesta tužiteljice smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući su isti u skladu sa dokumentacijom koja prileže spisu kao i onim što je propisano navedenom Uredbom. Naime, odredbom članka 26.stavka 2. citirane Uredbe je jasno propisano da će se prevođenje radnih mjesta iz stavka 1. ovog članka provoditi prema načinu opisa poslova radnog mjesta koje zaposlenik obavlja, neovisno o nazivu radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu, a odredbom članka 26.stavka 1. iste Uredbe je propisano da se navedeno prevođenje radnih mjesta odvija po uputama koje po potrebi daje ministar nadležan za rad i to prema Tablicama za prevođenje iz članka 25. navedene Uredbe. Iz iskaza tužiteljice i svjedoka GJ i RJ te isprava koje prileže predmetnom spisu jasno i nedvojbeno proizlazi kao zaključak činjenica da je tužiteljica prije stupanja na snagu navedene Uredbe 01.03.2024.godine obavljala poslove koordinatora korištenja prostora Veleučilišta prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 01.rujna 2020., a koji je ugovor imala zaključen sa tuženikom, a koji poslovi su prema važećoj Uredbi imali koeficijent 0,97. Tužiteljica je upravo iz navedenog razloga na dan stupanja na snagu citirane Uredbe 01.03.2024.godine i zatečena prema navedenom ugovoru o radu od 01.rujna 2020.godine zaključenim s tuženikom kao zaposlenik na radnom mjestu koordinatorice korištenja prostora sa koeficijentom 0,97 a koje radno mjesto spada u ostalo radno mjesto II. vrste. Na dan stupanja na snagu citirane Uredbe 01.03.2024. je jedino navedeno radno mjesto moglo biti predmet prevođenja budući je tužiteljica jedino za to radno mjesto imala s tuženikom zaključen ugovor o radu. U odnosu na poslove voditeljice Ureda za mobilnosti i međunarodnu suradnju, a koje je tužiteljica prema iskazu svjedoka GJ nedvojbeno obavljala iz provedenih dokaza proizlazi da ista nije ni mogla imati zaključen ugovor o radu za to radno mjesto s tuženikom budući služba za međunarodnu suradnju nije postojala jer nije sistematizirana kao takva pa je tužiteljica ove poslove obavljala ne temeljem ugovora o radu već isključivo temeljem odluke pročelnika, te je riječ o privremenom- mandatnom, a ne trajnom poslu, a za kojeg je prema iskazima svjedoka tužiteljica primala položajni dodatak. Ovo proizlazi i iz pregledane odluke Pročelnika odjela kod tuženika od 01.10.2024.godine (list 125-126 spisa) iz koje je razvidno da je ovom odlukom pročelnika tuženika tužiteljica imenovana za voditeljicu Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju za mandatno razdoblje od 2024-2027. godine, a o kojoj se mandatnoj odluci u svom iskazu detaljno izjasnio svjedok GJ. U navedenom smislu mjesto voditeljice Ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju, a na koje je navedenom mandatnom odlukom tužiteljica bila imenovana i nije moglo biti predmet prevođenja radnog mjesta prema pravilima citirane Uredbe o nazivima radnih mjesta , uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (''NN'' 22/24) budući na dan stupanja na snagu citirane Uredbe 01.03.2024. tužiteljica nije imala s tuženikom zaključen nikakav ugovor o radu za radno mjesto voditeljice ureda za mobilnost i međunarodnu suradnju, a mandatna odluka kojom je imenovana privremeno na ovu funkciju je donesena od strane pročelnika tuženika tek nakon stupanja na snagu ove Uredbe 01.10.2024.godine. Imajući u vidu sve navedene dokaze u ovom postupku ovaj sud je mišljenja da je tuženik pravilno sukladno odredbi članka 26. citirane Uredbe te članku 10.01.15. i 11.stavak 3. iz Tablice koja je sastavni dio navedene Uredbe pravilno preveo radno mjesto tužiteljice iz ostala radna mjesta II. vrste u viši referent, te da tužiteljica u tom smislu tužbenim zahtjevom neosnovano potražuje da se dosadašnji naziv njenog radnog mjesta prevede u radno mjesto voditelj ustrojstvene jedinice 4 sa koeficijentom 2,20.
18. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.
19. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku istog pripada sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (''NN'' 138/23) jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak sukladno Tbr.7. točka 2. OT-a u iznosu od 250 bodova za četiri radnje (za odgovor na tužbu, zastupanje na ročištu od 21.10.2024.godine, zastupanje na ročištu od 18.12.2024.godine te za zastupanje na ročištu od 14.03.2025.godine), te za svaku daljnju radnju u postupku po 50 bodova i to za zastupanje na ročištu od 07.04.2025.godine u iznosu od 50 bodova, trošak sastava podneska od 18.12.2024.godine u iznosu od 50 bodova, trošak sastava žalbe od 04.06.2025.godine u iznosu od 50 bodova; trošak sastava podneska od 10.12.2025.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu 20.01.2026.godine u iznosu od 50 bodova; zastupanja na ročištu od 01.04.2026.godine u iznosu od 50 bodova, zastupanja na ročištu od 20.05.2026.godine u iznosu od 50 bodova; a što ukupno iznosi 650 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.300,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 325,00 Eur-a ukupno iznosi 1.625,00 Eur-a, a koji iznos je tužiteljica dužna isplatiti tuženiku na ime parničnih troškova u ovoj pravnoj stvari zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.
U Splitu, 29. lipnja 2026.
Sudac
Eneja Stejskal Kanazir
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
Dna:
- tužiteljici-po punomoćniku
- tuženiku-po punomoćnicima
