REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br.P-4481/2025-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Bela Rosa j.d.o.o., Zagreb, OIB: 30840555587, Ulica Dragutina Kunovića 2a, zastupa ga Tomislav Bulić, odvjetnik u Odvjetničkom drutvu Stefanović, Krcavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., Zagreb, protiv tuženika IBČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Petra Ogrizek, odvjetnica u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 24. travnja 2026. u prisutnosti parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, 29 lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja Bela Rosa j.d.o.o., Ulica Dragutina Kunovića 2A, Pregrada, OIB: 30840555587, u iznosu od 6.636,14 eura u postupku izravne naplate novčane tražbine tuženika IBČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ovršne israve – bjankon zadužnice od 20. prosinca 2022. koja je solemnizirana po javnom bilježniku Medini Karahasanović sa sjedištem ureda u Zagebu, Ilica 297, pod poslovnim brojem OV-9704/2022.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, sve u roku od 15 dana.".
III. Nalaže se tužitelju da u 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak od 750,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj, upućen zaključkom ovog suda broj Ovr-1575/2025 od 6.6.2025. podnio je ovome sudu tužbu protiv tuženika kojom traži proglašenje nedopuštenosti ovrhe u postupku izravne naplate na temelju zadužnice potvrđene od strane javnog bilježnika Medina Karahasanovića OV-9704/22. U tužbi tvrdi da ovrhovoditelj – ovdje tuženik – nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave jer u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu njegova tražbina više nije postojala tvrdeći da ju je u cijelosti podmirio. Naime, tužitelj priznaje da je postojao njegov dug prema tuženiku, taj je dug 17.3.2022. iznosio 61.430,00 kn (sada 8.153,16 eura), to su stranke konstatirale u potvrdi toga dana. Istovremeno su stranke sklopile ugovor o najmu natkrivenog skladišta koji je tuženik trebao plaćati 2.500,00 kn (331,81 eura) mjesečno, a dogovoreno je među njima prebijanje tražbine po osnovi najma s tražbinom od 8.153,16 eura. Po okončanju trajanja ugovora o najmu, tužitelj je i preplatio dug. Zato predlaže usvojiti zahtjev i traži naknadu parničnog troška. P o s l . b r . P -
4 4 8 1 / 2 0 2 5 -17
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava zahtjev tužitelja tvrdeći da zadužnica nije izdana za osiguranje duga od 8.153,16 eura, već radi osiguranja njegovih kasnijih tražbina
– pozajmica od 29.11.2022. od 75.700,00 kn i 8.12.2022. od 76.000,00 kn, koje nisu ni djelomično vraćene. Predlaže da sud zahtjev odbije, a njemu dosudi parnični trošak.
3. Sud je tijekom postupka pročitao zaključak ovog suda Ovrv-1575/2025, zahtjev tuženika od 9.4.2025. za izravnu naplatu, potvrdu – ugovor od 17.3.2022., tužiteljev izvadak iz poslovnih knjiga, podatke o provedenim nalozima tuženika za uplatu od 29.11.2022. i 8.12.2022. i saslušao parnične stranke, nakon čega je ocjenom svih dokaza po čl. 8. ZPP utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
4. Sud nije priklopio spis Općinskog suda u Zlataru P-512/25 u kojem je ovdje tuženik podnio tužbu protiv ovdje tužitelja radi isplate protuvrijednosti od 746.000,00 kn jer je sadržaj toga spisa među strankama nesporan, a po ocjeni suda i neodlučan za ishod ove parnice. Osim toga, sud se rukovodio načelom ekonomičnosti postupka jer je u navedenom spisu u tijeku žalbeni postupak, što bi nepotrebno produljilo trajanje ovoga postupka.
5. Iz izvedenih je dokaza i tvrdnji parničnih stranaka sud utvrdio da nije sporno da je tužitelj izdao tuženiku bjanko zadužnicu na 50.000,00 kn. Nije sporno niti da su parnične stranke surađivale, a utvrđeno je i da je tuženik u više navrata davao tužitelju pozajmice.
6. Sporno je radi osiguranja koje je tuženikove tražbine (po osnovi zajma) izdana predmetna zadužnica i je li dug vraćen prije pokretanja postupka prisilne naplate.
7. Tužitelj tvrdi da je riječ o dugu koji je na dan 17.3.2022. iznosio 61.430,00 kn, odnosno sada 8.153,16 eura, kao što proizlazi iz potvrde na listu 18 i 44 spisa. Ovu su potvrdu dostavile obje stranke, no djelomično različitog sadžaja: na primjerku što ga je dostavio tužitelj dopisan je (nesporno rukom tužitelja) obračun prema kojem je na dan 31.12.2023. taj dug iznosio 1.428,00 eura. Tuženik je osporio sadržaj ovog obračuna. S obzirom na to da je riječ o tekstu koji je dopisan od strane dužnika, bez supotpisa vjerovnika, dužnik je (ovdje tužitelj) morao osigurati pouzdanije dokaze iz kojih bi proizlazilo da je njegov dug djelomično plaćen na način kako se to tvrdi u obračunu.
8. Ova okolnost, međutim, nije odlučna za rješenje spora među strankama jer je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da predmetna zadužnica uopće nije izdana radi osiguranja duga o kojem govori potvrda od 17.3.2022. Prije svega, u samom je zahtjevu za izravnu naplatu navedeno da je zadužnica izdana 20.12.2022., odnosno neposredno nakon što je tuženik tužitelju dao dvije pozajmice: iz dviju potvrda o provedenom nalogu tuženika za uplatu (list 45 i 46 spisa) sud je utvrdio da je tuženik na račun tužitelja 29.11.2022. uplatio iznos od 75.700,00 kn (10.047,12 eura), a 8.12.2022. iznos od 76.000,00 kn (10.086,93 eura) na ime zajma, a tužitelj ovo nije osporio. Dapače, iz izvadaka iz njegovih poslovnih knjiga proizlazi da je, između ostaloga, pozajmicu tuženika od 8.12.2022. i knjižio u svojim poslovnim knjigama.
9. U izvatku iz te kartice ne nalazi se i zajam na 75.700,00 kn od 29.11.2022., no tužitelj je u iskazu sudu ovo objasnio time da se taj zajam vjerojatno nalazi na drugoj kartici. Svakako iz ovoga proizlazi istinitost iskaza tuženika da je tužitelju davao veći broj pozajmica, koje ovaj nije uredno vraćao. Sud je povjerovao tuženiku koji je ustvrdio da je, s obzirom na navedeno, od tužitelja za pozajmice iz studenoga i prosinca 2022. inzistirao na zadužnici P o s l . b r . P -
4 4 8 1 / 2 0 2 5 -17
(naveo je da je tražio i ranije, no tužitelj je nije dao). Tuženik je i za ove posljednje pozajmice dao uvjerljivo objašnjenje ustvrdivši da tužitelj nije imao novca i da je on – tuženik - želio da tužitelj zaradi jer mu u protivnom neće moći ništa niti vratiti. I inače je sudu iskaz tuženika djelovao iskreno i istinito, a podupire ga i sadržaj isprava dostavljenih u spis. S druge strane, iskaz zz tužitelja, neovisno o tome što je u prednosti s obzirom na poznavanje jezika, djelovao je konfuzno i neiskreno, stvarajući dojam da želi prikriti određene činjenice.
10. Sud nije povjerovao tvrdnji da je dug tužitelja prema tuženiku nakon najma (koji je prestao po njegovim tvrdnjama) 17.1.2025. niti (osporenom) sadržaju kartice koju je tužitelj dostavio u spis jer i iz samog iskaza zz tužitelja proizlazi da se ne može povjerovati svemu što tužitelj napiše: u iskazu je ustvrdio da je upis pozajmice bio radi računovodstva, da lakše opravda svoj način poslovanja, nesporna uplata tuženika od 29.11.2022. uopće nije knjižena na toj kartici, na potvrdu od 17.3.2022. sam je dopisivao obračun bez suglasnosti tuženika, nije se konkretno izjasnio o tome koju ulogu je u odnosu s tužiteljem imalo društvo Dubai Trade, vrlo je nejasno i nedosljedno govorio i o tome je li dug vraćen, preplaćen ili nije plaćen u cijelosti. Sud zato nije povjerovao niti da konačan obračun s tuženikom nije sačinjen jer da se tuženik nije odazivao na njegove pozive jer je to u direktnoj suprotnosti s interesom tuženika da mu se vrati dug.
11. Tužitelj jest predložio da sud provede knjigovodstveno vještačenje na okolnost vraćanja, odnosno postojanja duga, s time da vještak zatraži dodatnu dokumentaciju koja se odnosi na međusobno prebijanje, jer to nije zadatak vještaka. Zadatak je vještaka da iz dokaza koje stranke predlože (a to po čl. 7. i 219. ZPP uključuje ne samo dostavu dokumentacije nego, prije toga, jasne činjenične navode, koji su u ovom slučaju izostali) prema zadatku suda matematički izračuna financijski odnos između stranaka, a ne da on (ili sud) pribavlja dokumentaciju kojom tužitelj raspolaže ili mora raspolagati. Svakako je tužitelj za nedostavljanje dokumentacije na temelju koje bi se provelo vještačenje morao barem iznijeti prihvatljive razloge.
12. Zaključno, iz izvedenih je dokaza sud utvrdio:
- da je tuženik tužitelju nesporno dao veći broj pozajmica
- da je tužitelj samo djelomično taj dug unosio u svoje poslovne knjige („da lakše opravda svoj način poslovanja“)
- da tužitelj niti sam ne zna koje je stanje duga, a nije dostavio niti isprave iz kojih bi se to moglo utvrditi
- da je tužitelj tuženiku izdao zadužnicu radi osiguranja zajmova od 29.11.2022. na 10.047,12 eura i 8.12.2022. na 10.086,93 eura, a ne duga konstatiranoga u potvrdi od 17.3.2022.
- da tužitelj nije dokazao da je vratio zajam iz studenoga i prosinca 2022.
13. Konačno, s obzirom na to da je iznos na koji je izdana zadužnica (50.000,00 kn, odnosno 6.636,14 eura) niži od iznosa svakog pojedinog zajma, neodlučno je s kojim će se ishodom završiti postupak koji se pred ovim sudom vodi pred Općinskim sudom u Zlataru: ovaj je sud utvrdio da tužitelj nije niti djelomično vratio zajmove iz studenog i prosinca 2022. koji su osigurani zadužnicom, radi čega je neosnovana tvrdnja tužitelja da je ovrha nedopuštena pa je tužbeni zahtjev odbijen.
14. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženiku su dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura (tbr 8/1), P o s l . b r . P -
4 4 8 1 / 2 0 2 5 -17
zastupanja na ročištima 10.2.2026. i 24.4.2026. po 200,00 eura (tbr. 9/1), ukupno 600,00 eura, što uvećano za PDV 25% od 150,00 eura, iznosi 750,00 eura. Nije mu dosuđen trošak podneska od 15.10.2025. koji predstavlja dopunu odgovora na tužbu jer nije bilo razloga da tuženik sve činjenice ne iznese u odgovoru na tužbu (čl. 155., 156. ZPP).
Zagreb, 29. lipnja 2026.
Sudac:
Ivana Marangunić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi, koja se podnosi pisanim putem u 4 primjerka ovome sudu, odlučuje županijski sud.
DNA:
-tužiteljici po pun.
-tuženiku po pun.
