- 1 -              Revd 128/2024-2

Broj: Revd 128/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D., iz Š., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. Ž., odvjetnik u Ž., protiv tuženika E.&S. b. d.d. R., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M., K. & P. d.o.o. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-313/2023-2 od 30. kolovoza 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-216/2021-22 od 24. veljače 2023., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-313/2023-2 od 30. kolovoza 2023., kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P-216/2021-22 od 24. veljače 2023. u točkama I., II., IV. i V. presude.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni, a koja glase:

„1. Obzirom na primijenjeni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

2. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?“.

2.1. Tuženik ističe da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije pozivom i na odredbu čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), navodeći da mu je osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka i pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje u tekstu Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo na pravično suđenje.

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da u drugom postavljenom pitanju predlagatelj problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, koje imaju direktan učinak i na konkretan predmet, dok prvo postavljeno pravno pitanje u kojem predlagatelj problematizira dosudu zatezne kamate za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno stoga što pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu (tako i ovaj sud primjerice u odlukama poslovni broj Revd-911/2022-2 od 16. ožujka 2022., Revd-4472/2021-2 od 16. ožujka 2022., Revd-3941/2022-2 od 16. studenoga 2022., Revd-2453/2023-2 od 5. rujna 2023., Revd-2323/2023-2 od 23. kolovoza 2023. i dr.).

6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. Osim toga, zbog naprijed navedenog tuženik nije učinio vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojih bi mu bilo povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčeno pravo na pravično suđenje.

8. Stoga je valjalo prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 17. siječnja 2024.

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

              mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.