REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Osijek, Vukovarska cesta 31

Us I-1318/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja KM iz [adresa], JMBG: [jedinstveni matični broj građana], uz opunomoćenika za primanje pismena ČM, iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, 29. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-224-04/24-01/64, URBROJ: 511-01-203-24-2 od 23. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-224-04/24-01/64, URBROJ: 511- 01-203-24-2 od 23. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko- podravske, Službe zajedničkih i upravnih poslova KLASA: UP/I-224-04/24-01/196, URBROJ: 511-16-04-24-2 od 14. veljače 2024. kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske.

1.1. Navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno je primjenom članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/1991., 70/1991., 28/1992., 113/1993., 130/2011., 110/2015., 102/2019. i 138/2021., dalje: ZHD), jer je u upravnom postupku utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske s obzirom da je po propisima važećim do 8. listopada 1991., podrijetlom stekao državljanstvo Republike Srbije.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je pobijano rješenje nezakonito jer je doneseno pogrešnom primjenom materijalnog prava. Ističe da mu je zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva odbijen primjenom članka 30. stavka 1. ZHD-a, uz obrazloženje da nije ispunio uvjete za naknadni upis u knjigu državljana Republike Hrvatske budući da mu je po rođenju bilo upisano državljanstvo Socijalističke Republike Srbije, a ne Socijalističke Republike Hrvatske. Smatra da su upravna tijela pogrešno zanemarila primjenu članka 5. stavka 2. ZHD-a u njegovom izmijenjenom tekstu, prema kojem je, s obzirom na to da mu je otac hrvatski državljanin, ispunjavao pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom, neovisno o tome što je rođen prije stupanja na snagu navedene zakonske odredbe. Nadalje, navodi da je činjenica da je njegov otac državljanin Republike Hrvatske odlučna za utvrđivanje njegova državljanstva podrijetlom te da su upravna tijela pogrešno ograničila ocjenu isključivo na pitanje republičkog državljanstva upisanog pri rođenju. Također osporava primjenu saveznog Zakona o državljanstvu SFRJ iz 1977. godine, ističući da je Republika Hrvatska raskinula sve državnopravne veze s bivšom SFRJ, zbog čega smatra da je njegov pravni status trebalo ocjenjivati isključivo prema odredbama hrvatskog zakonodavstva. Pored navedenog ukazuje kako bi trebalo uzeti u obzir Izvješće Pučke pravobraniteljice o analizi stanja ljudskih prava i jednakosti u Hrvatskoj za 2022. vezanog za postupanje policijskog sustava. Tvrdi da su upravna tijela pogrešno tumačila mjerodavne zakonske odredbe te nedopušteno miješala kriterije pravnog kontinuiteta državljanstva s kriterijima za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom. Dodatno, u podnesku od 25. ožujka 2025. tužitelj, u bitnome, ponavlja navode, ali ističe kako se obilazi činjenica da su 8. listopada 1991. Odlukom Sabora Republike Hrvatske raskinute državno-pravne veze s tijelima bivše SFRJ čime se prekida pravni kontinuitet sa svim zakonima bivše SFRJ osim onih koji su preuzeti. Također, ukazuje na to da je Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskog sabora svojim zaključkom KLASA: 021-03/23-09/24, URBROJ: 6521-10-24-03 od 19. lipnja 2024. u cijelosti prihvatio Izvješće Pučke pravobraniteljice za 2022. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode tužbe iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Ističe da se tužitelj poziva na potpuno pogrešnu pravnu osnovu smatrajući da ispunjava uvjete iz članka 5. stavka 2. ZHD-a. Navodi da se na tužitelja, kao osobu rođenu prije **.**.1991. odnosno prije stupanja na snagu ZHD-a, ne može primijeniti članak 5. stavak 2. ZHD-a već se predmetni zahtjev mogao preispitati i riješiti jedino u skladu s člankom 30. stavkom 1. ZHD-a, dakle u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva, primjenom propisa važećih u vrijeme tužiteljevog rođenja. Navodi da je razlikovanje tko stječe hrvatsko državljanstvo podrijetlom, a na koga se primjenjuje članak 30. stavak 1. ZHD-a sadržano i u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1895/2001 od 16. veljače 2005., broj U-III-16125/2005 od 16. prosinca 2009. i broj U-III-2489/2008 od 4. srpnja 2012. Također, tuženik smatra da ne postoji diskriminacija osoba rođenih prije **.**.1991. iz razloga što se na utvrđeno činjenično stanje samo primjenjuje zakon koji je važio u vrijeme rođenja osobe koja traži naknadni upis u knjigu/evidenciju državljana Republike Hrvatske. Ističe kako je važno pojasniti da se načelo krvne veze „ius sanguinis“ ne primjenjuje isključivo kod članaka 4. i 5. ZHD-a, već i kod članka 30. stavka 1. i 30. a stavka 2. iz razloga što se u postupku utvrđuje je li osoba državljanstvo stekla podrijetlom („ius sanguinis“) na temelju zakona koji je važio u vrijeme njezinog rođenja. Pored svega navedenog, tuženik tvrdi da s obzirom na to da je tužitelj po propisima važećim do 8. listopada 1991. upisan u evidenciju državljana Republike Srbije ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana pa stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Podneskom od 10. travnja 2025. tuženik je ostao kod iznesenih navoda u ranijem dijelu postupka.

4. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim sudom je održana javna rasprava 8. lipnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, u skladu s s člankom 91. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024., 39/2026., dalje: ZUS). Na održanoj raspravi službena osoba tuženika ostala je kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istoga, protivila se navodima iz tužbenog zahtjeva te predložila sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je pročitao spis, spis upravnog postupka i sve isprave koje prileže istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz stanja spisa tuženika razvidno je da je tužitelj, putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, 8. studenog 2022., podnio zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.

7. Nadalje proizlazi da je otac tužitelja, rođen **.**.1947. u [adresa], Hrvatska, hrvatski državljanin upisan 15. siječnja 1948. u knjigu državljana Matičnog ureda Suhopolje, za Mjesno područje Gradina, redni broj 1346., a da majka tužitelja, rođena **.**.1949., nije hrvatska državljanka, već državljanka Republike Srbije.

8. Iz Uvjerenja nadležne službe grada Beograda, broj: 204-00-4/2022/257003 od 16. kolovoza 2022. razvidno je da je tužitelj upisan u evidenciju državljana kod matičnog područja [adresa] za 1977. pod tekućim/rednim brojem 38632.

9. Prema članku 30. stavku 1. ZHD-a, hrvatskim se državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

10. Nadalje, člankom 5. stavkom 1. ZHD-a propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo osoba rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako do navršene 21. godine života bude prijavljena u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu ili u matičnom uredu u Republici Hrvatskoj radi upisa u evidenciju kao hrvatski državljanin. Stavkom 2. istoga članka propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i osoba starija od 21. godine života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ZHD-a podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. ZHD-a. Stavkom 3. istoga članka određeno je da osoba rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ne udovoljava pretpostavci iz stavka 1. ovoga članka, stječe hrvatsko državljanstvo ako bi ostala bez državljanstva.

11. Kako se stjecanje hrvatskog državljanstva prosuđuje prema propisima u vrijeme koji su važili kada je nastala činjenica od koje ovisi državljanstvo neke osobe, to je u konkretnom slučaju tuženik osnovano primijenio, između ostalog, odredbe Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 32/1977. dalje Zakona) koji je važio u vrijeme rođenja tužitelja.

12. Prema članku 4. stavku 1. Zakona porijeklom je državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske sticalo dijete: 1. ako su oba roditelja u trenutku rođenja djeteta državljani Socijalističke Republike Hrvatske; 2. ako je jedan od roditelja državljanin Socijalističke Republike Hrvatske, a drugi državljanin druge socijalističke republike, dijete stiče državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske ako se roditelji o tome sporazume; 3. ako nema sporazuma roditelja o državljanstvu djeteta, dijete je državljanin Socijalističke Republike Hrvatske: - ako u trenutku rođenja djeteta roditelji imaju prebivalište u Socijalističkoj [adresa] - ako u trenutku rođenja djeteta roditelji nemaju zajedničko prebivalište u Socijalističkoj [adresa], dijete stiče državljanstvo Socijalističke Republike Hrvatske pod uvjetom da je upisano u matičnu knjigu rođenih u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj.

13. Također, u trenutku tužiteljevog rođenja bio je na snazi Zakon o državljanstvu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (Službeni list SFRJ, broj 58/1976.) koji je u članku 22. sadržavao odredbe o rješavanju sukoba republičkih zakona o državljanstvu. Stavkom 1. toga člana bilo je propisano da se republičko državljanstvo djetetu određuje prema zakonu republike čije državljanstvom imaju oba roditelja u trenutku njegova rođenja, dok je u stavku 2. bilo propisano da će dijete, čiji roditelji imaju različito republičko državljanstvo, steći republičko državljanstvo prema zakonu republike na čijem je području rođeno, ako to republičko državljanstvo ima jedan roditelj.

14. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, a posebice činjenicu da je tužitelj rođen **.**.1977. i upisan u matici rođenih koja se vodi za matično područje [adresa] (Republika Srbija), za godinu 1977., odnosno da je tužitelj po propisima važećim do 8. listopada 1991. stekao podrijetlo tadašnje republičko državljanstvo Socijalističke Republike Srbije, ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske na temelju članka 30. stavka 1. ZHD-a.

15. Slijedom navedenog, suprotno navodima tužitelja, u konkretnom slučaju nije primjenjiv članak 5. stavak 2. ZHD-a jer se na tužitelja, koji je rođen prije nego što je predmetni zakon stupio na snagu, odnosno prije 8. listopada 1991., primjenjuju odredbe Zakona o državljanstvu Socijalističke Republike Hrvatske te se stoga u skladu s člankom 30. stavkom 1. ZHD-a, ne može smatrati hrvatskim državljaninom.

16. Naime, članak 5. stavak 2. ZHD-a, na koju se tužitelj poziva, omogućuje samo onoj osobi koja je rođena nakon **.**.1991., da pod uvjetima iz iste odredbe traži upis u evidenciju hrvatskih državljana, odnosno omogućuje stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom onim osobama koje su rođene nakon stupanja na snagu ZHD-a (8. listopada 1991.), starijim od 21. godinu, čiji je jedan od roditelja bio hrvatski državljanin u trenutku njegovog rođenja, a propustio ih je prijaviti do njegove punoljetnosti. Kako je tužitelj rođen **.**.1977., na istog se članak 5. stavak 2. ZHD-a ne primjenjuje.

17. Sud napominje da se, 8. listopada 1991., u postupcima utvrđivanja hrvatskog državljanstva u skladu s člankom 30., stavkom 1. ZHD-a pojavljuje kao datum stupanja na snagu ZHD-a (koji je kasnije imao više dopuna i izmjena), a ne kao datum osamostaljenja i neovisnosti Republike Hrvatske.

18. Što se tiče tužiteljevog navoda da bi se trebalo uzeti u obzir Izvješće Pučke pravobraniteljice o analizi stanja ljudskih prava i jednakosti u Hrvatskoj za 2022. vezanog za postupanje policijskog sustava smatra se da diplomatsko-konzularna predstavništva nisu pogrešno upućivala stranke na obrazac za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, jer se taj obrazac već godinama koristi za sve naknadne upise u evidenciju hrvatskih državljana, uključujući zahtjeve prema članku 5. stavku 2. ZHD-a. Ističe se da se u tim slučajevima ne radi o jednostavnom administrativnom upisu, nego o postupku u kojem Ministarstvo unutarnjih poslova (dalje: MUP) mora prethodno utvrditi ispunjava li podnositelj zakonske uvjete, uključujući uvjet iz članka 8. stavka 1. točke 5. ZHD-a. Nakon što MUP utvrdi da su uvjeti ispunjeni, predmet se dostavlja Ministarstvu pravosuđa i uprave (sadašnje Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije) radi provedbe upisa u knjigu državljana, zbog čega sud ne smatra osnovanim tvrdnju da je MUP „indirektno odlučivao” o stjecanju državljanstva podrijetlom.

19. S obzirom na sve navedeno, takvo pravno stajalište zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (Usž-2511/2023, Usž-1784/2024, Usž- 2380/2022, Usž- 2590/2023. i dr.).

20. Kako tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude.

21. Kako tužitelj nije tražio naknadu troškova upravnog spora to sud o istom nije odlučivao.

Osijek, 29. lipnja 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku za primanje pismena

2. Tuženiku