Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-690/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa gradonačelnik [adresa] ĐĆ, mag. pol., Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], a on po generalnom punomoćniku MĆ, dipl.iur ., OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenika HĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4271/2025-2 od 8. siječnja 2026., dana 29. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovršenika, preinačava se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4271/2025-2 od 8. siječnja 2026. i odbija prijedlog za promjenu predmeta ovrhe na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovrpl-3533/2009 od 11. rujna 2009.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi pod točkom 1. izreke određena je ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate prema prijedlogu ovrhovoditelja od 4. studenoga 2025., pod točkom 2. izreke određeno je da će se prijenos radi naplate izvršiti i prije pravomoćnosti rješenja i pod točkom 3. izreke trošak ovrhovoditelja je određen u iznosu od 67,16 eura.
2. Protiv rješenja o ovrsi žali se ovršenik. U žalbi navodi da isprava na temelju koje je određena ovrha nije ovršna isprava kao žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj:112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ), da je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potiče odluka kao žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu kao žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, da je tražbina zastarjela kao žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ te da je protekao rok u kojem se ovrha može tražiti kao žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ.
3. Žalba je osnovana.
4. Iz sadržaja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj 4. studenoga 2025. podnio prijedlog za promjenu predmeta ovrhe na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovrpl-3533/2009 od 11. rujna 2009. kojim je određena ovrha zabranom isplate, odnosno pljenidbom 1/3 prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj a koju ovršeniku isplaćuje poslodavac (stranica 67 spisa). U prijedlogu navodi da je ovršenik samo djelomično podmirio tražbinu određenu gore navedenim rješenjem o ovrsi, odnosno podmirio je trošak ovršnog postupka Ovrpl- 3533/09 u iznosu od 295,97 eura, dio kamate na trošak u iznosu od 268,77 eura obračunate od dana donošenja rješenja o ovrsi do dana uplate 7. rujna 2017. i dio kamate u iznosu od 6.508,94 eura obračunate od svakog pojedinog iznosa do dana uplate 7. rujna 2017., pa da ovršenik duguje na ime glavnice iznos od 8.787,27 eura sa zateznom kamatom od 8. rujna 2017. do dana uplate i ostatka kamata u iznosu od 15.523,14 eura obračunate od dana donošenja rješenja o ovrsi do dana 7. rujna 2017. kao dana uplate, da ovršenik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu u cijelosti, niti se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br.:
Ovrpl-3533/2009 od dana 11. rujna 2009. može provesti na dosadašnjem predmetu ovrhe, pa ovrhovoditelj predlaže da se na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovrpl-3533/2009 od 11. rujna 2009. donese rješenje o ovrsi i odredi ovrha pljenidbom novčanih sredstava ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama.
5. Zaključkom prvostupanjskog od 3. travnja 2026. poslovni broj Ovr-4271/2025-4, upućen je ovršenik da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. OZ (stranica 105 spisa), te je ovršenik dostavio tužbu podnesenu prema nalogu suda (stranica 107 do 116 spisa).
6. Ovršni postupak je pokrenut 9. lipnja 2009. kada je bio na snazi Ovršni zakon („Narodne novine“, broj 57/1996., 29/1999., 42/2000., 173/2003., 194/2003., 151/2004., 88/2005., 121/2005., dalje: OZ/96), međutim, odredbe čl. 50. st. 1. toč. 1., 5., 7., 9. i 11., čl. 53. OZ/96 identične su odredbama 46. st. 1. toč. 1., 5., 7., 9. i 11. i čl. 48. OZ. Isto tako je odredba čl. 21. OZ/96, koja propisuje što su ovršne isprave, u bitnome identična odredbi čl. 23. OZ, kao i odredba čl. 21. st. 1. OZ/96 odredbi čl. 25. st. 1. OZ, koja propisuje ovršnost odluke.
7. Međutim, osnovani su žalbeni navodi ovršenika da pravomoćno rješenje o ovrsi koje je doneseno na temelju ovršne isprave ne predstavlja ovršnu ispravu i na temelju takvog rješenja ne može se odrediti ovrha, jer to nije odluka koja sadrži nalog za ispunjenje činidbe. Dakle, rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave, kao što je u konkretnom slučaju, iako je postalo pravomoćno, predstavlja provedbeno rješenje i ne može predstavljati ovršnu ispravu.
8. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) u vezi čl. 19. OZ/96 (identična odredba čl. 21. OZ) odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 29. lipnja 2026.
Sutkinja
Mirela Mijoč Kramar
