REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2762/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja PRIZMIĆ d.o.o., Split, Osječka 11, OIB 94564512418, kojeg zastupa punomoćnik Saša Lalić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vuković & Lalić d.o.o. Split, protiv tuženika GARIFUL CHARTER d.o.o., Split, Tomića stine 12, OIB 82315610603, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Vuković, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-286/2025-9 od 17. travnja 2026., 29. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-286/2025-9 od 17. travnja 2026. u točki I. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-286/2025-9 od 17. travnja 2026. određena je prethodna mjera radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine u iznosu od 3.516,00 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 795,00 eura od 2. listopada 2024., na iznos od 795,00 eura od 5. prosinca 2024., na iznos od 795,00 eura od 11. prosinca 2024., na iznos od 795,00 eura od 11. prosinca 2024. i na iznos od 795,00 eura od 11. prosinca 2024. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora nalogom „Financijskoj agenciji da odredi zabranu banci“, da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera (točka I. izreke) i određeno da će prethodna mjera trajati do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za provođenje ovrhe (točka II. izreke), dok je odbijen prijedlog tužitelja u dijelu u kojem se mjera predlaže radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 795,00 eura, iznosa od 275,00 eura na ime troškova ovršnog postupka te troškova ovog postupka zajedno sa zateznim kamatama na te iznose (točka III. izreke).
2. Tuženik je protiv rješenja pravovremeno podnio žalbu pobijajući ga u točki I. izreke kojom je određena prethodna mjera zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je pogrešno primijenjena odredba članka 501.a Zakona o parničnom postupku jer se prema toj odredbi prethodna mjera može odrediti najkasnije do zaključenja glavne rasprave, a u ovoj pravnoj stvari prethodna mjera je određena istodobno s donošenjem presude protiv koje je izjavljena žalba, pa je time došlo do nedopuštenog prejudiciranja ishoda žalbenog postupka te dvostruke zaštite iste tražbine odnosno da je time „faktički nepravomoćna presuda pretvorena u sredstvo osiguranja što je protivno svrsi instituta prethodne mjere“. Smatra da takav pristup dovodi tuženika u neravnopravan položaj jer se protiv njega primjenjuju posljedice kao da je presuda već pravomoćna, zatim da se blokiranjem sredstava provodi ovrha prije pravomoćnosti što je protivno temeljnim procesnim pravilima. Također smatra kako je zaključak suda o tome da je tužiteljeva tražbina ne samo vjerojatna nego i izvjesna „sada dodatno kompromitiran“ jer je protiv presude izjavljena žalba i pitanje izvjesnosti tražbine je stvar drugostupanjskog postupka. Predlaže ukinuti pobijano rješenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
5. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski je sud na prijedlog tužitelja odredio prethodnu mjeru na temelju odredbe članka 501.a ZPP-a. Tom zakonskom odredbom propisano je da će u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
6. Prema podacima iz spisa proizlazi kako je tužitelj podneskom od 14. listopada 2025. podnio prijedlog za određivanje prethodne mjere na temelju navedene zakonske odredbe. Glavna rasprava je zaključena 4. ožujka 2026., a sud je odluku o prijedlogu donio 17. travnja 2026. na dan kada je objavljena presuda kojom je odlučeno o glavnoj stvari.
7. Osnovano žalitelj tvrdi da je rješenje nepravilno doneseno nakon zaključenja glavne rasprave jer je sud prethodnu mjeru trebao odrediti najkasnije do zaključenja glavne rasprave, kako je to izričito propisano odredbom članka 501.a ZPP-a. Međutim, takvo nepravilno postupanje suda ne može ići na štetu tužitelja koji je prijedlog za određivanje prethodne mjere stavio tijekom parničnog postupka, već u očitovanju na prigovor tuženika, pa okolnost da prvostupanjski sud nije o njemu odlučio najkasnije do zaključenja glavne rasprave, sama po sebi ne može dovesti do ukidanja rješenja, jednako kako drugostupanjski sud ne može ukinuti presudu ako nije objavljena i njen pisani otpravak uručen ili otpremljen strankama u rokovima propisanim zakonom. Prema tome, smisao navedene zakonske odredbe jest u tome da tužitelj ne može nakon zaključenja glavne rasprave podnijeti prijedlog za određivanje prethodne mjere na osnovi odredbe članka 501.a ZPP-a. U tome slučaju sud bi, odgovarajućom primjenom odredbe članka 282. stavka 2. ZPP-a, prijedlog odbacio kao nepravovremen. U suprotnom, kad je prijedlog podnesen prije zaključenja glavne rasprave, sud je dužan meritorno odlučiti o prijedlogu, pa makar to učinio i nakon zaključenja glavne rasprave.
8. Iz podataka u spisu proizlazi da je prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere ispunjena jer je riječ o postupku pred trgovačkim sudom povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Budući da je pobijano rješenje doneseno nakon zaključenja raspravljanja (iako je to trebalo učiniti najkasnije do zaključenja glavne rasprave) sud nije odlučivao o tome proizlazi li iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu, jer je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužitelj učinio svoju tražbinu ne samo vjerojatnom, nego izvjesnom, osim za iznos od 795,00 eura koji je tuženik platio. To bi se onda moglo tumačiti tako da iz prigovora i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu, što znači da je ispunjena i druga pretpostavka za određivanje prethodne mjere iz članka 501.a ZPP-a.
9. Sve ono što žalitelj navodi u žalbi zapravo je posljedica nepravilnog pravnog shvaćanja pravne naravi mjera osiguranja u koje spada i ova posebna prethodna mjera iz članka 501.a ZPP-a. Svrha svih postupaka osiguranja propisanih odredbama trećeg dijela Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) jest odrediti mjere kojima će se osigurati buduće ostvarenje vjerovnikove tražbine sve do ispunjenja uvjeta za ovrhu. Stoga je potpuno irelevantno što je protiv presude u ovoj pravnoj stvari izjavljena žalba i što zbog toga presuda nije postala pravomoćna. Prethodna mjera iz članka 501.a ZPP -a određuje se na temelju nepravomoćnog platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u postupku koji se vodi povodom prigovora protiv tih odluka. Jednako tako i prethodne mjere iz članka 332. Ovršnog zakona određuju se, između ostalog, na temelju odluke suda koja još nije postala pravomoćna i ovršna. Zabranom banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, koju žalitelj naziva blokadom sredstava, ne provodi se ovrha, nego osigurava ostvarenje tužiteljeve tražbine kada budu ispunjeni uvjeti za ovrhu.
10. Zato je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu potvrđeno .
Zagreb, 29. lipnja 2026.
Sudac
Lenka Ćorić
