REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2516/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja JĆ, vl. obrta [obrt], obrt za trgovinu i usluge, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Dragan Mijoč i Andrea Bakić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mijoč & Bakić d.o.o., Split, Velebitska 75, protiv tuženika BAČVICE 1911 j.d.o.o., OIB 89051717804, Split, Preradovićevo šetalište 2, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jeličić & partneri d.o.o., Split, Kliška 29, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagateljice osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-65/2025-21 od 19. ožujka 2026., 29. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagateljice osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-65/2025-21 od 19. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odlučeno je:
„Odbija se prijedlog za osiguranje koji glasi:
„Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja JĆ, vlasnica obrta za trgovinu i usluge, [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prema predloženiku osiguranja BAČVICE1911 j.d.o.o., OIB: 89051717804, Preradovićevo šetalište 2, Split, u iznosu od 6.387,29 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 01. veljače 2022. do isplate po tamo naznačenim stopama određuje se
p r i v r e m e n a m j e r a
1. Zabranjuje se Financijskoj agenciji (FINI) da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati sa svih njegovih računa novčani iznos za koji je određena privremena mjera.
2. Zabrana je provedena danom dostave ovog Rješenja Financijskoj agenciji.
3. Provedbom privremene mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.
4. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja kod banke, za koji je određena zabrana isplate, ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim radi namirenja osigurane tražbine.
5. Privremena mjera ima trajati do proteka trideset dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.
6. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.“
2. U obrazloženju rješenja navedeno je da je propisano čl. 344. st. 1., st. 2. i st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Smatra se da opasnost iz stavka 1. ovoga članka postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu. Prvostupanjski sud je donio presudu poslovnog broja Povrv-65/2025-15 od 16. rujna 2025. kojom je tužbeni zahtjev tužiteljice-predlagateljice osiguranja odbijen i platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi ukinut upravo na temelju utvrđenja suda o nepostojanju tražbine koju tužiteljica kani osigurati predloženom mjerom osiguranja, privremenom mjerom. Dakle, nije ispunjena jedna od pretpostavki osiguranja novčane tražbine, odnosno vjerojatnost da tražbina postoji. Štoviše, prema utvrđenju tog suda koje je izloženo u presudi o ovoj tražbini, tražbina ne postoji. Uz to predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnim postojanje opasnosti za ostvarenje tražbine, odnosno opasnost da će bez mjere osiguranja tuženik-protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Dapače, nije niti iznijela bilo koju tvrdnju o radnjama ili propustima tuženika-protivnika osiguranja usmjerenim na otuđenje, prikrivanje ili drugo raspolaganje imovine.
3. Predlagateljica osiguranja u žalbi navodi da je u tijeku ponovljenog postupka, ali i u samom prijedlogu učinila vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, a koju opasnost predlagateljica ne mora dokazivati jer bi takvom mjerom protivnik osiguranja pretrpio tek neznatnu štetu, a kako je to propisano odredbom članka 344. stavka 2. OZ-a. Tužiteljica nije, sukladno čl. 344. st. 2. OZ-a, dužna dokazivati opasnost, s obzirom da bi tuženik kao protivnik osiguranja pretrpio tek neznatnu štetu. Navedeno je utvrđeno i od strane prvostupanjskog suda, da bi potom bilo iznijeto kontradiktorno obrazloženje. Osim toga, krajnje je nejasno kako je prvostupanjski sud temeljem identičnih dokaza i stanja spisa predmeta donio pobijano rješenje dijametralno suprotnog i kontradiktornog sadržaja prvotno donesenom rješenju kojim je određena prethodna mjera uz obrazloženje da bi postojala veća vjerojatnost tužiteljice za postizanje uspjeha u sporu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredaba čl. 365. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ -a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je našao da je navedeno rješenje pravilno i osnovano na zakonu.
6. Predlagateljica osiguranja je u prijedlogu za osiguranje navela da je „učinila vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, koju opasnost predlagateljica ne mora dokazivati jer bi takvom mjerom protivnik pretrpio tek neznatnu štetu“. Navedeno ponavlja i u žalbi.
7. Citirani navodi su međusobni proturječni te je, osim toga, pogrešno i ničim obrazloženo pravno shvaćanje predlagateljice da bi predloženom mjerom na novčanim sredstvima na računima protivnik pretrpio tek neznatnu štetu. Pritom je prvostupanjski sud pravilno naveo da predlagateljica nije niti iznijela bilo koju tvrdnju o radnjama ili propustima tuženika-protivnika osiguranja usmjerenima na otuđenje, prikrivanje ili drugo raspolaganje imovine. Već zato je prijedlog za osiguranje pravilno odbijen.
8. Prvostupanjski sud je trebao u pobijanom rješenju detaljnije obrazložiti zašto smatra da predmetna tražbina ne postoji. No, istina je da je to vidljivo iz presude na koju se pozvao u pobijanom rješenju – zato jer je tuženik platio tu tražbinu u cjelokupnom ugovorenom iznosu, a što je u toj presudi jasno i detaljno obrazloženo. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da nije ispunjena niti jedna od dviju kumulativnih pretpostavki za određivanje privremene mjere.
9. Što se tiče žalbenih navoda kako je prvostupanjski sud temeljem identičnih dokaza i stanja spisa predmeta donio pobijano rješenje dijametralno suprotnog i kontradiktornog sadržaja prvotno donesenom rješenju kojim je određena prethodna mjera uz obrazloženje da bi postojala veća vjerojatnost tužiteljice za postizanje uspjeha u sporu, napominje se da kod donošenja te prethodne mjere nema druge kumulativne pretpostavke kao ovdje, ali i da je navedeno rješenje o prethodnoj mjeri preinačeno od strane ovoga suda, kako to i sama žaliteljica navodi u žalbi.
10. Zato je, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. i čl. 290. st. 1. OZ-a, odlučeno kao u izreci, jer ne postoje ni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, a niti razlozi na koje ovaj, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Zagreb, 29. lipnja 2026.
Sudac
Radovan Raduka
