REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-90/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Draženka Deladio, u pravnoj stvari tužitelja INKASO.HR d.o.o., OIB 82925459345, Osijek, Ulica Lorenza Jagera 5, kojeg zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borić & Toš d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković Sertić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi isplate iznosa od 3.321,15 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-251/2023 od 5. studenog 2025., 29. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-251/2023 od 5. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu u točki I. izreke naložio je tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 3.321,15 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne glavnice, a u točki II. izreke naložio je tuženiku u istom roku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.369,49 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 5. studenog 2025. do isplate.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis te utvrdio da tužitelj osnovano, na temelju Ugovora o ustupu tražbine, koji je 17. srpnja 2019. sklopio s korisnikom kredita iz Ugovora o kreditu od **.**.2007. RZ, koji je ugovor sklopio s tuženikom, od tuženika zahtijeva isplatu utuženog iznosa koji je tuženik naplatio od korisnika kredita temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor zastare potraživanja. Odluka se temelji na odredbi čl. 80. st. 1., čl. 225., čl. 323. st. 1. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), a odluka o troškovima parničnog postupka na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tbr… OT).

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga. Smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, da je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, ostaje kod istaknutog prigovora nedostatka aktivne legitimacije ističući da tužitelj nije potrošač i da ne može zahtjev temeljiti na pravomoćnoj presudi za zaštitu kolektivnih interesa. Smatra da se odredba čl. 502.c ne može primijeniti već da je trebalo primijeniti odredbu čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača. Smatra da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nisu nepoštene, da je odredba o valutnoj klauzuli korisniku kredita bila jasna i razumljiva. Osporava da bi valutna klauzula prouzročila znatnu neravnotežu ugovornih strana na štetu potrošača. Ostaje kod istaknutog prigovora zastare potraživanja zato što se radi o djelomičnoj ništetnosti ispunjenog ugovora i o eventualnoj zabrani manjeg značenja te smatra da nije nesavjesni stjecatelj. Smatra da su pogrešno primijenjene odredbe čl. 80., čl. 326. st. 2., čl. 1115. ZOO-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača. Osporava odluku o troškovima parničnog postupka zato što je tužbeni zahtjev trebalo odbiti. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 392,16 EUR.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je žalba neosnovana, predlaže da se odbije, a prvostupanjska presuda potvrdi.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvostupanjska presuda je ispitana sukladno odredbi čl. 365. ZPP -a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odluci o troškovima parničnog postupka.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da su mu povrijeđena ustavna prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17; dalje: Ustav RH) i čl. 6. t. 1. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17; dalje: Konvencija) – pravo na pošteno suđenje. U predmetnoj pravnoj stvari tuženiku je dana jednaka mogućnost sudjelovanja u predmetnoj pravnoj stvari, što je tuženik iskoristio sudjelovanjem na ročištima, dostavom podnesaka i podnošenjem žalbe protiv predmetne prvostupanjske presude. Pobijana presuda sadrži dostatno obrazloženje o utvrđenim odlučnim činjenicama i primjeni materijalnog prava. Žalitelj u žalbi zapravo ističe svoje nezadovoljstvo ishodom parničnog postupka pa nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede navedenih odredbi Ustava RH i Konvencije.

9. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koji ukazuje tuženik u svojoj žalbi. Prvostupanjska presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni valjani i jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

10. Predmet spora je isplata iznosa od 3.321,15 EUR na ime pretplate s osnove ništetne ugovorne odredbe o vezivanju glavnice za valutu švicarski franak.

11. Predmetni spor je spor male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP -a) i prvostupanjska presuda se ne može pobijati zbog žalbenog razloga iz čl. 354. st. 1. ZPP-a i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud nije razmatrao te žalbene razloge.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio da su RZ kao korisnik kredita i tuženik 14. veljače 2007. sklopili Ugovor o kreditu kojim je RZ odobren kredit u valuti CHF (kunska protuvrijednost 23.527,96 CHF po srednju tečaju tuženika na dan korištenja), koji je otplaćen. Korisnik kredita je s tužiteljem 11. srpnja 2019. sklopio Ugovor o ustupu tražbine kojim je tužitelju izvršen ustup tražbine prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi o vezivanju glavnice ugovora za valutu CHF iz Ugovora o kreditu od 14. veljače 2007. Ugovoreno je da će nominalni iznos ustupljene tražbine biti utvrđen u sudskom ili izvansudskom postupku kojim će primatelj (tužitelj) od dužnika (tuženika) zahtijevati isplatu ustupljene tražbine.

13. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da predmetna tražbina korisnika kredita iz Ugovora o kreditu nije promijenila svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi koja nije potrošač i pravilno je primijenio odredbe čl. 80. i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

14. Radi se o ustupu novčane tražbine koja nije strogo osobne naravi pa se narav prijenosa ne protivi prenošenju na drugu osobu u smislu čl. 80. st. 1. ZOO -a. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 46/07 i 79/07; dalje: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. je propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Iz odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/07 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. zaključivao s potrošačima ugovore s ništetnim i nedopuštenim ugovornim odredbama vezivanjem glavnice ugovora za valutu švicarski franak. Predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom, a identitet ustupljene tražbine nije promijenjen zbog čega novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač (Rev 1053/2003-2 od 4. siječnja 2024.).

15. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor promašene aktivne legitimacije neosnovanim i pravilno je primijenio odredbu čl. 80. i 84. ZOO-a.

16. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 78/12; dalje: ZZP/07).

17. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. kolovoza 2008. (tada je i sklopljen predmetni ugovor o kreditu) – povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim okolnostima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunim obavijestima. Tako je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Iz obrazloženja presude ovoga suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. proizlazi da se pojedini potrošači, u slučaju kad sud utvrdi postojanje povreda propisa o zaštiti potrošača mogu pozvati na sadržaje odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava. Prihvaća se ocjena prvostupanjskog suda da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. u pogledu valutne klauzule vezane uz švicarski franak već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu zbog čega se u ovoj parnici poštenje i valjanost navedenih odredbi ne može ponovno razmatrati. Ocjenom i analizom predmetnog ugovora o kreditu pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik predniku tužitelja odobrio potrošački kredit u CHF u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju kredita na dan korištenja kredita. Budući da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovoreno vezivanje glavnice za tečaj švicarskog franka, te se odredbe između tuženika i korisnika kredita ne mogu primijeniti zbog čega tuženik na njih nema pravo naplate. Tuženik je sukladno odredbi čl. 84. st. 1. i čl. 323. ZOO -a dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi ništetnih odredbi i tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa anuiteta zbog vezivanja glavnice za tečaj švicarskog franka. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je korisnik kredita zbog ništetne odredbe iz ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli preplatio utuženi iznos (čija visina nije bila sporna).

18. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna u dijelu koji se odnosi na vezivanje glavnice uz valutu CHF. Prema čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. Odredbom čl. 138.a ZZP/07 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naplate štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

19. Neosnovano tuženik smatra da se pravomoćna presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-1401/12 ne primjenjuje u smislu odredbe čl. 138.a ZZP/07. Ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i korisnik kredita pa se na odnos tuženika i tužitelja primjenjuju svi propisi o zaštiti potrošača, ali i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu.

20. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a ZZP/07 obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete koja je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a.

21. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 326. st. 2. ZOO-a. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio do korištenje nepoštenih i ništetnih odredba u ugovoru o kreditu sklopljenim s potrošačem (što je utvrđeno pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12) ne predstavlja zabranu manjeg značenja i da je tuženik po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli dužan vratiti tužitelju utuženi iznos sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

22. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare potraživanja pozivom na odredbu čl. 225. ZOO-a (zastarni rok od 5 godina), koji počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

23. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO -a. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-1401/2012 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika. Pravilno je prvostupanjski sud odredio plaćanje zatezne kamate od dana izvršenja plaćanja kako je odlučeno u točki I. izreke prvostupanjske presude.

24. Tuženik pobija odluku o troškovima parničnog postupka zato što je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o glavnom zahtjevu pa je posljedično i pogrešna odluka o troškovima parničnog postupka. Prvostupanjski sud nije donio pogrešnu odluku o glavnoj stvari, tuženik nije uspio u predmetnom sporu i sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan je nadoknaditi tužitelju potrebne troškove parničnog postupka. Tuženik nije osporavao visinu dosuđenih troškova, a ovaj sud, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a nije ovlašten po službenoj dužnosti ispitati pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka.

25. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Draženka Deladio