Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-253/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka, OIB: 52966791065, protiv protustranke FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nenad Škare, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje maloljetnog RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2021., i maloljetne JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.2023., koje zastupa posebna skrbnica ČĆ, pravnica Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1/15, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi protustranke FĆ protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2444/2024-31 od 13. svibnja 2026., dana 29. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba protustranke FĆ kao osnovana, ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2444/2024-31 od 13. svibnja 2026. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odlučeno je da se majka FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], lišava prava na roditeljsku skrb u odnosu na djecu maloljetnog RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2021. i maloljetnu JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenu **.**.2023., oboje neutvrđenog očinstva, a pod točkom II. izreke odbijen je prijedlog protustranke o ostvarivanju osobnih odnosa s maloljetnom djecom kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žali se protustranka FĆ navodeći da se žali iz svih zakonom predviđenih razloga. U žalbi navodi da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije pravilno ni potpuno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od značaja za donošenje ovako ozbiljne i dalekosežne odluke, pri čemu nije u dovoljnoj mjeri cijenio najbolji interes maloljetne djece, kao ni stvarne životne okolnosti na strani žaliteljice, da mjera lišenja prava na roditeljsku skrb predstavlja najstrožu mjeru obiteljskopravne zaštite koja se može izreći samo iznimno, kada blaže mjere zaštite nisu moguće ili nisu dale rezultate, a u konkretnom slučaju da sud nije na odgovarajući način utvrdio jesu li iscrpljene sve blaže mjere niti je valjano obrazložio zbog čega iste ne bi bile dovoljne za zaštitu interesa maloljetne djece, nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir emocionalnu povezanost između majke i djece, dosadašnji odnos žaliteljice prema djeci, njezinu spremnost na suradnju sa stručnim službama, kao ni okolnost da žaliteljica pokazuje interes i volju za urednim izvršavanjem roditeljskih obveza i poboljšanjem svojih životnih prilika, da je majka u granicama svojih sposobnosti uložila određene napore da popravi svoju socio-ekonomsku sliku i dokaže kako joj je stalo do njezine djece te da želi nad njima ostvarivati punu roditeljsku skrb. Ističe da se pobijano rješenje temelji pretežito na parcijalno utvrđenim okolnostima i zaključcima koji nisu dostatni za izricanje ovako teške mjere te da iz obrazloženja rješenja ne proizlazi da bi daljnje održavanje roditeljske skrbi od strane majke predstavljalo takvu i neposrednu opasnost za djecu koja bi opravdavala potpuno lišenje roditeljske skrbi.

3. U odgovoru na žalbu predlagatelj se protivi navodima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet odlučivanja je zahtjev predlagatelja da se protustranka FĆ liši prava na roditeljsku skrb u odnosu na djecu maloljetnog RĆ, rođenog **.**.2021. i maloljetnu JĆ, rođenu **.**.2023. i zabrani održavanje osobnih odnosa.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je predlagatelj 25. listopada 2024. sudu podnio prijedlog da se majku FĆ liši prava na roditeljsku skrb u odnosu na njeno dvoje maloljetne djece, RĆ i JĆ,

-da iz prijedloga i priložene dokumentacije proizlazi da je FĆ rođena 1996. u [adresa], u disfunkcionalnoj obitelji s majkom i bakom, da je završila srednju školu za kuharicu, sa 19 godina joj je dijagnosticirana shizofrenija te je do svoje 23. godine bila više puta hospitalizirana u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan,

-da je FĆ rješenjem Zavoda od 17. veljače 2023. određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o maloljetnom GĆ u cilju jačanja njenih roditeljskih kapaciteta i stvaranja uvjeta za možebitan povratak djeteta u obitelj, u trajanju od godine dana, a da zbog nestabilnog i neurednog životnog stila majke te njene nedostupnosti (često nije imala broj mobitela na koji je dostupna, mijenjala je mjesta boravišta, periodično je hospitalizirana u [naziv] i [naziv]), mjera nije dala željene rezultate,

-da je FĆ od veljače 2023. živjela sa svojom sestrom F, s kojom je u oscilirajućem odnosu, u stanu u [adresa], površine 40 m2, kojeg su obje suvlasnice svaka u polovini dijela, suvlasnice su i većeg stana u [adresa], površine 75 m2, kojeg su također suvlasnice nakon majčine smrti 2021.,

-da iz izvješća obiteljskog liječnika FĆ od 17. listopada 2024. proizlazi da ista redovito uzima propisanu terapiju i dolazi u ordinaciju na injekciju depo preparata Moditena i da je njezina bolest dobro regulirana,

-da je Zavod je u svibnju 2023. ovom sudu podnio prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti FĆ, koji je još u tijeku,

-da prema izvješću udomiteljice, majka ju je prvi puta telefonskim putem kontaktirala 1. veljače 2024,. zatražila je fotografije djece i verbalizirala zadovoljstvo da su djeca dobro i da joj je to važno te se zahvalila udomiteljici, drugi put je zvala udomiteljicu nakon tjedan dana i također tražila fotografije djece , od tada je komunikacija tekla uglavnom porukama preko platforme Telegram, u početku je majka slala poruke udomiteljici svakih tjedan dana, pitajući kako su djeca i tražeći fotografije, zatim su se prorijedile na svakih deset do petnaest dana, da bi kasnije razmak bio petnaest do devetnaest dana, sadržajno majka u porukama naglašava da joj je važno da su djeca dobro, da vidi da su sretna i zahvali se udomiteljici, prvi put je majka došla u posjet djeci 19. ožujka 2024., a drugi susret je bio 2. srpnja 2024., na posljednji susret majka je povela mušku osobu, R, koji je htio uzeti bris maloljetnim RĆ jer se smatra ocem djeteta, o navedenom je udomiteljica hitno informirala ovu službu te je imenovani zamoljen da ne prisustvuje susretu, međutim dotični se nikada nije obratio Zavodu radi informiranja o postupku utvrđivanja očinstva, da djeca majku ne prepoznaju, prema izvješćima udomiteljice koja je susretima nazočila, majka ima skromne kapacitete i njeno znanje o tome kako pristupiti djeci je površno i vrlo oskudno,

-da prema Listama za procjenu sigurnosti i razvojnih rizika za oba djeteta, ne bi bili sigurni povratkom u obitelj majke,

-da prema mišljenju psihologa, FĆ nema kapaciteta za samostalno življenje, većinom je živjela stihijski, poradi nesanirane psihičke bolesti nije bila u stanju privređivati, nema obiteljsku niti socijalnu podršku, nema osigurano stambeno pitanje, nema prihoda, sumnja se u konzumiranje narkotika, ulazi u veze sa muškarcima sličnih nestabilnih profila s kojima je već dva puta neplanirano ostala trudna, nije u stanju brinuti se o sebi niti vlastitim interesima,

-da su saslušane protustranka BĆ i svjedokinja ZĆ, udomiteljica,

-da predstavnici Zavoda na ročištu 8. siječnja 2026. ističu kako se ne osporava činjenica da je protustranka aktualno bolje, redovito se liječi i ima redovito zaposlenje, međutim to nije utjecalo na povećanje njezine motiviranosti u pogledu djece , majka im se nije uopće javljala, nije se uopće raspitivala o djeci, a u Zavod je dolazila isključivo na njihovu inicijativu,

-da iz podneska protustranke od 6. svibnja 2026., u prilogu kojeg dostavlja psihijatrijsko vještačenje provedeno u okviru postupka za lišenje poslovne sposobnosti u odnosu na FĆ, proizlazi da vještak smatra kako je ista aktualno sposobna samostalno funkcionirati i brinuti o sebi.

-da je lišenje prava na roditeljsku skrb sukladno članku 149. Obiteljskog zakona Obiteljski zakon („Narodne novine“, broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023., 156/2023.), jedna od mjera koje sud može izreći radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta i opća pretpostavka za njeno određivanje je utvrđenje suda da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava (čl. 170. ObZ) ,

-da je odredbom čl. 171. ObZ propisano da sud u izvanparničnom postupku može lišiti prava na roditeljsku skrb roditelja ako je napustio dijete, ako je dijete izloženo nasilju između odraslih članova obitelji, ako na temelju izvješća Zavoda proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio Zavod ili sud, ako na temelju izvješća i procjene Zavoda proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj, te ako su mentalne sposobnosti roditelja u tolikoj mjeri ograničene da nije trajno u stanju ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta,

-da maloljetni RĆ i JĆ nikad nisu živjeli s majkom već je skrb za njih tijekom njihovih dosadašnjih života osigurana kroz sustav socijalne skrbi,

-da je majka ostvarila određene pozitivne korake u stabilizaciji svojih životnih uvjeta, kontinuirano je zaposlena u kafiću „Cezar“ na mjestu konobarice unatrag dvije godine, redovno prima plaću, a prema dostupnim podacima njeno zdravstveno stanje je trenutno dobro regulirano te redovito uzima propisanu terapiju,

-da je, međutim, i dalje prisutan neuredni životni stil po pitanju s kim i gdje živi,

-da majka verbalizira želju da djeca žive s njom, ali ne radi se o konkretnom i promišljenom planu,

-da od kad su djeca odvojena od majke, s čim se ista složila odmah po njihovom rođenju, nije koristila mogućnost viđanja djece u opsegu kojem je mogla , da je sporadičnim i neredovitim viđanjem djece dovela do toga da s istima uopće nema razvijen emocionalni ili bilo kakav odnos, ne poznaje karaktere ni potrebe svoje djece, njihovo zdravstveno stanje, napredak u vrtiću, njihovu dnevnu rutinu niti želje i preferencije, da je i sama svjesna da je djeci potrebno jako puno brige, skrbi i angažmana, a da im je kod udomiteljice dobro, lijepo su adaptirana i privržena udomiteljskoj obitelji,

-da bi zdravlje te psihofizički i emocionalni razvoj djece bili ugroženi kad bi ih se povjerilo na skrb majci koju ne poznaju niti prepoznaju, s kojom nikad nisu stanovali, a čiji životni uvjeti su doduše stabilniji u odnosu na prethodne faze, ali i dalje neprikladni za djecu u dobi od četiri i dvije godine.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da su ispunjene pretpostavke iz čl. 170. i 170. toč. 1. ObZ zbog čega da je potrebno protustranku lišiti roditeljske skrbi jer da je to odgovarajuća mjera kojom će se zaštiti najbolji interes i dobrobit djece za koje je nužno stabilno, predvidljivo i mirno životno okruženje, što imaju u udomiteljskoj obitelji, a koje im biološka majka nije mogla pružiti. U odnosu na prijedlog protustranke da se u ovom postupku odluči i o ostvarivanju osobnih odnosa majke s djecom, ističe kako majka djecu nije vidjela od srpnja 2024., a i prije toga su se viđali neredovito i u opsegu manjem od predviđenog, pa prvostupanjski sud smatra kako bi ponovna uspostava susreta majke i djece nakon toliko vremena na njih djelovala destabilizirajuće, zbunjujuće i uznemirujuće te bi poremetila rutinu, navike i sigurnost koje su izgradili unutar udomiteljske obitelji. Stoga je prihvaćen prijedlog predlagatelja, protustranka je lišena prava na roditeljsku skrb i odbijen je zahtjev za održavanje osobnih odnosa.

8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.

9. Mjerodavna odredba ObZ koja propisuje "Načelo prvenstvenoga prava roditelja da skrbe o djetetu te dužnosti tijela da im pruža pomoć“ u čl. 6. određuje da roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira samo u slučaju potrebe, a odredba ObZ koja propisuje „Načelo razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život“ u čl. 7. određuje da su mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji. Prema čl. 84. st. 3. ObZ dijete ima pravo živjeti sa svojim roditeljima, a prema načelu razmjernosti propisanim čl. 128. ObZ t ijelo koje provodi postupak prilikom izbora mjere prikladne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta dužno je voditi računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštititi prava i dobrobit djeteta.

10. Odredbom čl. 131. st. 1. ObZ propisano je da se mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta određuju na temelju stručne procjene ako se utvrdi da je došlo do povrede djetetovih prava i dobrobiti ili da su prava, dobrobit i razvoj djeteta ugroženi.

11. Odredbom čl. 170. ObZ propisano je kao opća pretpostavka za određivanje mjere da će sud roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava. Odredbom čl. 171. ObZ propisane su posebne pretpostavke za određivanje mjere.

12. Mjerodavni dio članka 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014.) glasi: „Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova ... obiteljskog života ...". Mjerodavni dijelovi članka 6. stavka 1. i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/1997., 6/1999. - pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002. i 1/2006., dalje: Konvencija) glase:

PRAVO NA POŠTENO SUĐENJE

1. Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ... svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj ..." i

PRAVO NA POŠTOVANJE PRIVATNOG I OBITELJSKOG ŽIVOTA

1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga … obiteljskog života ...

2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno … radi zaštite zdravlja … ili radi zaštite prava i sloboda drugih."

13. Članak 3. stavak 1. Konvencije o pravima djeteta glas i:

1. U svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost (...)"

14. Dakle, čl. 35. Ustava svakome jamči štovanje njegova obiteljskog života, a članak 8. Konvencije jamči poštovanje obiteljskog života. Temeljna svrha tog ustavnog i konvencijskog jamstva jest zaštita pojedinaca od neosnovanog miješanja države u njihovo pravo na nesmetan obiteljski život i u odnosu na poštovanje obiteljskog života država ima negativne i pozitivne obveze. Negativne obveze obuhvaćaju dužnost države da se suzdrži od miješanja u obiteljski život pojedinaca, osim u slučajevima propisanima zakonom (članak 61. stavak 2. Ustava) i u skladu s načelom razmjernosti (članak 16. Ustava), razmatranim u svjetlu pravila koja vrijede u demokratskoj državi (članak 1. stavak 1. Ustava). Pozitivne obveze obuhvaćaju dužnost države da aktivno djeluje radi ostvarivanja pretpostavki za poštovanje i djelotvornu zaštitu obiteljskog života svojih građana, pa i onda kada to pretpostavlja uređivanje privatnih odnosa među njima. Te su obveze izrijekom propisane u člancima Ustava koje uređuju socijalna prava. Oni glase:

"Članak 61. Obitelj je pod osobitom zaštitom države.(...)

Članak 62.

Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život."

15. Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U- III/2684/2022 od 19. listopada 2022., kad je riječ o pozitivnim obvezama ustavni pojam "štovanja" obiteljskog života je neodređen zbog čega se uvijek mora voditi računa da se tumačenja obveze države na "štovanje" tog života mogu razlikovati od slučaja do slučaja. Ustavni sud smatra da država ima široko područje slobode prosudbe pri uređivanju tog pitanja odnosno pri odlučivanju o tome koje akt ivnosti ili mjere treba poduzeti radi ostvarivanja ustavnog jamstva iz članka 35. Ustava, pri čemu se uvažavaju i postojeće mogućnosti društvene zajednice i njezinih pojedinaca. Pozitivne obveze države na temelju članka 8. Konvencije, između ostalog, uključuju sve što je usmjereno k ostvarivanju prava roditelja na ostvarenje obiteljske zajednice sa svojim djetetom, odnosno mjere koje će im, u okviru realnih mogućnosti, omogućiti "sjedinjenje" sa svojim djetetom (vidi predmet Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu: ESLJP/Johansen protiv Norveške, br. 17383/90, presuda od 7. kolovoza 1996.). Međutim, obveza domaćih vlasti da poduzimaju takve mjere n ije apsolutna. Priroda i opseg mjera ovisit će o okolnostima svakog slučaja uz obvezu vođenja računa o pravima i interesima svih uključenih, a posebice o najboljim interesima djeteta i ostvarivanju njegovih prava. Konačno, Ustavni sud smatra da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Stoga se uključivanje djeteta u sustav socijalne skrbi države uvijek mora promatrati kao privremena mjera koja će biti obustavljena čim to okolnosti budu dopuštale ili će se smatrati privremenom sve do onog trenutka kad se osnovano zaključi da ne postoji alternativno rješenje koje bi bilo u najboljem interesu djeteta.

16. Predmet ovog postupka iznimno je složen i osjetljiv s aspekta prava na poštovanje obiteljskog života, ali i s aspekta obveze države da u konkretnoj situaciji osigura ostvarivanje najboljih interesa djece, a posebno s aspekta ravnoteže između njihovih pojedinačnih interesa i interesa same društvene zajednice (zaštita najboljih interesa djece).

17. Uživanje roditelja i djeteta u međusobnom društvu predstavlja temeljni element obiteljskog života zaštićenog člankom 35. Ustava, odnosno člankom 8. Konvencije. Mjere koje sprečavaju to uživanje predstavljaju miješanje u to pravo (vidi, na primjer, predmet ESLJP-a A.K. i L. protiv Hrvatske, br. 37956/11, § 51., presuda od 8. siječnja 2013.).

18. U predmetnom postupku protustranci je lišena prava na roditeljsku skrb prema njezinoj malodobnoj djeci. Nema nikakve dvojbe da je lišenje prava na roditeljsku skrb o djeci uz odbijanja ostvarivanja osobnih odnosa roditelja i djeteta, mjera koja predstavlja miješanje u pravo protustranke na poštovanje njezinog obiteljskog života (predmet ESLJP-a A.K. i L. protiv Hrvatske, navedeno, § 60.). Svako takvo miješanje u pravo na poštovanje obiteljskog života predstavljat će povredu članka 8. Konvencije, osim ako je "u skladu sa zakonom", ako teži ostvarenju legitimnog cilja iz stavka 2. te odredbe, te ako je bilo "nužno u demokratskom društvu" (predmet ESLJP -a Vujica protiv Hrvatske, br. 56163/12, § 87., presuda od 8. listopada 2015.).

19. Zaštita najboljeg interesa djece je legitiman cilj u smislu stavka 2. članka 8. Konvencije (predmet ESLJP-a A.K. i L. protiv Hrvatske, navedeno, § 61.). Međutim, bitan dio prava na obiteljski život zaštita je pojedinaca od proizvoljnog miješanja javnih vlasti. Razdvajanje obitelji predstavlja vrlo ozbiljno miješanje. Kod donošenja odluka u tako osjetljivom području, sudovi moraju imati određeni stupanj diskrecije, jer bi zahtjev da u svakoj prilici primjenjuju nefleksibilan postupak samo otežao njihov zadatak. S tim u vezi, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/2684/2022 od 19. listopada 2022. napominje da iako ni članak 8. Konvencije ni članak 35. Ustava ne sadrže izričite postupovne zahtjeve, postupak donošenja odluka kojima dolazi do miješanja u pravo na obiteljski život pojedinca mora biti pravičan i kao takav osigurati dužno poštovanje interesa zaštićenih tim pravom (predmet ESLJP-a A.K. i L. protiv Hrvatske, navedeno, § 64.).

20. Imajući u vidu navedene kriterije, osnovani su žalbeni navodi protustranke da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije na dostatan način utvrdio jesu li iscrpljene sve blaže mjere niti je valjano obrazložio zbog čega iste ne bi bile dovoljne za zaštitu interesa maloljetne djece . Mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive su ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji (čl. 7. ObZ). Nadalje, tijelo koje provodi postupak prilikom izbora mjere prikladne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta dužno je voditi računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštititi prava i dobrobit djeteta (čl. 128.ObZ).

21. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da iz izvješća obiteljskog liječnika FĆ od 17. listopada 2024. proizlazi da protustranka redovito uzima propisanu terapiju i dolazi u ordinaciju na injekciju depo preparata Moditena i da je njezina bolest dobro regulirana, da su predstavnici predlagatelja na ročištu 8. siječnja 2026. istakli kako se ne osporava činjenica da je protustranka aktualno bolje, redovito se liječi i ima redovito zaposlenje, i da iz podneska protustranke od 6. svibnja 2026., u prilogu kojeg dostavlja psihijatrijsko vještačenje provedeno u okviru postupka za lišenje poslovne sposobnosti u odnosu na FĆ, proizlazi da vještak smatra kako je ista aktualno sposobna samostalno funkcionirati i brinuti o sebi, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud tijekom provedenog dokaznog postupka nije u dovoljnoj mjeri na strani protustranke vagao i utvrdio opravdane razloge za donošenje mjere lišenja roditeljske skrbi, čime je doveo u pitanje načelo razmjernosti i najblaže intervencije u obiteljski život podnositeljice. Pri tome je ovaj sud posebno imao u vidu da su i predlagatelj i prvostupanjski sud argumente za donošenje odluke o lišenju protustranke na prava na roditeljsku skrb, što predstavlja najstrožu mjeru obiteljskopravne zaštite koja se može izreći samo iznimno, kada blaže mjere zaštite nisu moguće ili nisu dale rezultate, velikim dijelom temeljili na iskazu i izvještaju udomiteljice ZĆ iako je u postupku utvrđeno da udomitelji imaju licencu za posvojenje te da bi ona i suprug voljeli posvojiti RĆ i JĆ budući da su s njima dugo vremena, što zasigurno dovodi u pitanje objektivnost odlučnih utvrđenja prvostupanjskog suda pa su utoliko osnovani žalbeni navodi protustranke da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

22. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, prvostupanjski sud nije ispravno utvrdio sve relevantne čimbenike i nije dao dostatne i relevantne razloge koji upućuju da je mjera lišenja prava protustranke na roditeljsku skrb bila nužna za zaštitu interesa malodobne djece te razmjerna cilju koji se želi postići (zaštita prava djece).

23. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu protustranke kao osnovanu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

24. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi činjenice odlučne za donošenje odluke po prijedlogu predlagatelja na koje mu je ukazano ovim rješenjem, napraviti evaluaciju roditeljskih kapaciteta protustranke kao i njezinog stambenog, financijskog i socijalnog okruženja pri čemu će imati u vidu odredbu čl. čl. 7. ObZ koja propisuje da su mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć te će donijeti novu odluku.

U Zagrebu 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar