- 1 - Revd 4194/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik iz O. ureda B. G., K. B. i M. M. u R., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica T. Z.-J., odvjetnica iz Z. odvjetničkog ureda T. Z.-J. i A. J. u R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2934/2022-2 od 19. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-317/2019-32 od 22. srpnja 2022., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2934/2022-2 od 19. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pr-317/2019-32 od 22. srpnja 2022. u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li je dozvoljeno terenski dodatak uključiti u osnovnu plaću?
2. Da li u izračun izgubljene zarade treba uračunati terenski dodatak koji nije isplaćivan kao pokriće posebnih troškova vezanih za rad, već kao dio osnovne plaće?“.
2. U odnosu na postavljena pitanja tuženik kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 353/2010 od 14. travnja 2010., broj Revr 1147/2014 od 12. listopada 2016., broj Revr 341/2010 od 13. listopada 2010. i broj Revr 815/2014 od 15. ožujka 2017.
3. Tužitelj u odgovoru na prijedlog osporava navode tuženika i predlaže prijedlog odbaciti.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose isključivo na konkretan spor i upravljena su na osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja.
4.1. Pored navedenoga, valja reći i da su sudovi u konkretnom slučaju utvrdili da terenski dodatak tužitelju nije niti bio isplaćivan radi pokrića posebnih troškova vezanih uz rad, već kao dio osnovne plaće (…) s obzirom da je tužitelj primao određeni iznos plaće, a ostatak plaće da je dobivao naslovljen kao terenski dodatak, ali da taj iznos ne predstavlja terenski dodatak jer tužitelj rad nije obavljao izvan sjedišta poslodavca (…). Stoga pitanja kojima se polazi od toga da je tužitelju isplaćivan terenski dodatak, nisu pitanja koja bi bila važna za odluku u ovom sporu.
5. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.
Đuro Sessa, v.r.
