Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-677/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ivane Čačić predsjednice vijeća, Dijane Hofer sutkinje izvjestiteljice i Ivane Požar članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Gregoviću odvjetniku iz Rijeke protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje (OIB:38922958547) iz Zagreba, Martićeva 71, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Pn-114/2021-35 od 8. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Rijeci broj Pn-114/2021-35 od 8. svibnja 2025.:

- potvrđuje u toč.I. izreke za dosuđeni iznos od 1.299,34 Eur (tisuću i dvije stotine devedeset i devet eura i trideset i četiri centa) sa zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2021. do isplate,

-preinačuje u toč.I. izreke i odbija tužiteljica sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje u iznosu od 245,00 Eur (dvije stotine četrdeset i pet eura);

r i j e š i o  j e

I/Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u toč.II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci broj Pn-114/2021- 35 od 8. svibnja 2025. za iznos od 1.173,57 Eur (tisuću stotinu sedamdeset i tri eura i pedeset i sedam eura) sa pripadajućom zateznom kamatom.

II/Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 34,65 Eur (tridesetičetiri eura i šezdesetipet centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici s osnova neimovinske – i imovinske štete isplati iznos od 4.280,64 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 19. siječnja 2021. kao dana stabilizacije njezinog zdravstvenog stanja, a toč.II. izreke je obvezan naknaditi joj trošak postupka u iznosu od 2.173,57 Eur sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Nepobijanom toč.III. izreke tužiteljica je odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog (ne navodi se nominalni iznos), dok je nepobijanim rješenjem dopuštena preinaka tužbe podneskom od 1. rujna 2023.

2.Opisanu presudu u toč.I.- i toč.II. izreke pravovremenom žalbom pobija tuženik i to za iznos dosuđen tužiteljici s osnova ne imovinske – i imovinske štete u visini od 1.544,94 Eur, a u odnosu na odluku o troškovima postupka za iznos od 1.173,57 Eur, iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljen u „Narodnim novinama“ broj 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom odredbama čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da je pobijane dijelove prvostupanjske presude preinači sukladno žalbenim navodima i odbije tužbeni zahtjev preko nespornog iznosa.

Zahtijeva i trošak žalbenog postupka.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba tuženika je osnovana tek u dijelu tužiteljici dosuđene naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje.

5.Naime, obrazlažući zauzeto stajalište prvostupanjski sud polazi od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne – da je tužiteljica dana 10. srpnja 2018. teško ozlijeđena kao pješak u prometnoj nezgodi koja se dogodila u Rijeci, na Trgu bana Josipa Jelačića kod kbr. 6 prilikom prelaska obilježenog pješačkog prijelaza kada je na nju naletjelo vozilo strane registarske oznake kojim je upravljao AF te da su nesporna pasivna legitimacija i odgovornost tuženika koji joj je u izvansudskom postupku s osnova pretrpljene neimovinske – i imovinske štete isplatio nesporni iznos štete u visini od 2.229,74 Eur, pa je nastavni dokazni postupak usmjerio na utvrđivanje po tuženiku osporene visine utužene štete i tijeka zatezne kamate.

5.1. Provedeno medicinsko vještačenje povjereno stalnom sudskom vještaku mr. sc. Miljenku Depoli rezultiralo je utvrđenjem vještaka da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila ozljede nagnječenja glave sa nepravilnom gnječnom ranom zatiljka, više nagnječenja i ogrebotina po tijelu i ekstremitetima te trzajne ozljede vrata, da je obrađena na hitnom odjelu KBC Rijeka gdje su učinjene RTG snimke zdjelice, lijevog prsišta, vratne i slabinske kralježnice i zdjelice sa oba kuka , ultrazvuk trbuha i pluća te CT mozga, da su nakon provedenog liječenja i rehabilitacije kod tužiteljice zaostali bolovi u vratu, lijevom ramenu i ruci, osjet povremenog trnjenja i kočenje vrata (kod naglih kretnji), trnjenje ruku, posebice lijeve, česte križobolje i slabija gibljivost vratne kralježnice u svim smjerovima, uz pojačan tonus paravertebralnih mišića i vrtoglavice, a da se tužiteljica žalila na anksiozne simptome koji se izmjenjuju sa stanjima depresije no za što je predložio odrediti vještačenje po vještaku specijalisti psihijatru (od kojeg je tužiteljica u nastavnom dokaznom postupku odustala), da je posljedično povredama trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta oko sat vremena, srednjeg intenziteta mjesec dana, a bolove lakšeg intenziteta kroz daljnja tri mjeseca , da je strah jačeg intenziteta trpjela jedan sat, strah srednjeg stupnja posebno u kontaktu sa prometom motornih vozila osjećala je još jedan mjesec da bi lakši strah i određenu intrapsihičku tenziju osjećala još oko dva mjeseca ukupno , da je iziskivala tuđu pomoć prilikom odlazaka na kontrolne preglede, i prilikom obavljanja uobičajenih dnevnih radnji – posebno u početnom periodu za vrijeme mirovanja - dva sata dnevno tijekom dva tjedna, a još po jedan sat dnevno kroz mjesec dana, da je pretrpjela manju ožiljnu promjenu na vlasištu koja predstavlja lakše tjelesno nagrđenje, a umanjenje njezine životne aktivnosti u odnosu na radnje povezane s jačim opterećenjem kralježnice, dugotrajnijem prisilnom položaju iste, nošenje težih tereta i nagle kretnje u oba segmenta da trpi u opsegu od 4%, a ukoliko se uzmu i psihičke poteškoće koje su sadržane u medicinskoj dokumentaciji da je njezina životna aktivnost umanjena u opsegu od 6%.

5.2. Prosuđujući prethodno iznesena činjenična utvrđenja pozivom na odredbu čl.1100. stav.1. i 2. i čl.1095. stav.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) prvostupanjski sud primjerenom pravičnom novčanom naknadom zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje određuje iznos od 5.746,77 Eur, rukovodeći se pri tom utvrđenjem vještaka o umanjenju životne aktivnosti tužiteljice u opsegu od 6% koji uključuje i tegobe u njezinoj psihičkoj sferi, naknadu imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njegu u iznosu od 265,44 Eur odnosno sveukupno s navedenih osnova iznos od 6.012,21 Eur pa kako je tuženik prije predmetne parnice tužiteljici isplatio iznos od 2.229,74 Eur to mu je naloženo isplatiti joj daljnji iznos od 3.782,47 Eur. S osnova troškova uništene odjeće i obuće tužiteljici je dosuđen iznos od 100,00 Eur, s osnova putnih troškova u svrhu liječenja i nabavke lijekova iznos od 398,17 Eur – a sve to sa zateznom kamatom prema dispoziciji tužiteljice – od 19. siječnja 2021. kada je prema utvrđenjima medicinskog vještaka njezino zdravstveno stanje stabilizirano, dok je o visini štete iz odredbe čl. 1095.stav.1. ZOO odlučeno primjenom odredbe čl.223. stav.1. ZPP, dakle primjenom pravila o slobodnoj ocjeni.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud ostvario i jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti.

7.U izjavljenoj žalbi tuženik osporava visinu tužiteljici s osnova neimovinske štete dosuđene pravične novčane naknade ističući – u bitnome – da je vještak dr. Depolo kao specijalist kirurg utvrdio da je s aspekta traumatoloških ozljeda životna aktivnost tužiteljice umanjena u opsegu od 4% a ukoliko bi se uzimalo i psihičko stanje da je njegovo mišljenje da bi se radilo o 6% smanjenja životnih aktivnosti, pri čemu je jasno napomenuo da se radi o njegovoj pretpostavci jer se radi o predmetu vještačenja vještaka psihijatrijske struke koji o tome treba dati svoje mišljenje , time da je od odnosnog dokaznog prijedloga je tužiteljica potom odustala pa tuženik smatra da umanjenje životnih aktivnosti tužiteljice iz aspekta psihičke sfere nije ničim dokazano a da je stajalište prvostupanjskog suda u protivnosti sa sadržajem spisa, čime ukazuje na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP. U odnosu na ostale kvalifikatorne kriterije neimovinske štete smatra da je tužiteljica namirena izvansudskom isplatom, a i dosuđenim, žalbom neosporavan im iznosom od 2.735,70 Eur.

7.1. Odgovarajući na prednje žalbene navode valja navesti da doduše iz sadržaja medicinske dokumentacije tužiteljice proizlazi da je liječena po psihijatru (pri čemu je posljednji pregled bio 14.1.2019, dok nakon toga nema upisa u njezin osobni zdravstveni karton niti spisu prileži event. nalaz psihijatra) to međutim ta okolnost nije dostatna za zaključak da je predmetni događaj i u odnosu na psihičku sferu tužiteljice ostavio trajne posljedice koje dovode do umanjenja njezine životne aktivnosti, to više što je vještak traumatolog uputio na potrebu psihijatrijskog vještačenja te se, kao niti tužiteljica u svom iskazu, nije odredio o sadržaju umanjenja životnih aktivnosti iz tog aspekta. Imajući u vidu da je tužiteljica odustala od dokaznog prijedloga provođenja psihijatrijskog vještačenja na navedenu okolnost to za zaključak da je i s tog osnova umanjena njezina životna aktivnost, nema uporišta u sadržaju prvostupanjskog spisa. Slijedom toga valjalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačiti toč.I. izreke prvostupanjske presude i odbiti tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete u iznosu od 245,00 Eur pozivom na odredbu čl.369.stav.1. ZPP dok je u preostalom žalbom pobijanom dijelu toč.I. izreke valjalo potvrditi pozivom na odredbu čl.368. stav.1. ZPP.

7.2. Naime pravilno je prvostupanjski sud ocijenio okolnosti konkretnog slučaja u odnosu na kvalifikatorne kriterije predmetne neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, rukovodeći se odredbom čl.1100.stav.1. i 2. ZOO i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2020. Navedenom valja nadodati i stopu inflacije koja je uslijedila nakon 2020., uvažavajući na taj način realni gospodarski kontekst (stopu inflacije i rast potrošačkih cijena) čime se pridonosi i pravednijoj sudskoj praksi. Naime, stopa inflacije prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku je od lipnja 2020. do prosinca 2025. iznosila 32,7% (https://web.dzs.hr/calcinfl.htm). Stoga kod odmjeravanja pravične novčane naknade neimovinske štete valja voditi računa i o inflaciji posljednjih pet godina kao i o povećanju potrošačkih cijena.

7.3. U odnosu na žalbeno osporavanje visine tužiteljici dosuđene naknade imovinske štete s osnova troškova liječenja i uništene odjeće koju ista nije dokumentirala, pravilno se prvostupanjski sud rukovodio pravilom slobodne ocjene normiranog odredbom čl.223.stav.1. ZPP obzirom na protek vremena (prometne nezgoda iz srpnja 2018.) te nespornu dinamiku predmetnog štetnog događaja te iz toga proizašlog zaključka o uništenju odjevnih predmeta koje je tužiteljica te zgode nosila. Tome valja nadodati opsežan postupak liječenja tužiteljice koji potvrđuje nastanak troškova liječenja kako u vidu nabavke lijekova, tako i troškova putovanja pa je osnovano prvostupanjski sud tužiteljici s tog osnova priznao ukupan iznos od 498,00 Eur pa je u tom dijelu žalbu tuženika valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč.I. izreke za navedeni iznos, pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP.

8. Potvrditi je valjalo i odluku o troškovima postupka u žalbom pobijanom dijelu obzirom da zbog dijela tužbenog zahtjeva sa kojim tužiteljica na koncu nije uspjela u predmetnom sporu (835,28 Eur) nisu nastali ni posebni troškovi niti je u bitnome poremećen omjer uspjeha parničnih stranaka u provedenog sporu (ukazuje se razlika za tek 4 postotna poena u odnosu na uspjeh utvrđen po prvostupanjskom sudu) pa imajući u vidu da tuženik odluku o troškovima postupka pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija ni kriterij dosuđenja ni način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da sukladno odredbi čl.365.stav.2. ZPP-a drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti i potvrditi toč.II. izreke prvostupanjske presude u smislu odredbe čl.380.toč.2. ZPP.

9. Sukladno odredbi čl.166.stav..2 ZPP i Tbr. 10/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) tuženiku je, srazmjerno žalbenom uspjehu iskazivom u odnosu na vrijednost žalbom pobijanog dijela prvostupanjske presude sa 9%, valjalo priznati nagradu za sastav žalbe u iznosu od 312,50 Eur i pristojbeni izdatak na žalbu u iznosu od 72,60 Eur te naložiti tužiteljici na platež iznos od 34,65 Eur.

10. U nepobijanom dosuđujućem dijelu sadržanom u toč.I. izreke (za iznos od 2.735,70 Eur), u nepobijanom dijelu odluke o troškovima sadržane u toč.II. izreke (za iznos od 1.000,00 Eur), u nepobijanom odbijajućem dijelu toč.III. izreke kao i u odnosu na nepobijano rješenje o dopuštenju preinake tužbe, prvostupanjska od luka nije bila predmetom žalbenog ispitivanja (odredba čl.365.stav.1. ZPP).

U Varaždinu dana 29. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Čačić