REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1553/2025-8

[adresa] L 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice LU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], Š [adresa], koju zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske (OIB: 33706439962), Zagreb, Šubićeva 29, radi šutnje uprave - prigovora u postupku inspekcijskog nadzora, 29. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Upravni spor se obustavlja.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 20. kolovoza 2025. podnijela putem e-komunikacije tužbu ovom Sudu protiv tuženika radi šutnje uprave. Navodi da je izjavila prigovor čelniku tuženika na temelju čl. 42. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) protiv obavijesti Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe tržišne inspekcije, od 22. srpnja 2025., kojom je obaviještena da postupanje po njezinoj predstavci nije u stvarnoj nadležnosti tržišne inspekcije, ali da isti nije u zakonskom roku od osam dana odlučio o njezinom prigovoru. Stoga u tužbenom zahtjevu traži da Sud naloži tuženiku da donese odluku o navedenom prigovoru tužiteljice.

2. Navedena tužba dostavljena je na odgovor tuženiku. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako je nakon pokretanja ovog spora odlučio o prigovoru tužiteljice rješenjem KLASA: UP/I-041-03/25-02/27, URBROJ: 443-01-18-03-25-5 od 8. kolovoza 2025., a tužiteljica nije proširila tužbeni zahtjev na to novo doneseno rješenje, pa da stoga predlaže da Sud obustaviti ovaj spor. U odnosu na zatraženi trošak ovog spora navodi da je tužiteljici omogućeno pokrenuti upravni spor protiv novo donesenog rješenja, čime joj je osigurana pravna zaštita, što tužiteljica nije učinila jer je, kako je izjavila, zadovoljna rješenjem tuženika iako isto nije doneseno u njezinu korist. Tuženik ukazuje kako je zanimljivo da tužiteljica nije bila zadovoljna navedenom obaviješću od 22. srpnja 2025., ali je zadovoljna rješenjem o prigovoru kojeg je izjavila na tu obavijesti od 8. kolovoza 2025., koji u suštini zauzimaju isti pravni stav. Tuženik nadalje upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019., u pogledu opravdanosti naknade troškova upravnog spora u slučaju obustave spora zbog šutnje uprave kada je tužba neosnovano podnesena. Stoga smatra kako za ocjenu opravdanosti troška, u smislu čl. 144. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), nije dostatno samo da je tužba dopuštena već je li i suštinski potrebna za zaštitu prava stranke ili predstavlja nepotreban trošak za koji stranka prema čl. 147. st. 8. ZUS nema pravo na naknadu. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o zlouporabi procesnih ovlaštenja jer je izjavljen nepotreban prigovor s ciljem pokretanja spora zbog šutnje uprave, u kojem nakon donošenja rješenja o prigovoru tužiteljica ne proširuje tužbeni zahtjev na to rješenje, nego predlaže obustavu spora i potražuje trošak te obavještava Sud da je zadovoljna rješenjem tuženika. Stoga smatra da je tužba zbog šutnje uprave nepotrebna za zaštitu prava tužiteljice i da odbijanjem zahtjeva za naknadu takvog nepotrebnog troška, tužiteljici nije uskraćeno pravo na pristup sudu, jer tužiteljica svoje pravo na pristup sudu može ostvariti upravnom tužbom protiv rješenja o prigovoru od 8. kolovoza 2025. Navodi da je očito da se radi o lukrativnim potraživanjima, obzirom da tužiteljica ulaže prigovor na obavijest voditeljice službe jer se s istim ne slaže, ali s rješenjem čelnika tijela je zadovoljna, a isti se ne razlikuju. Slijedom navedenoga, stav je tuženika da se trošak sastava predmetne tužbe ne može smatrati opravdanim izdatkom, već naprotiv zlouporabom prava u sporu u smislu čl. 147. st. 8. ZUS te stoga tuženik predlaže da Sud obustavi ovaj upravni spor i da odbije zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog spora.

3. Čl. 122. st. 3. ZUP propisano je da čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora.

4. Čl. 8. st. 1. ZUS propisano je da će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.

5. Čl. 40. st. 2. ZUS propisano je da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.

6. Čl. 103. st. 1. ZUS propisano je da ako tuženik u tijeku spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu da će Sud obustaviti upravni spor.

7. Čl. 147. st. 8. ZUS propisano je da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova.

8. Budući da je tuženik u tijeku spora pokrenutom radi šutnje uprave donio rješenje kojim je odlučio o navedenom prigovoru tužiteljice, to su se ispunili uvjeti da Sud na temelju citiranog čl. 103. st. 1. ZUS obustavi ovaj upravni spor. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

9. Međutim, u odnosu na zatraženi trošak ovog spora navodi se sljedeće.

10. Iz podataka u spisu ovog spora slijedi da je tužiteljica podnijela tužbu odmah prvi dan po isteku rokova propisanih citiranim čl. 122. st. 3. ZUP i čl. 40. st. 2. ZUS. Nadalje, slijedi da tužiteljica nije proširila tužbeni zahtjev na rješenje kojim je odbijen njezin prigovor, već je to rješenje prihvatila kao zadovoljavajuće iako je to rješenje sadržajno isto kao i dostavljena obavijest na koju je izjavila prigovor.

11. Sukladno citiranom čl. 8. st. 1. ZUS dužnost je Suda da onemogući zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu, a posljedično tome citirani čl. 147. st. 8. ZUS propisuje da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova. Zloupotreba prava postoji kada stranka koristi ovlaštenje koje joj je dopustila pravna norma, ali protivno njezinoj svrsi.

12. Po ocjeni Suda, pravilan je stav tuženika kako iz navedenog postupanja tužiteljice proizlazi da tužiteljica nije imala stvarni interes za osporavanje merituma ove upravne stvari i ispravljanje eventualne nepravilnosti u odlučivanju tuženika, već je svrha podnošenja predmetne tužbe bila isključivo stvaranje procesne situacije u kojoj bi tužiteljica ostvarila naknadu troška za sastav predmetne tužbe putem opunomoćenika. Dakle, podnošenje predmetne tužbe zbog neodlučivanja o tužiteljičinom prigovoru, iako je formalno dopušteno, suštinski je bilo nepotrebno. Takvo procesno ponašanje tužiteljice Sud ocjenjuje protivno svrsi instituta tužbe zbog šutnje uprave kojim se osigurava učinkovita sudska zaštita subjektivnih prava stranke u slučaju nepravodobnog postupanja javnopravnog tijela. Prihvaćanje takvog postupanja dovelo bi do poticanja prakse podnošenja tužbi isključivo radi stjecanja financijske koristi, što je protivno temeljnim načelima upravnog spora (navedeno pravno stajalište izraženo je u novijoj sudskoj praksi s obzirom na nedavno zaprimljeni veliki broj istovrsnih tužbi i to u rješenjima Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4481/2025-2 od 5. ožujka 2026. i Usž-2708/2025-2 od 18. veljače 2026.).

13. Stoga kako navedeno postupanje tužiteljice ukazuje da ista nije podnijela predmetnu tužbu za koju potražuje naknadu troška radi zaštite svojih prava, nego isključivo radi ostvarivanja financijske koristi (radi naknade troška sastava te tužbe putem opunomoćenika), to je na temelju citiranog čl. 147. st. 8. ZUS odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

14. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, već je upravni spor obustavljen, to tužiteljica nije u obvezi platiti sudske pristojbe sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (čl. 106. st. 5. ZUS u svezi s čl. 128. ZUS).

DNA:

- opunomoćeniku tužiteljice Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Zagreb, Šubićeva 29