- 1 - Rev 498/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. V., OIB … koji se nalazi na izdržavanjeu kazne zatvora u Kaznionici u G., G., kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-268/2021-3 od 7. srpnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3360/2013-74 od 6. studenoga 2020., u sjednici održanoj 17. siječnja 2024.
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-268/2021-3 od 7. srpnja 2021. u točki II. te rješenje Županijskog suda u Vukovaru istog poslovnog broja i datuma u točki II. i III. i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici naknaditi neimovinsku štete u iznosu od 30.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. listopada 2013. do isplate, sve u roku od 15 dana. U točki II. odbijen je preostali ido tužbenog zahtjeva za iznos od 20.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem je u točki I. odbačena tužba u dijelu kojim tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Rijeci i Zatvoru u Zagrebu. U točki II. naloženo je tuženici naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.241,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. studenog 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana. U točki III. dobiven je zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška.
2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. odbijena je žalba tužitelj i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3360/2013-74 od 6. studenog 2020. u točki II. izreke. U točki II. prihvaćena je žalba tuženice te je preinačena presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3360/2013-74 od 6. studenoga 2020. u točki I. na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete u iznosu od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 29. listopada 2013. do isplate. Prvostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3360/2013-74 od 6. studenog 2020. te je potvrđeno rješenje u točki I. U točki II. prihvaćena je žalba tuženice te je preinačeno prvostupanjsko rješenje u točki II. i III. izreke na način da je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.245,25 kuna sa zateznom kamatom od 6. studenog 2020. do isplate i točki III. na način da se nalaže tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 17.000,00 kuna u roku od 15 dana. U točki III. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude i rješenja.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4709/2021-2 od 23. studenoga 2021. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:
„Da li je kompenzacija nedostatka osobnog prostora u zatvorskoj ustanovi osiguravanjem drugih uvjeta boravka uopće moguća u slučaju kada je tužitelj proveo duže razdoblje u uvjestima s ispod 3 m2 osobnog prostora na raspolaganju, imajući u vidu pravni standard iz 137. i 138. odluke Europskog suda za ljudska prava Muršić protiv Hrvatske?
Da li nemogućnost svakodobnog i neometanog izravnog pristupa pitkoj vodi i sanitarnom čvoru u zatvorskoj ustanovi predstavlja povredu ljudskog dostojanstva i povredu prava osobnosti iz kojih proizlazi pravo na naknadu neimovinske štete, odnosno povredu čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u vezi s čl. 23. st.1 .i čl. 25. st. 1. Ustava Republike Hrvatske?““
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) koja se primjenjuje u ovome odlučivanju temeljem čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22) radi gore navedenog pravnog pitanja. Traži i trošak za sastav revizije.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Iz sadržaja revizije i u okvirima postavljenih pitanja razvidno je da se revizija podnosi zbog citiranih dopuštenih materijalno pravnih pitanja o kojima ovisi odluka u ovom sporu i koje su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja se odnose na boravak tužitelja u penalnoj ustanovi Kaznionici u L. i u Zatvorskoj bolnici u Z.
9. Među strankama nije sporno da je tužitelj na temelju presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-9/2009 od 2. srpnja 2010. bio na izdržavanju kazne zatvora od 3. rujna 2008. u Zatvoru u R. nakon čega je premješten u Zatvor u Z. da bi od 30. studenog 2010. do 1. travnja 2016. bio na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u L. nakon čega je premješten u Kaznionicu u G. te je u periodu od 19. listopada do 5. studenog 2012. boravio na odjelu kirurgije u Zatvorskoj bolnici u Z..
10. Nadalje, potrebno je navesti kako je i Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u svojim odlukama polazi od toga da se ne može definitivno utvrditi određeni broj kvadrata koji treba biti dodijeljen zatvoreniku kako bi u skladu s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, već je dužnost suda da uzme u obzir sve relevantne okolnosti određenog predmeta prilikom procjene. Pritom je ESLJP naglasio da se ocjena o tome je li došlo do povrede čl. 3. Konvencije ne može svesti na numerički proračun kvadrantnih metara dodijeljenih zatvoreniku, već je potreban sveobuhvatan pristup uvjetima boravka u zatvoru u svakom pojedinačnom slučaju (tako Muršić protiv Hrvatske).
11. Pritom je Veliko vijeće ESLJP pojasnilo načela i standarde za procjenu minimalnog osobnog prostora za zatvorenike u zatvorskim prostorijima u kojima istovremeno boravi više zatvorenika, u kontekstu čl. 3. Konvencije. Tako u slučajevima kada osoba lišena slobode ima na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora, postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije. Tada je potrebno utvrditi postoje li olakšavajući čimbenici koji kompenziraju manjak osobnog prostora, a ti čimbenici su da je smanjenje potrebnog minimalnog prostora 3 m2 popraćeno dovoljno slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe, te da ustanova u kojoj boravi zatvorenik se općenito gledano smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru.
12. Kada se pak radi o prostoru od 3 - 4m2 prostorni čimbenik ipak ostaje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti boravka u zatvoru od strane ESLJP. U takvim će se slučajevima povreda čl. 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se posebice odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, mogućnost privatnog korištenja nužnika te usklađenim s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima, odnosno samo ako je prostorni čimbenik bio povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru.
13. Dakle, u odgovoru na dopuštena materijalno pravna pitanja u smislu članka 382. ZPP-a treba odgovoriti da duže provedeno vrijeme u penalnoj ustanovi u uvjetima gdje zatvorenik ima manje od 3 m2 životnog prostora predstavlja kršenje čl.3. Europske konvencije o ljudskim pravima zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti pod uvjetom da kumulativno nisu ispunjene pretpostavke za ekskulpaciju države čije postojanje mora dokazati tuženica:
- smanjenje potrebnog minimalnog prostora do 3 m2 su kratka, povremena i minorna
- takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe
- podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjernom zatvorskom ustavnom i ne postoje drugi otegotni aspekti njegova boravka u zatvoru
te po ocjeni ovog suda,
- koji je odnos dužine boravka u uvjetima smanjenog potrebno minimalnog osobnog prostora u odnosu na ukupnu dužinu trajanja boravka u zatvoru (tako i u Rev-974/2021-2 od 15. rujna 2021.).
14. Sud drugog stupnja utvrđuje da je nedostatak prostora u sobama u Kaznionici u Lepoglavi nadoknađen u vidu zasebne postelje, adekvatne ishrane i zdravstvene zaštite, upražnjavanju raznih aktivnosti i sl. koje saniraju nedostatak osobnog prostora, dok u odnosu na uvjete u Zatvorskoj bolnici u Z. utvrđuje da činjenica da je tužitelj za vrijeme boravka u Zatvorskoj bolnici u Z. morao koristiti sanitarni čvor izvan bolničke sobe do koji je dovođen u pratnji pravosudne policije ne predstavlja povredu prava osobnosti u onoj mjeri u kojoj to smatra prvostupanjski sud.
15. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a. Obzirom je drugostupanjskim rješenjem odlučeno o troškovima parničnog postupka, a pobijana drugostupanjska presuda je ukinuta u dijelu koji se odnosi na glavnu stvar, valjalo je ukinuti i dio drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka II. i III. drugostupanjskog rješenja).
16. U nastavku postupka sud će ocijeniti i utvrditi ostale činjenice sukladno ovoj odluci i donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.
17. Temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a o troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Zagreb, 17. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
