REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U OSIJEKU
Stalna Služba u Belom Manastiru
Kralja Tomislava 53
31300 Beli Manastir
P-720/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojeviću u pravnoj stvari tužitelja HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marijanu Belčiću odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, radi ništetnosti i isplate, bez održavanja glavne rasprave, 29. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 518-50-2091374, sklopljenog 8.12.2003. između tužitelja i tuženika, potvrđenog 9.12.2003. po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod br. OU-1294/2003, u dijelu odredbe koji glasi:
“3.00% (tri posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita… “
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 123,22 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od 11.12.2003. do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1. 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 289,83 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu u kojoj navodi da su 8.12.2003. tužitelj i tuženik sklopili su Ugovor o kreditu br. 518-50-2091374, potvrđen 9.12.2003. po javnom bilježniku Dragici Dumančić iz Osijeka pod br. OU-1294/2003, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 4.017,00 EUR po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 4 godine kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima. Predmetnim tipskim Ugovorom u članku 3. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu jednokratno 3,00 % od ukupnog iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tuženik je prilikom isplate kredita 10.12.2003. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 928,37 kn, a koja protuvrijednost, prema fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, iznosi 123,22 EURA. Tužitelj ističe kako se o toj ugovornoj odredbi za tzv. „ulaznu naknadu“ nije pojedinačno pregovaralo, već je ista unaprijed formulirana od strane tuženika (banke) te implementirana u tipski ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Ističe kako mu nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga u ime kojih se ista naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik temeljem gore navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu naplatio i time stekao nepripadajuću imovinsku korist, navedeni je kao nepošten stjecatelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, takovu dužan vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženiku je dostavljena tužba na odgovor a uz tužbu je dobio i upozorenje da će u slučaju ne davanja pisanog odgovora na tužbu biti donijeta presuda zbog ogluhe.
3. Tuženik do dana presuđenja nije dostavili sudu pisani odgovor na tužbu.
4. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u protivnosti s dokazima priloženim uz tužbu, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženika spriječio opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu, temeljem čl. 331-b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91,91/92,112/99,88/01 i 117/03 nastavno:ZPP) valjalo donijeti presudu zbog ogluhe i presuditi kao u izreci.
5. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.). Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to sastav tužbe od 28.4.2026. u iznosu od 250,00 eur, trošak pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eur i pristojbe za presudu 13,28 eura, što ukupno iznosi 289,83 eur. Tužitelju nije priznat sastav dopisa banci od 50,00 eur je se isti ne nalazi u spisu.
Beli Manastir, 29. lipnja 2026.
S U D A C :
Robert Gojević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku
