REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-316/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kardumu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 18. lipnja 2026. godine, u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Hrvoja Karduma, odvjetnika, te zamjenice punomoćnice tuženika RS, odvjetničke vježbenice, dana 29. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 12.1. Ugovora o kreditu broj: 9010211323 sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita dana 28.04.2004.g., u dijelu u kojem su ugovoreni jednokratni troškovi obrade kredita u iznosu od 1,50% iznosa kredita.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, da tužitelju KS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], temeljem neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova obrade kredita isplati iznos od 159,27 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 01.05.2004. godine do isplate, po kamatnoj stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj 9010211323 sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena obveza tužitelja da plati tuženiku naknadu za prijevremenu otplatu kredita u skladu s odlukom tuženika.

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, da tužitelju KS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], temeljem neosnovano naplaćenih troškova za prijevremenu otplatu kredita, isplati iznos od 108,79 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 21.02.2007. godine do isplate, po kamatnoj stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu , za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, naknaditi tužitelju KS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 411,64 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 29. lipnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelj i tuženik dana 28.04.2004. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 80.000,00 kuna. Tužitelj navodi da nijedna odredba Ugovora o kreditu nije bila predmet pregovora između tužitelja i tuženika, već da je tuženik ponudio unaprijed pripremljeni tekst ugovora tužitelju, te da nije bilo mogućnosti pregovaranja. Navodi se da je člankom 12.1. Ugovora o kreditu, ugovoreno da se prilikom isplate kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade kredita u iznosu od 1,50% od iznosa kredita. Tužitelj smatra da je odredba kojom je ugovorena obveza plaćanja ulazne naknade ništetna. Nadalje, tužitelj navodi da mu je tuženik 30.04.2004.g. prilikom isplate ugovorenog iznosa kredita obračunao i naplatio naknadu u visini od 1,50% od iznosa kredita, odnosno u iznosu od 159,27 eura (tzv. ulazna naknada). Tužitelj tvrdi da je odredba o prijevremenoj otplati kredita, ugovorena čl. 10. Ugovora o kreditu ništetna, te navodi da mu je 20.02.2007. prilikom prijevremene otplate kredita tuženik naplatio s osnova troška izlazne naknade iznos od 108,79 eura. Poziva se na odredbu čl. 81. st.1. Zakona o zaštit i potrošača (NN96/03), koja propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, da je čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, propisano da je nepoštena odredba ništetna. Ističe da mu tuženik prilikom sklapanja Ugovora, a i naknadno tijekom otplate kredita, uopće nije jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navodnih troškova po pojedinim stavkama, kao i visinu troškova po pojedinim stavkama, a koji troškovi navodno nastaju tuženiku prilikom isplate i prijevremene otplate kredita, pa da bi takvi troškovi opravdali naplaćivanje naknade od korisnika kredita. Tužitelj tvrdi da se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama, te predlaže donošenje presude kojom će sud utvrditi ništetnost ugovorne odredbe čl. 12.1. Ugovora o kreditu, koja se odnosi na naknadu za obradu kredita i naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 159,27 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 01.05.2004.g. do isplate, te ništetnost ugovorne odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu, koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita i naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 108,79 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 21.02.2007.g. do isplate, uz naknadu parničnog troška, sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare. Tuženik navodi da se naknada za obradu kredita temelji na slobodi ugovaranja po Zakonu o obveznim odnosima, te smatra da sporna odredba nije suprotna odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Ističe da je u slučaju ništetnosti sporne odredbe riječ o zabrani manjeg značaja , odnosno da ne uzrokuju protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu, pa samim time, kako nema značajne neravnoteže, nema niti ništetnosti sporne odredbe. Navodi da su predmetne odredbe čl. 12.1. i čl. 10. Ugovora o kreditu, jasne, lako uočljive i razumljive i da nije dopušteno utvrđivati ništetnost bilo koje odredbe ugovora ako je predmetna odredba jasna, lako razumljiva i uočljiva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu, otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stope, knjigovodstvene kartice i saslušanjem tužitelja osobno kao parnične stranke.

4. Nakon provedenih dokaza, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 28.04.2004. godine zaključili Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 80.000,00 kuna.

6. Nije sporno da je ugovorena odredba čl. 12.1. Ugovora o kreditu, po kojoj je korisnik kredita dužan platiti davatelju kredita iznos od 1,50 % od vrijednosti odobrenog kredita, na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva.

7. Nije sporno da je dana 30.04.2004.g. tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 1.200,00 kn, odnosno 159,27 eura

8. Nije sporno da je ugovorena odredba čl. 10. Ugovora o kreditu, po kojoj je korisnik kredita dužan u slučaju prijevremene otplate kredita unaprijed obavijestiti Banku, i platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.

9. Nije sporno da je dana 20.02.2007.g. tužitelju naplaćena tzv. Izlazna naknada za (za prijevremenu otplatu kredita) u iznosu od 819,69 kn, odnosno 108,79 eura. Dakle visina tužbenog zahtjeva i datum naplate utužen ih iznosa nisu sporni.

10. Sporno je pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita i odredbe o prijevremenoj otplati kredita. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

11. Saslušan je tužitelj koji je izjavio da je kredit koristio kako bi podmirio određene troškove obiteljskog života. Tužitelj navodi da nije imao obrt niti trgovačko društvo te da su sredstva kredita korištena isključivo u privatne svrhe. Navodi da nije pregovarao o pojedinačnim odredbama ugovora, već jedino o tome koliki kredit može dobiti i kolika će biti kamata. Tužitelj je potpisao ugovor unaprijed sastavljen od strane banke. Tvrdi da mu nije objašnjeno na što se odnosi naknada za obradu kredita niti naknada za prijevremenu otplatu kredita, odnosno kakva je struktura tzv. izlazne naknade. Naglasio je da tzv. izlazna naknada od oko 800,00 kn u vrijeme plaćanja nije predstavljala beznačajan iznos.

12. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, koji je djelovao iskreno, istinito i uvjerljivo. Utvrđeno je da je tužitelj zaključio ugovor o kreditu u svojstvu potrošača, jer se radi o ugovoru o kreditu čija sredstva su korištena u privatne svrhe. Dakle radi se o potrošačkom ugovoru, odnosno tužitelj je prilikom njegova sklapanja imao svojstvo potrošača, kako ga definira odredba čl. 3. st. 1. ZZP-a/03, prema kojoj odredbi je potrošač definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

13. U pogledu dijela tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 12.1. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena obveza korisnika kredita - tužitelja da plati tuženiku naknadu za obradu kredita u iznosu od 1,50 % od iznosa kredita, utvrđeno je da je spomenuta naknada u iznosu od 159,27 eura (1.200,00 kn) plaćena dana 30.04.2004. godine i odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena obveza korisnika kredita da u slučaju prijevremene otplate kredita dužan platiti naknadu u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate , utvrđeno je da je plaćena dana 20.02.2007. godine u iznosu od 108,79 eura (819,69 kn), o čemu nema spora među strankama.

14. Iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da je banka svojom jednostranom odlukom unijela u ugovor o kreditu spomenute ugovorne odredbe , nametnuvši tako korisniku kredita obvezu plaćanja spomenutih naknada, bez prethodno provedenog pojedinačnog pregovaranja. Naime, iz iskaza tužitelja je razvidno da se nije mogao suprotstaviti takvim ugovornim odredbama, te da mu zaposlenici banke nisu objasnili na što se odnosi trošak obrade kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita. U ugovoru o kreditu također nema objašnjenja na što se točno odnose sporne naknade i kakve troškove banka ima, koje bi potrošač bio dužan posebno plaćati prilikom sklapanja ugovora o kreditu i prilikom eventualne prijevremene otplate kredita.

15. Tuženik nije pružio dokaz o opravdanosti takvih odredbi, odnosno nije taksativno naveo što čini troškove obrade kredita i prijevremene otplate. S druge pak strane, tužitelj nije mogao sklopiti predmetni ugovor o kreditu ako ne bi pristao na unaprijed formulirane odredbe koje su, kako proizlazi, ugovorene po principu "uzmi ili ostavi", pa potrošač (tužitelj) nije mogao niti utjecati na te odredbe niti sklopiti ugovor bez njih.

16. S obzirom na sve navedeno, radi se o jednostranoj odluci banke, koja je bez pregovaranja s drugom stranom, nametnula potrošaču navedene odredbe, pa se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, koje su ništetne, sukladno čl. 81. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Naime, odredba čl. 12.1. i odredba čl. 10. Ugovora o kreditu, ugovorene su suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovale su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, koji je u svakom pogledu u tom ugovornom odnosu, slabija ugovorna strana.

17. Nije osnovan prigovor zastare. Naime, tužitelj je ovom tužbom pod točkom I. i III. tužbenog zahtjeva postavio deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi čl. 12.1. i 10. Ugovora o kreditu. Treba naglasiti da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328 ZOO-a), tako da isticanje prigovora ništetnosti nije ograničeno rokom, jer se radi o pravnom poslu (ili dijelu pravnog posla – ugovora) koji nije valjan od početka (ex tunc). Pod točkom II. i IV. tužbenog zahtjeva, postavljen je kondemnatorni zahtjev kojim traži od tuženika isplatu stečenog bez osnove.

18. Niti kondemnatorni tužbeni zahtjevi kojim tužitelj traži isplatu utuženih iznosa nisu u zastari. Tužitelj se osnovano poziva na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. godine , jer se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja kojim traži od tuženika da mu vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, pa je nedvojbeno da zastara nije još ni počela teći, a kamoli da je već nastupila. Prema tome, neosnovan je tuženikov prigovor zastare, jer zastarni rok u odnosu na potraživanje isplate stečenog bez osnove, pa tako i iznosa plaćenog s osnova naknade za obradu kredita, te iznosa plaćenog s osnova tzv. izlazne naknade, teče od utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe. Kako je ništetnost ugovorne odredbe čl. 12.1. i čl. 10. utvrđena ovom presudom, zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti ove presude.

19. S obzirom na izloženo, prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu sadržana u čl. 12.1. koja se odnosi na obvezu tužitelja da plati tuženiku naknadu za obradu kredita u iznosu od 1,50% iznosa kredita, te je ujedno naloženo tuženiku da isplati tužitelju s osnova stjecanja bez osnove, iznos od 159,27 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 01.05.2004. godine do isplate. Nadalje je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu sadržana u čl. 10. koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita (tzv. izlazna naknada) i naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 108,79 eura , sa zateznim kamatama tekućim od 21.02.2007.g. do isplate.

20. U pogledu prava na zakonske zatezne kamate, radi se o ugovoru o kreditu u kojem je na jednoj strani fizička osoba, potrošač (tužitelj) kao korisnik kredita, a na drugoj strani je banka (tuženik), dakle ovlaštena financijska institucija. Predmetni ugovor o kreditu je bio unaprijed formuliran od strane tuženika i o odredbama tog ugovora, tužitelj nije mogao pregovarati sa tuženikom. Tuženik je financijska institucija koja se u svom poslovanju bavi zaključenjem ugovora ove vrste, te je u pogledu stručnosti i kompetentnosti dominantan i znatno jači od potrošača. S obzirom na to, tuženik nije bio savjestan, pa kako se radi o stjecanju bez osnove , propisanom odredbom čl. 1111. ZOO/05, to tužitelju temeljem čl. 1115. ZOO/05, pripadaju zatezne kamate koje teku od dana kada je tuženik kao nesavjestan stjecatelj stekao iznos naknade za obradu kredita i iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita.

21. Kamate na iznos od 159,27 eura teku od dana 01.05.2004.g. do isplate, a na iznos od 108,79 eura, kamate teku od dana 21.02.2007.g. do isplate, tako da od dana 01.05.2004. godine do isplate, teku po kamatnoj stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke , koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu , za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

23. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe – 25 bodova, sastav podneska od dana 12.03.2026.g. – 25 bodova, pristup na ročište 20.04.2026.g. – 25 bodova, sastav podneska od 23.04.2026. – 25 bodova, pristup na ročište 18.06.2026. – 25 bodova, pristup na ročište za objavu presude 29.06.2026.g. – 25 bodova, ukupno 150 bodova, odnosno 300,00 eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 75,00 eura, sudska pristojba na tužbu u svoti od 6,64 eura, te na presudu u iznosu od 30,00 eura, pa sveukupan parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznos od 411,64 eura.

24. Dosuđene su kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja tj. od 29. lipnja 2026. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

25. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 29. lipnja 2026. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku