Poslovni broj: Us I-3086/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Marku Popoviću, odvjetniku u Splitu, Poljička cesta 1C, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prava na inkluzivni dodatak, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 28. svibnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice a u odsutnosti tuženika, dana 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-551-09/24-01/1885, Urbroj: 524-11-02/6-25 6 od 10. studenog 2025.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-551-09/24-01/1885, Urbroj:

524-11-02/6-25 6 od 10. studenog 2025. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Imotski, Klasa: UP/I-551-06/24-09/1639, Urbroj: 139-030-19-24-3 od 30. rujna 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem točkom l. izreke utvrđuje se da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak. Točkom 2. izreke odlučeno da se ukida rješenje prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I-551-07/23- 01/424, Urbroj: 139-030-03-23-2 od 05.12.2023., kojim je tužiteljici priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu.

3.Tužiteljica pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu pobija navedeno drugostupanjsko rješenje iz svih zakonom predviđenih razloga. U tužbi se u bitnome citira obrazloženje prvostupanjskog rješenja odnosno utvrđenja prvostupanjskog tijela u istom kao i dio u kojem se navodi kako se pravo na inkluzivni dodatak ne priznaje korisniku s obzirom da ne ispunjava uvjete iz članka 10. stavka 1. Zakona o inkluzivnom dodatku, a koja odredba se i citira. Navodi se da je tužiteljica protiv prvostupanjskog rješenja izjavila žalbu u kojoj da je, između ostalog, navela da su nekretnine upisane na ime tužiteljice u određenom neznatnom suvlasničkom dijelu ali da ustvari nisu njene, slijedom čega da ih nije u mogućnosti niti prodati niti iznajmiti te da čak ni ne zna gdje se nalaze. Navodi i da je predložila da se obavi očevid kako bi se utvrdilo o kojim se nekretninama radi. Ističe da se radi o nekretninama koje se u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Imotski vode kao: 1) čest. zem. *464 i čest. zem. *465/3, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi kuće ratarske, za koje nekretnine je tužiteljica upisana kao suvlasnica 14/360 dijela; 2) čest. zem. *79. i čest. zem. *80, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], upisano kao kuće, za koje nekretnine je tužiteljica upisana kao suvlasnica 448/23040 dijela; 3) čest. zem. *65/2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], upisano kao kuća, za nekretninu koju je tužiteljica upisana za 28/1440 dijela, 4) čest. zem. *81, K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], upisano kao prostorija zgrade površine 26 m2, za koje je tužiteljica upisana za cijelo. Ponovo se naglašava da tužiteljica nije stvarna vlasnica niti posjednica tih nekretnina, da ne zna gdje se nalaze te da nikada na njih nije kročila. Osim toga da je uvidom u vlasničke listove razvidno kako se radi o kroničnom problemu nesređenosti Zemljišnih knjiga, odnosno, neriješenih imovinskopravnih odnosa, a što da je vidljivo i iz broja osoba koje su upisane kao vlasnici na ovim česticama (primjerice u ZK tijelu I u navedenom Z. U. [broj ZK uloška] broj vlasnika je 20). Tužiteljica da je očito omaškom upisana kao suvlasnica navedenih nekretnina, zajedno s brojnim drugim, njoj nepoznatim ljudima, da je za pretpostaviti da je tužiteljica u zemljišne knjige upisana automatizmom nakon smrti pravnih prednika. Kako nikada nije bila u posjedu navedenih nekretnina da je realno da nije u mogućnosti sa istima raspolagati. Slijedom navedenog, tužiteljica da, suprotno zaključku tuženika, nije u mogućnosti od predmetnih nekretnina ostvariti bilo kakva novčana sredstva, a napose ne novčana sredstva dostatna za život. U konkretnom slučaju da se radi o nekretninama u dalmatinskom zaleđu na kojem području da navedeni problem nesređenosti Zemljišne knjige i dalje ostaje generalno neriješen, stvarajući brojne pravne poteškoće na svakodnevnoj razini. Opreza radi, tužiteljica naglašava da se radi o nekretninama koje ista ni u kojem slučaju ne bi mogla otuđiti, a niti iznajmiti i time osigurati sredstva za puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, obzirom da su to nekretnine gotovo bez ikakve značajne vrijednosti te nisu podobne za život, odnosno, iz razloga što njihovim otuđenjem odnosno iznajmljivanjem ne bi uspjela osigurati toliku visinu sredstava. Predmetnu žalbu tuženik da je u cijelosti otklonio navodeći kako je tužiteljica dana 24. lipnja 2024.g. pred prvostupanjskim tijelom dala izjavu “Sada ste mene upoznali da je uvidom u Z.K. izvadak, vidljivo da imam drugu kuću (odnosno više od jedne kuće), gdje imam suvlasnički dio. Isto tako sam upoznata da sukladno odredbama Zakona o inkluzivnom dodatku, tko ima u vlasništvu drugu kuću ili stan, da ne ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na 4. i 5. razinu potpore. Upoznata sam da zbog toga ne ispunjavam uvjete na četvrtu razinu potpore“. Tužiteljica da nikada nije dala takvu izjavu. No, čak i da je dala, ističe se kako je čl. 10. st. 2. t. 1. Zakona o inkluzivnom dodatku propisano da: „Pravo na inkluzivni dodatak u iznosu iz članka 11. stavka 1. točaka 4. i 5. ovoga Zakona ne priznaje se osobi koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima” Iz svega naprijed navedenog da je razvidno kako je i sam zakonodavac propisao da se pravo na inkluzivni dodatak ne priznaje osobi koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, a ne u suvlasništvu. Sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnik ne može sam raspolagati cjelokupnom nekretninom, pa da tužiteljica nije u mogućnosti predmetne nekretnine otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, a što da predstavlja razlog za usvajanje ove tužbe i poništenja pobijanog rješenja. Osim toga, ono što ostaje sporno da je dio obrazloženja iz drugostupanjskog rješenja koji glasi: „Budući da je nalazom i mišljenjem drugostupanjskog tijela vještačenjem utvrđeno da kod ŽF postoje kronične bolesti 2. stupnja te da imenovana živi i u dvočlanom kućanstvu, s obzirom na navedene odredbe članka 13. Zakona o inkluzivnom dodatku, ovo drugostupanjsko tijelo je ocijenilo da ŽF ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak jer imenovani nije odrasli samac s kroničnom bolesti II. stupnja.“. Iz navedenog da proizlazi očigledna proturječnost obrazloženja samome sebi, obzirom da se ranije u istom obrazloženju navodi kako kod imenovane postoje kronične bolesti 3. stupnja, no kako zbog toga što u suvlasništvu ima više kuća nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za priznavanje prava na inkluzivni dodatak. Proturječnost kao takva predstavlja bitnu povredu odredaba, stoga da predstavlja i još jedan razlog iz kojeg je potrebno poništiti pobijano rješenje. Slijedom svega navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi joj troškove ovog upravnog spora sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da se tužba odbije kao neosnovana, u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog rješenja te posebno ističe da tuženik nakon provedenog vještačenja u drugom stupnju, kojim je utvrđeno da tužiteljica nije samac s kroničnom bolesti II. stupnja, nije ulazio u utvrđivanje vlasništva i suvlasništva nekretnina, jer da o toj činjenici više nije ovisilo priznavanje prava na inkluzivni dodatak. Smatra da su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo u upravnom postupku, poštujući načelo materijalne istine, uz primjenu propisa, riješili upravnu stvar. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

5.U sporu je održavanjem rasprave i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tuženik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS -a rasprava održana u odsutnosti tuženika.

7.Tužiteljica je po svom opunomoćeniku na raspravi u cijelosti ostala kod svih navoda i dokaznih prijedloga iz tužbe. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu ističe se kako isti ni u kojem slučaju ne odgovaraju sadržaju pobijanog rješenja. Uvidom u stranicu 3. navedenog rješenja da je razvidno kako je tužiteljici prema listi težine i vrste invaliditeta utvrđeno postojanje kronične bolesti 3. stupnja, tjelesno oštećenje, teži invaliditet 3. stupnja. Osim razloga iz kojih je potrebno poništiti predmetno rješenje, a koji razlozi su navedeni u tužbi, ističe se i kako je isto potrebno poništiti obzirom na bitnu povredu odredbe postupka. Navedena povreda da se očituje i u tome što je donositelj prvostupanjskog rješenja CZSS Imotski umjesto Hrvatski zavod za socija lni rad, Područni ured Imotski, a što je razvidno na stranici 4. pobijanog rješenja gdje je naprijed navedeno priznao i sam tuženik. Slijedom navedenog predlaže prihvatiti tužbu i osuditi tuženika na snošenje troška. Navodi i da nema drugih dokaznih prijedloga osim onih navedenih u tužbi.

8.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Sud je odbio dokazne prijedloge tužiteljice za saslušanjem iste kao stranke spora, provođenjem dokaza očevidom na licu mjesta, procjenom vrijednosti nekretnina, grafološkim vještačenjem potpisa, kao suvišnih za donošenje odluke u ovom sporu, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9.Tužiteljica je po svom opunomoćeniku zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Iz podataka spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, je razvidno, te među strankama nije sporno, da je tužiteljici po rješenju prvostupanjskog tijela, Klasa: UP/I-551-07/23-01/424, Urbroj: 139-030-03-23- 2 od 20. studenog 2023. priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu te da je prvostupanjsko tijelo predmetni upravni postupak pokrenulo po službenoj dužnosti dana 29. travnja 2024. radi utvrđivanja uvjeta za priznavanje prava na inkluzivni dodatak.

12.Inkluzivni dodatak je prema članku 5. stavak 1. Zakona o inkluzivnom dodatku novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.

13.Člankom 9. stavkom 1. Zakona o inkluzivnom dodatku propisano je da se pravo na inkluzivni dodatak u iznosu iz članka 11. stavka 1. točaka 1., 2. i 3. ovoga Zakona priznaje odrasloj osobi s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kojoj je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom.

14.Prema stavku 2. istog članka, pravo na inkluzivni dodatak u iznosu iz članka 11. stavka 1. točaka 4. i 5. ovoga Zakona priznaje se odrasloj osobi i djetetu s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kojima je utvrđen drugi ili treći stupanj težine invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja bez obzira na status osobe s invaliditetom.

15.Odredbom članka 11. stavka 1. Zakona o inkluzivnom dodatku propisano je da se inkluzivni dodatak utvrđuje prema određenoj razini potpore i iznosi: 600 % osnovice za prvu razinu potpore, 400 % osnovice za drugu razinu potpore, 360 % osnovice za treću razinu potpore, 135 % osnovice za četvrtu razinu potpore, 115 % osnovice za petu razinu potpore.

16.Prema članku 13. Zakona o inkluzivnom dodatku potpora iz članka 11. ovoga Zakona razvrstava se u pet razina na temelju Liste vrste i težine invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti definirane propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja, pri čemu u skladu s točkom 5. e) petu razinu potpore iz članka 11. stavka 1. točke 5. Zakona o inkluzivnom dodatku mogu ostvariti odrasli samci s kroničnom bolesti II. stupnja.

17.Razinu potpore iz članka 11. ovoga Zakona utvrđuje Zavod na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja (članak 12. Zakona o inkluzivnom dodatku).

18.Prema članku 2. stavak 2. Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine, broj 96/23. – dalje Uredba), propisano je da je vještačenje u smislu ove Uredbe vještačenje u postupcima za ostvarivanje prava prema propisima o socijalnoj skrbi, utvrđuje vrsta i težina invaliditeta i vrsta i težina promjene u zdravstvenom stanju, postojanje prijeke potrebe trajne ili privremene pomoći i njege, trajna ili privremena promjena u zdravstvenom stanju, vrsta specifične njege uz izvođenje medicinsko tehničkih zahvata, radna sposobnost osobe

19.Nadalje iz podataka spisa proizlazi:

-da je prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje (dalje: Zavod za vještačenje), Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja: 979305 od 21. studenog 2024. iz kojeg proizlazi da kod tužiteljice, prema Listi težine i vrste invaliditeta, postoje kronične bolesti — 3. stupanj, tjelesno oštećenje, postoji teži invaliditet (III stupanj), trajna promjena u zdravstvenom stanju te prijeka potreba privremene pomoći i njege u punom opsegu, uz obrazloženje da kod tužiteljice postoji oštećenje funkcionalnih sposobnosti 3. stupnja, u razdoblju od 2 godine;

-da je prvostupanjskim rješenjem utvrđeno da tužiteljica ne ispunjava uvjete za inkluzivni dodatak te je ukinuto gore navedeno rješenje od 05. prosinca 2023., a sve uz obrazloženje da kod tužiteljice postoje kronične bolesti 3. stupnja, no, kako ista ima u suvlasništvu više kuća to da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, pri tome se pozivajući na odredbu članka 10. stavak 2. Zakona o inkluzivnom dodatku;

-da je tužiteljica na prvostupanjsko rješenje izjavila žalbu povodom koje je tuženik u skladu s člankom 22. stavkom 2. Zakona o inkluzivnom dodatku prije donošenja rješenja o žalbi pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, evidencijski broj vještačenja: 1262030 od 28. svibnja 2025. kojim je utvrđeno da kod tužiteljice prema Listi težine i vrste invaliditeta Uredbe o metodologijama vještačenja, postoje kronične bolesti odrasli — 2. stupanj, tjelesno oštećenje, postoji 2. stupanj težine invaliditeta — oštećenja funkcionalnih sposobnosti, uz obrazloženje da tužiteljica može samostalno funkcionirati u svakodnevnim aktivnostima, ali joj je potrebna povremena skrb druge osobe, trajno, jer se s obzirom na narav bolesnih stanja ne očekuje promjena u funkcioniranju, odnosno stupnju oštećenja funkcionalnih sposobnosti;

-da se u socijalnoj anamnezi od 24. lipnja 2024., koja prileži spisu tuženog tijela, navodi, između ostalog, da tužiteljica stanuje sa kćeri ČF, rođenom **.**.1994., da je ČF završila Višu medicinsku školu i da je nezaposlena;

-da se i u socijalnoj anamnezi (sažetak) u gore navedenom prvostupanjskom i drugostupanjskom nalazu i mišljenju navodi da tužiteljica živi u zajedničkom domaćinstvu sa kćerkom ČF u zadovoljavajućim stambenim uvjetima;

-da je osporavanim drugostupanjskim rješenjem žalba tužiteljice odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje, u bitnome, da iz socijalno anamnestičkih podataka proizlazi da tužiteljica živi sa kćeri u dvočlanom kućanstvu, da kod iste postoje kronične bolesti 2. stupanja, da stoga sukladno odredbama članka 13. Zakona o inkluzivnom dodatku ne ispunjava uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak jer ista nije odrasli samac s kroničnom bolesti II. stupnja te da više nije odlučujuća činjenica primjena članka 10. stavka 2. točke 1. Zakona o inkluzivnom dodatku.

20.Među strankama je sporna zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja.

21.Polazeći od prednjih utvrđenja, a imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporavano drugostupanjsko rješenje je pravilno i zakonito, dok navodi i prigovori tužiteljice nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

22.Naime, tužiteljica u tužbi prvenstveno upire na to da nekretnine kojih je u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica, a koje navodi u tužbi, nisu u njenom vlasništvu niti posjedu, da ne zna gdje se nalaze te da od istih ne može ostvariti nikakve prihode. Međutim, činjenica je da tužiteljica ne osporava da je drugostupanjsko tijelo vještačenja u svom nalazu i mišljenju utvrdilo da kod nje postoje kronične bolesti odrasli — 2. stupanj, tjelesno oštećenje, postoji 2. stupanj težine invaliditeta — oštećenja funkcionalnih sposobnosti. Jednako tako tužiteljica ne osporava navode iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja, a što je razvidno i iz anamnestičkih podataka koji prileže spisu tuženog tijela, da živi s kćeri u dvočlanom kućanstvu. Kod navedenog stanja stvari tuženik pravilno navodi da, obzirom da kod tužiteljice postoje kronične bolesti 2. stupanja te da živi s kćeri u dvočlanom kućanstvu, da više nije odlučujuća primjena članka 10. stavka 2. točke 1. Zakona o inkluzivnom dodatku (na koju se poziva prvostupanjsko rješenje) odnosno irelevantno je da li tužiteljica ima u vlasništvu ili suvlasništvu nekretnine. Stoga navodi tužiteljice koji se odnose na nekretnine o kojima govori u tužbi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Radi navedenog su odbijeni dokazni prijedlozi tužiteljice za očevidom na licu mjesta te procjenom nekretnina.

23.Nadalje se u tužbi i tijekom spora tvrdi da tužiteljica nikada nije dala izjavu sadržanu u zapisniku od 24. lipnja 2024., a koju izjavu i citira u dijelu koji se odnosi na nekretnine. Ni ovi navodi nisu relevantni iz istih gore navedenih razloga (ima kronične bolesti 2. stupanja te živi s kćeri u dvočlanom kućanstvu), a osim toga iz zapisnika navedenog datuma, koji prileži spisu tuženog tijela, je vidljivo da je tužiteljica upoznata sa sadržajem zapisnika, da je izjavila da nema primjedbi te je zapisnik vlastoručno potpisala. Ovdje je ukazati i na to da tužiteljica ni u svojoj žalbi na prvostupanjsko rješenje nije navela nikakve primjedbe vezano za navedeni zapisnik već je navela primjedbe vezano za utvrđenje koje se odnosi na nekretnine kojih je u zemljišnim knjigama evidentirana kao suvlasnica. Stoga prigovori tužiteljice u tužbi u navedenom smislu nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, radi čega je odbijen i prijedlog tužiteljice za grafološkim vještačenjem.

24.Vezano za navode tužiteljice koja je ista putem svog opunomoćenika iznijela na raspravi održanoj 28. svibnja 2026. a koji se odnose na to da da se na stranici 3. osporavanog drugostupanjskog rješenja navodi kako je tužiteljici ŽF prema listi težine i vrste invaliditeta utvrđeno postojanje kronične bolesti 3. stupnja, tjelesno oštećenje, teži i invaliditet 3. stupanj, za reći je da je tuženik u navedenom dijelu govorio o utvrđenjima prvostupanjskog tijela vještačenja od 21. studenog 2023., s što je jasno razvidno u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja, pa su prigovori tužiteljice u navedenom smislu irelevantni, a posebno kod činjenice da je drugostupanjsko tijelo vještačenja u svom nalazu i mišljenju od 28. veljače 2025., utvrdilo da kod tužiteljice postoji 2. stupanj težine invaliditeta — oštećenja funkcionalnih sposobnosti.

25.Tužiteljica pravilno ukazuje da je u prvostupanjskom rješenju pogrešno naveden CZSS Imotski (točka 2. izreke prvostupanjskog rješenja te u obrazloženju), umjesto Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Imotski. No, radi se o grešci koju prvostupanjsko tijelo sukladno odredbi članka 104. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21 – dalje ZUP) može ispraviti u svako dobe te ta očita greška u pisanju nije od utjecaja na pravilnost prvostupanjskog rješenja.

26.Iz prednjih utvrđenja, po ocjeni ovoga suda, nedvojbeno proizlazi da kod tužiteljice postoje kronične bolesti 2. stupanja (utvrđeno nalazom i mišljenjem drugostupanjskog tijela vještačenja) te da živi s kćeri u dvočlanom kućanstvu (u anamnezi se navodi da tužiteljica živi u zajedničkom domaćinstvu sa kćerkom ČF). Dakle, tužiteljica nije samac kod kojeg postoje kronične bolesti 2. stupnja. Tužiteljica nije dostavila niti predložila izvođenje dokaza kojima bi dovela u sumnju navedena utvrđenja. Slijedom navedenog tužiteljica ne ispunjava zakonom propisane uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, a kako je to pravilno utvrđeno i u osporavanom drugostupanjskom rješenju.

27.U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir mjerodavne zakonske te sva prednja utvrđenja, osporavano drugostupanjsko rješenje, je zakonito. U upravnom postupku nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Prigovori tužiteljice nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

28.Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

29.Obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 29. lipnja 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužiteljici, putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.