REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Poslovni broj: 1 Pr-41/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, po sucu Luki Zeniću, u radnom sporu tužitelja ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Veri Glasnović Gjoni, odvjetnici u Puli-Pola, Rovinjska 9, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, Narodnog doma 2 B, radi utvrđenja nezakonitosti odluke i ponovnog provođenja postupka ocjenjivanja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 6. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja s punomoćnicom i zakonske zastupnice tuženice, 29. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena odluka Županijskog suda u Puli - Pola, broj: 7 Su-84/2025-19 od 6. ožujka 2025., kojom je u postupku ocjenjivanja učinkovitosti rada tužitelj RŽ ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“.

II Nalaže se Županijskom sudu u Puli-Pola, da ponovno provede postupak ocjenjivanja učinkovitosti rada za 2024., tužitelja ĐŽ kao namještenika Županijskog suda u Puli-Pola, sve u roku od 8 dana.

III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju EŽ naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu parničnog troška u visini od 500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Općinskom sudu u Puli-Pola 15. travnja 2025. podnio tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, radi utvrđenja nezakonitosti i nedopuštenosti odluke/rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: 7 Su-84/2025-19 od 6. ožujka 2025., kojom je za 2024. ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“. Navodi da je zaposlen kod Županijskog suda u Puli-Pola kao namještenik na radnom mjestu domara, odnosno predstojnika zgrade – ložača, te da je pobijanim rješenjem za 2024. ocijenjen najnižom ocjenom „ne zadovoljava“. Smatra da je navedena odluka nezakonita, nedopuštena i donesena protivno odredbama Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj: 155/23., 85/24.; dalje u tekstu ZDS) i Uredbe o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika („Narodne novine“ broj: 133/11.; dalje u tekstu: Uredba). Smatra da za donošenje ocjene „ne zadovoljava“ nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke, osobito zato što prije donošenja takve ocjene nije bio najkasnije tri mjeseca prije isteka ocjenjivačkog razdoblja pisanim putem upozoren na mogućnost dobivanja negativne ocjene. Navodi da za ocjenjivačko razdoblje 2024. takvo upozorenje nije dano najkasnije do 1. listopada 2024., niti mu je dana stvarna mogućnost da nakon takvog upozorenja otkloni navodne propuste i nepravilnosti u radu. Nadalje, tužitelj tvrdi da postupak ocjenjivanja nije proveden sukladno Uredbi, jer da neposredno nadređena službenica nije tijekom kalendarske godine kontinuirano pratila njegov rad na propisani način, niti su vođene odgovarajuće evidencije o njegovom radu, primjedbama i upozorenjima. Smatra da se ocjena ne temelji na cjelokupnom radu tijekom 2024., nego pretežno na događajima iz zadnjeg tromjesečja 2024. Pobijana odluka u bitnome se temelji na zapisniku Županijskog suda u Puli-Pola od 20. prosinca 2024. i zahtjevu za pokretanje postupka zbog teških povreda službene dužnosti. Smatra da navedeni zapisnik ne može zamijeniti zakonom propisano prethodno pisano upozorenje na mogućnost negativne ocjene, osobito jer je sastavljen pred sam kraj ocjenjivačkog razdoblja. Također ističe da pokretanje disciplinskog postupka nije isto što i utvrđena disciplinska odgovornost, pa se sam zahtjev za pokretanje postupka ne može koristiti kao da je povreda službene dužnosti već dokazana. Tužitelj posebno ističe da se u obrazloženju pobijane odluke navode i okolnosti iz 2022. i 2023., iako se ocjenjuje njegov rad za 2024. Smatra da događaji iz ranijih godina ne mogu biti odlučna podloga za ocjenu rada u 2024., pogotovo zato što je za ranija ocjenjivačka razdoblja bio pozitivno ocijenjen. Nadalje navodi da mu nije bilo omogućeno učinkovito sudjelovanje u postupku ocjenjivanja. Iako je podnio primjedbe na prijedlog ocjene, smatra da te primjedbe nisu bile stvarno i pravilno razmotrene s njim prije donošenja konačne odluke. Tvrdi da postupak n ije proveden redoslijedom propisanim Uredbom, odnosno da nije pravilno provedena faza uvida, primjedbi i zajedničkog razmatranja primjedbi. Također osporava obrazloženje ocjene jer smatra da pobijano rješenje ne sadrži jasnu i konkretnu analizu njegova rada prema propisanim kriterijima ocjenjivanja namještenika, odnosno prema kriterijima djelotvornosti, točnosti, preciznosti, pouzdanosti, pridržavanja rokova i učinkovitosti. Prema njegovu stajalištu, odluka se temelji na disciplinskim navodima i pojedinačnim prigovorima, a ne na propisanoj godišnjoj ocjeni rada. Slijedom navedenog, predlaže da sud utvrdi da je rješenje Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: 7 Su-84/2025- 19 od 6. ožujka 2025., nezakonito i nedopušteno, da naloži tuženici ponovno provođenje postupka ocjenjivanja tužitelja za 2024. u skladu sa zakonom i Uredbom, te da tuženici naloži naknadu troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 21. svibnja 2025. tuženica je osporila tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti, predlažući da se isti odbije kao neosnovan. Tuženica je ujedno predložila da se, sukladno članku 68. stavcima 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. – ispravljene, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje u tekstu: ZPP), za suđenje u ovom predmetu odredi drugi stvarno nadležni sud, navodeći da je tužitelj kao namještenik zaposlen u Županijskom sudu u Puli-Pola, dok se postupak vodi pred Općinskim sudom u Puli-Pola. Osporava da bi odluka Županijskog suda u Puli-Pola od 6. ožujka 2025. bila nezakonita. Navodi da je tužitelj kao namještenik Županijskog suda u Puli-Pola tijekom 2024. počinio niz teških povreda radnih obveza, koje su se sastojale u nepoštivanju i neizvršavanju danih naloga upraviteljice suda, ravnateljice sudske uprave Županijskog suda u Puli-Pola, ravnateljice sudske uprave Općinskog suda u Puli-Pola i predsjednika Županijskog suda u Puli-Pola. Tvrdi da su navedene činjenice zabilježene u zapisniku, poslovni broj: Su-600/2024 od 20. prosinca 2024., u kojem su iznesene primjedbe na tužiteljevo neizvršavanje poslova i počinjenje teških povreda službene dužnosti. Ističe da su te povrede počinjene u četvrtom tromjesečju 2024., odnosno u razdoblju od listopada do prosinca 2024., što je bio razlog za pokretanje postupka zbog teških povreda službene dužnosti pred Službeničkim sudom u Zagrebu dana 14. siječnja 2025. Slijedom toga smatra da tužitelj nije mogao biti ocijenjen pozitivnom ocjenom za 2024. Nadalje navodi da je tužitelja upraviteljica zajedničke sudske pisarnice upozoravala na poštivanje radnog vremena, odnosno da je nakon prestanka sezone grijanja bio dužan poštovati radno vrijeme kao i ostali službenici i namještenici, od 7:30 do 15:30 sati. Prema navodima tuženice, tužitelj se toga nije pridržavao, već je odlazio s posla u 14:00 sati, zbog čega je više puta upozoren. Kao daljnje propuste tuženica navodi okolnosti vezane uz godišnju inventuru, koja je provedena u nazočnosti ravnateljice sudske uprave ĐŽO, upraviteljice zajedničke sudske pisarnice RŽO i tužitelja. Tom prilikom je, prema tvrdnji tuženice, utvrđeno da nedostaje više alata, među ostalim bušilica, brusilica i aku-ček bušilica veće vrijednosti, a prostorija u kojoj su se alati trebali nalaziti je fotografirana. Navodi da je tužitelj izjavio kako se ti alati nalaze kod njega doma, odnosno da su neki alati pronađeni u njegovom privatnom vozilu, te da je izjavio da će ih vratiti, što je potvrdio potpisom na zapisniku od 20. prosinca 2024. Dalje navodi da su navedene okolnosti bile razlog za pokretanje postupka pred Službeničkim sudom i za donošenje negativne ocjene za 2024. Pritom se poziva na zapisnik, fotografije i zahtjev za pokretanje postupka zbog teških povreda službene dužnosti. U odgovoru na tužbu tuženica posebno ističe da su tužiteljevo neizvršavanje poslova i druge povrede radne obveze okvalificirane kao teške povrede službene dužnosti u smislu članka 112. stavka 1. točaka 1., 5., 6. i 14. ZDS. Kao primjere tih povreda navodi da tužitelj 10. listopada 2024. nije došao na posao, da je naknadno rekao upraviteljici neka mu se upiše godišnji odmor, te da je utvrđeno kako je toga dana otišao u Zagreb službenim vozilom suda, bez odobrenja za korištenje godišnjeg odmora i bez dopuštenja da bude suputnik u službenom vozilu. Nadalje da je u prosincu 2024. predsjednik Županijskog suda u Puli-Pola dao nalog upraviteljici zajedničke sudske pisarnice da pozove tužitelja da bude prisutan s majstorima tvrtke Deltron, kako bi bio upoznat s načinom funkcioniranja klima uređaja, njihovim uključivanjem i isključivanjem te lokacijom razvodnih električnih kutija u slučaju prekida struje. Od tužitelja se nije tražilo izvođenje električarskih radova, nego samo da bude upoznat s navedenim okolnostima rad i urednog funkcioniranja zgrade, no tužitelj nije postupio po tom nalogu. Tuženica zatim ponovno ističe događaj od 17. prosinca 2024., kada je provedena godišnja inventura u kotlovnici, odnosno prostoriji s alatima kojima je bio zadužen tužitelj kao kućni majstor. Navodi da je utvrđeno da nedostaje više alata veće vrijednosti, da je tužitelj izjavio da se alati nalaze kod njega doma i da će ih vratiti, te da je to potvrđeno zapisnikom od 20. prosinca 2024. Nakon što su mu na zapisnik iznesene primjedbe, dana mu je mogućnost očitovanja u roku od osam dana, a tužitelj je potom dao pisano očitovanje kojim je negirao iznesene primjedbe. U odnosu na tužiteljev prigovor da nije bio pisanim putem upozoren na mogućnost dobivanja ocjene „ne zadovoljava“ najkasnije tri mjeseca prije isteka ocjenjivačkog razdoblja, tuženica navodi da su teške povrede radne obveze učinjene u zadnja tri mjeseca 2024., osobito u prosincu 2024., odnosno 17. prosinca 2024. kada je provedena godišnja inventura. Stoga smatra da nadređena upraviteljica nije ni mogla priložiti pisano upozorenje na mogućnost dobivanja negativne ocjene, osobito ne tri mjeseca prije isteka ocjenjivačkog razdoblja. Tuženica pritom ističe da je uz prijedlog ocjene priložen zahtjev za pokretanje postupka zbog teških povreda službene dužnosti. Također navodi da obveza prilaganja pisanog upozorenja, kako to tvrdi tužitelj, ne proizlazi iz Uredbe, koja se prema članku 168. stavku 1. ZDS primjenjuje na ocjenjivanje namještenika za 2024. Smatra da bi bilo nelogično i pravno nemoguće da sud koji je pokrenuo postupak zbog teških povreda radne dužnosti počinjenih u 2024., za koje je predviđena i sankcija prestanka službe, tužitelja za isto razdoblje ocijeni ocjenom „zadovoljava“. Navodi da je prijedlog ocjene dala ovlaštena neposredno nadređena službenica, RŽO, sukladno Uredbi. Slijedom svega navedenog, tuženica predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te da tužitelju naloži naknadu troškova parničnog postupka tuženici.

3. U podnesku od 9. lipnja 2025. tužitelj se usprotivio prijedlogu tuženice za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za postupanje u ovom predmetu. Navodi da nema nikakvih sumnji u nepristranost i objektivnost postupanja uređujućeg suca i suda u cjelini, te da razlozi ekonomičnosti, svrsishodnosti postupanja i suđenja u razumnom roku upućuju na potrebu da se postupak provede pred Općinskim sudom u Puli-Pola. Smatra da tuženica za tvrdnju o mogućoj sumnji u nepristranost ne navodi konkretne argumente, pa predlaže da se prijedlog za delegaciju odbije. Nadalje, tužitelj ponavlja da u ovom postupku nije postavio zahtjev za naknadu štete, nego traži zaštitu prava iz radnog odnosa, odnosno poništenje odluke poslodavca. Stoga smatra da se na ovaj spor ne primjenjuje obveza prethodnog obraćanja državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora iz članka 186.a stavka 1. ZPP, jer je za zaštitu prava iz radnog odnosa propisan poseban postupak i rok za podnošenje tužbe prema članku 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.; dalje u tekstu: ZoR). U tom smislu poziva se i na pravna shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revr-1521/09-2 od 27. travnja 2010. i Revr- 777/14-2 od 2. lipnja 2015. Dalje navodi da je već u zahtjevu za zaštitu prava, koji je priložen uz tužbu, iznio sve činjenice relevantne za očitovanje na odgovor tuženice, pa se radi izbjegavanja ponavljanja poziva na taj dokaz. Posebno ponovno ukazuje na formalne propuste pri donošenju ocjene o učinkovitosti rada, ističući da tvrdnja iz obrazloženja pobijane odluke prema kojoj je bilo „nelogično i nemoguće“ upozoriti namještenika tri mjeseca prije ocjenjivačkog razdoblja nije osnovana. Tužitelj u tom smislu ističe da su odredbe članka 15. stavka 6. u vezi s člankom 16. stavkom 4. Uredbe te članka 168. stavka 2. točke d) ZDS imperativne naravi i da ih je bilo nužno primijeniti u postupku ocjenjivanja. Prema njegovu stajalištu, bez upozorenja namješteniku o mogućnosti dobivanja ocjene „ne zadovoljava“ najkasnije tri mjeseca prije isteka ocjenjivačkog razdoblja i bez omogućavanja da propuste i nepravilnosti u radu otkloni, namještenik se za ocjenjivačko razdoblje u 2024. ne može ocijeniti ocjenom „ne zadovoljava“. Zaključno navodi da bi prihvaćanje logike donositelja odluke o ocjeni značilo mogućnost zlouporabe odredbi o negativnoj ocjeni u svim slučajevima u kojima upozorenje nije dano prije 1. listopada ocjenjivačke godine. Smatra da to nije bila intencija zakonodavca, osobito imajući u vidu težinu posljedica ocjene „ne zadovoljava“.

4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Gr 1-320/2025-2 od 4. rujna 2025. odlučeno je o zahtjevu Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr- 37/2025 od 15. srpnja 2025. za određivanje drugog stvarno nadležnog suda za postupanje u ovom predmetu. Vrhovni sud Republike Hrvatske riješio je da se za postupanje u ovom predmetu određuje Općinski sud u Pazinu.

5. Radi razjašnjenja, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu predmeta i to: ugovor o radu Županijskog suda u Puli- Pola, poslovni broj: Su-592/2016-34 od 20. veljače 2017. (list spisa 7-8), prijedlog ocjene državnog službenika/namještenika za 2024. (list spisa 11), primjedbu na „Prijedlog godišnje ocjene“ za 2024. (list spisa 12-16), rješenje Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: 7 Su-84/2025-19 od 6. ožujka 2025. (list spisa 17-21), zahtjev za zaštitu prava (list spisa 23-29), zapisnik Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Su-600/2024-2 od 20. prosinca 2024. (list spisa 46-50), pregledao fotografije (list spisa 51-53), pročitao zahtjev za pokretanje postupka zbog teških povreda službene dužnosti Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: 8 Su-9/2025-1 od 14. siječnja 2025. (list spisa 54-61), prijedlog ocjene državnog službenika/namještenika za 2022. s prilozima (list spisa 91-107), prijedlog ocjene državnog službenika/namještenika za 2023. s prilozima (list spisa 108-127), prijedlog ocjene državnog službenika/namještenika za 2024. s prilozima (list spisa 128-142), bilješku (list lista 149), ispravak zahtjeva za pokretanje postupka zbog teških povreda službene dužnosti Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: 8 Su-9/2025-4 od 19. siječnja 2025. (list spisa 150-155), dopis Službeničkog suda u Zagrebu, KLASA: 114-01/26-01/1, URBROJ: 238-19/1-26-02 od 3. veljače 2026. (list spisa 158), te proveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐŽO, GŽ i RŽO.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora u ovom radnom sporu je zakonitost rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: 7 Su-84/2025-19 od 6. ožujka 2025., kojim je tužitelj RŽ, kao namještenik tuženice, za ocjenjivačko razdoblje 2024. ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“.

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u 2024. bio zaposlen kod Županijskog suda u Puli-Pola kao namještenik, na radnom mjestu domara, odnosno predstojnika zgrade – ložača. Nije sporno ni da je Županijski sud u Puli-Pola donio rješenje od 6. ožujka 2025., kojim je tužitelj za ocjenjivačko razdoblje 2024. ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“. Nadalje, nije sporno da je prijedlog navedene ocjene dala neposredno nadređena službenica tužitelja, RŽO, te da je pobijana odluka donesena pozivanjem na zapisnik Županijskog suda u Puli-Pola od 20. prosinca 2024. i na zahtjev za pokretanje postupka zbog teških povreda službene dužnosti. Nije sporno da se tuženica kao razloge za donošenje ocjene „ne zadovoljava“ poziva na propuste i povrede radnih, odnosno službenih obveza tužitelja koje se, prema navodima tuženice, odnose pretežno na razdoblje od listopada do prosinca 2024. godine, osobito na događaje iz prosinca 2024. Nije sporno ni da je zapisnik na koji se tuženica poziva sastavljen 20. prosinca 2024., dakle pred sam kraj ocjenjivačkog razdoblja za 2024.

9. Sporno je, međutim, je li pobijana odluka o ocjeni tužitelja ocjenom „ne zadovoljava“ donesena zakonito, odnosno jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene materijalnopravne i postupovnopravne pretpostavke za donošenje takve ocjene. Prije svega, sporno je je li tužitelj najkasnije tri mjeseca prije isteka ocjenjivačkog razdoblja bio pisanim putem upozoren na mogućnost dobivanja negativne ocjene, kako to za ocjenu „ne zadovoljava“ propisuje članak 168. stavak 2. točka d) ZDS. Sporno je može li se zapisnik od 20. prosinca 2024. smatrati pisanim upozorenjem u smislu navedene zakonske odredbe, s obzirom na vrijeme njegova sastavljanja i činjenicu da je sastavljen neposredno prije isteka ocjenjivačkog razdoblja. Sporno je i je li tužitelju, nakon eventualnog upozorenja, bila dana stvarna i razumna mogućnost da otkloni propuste i nepravilnosti u radu prije isteka ocjenjivačkog razdoblja. Nadalje, sporno je je li postupak ocjenjivanja proveden sukladno Uredbi, osobito u pogledu obveze kontinuiranog praćenja rada tijekom godine, vođenja evidencija o primjedbama i upozorenjima, omogućavanja uvida u prijedlog ocjene i priloge, prava tužitelja na primjedbe te obveze zajedničkog razmatranja tih primjedbi s neposredno nadređenom službenicom. Sporno je i je li pobijana ocjena donesena na temelju cjelokupnog rada tužitelja tijekom 2024. i prema propisanim kriterijima ocjenjivanja namještenika, ili je u bitnome utemeljena na događajima iz zadnjeg tromjesečja 2024. i na okolnostima koje su istodobno bile podloga za pokretanje disciplinskog postupka. Sporno je može li sam zahtjev za pokretanje postupka zbog teških povreda službene dužnosti, bez postojanja izvršne odluke nadležnog službeničkog suda o disciplinskoj odgovornosti tužitelja, predstavljati dostatnu osnovu za donošenje najniže godišnje ocjene rada.

10. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. ZPP, ovaj sud utvrdio je da pobijana odluka Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: 7 Su-84/2025-19 od 6. ožujka 2025., kojom je tužitelj za 2024. ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“, nije donesena uz ispunjenje zakonskih i postupovnih pretpostavki propisanih ZDS i Uredbom.

11. Prije svega valja istaknuti da je predmet ovog spora zakonitost odluke o ocjeni tužitelja za 2024., a ne utvrđivanje njegove disciplinske odgovornosti za teške povrede službene dužnosti. Stoga sud u ovom postupku nije odlučivao jesu li se ostvarila obilježja teških povreda službene dužnosti iz članka 112. ZDS, niti je odlučivao o eventualnoj kaznenopravnoj odgovornosti tužitelja u vezi s alatima koji se spominju u zapisniku od 20. prosinca 2024. Predmet sudske ocjene bio je isključivo jesu li pri donošenju ocjene „ne zadovoljava“ bile ispunjene zakonske i postupovne pretpostavke za donošenje upravo takve ocjene.

12. Takvo razgraničenje je nužno jer postupak ocjenjivanja i postupak zbog povrede službene dužnosti imaju različitu pravnu narav, različitu svrhu i različite pretpostavke. Činjenice koje poslodavac smatra povredama službene dužnosti mogu, ako su za to ispunjeni uvjeti, biti predmet posebnog postupka pred nadležnim službeničkim sudom, ali samo pokretanje takvog postupka ne može zamijeniti propisani postupak godišnjeg ocjenjivanja, niti može nadomjestiti zakonske uvjete za ocjenu „ne zadovoljava“.

13. Na ocjenjivanje tužitelja kao namještenika za 2024. primjenjuje se članak 168. ZDS. Prema stavku 1. tog članka, postupci ocjenjivanja namještenika za 2024. provode se sukladno odredbama Uredbe iz 2011. Međutim, isti članak u stavku 2. izrijekom propisuje vrste ocjena i materijalne pretpostavke za svaku pojedinu ocjenu, pa se Uredba ne može tumačiti izdvojeno od zakonske norme koja posebno uređuje ocjenjivanje namještenika u prijelaznom razdoblju.

14. Za ovaj spor odlučna je odredba članka 168. stavka 2. točke d) ZDS. Prema toj odredbi namještenik se ocjenjuje ocjenom „ne zadovoljava“ ako ne pokazuje potrebno znanje i stručnost za ostvarivanje minimuma standarda kvalitete rada te pouzdanog i prihvatljivog obavljanja poslova radnog mjesta, ako ima značajne pogreške u radu ili postupanju, odnosno ako radne zadaće učestalo obavlja izvan rokova protivno pravilima struke te ne pokazuje interes za kvalitetu svoga rada, unatoč tome što nadređeni državni službenik ili čelnik tijela ima primjedbe na njegov rad i što ga upozorava na propuste i nepravilnosti, pod uvjetom da je najkasnije tri mjeseca prije isteka ocjenjivačkog razdoblja pisanim putem upozoren na mogućnost dobivanja negativne ocjene te ni nakon toga nije otklonio propuste i nepravilnosti u radu.

15. Iz navedene zakonske formulacije proizlazi da je prethodno pisano upozorenje materijalnopravna pretpostavka za donošenje ocjene „ne zadovoljava“. Zakon ne propisuje navedeno upozorenje kao fakultativnu radnju nadređenog službenika, niti kao puku formalnost, nego kao izričit uvjet za donošenje najniže ocjene. Normativni izraz „pod uvjetom“ znači da bez ispunjenja tog uvjeta ocjena „ne zadovoljava“ ne može biti zakonito donesena.

16. Kako se ocjenjivačko razdoblje odnosilo na 2024., pisano upozorenje tužitelju na mogućnost dobivanja negativne ocjene moralo je biti dano najkasnije tri mjeseca prije isteka ocjenjivačkog razdoblja, dakle najkasnije do 1. listopada 2024. Tuženica u ovom postupku nije dokazala da je tužitelj do tog datuma pisanim putem upozoren na mogućnost dobivanja ocjene „ne zadovoljava“.

17. Štoviše, iz izvedenih dokaza proizlazi suprotno. Svjedok GŽ, donositelj pobijane odluke, iskazao je da Županijski sud u Puli-Pola nije mogao ispoštovati obvezu upozorenja tužitelja na mogućnost davanja negativne ocjene tri mjeseca do kraja ocjenjivačkog razdoblja jer su se povrede dogodile u vrijeme kada se ta zakonska obveza nije mogla ispoštovati. Ujedno je iskazao da su povrede radne obveze tužitelja nastale u prosincu 2024., zbog čega je u siječnju 2025. pokrenuo postupak pred Službeničkim sudom. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi i da je pitanje ocjene postalo aktualno upravo zato što su se povrede, prema shvaćanju poslodavca, pojavile u zadnjem mjesecu 2024., te da je prema stajalištu predsjednika suda nastala „pravna nelogičnost“ jer je istodobno pokrenut disciplinski postupak, pa bi, prema njegovu shvaćanju, pozitivna ocjena bila nelogična. Takvo shvaćanje ovaj sud ne prihvaća. Ocjena rada ne može se donositi radi usklađivanja s procesnom odlukom o pokretanju disciplinskog postupka, nego samo ako su za tu ocjenu ispunjene pretpostavke propisane za postupak ocjenjivanja.

18. Isto proizlazi i iz iskaza svjedokinje ĐŽO, koja je izjavila da je upozorenje tri mjeseca prije isteka ocjenjivačkog razdoblja bilo nemoguće izvršiti jer su se teške povrede službene dužnosti u najvećem dijelu odvile u prosincu 2024., zbog kojih je pokrenut stegovni postupak 14. siječnja 2025. Nadalje je iskazala da joj, koliko joj je poznato, nije bilo pisanog upozorenja na mogućnost dobivanja negativne ocjene, te je nakon predočenja zapisnika od 20. prosinca 2024. izjavila da u zapisniku n ije navedeno upozorenje o mogućnosti dobivanja negativne ocjene.

19. Takav iskaz svjedokinje sud cijeni kao osobito značajan jer potvrđuje dvije odlučne činjenice: prvo, da tuženica nije raspolagala pisanim upozorenjem danim do 1. listopada 2024.; drugo, da ni zapisnik od 20. prosinca 2024. sadržajno nije formuliran kao upozorenje na mogućnost dobivanja negativne ocjene. Time nije ispunjen ni vremenski ni sadržajni element upozorenja iz članka 168. stavka 2. točke d) ZDS.

20. Svjedokinja RŽO, neposredno nadređena službenica koja je predložila ocjenu, također nije potvrdila postojanje pisanog upozorenja. Naprotiv, iskazala je da se nisu vodile pisane evidencije o kašnjenju, odlasku u Zagreb, situaciji s majstorima Deltrona, situaciji s alatima i sličnim događajima, nego da su upozorenja išla isključivo usmeno. Nadalje je iskazala da na sastanku od 20. prosinca 2024. nije bilo govora o ocjeni, već da je tužitelj upozoren da svoje propuste ukloni i svoje ponašanje uskladi sa zakonom.

21. Iz navedenog sud zaključuje da tuženica nije dokazala postojanje pisanog upozorenja na mogućnost dobivanja negativne ocjene, a osobito nije dokazala da je takvo upozorenje dano najkasnije do 1. listopada 2024. Usmena upozorenja, čak i ako su postojala, ne mogu zamijeniti zakonom propisano pisano upozorenje. Isto tako, upozorenje na moguće pokretanje disciplinskog postupka nije isto što i upozorenje na mogućnost dobivanja ocjene „ne zadovoljava“, jer se radi o različitim pravnim institutima s različitim posljedicama.

22. Sud ne prihvaća pravno stajalište tuženice da se izostanak pisanog upozorenja može opravdati činjenicom da su se odlučne povrede dogodile tek u zadnjem tromjesečju 2024. Takvo tumačenje bilo bi protivno jasnom tekstu članka 168. stavka 2. točke d) ZDS. Ako su se odlučni događaji dogodili tek nakon 1. listopada 2024., tada se zakonski uvjet pravodobnog pisanog upozorenja više nije mogao ispuniti. Međutim, posljedica toga nije da se uvjet zanemaruje, nego da za to ocjenjivačko razdoblje nije bilo moguće zakonito donijeti ocjenu „ne zadovoljava“.

23. Svrha zakonskog uvjeta prethodnog pisanog upozorenja jest da se namješteniku prije izricanja najniže ocjene jasno ukaže koje propuste mora otkloniti, da mu se izričito stavi do znanja da mu prijeti negativna ocjena, te da mu se ostavi stvarna mogućnost da svoje ponašanje i rad uskladi s očekivanjima radnog mjesta. Ta svrha ne bi bila ostvarena ako bi se dopustilo da poslodavac tek na kraju prosinca objedini prigovore, sastavi zapisnik i potom za isto ocjenjivačko razdoblje donese ocjenu „ne zadovoljava“.

24. Zapisnik od 20. prosinca 2024. stoga ne može imati pravni učinak upozorenja iz članka 168. stavka 2. točke d) ZDS. On je sastavljen svega jedanaest dana prije isteka ocjenjivačkog razdoblja, dakle očito nakon isteka roka u kojem je upozorenje moralo biti dano. Osim toga, iz iskaza RŽO i ĐŽO proizlazi da na tom sastanku nije bilo govora o ocjeni, odnosno da u zapisniku nije navedeno upozorenje o mogućnosti dobivanja negativne ocjene. Nije odlučno što su tužitelju na sastanku od 20. prosinca 2024. iznesene primjedbe i što mu je ostavljena mogućnost očitovanja. Očitovanje na već iznesene primjedbe nije isto što i prethodno upozorenje u svrhu otklanjanja propusta prije donošenja ocjene. Pisano upozorenje iz članka 168. stavka 2. točke d) ZDS mora prethoditi negativnoj ocjeni u vremenu koje omogućava stvarno popravljanje rada, dok zapisnik sastavljen pred sam kraj godine takvu svrhu ne može ostvariti.

25. Nadalje, neosnovano je stajalište tuženice da obveza pravodobnog pisanog upozorenja ne proizlazi iz Uredbe iz 2011. Točno je da rok od tri mjeseca nije propisan Uredbom, nego ZDS. Međutim, upravo je ZDS zakon koji se u konkretnom slučaju primjenjuje kao viši pravni izvor, a Uredba se mora tumačiti u skladu s njim . Članak 168. stavak 1. ZDS upućuje na primjenu Uredbe, ali stavak 2. istog članka propisuje uvjete za pojedine ocjene, uključujući uvjet pisanog upozorenja tri mjeseca prije isteka ocjenjivačkog razdoblja.

26. Osim toga, i sama Uredba sadržava obvezu prilaganja pisanog upozorenja. Članak 15. stavak 6. Uredbe propisuje da je nadređeni službenik koji predlaže ocjenu „ne zadovoljava“ dužan uz prijedlog godišnje ocjene priložiti pisano upozorenje na mogućnost dobivanja negativne ocjene. Stoga ni prema Uredbi nije dostatno priložiti zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka ili zapisnik s kraja godine, ako nije priloženo upravo pisano upozorenje na mogućnost negativne ocjene.

27. Sud nadalje nalazi da je postupak ocjenjivanja bio manjkav i u odnosu na obvezu kontinuiranog praćenja rada i vođenja evidencija. Članak 4. stavak 1. Uredbe propisuje da je neposredno nadređeni službenik dužan pratiti rad, poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje državnog službenika tijekom kalendarske godine, dok stavak 6. istog članka propisuje da se uz prijedlog godišnje ocjene prilaže odgovarajuća dokumentacija o činjenicama i okolnostima koje bitno utječu na godišnju ocjenu. Članak 5. Uredbe dodatno propisuje da je neposredno nadređeni službenik tijekom kalendarske godine dužan kontinuirano pratiti rad i postupanje državnog službenika, ukazivati na propuste i nepravilnosti, te o primjedbama na rad i upozorenjima voditi odgovarajuće evidencije, a podatke koji bitno utječu na ocjenu priložiti uz prijedlog godišnje ocjene. Navedene odredbe Uredbe, iako uređuju ocjenjivanje državnih službenika, na postupak ocjenjivanja namještenika primjenjuju se odgovarajuće, sukladno članku 16. Uredbe i članku 168. stavku 1. ZDS.

28. U konkretnom slučaju tuženica nije dokazala da su takve evidencije vođene. Naprotiv, neposredno nadređena službenica RŽO izričito je iskazala da nisu vodili pisanu evidenciju o kašnjenjima, događaju sa Zagrebom, majstorima Deltrona, alatima i sličnim okolnostima, već da su upozorenja bila usmena. Time nije ispunjen zahtjev iz članka 5. Uredbe o kontinuiranom praćenju i evidentiranju primjedbi i upozorenja, osobito kada se radi o ocjeni koja je najnepovoljnija za namještenika i koja mora imati jasnu, provjerljivu i dokumentiranu podlogu.

29. Sud pritom ne polazi od stajališta da svaki propust u radu mora biti evidentiran kao posebna službena bilješka. Međutim, kada poslodavac tvrdi da su propusti bili takvog intenziteta i značenja da opravdavaju ocjenu „ne zadovoljava“, tada se mora moći provjeriti kada su propusti nastali, kako je na njih ukazivano, je li namještenik upozoravan, je li imao mogućnost otkloniti ih i jesu li propusti unatoč tome nastavljeni. Bez pisanih evidencija i bez pravodobnog pisanog upozorenja takva provjera nije moguća.

30. Nadalje, članak 9. stavak 1. Uredbe propisuje da se godišnja ocjena predlaže na temelju pokazane učinkovitosti rada, uspoređivanjem opsega, kvalitete i rokova izvršenja planiranih i neplaniranih poslova, uzimajući u obzir poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje tijekom kalendarske godine. Iz toga proizlazi da godišnja ocjena mora biti rezultat vrednovanja rada kroz cijelo ocjenjivačko razdoblje, a ne samo reakcija na događaje koji su se dogodili ili su utvrđeni pred sam kraj godine. U ovom predmetu iz iskaza svjedoka i iz odgovora na tužbu proizlazi da je pobijana ocjena u bitnome posljedica događaja iz zadnjeg tromjesečja 2024., osobito prosinca 2024. Svjedok GŽ iskazao je da je razlog donošenja ocjene bio slijed događaja iz prosinca 2024., uključujući radove na klimatizaciji, nepostupanje tužitelja prema majstorima, inventuru alata i pokretanje disciplinskog postupka. Svjedokinja ĐŽO također je iskazala da su se teške povrede službene dužnosti u najvećem dijelu odvile u prosincu 2024.

31. Sud ne spori da se i događaji iz zadnjeg tromjesečja smiju uzeti u obzir pri ocjenjivanju, ako su relevantni za rad i ponašanje namještenika. Međutim, oni ne mogu sami po sebi ukloniti obvezu poštivanja zakonom propisanog postupka, niti mogu zamijeniti cjelogodišnju ocjenu rada prema kriterijima iz Uredbe. Ako su odlučni događaji za najnižu ocjenu nastali tek u prosincu, tada se oni mogu rješavati kroz disciplinski postupak ili uzeti kao podloga za buduće praćenje rada, ali ne mogu retroaktivno nadomjestiti prethodno pisano upozorenje koje je za ocjenu „ne zadovoljava“ moralo postojati do 1. listopada 2024.

32. Posebno se ističe da ni zahtjev za pokretanje postupka zbog teških povreda službene dužnosti ne može zamijeniti ocjenu rada po kriterijima iz Uredbe. Članak 15. stavak 3. Uredbe propisuje da se poštivanje službene dužnosti uzima u obzir ako su službeniku tijekom kalendarske godine učestalo upućivana upozorenja na propuste i nepravilnosti ili mu je izvršnim rješenjem nadležnog tijela izrečena kazna za počinjenu laku ili tešku povredu službene dužnosti. Dakle, relevantno je ili postojanje učestalih upozorenja tijekom godine ili izvršna odluka o odgovornosti, a ne samo pokretanje postupka.

33. U trenutku donošenja pobijane odluke nije postojala izvršna odluka nadležnog službeničkog suda kojom bi bila utvrđena disciplinska odgovornost tužitelja. Postojao je samo zahtjev za pokretanje postupka. Takav zahtjev može biti indicij da poslodavac određene događaje smatra ozbiljnima, ali ne predstavlja dokaz već utvrđene odgovornosti niti ima učinak izvršne disciplinske odluke. Zbog toga se sam zahtjev za pokretanje postupka ne može tretirati kao dostatna osnova za donošenje najniže godišnje ocjene rada.

34. Nadalje, članak 16. Uredbe propisuje da se rezultati rada namještenika ocjenjuju prema kriterijima djelotvornosti u obavljanju poslova, točnosti, preciznosti i pouzdanosti, pridržavanja rokova i učinkovitosti u obavljanju poslova, dok se osobno ponašanje i poštivanje radne dužnosti uzimaju u obzir odgovarajućom primjenom članka 15. Uredbe.

35. Pobijana odluka, po ocjeni suda, ne sadrži dostatnu i provjerljivu analizu rada tužitelja kroz navedene kriterije. U obrazloženju se pretežno navode događaji koji su istodobno podloga za disciplinski postupak: odlazak u Zagreb, postupanje u odnosu na majstore Deltrona i električare, radno vrijeme te inventura alata. Međutim, iz obrazloženja ne proizlazi na koji je način kroz cijelu 2024. godinu vrednovana djelotvornost tužitelja, njegova točnost, preciznost i pouzdanost, koji su konkretni rokovi bili zadani i nisu poštovani, niti kako je utvrđena ukupna učinkovitost u obavljanju poslova radnog mjesta.

36. Posebno je značajno da je tužitelj za ranija ocjenjivačka razdoblja bio ocijenjen najvišom ocjenom za namještenika, što je potvrdila i svjedokinja ĐŽO. Ta okolnost sama za sebe ne sprječava poslodavca da za 2024. predloži nižu ocjenu. Međutim, kada se nakon ranijih najviših ocjena predlaže najniža ocjena, od poslodavca se opravdano očekuje jasno, konkretno i dokumentirano obrazloženje iz kojeg proizlazi zbog čega se rad namještenika u promatranom razdoblju promijenio u tolikoj mjeri da više ne ostvaruje ni minimum standarda rada. Takvo obrazloženje u pobijanoj odluci izostaje.

37. Postupak je manjkav i u dijelu koji se odnosi na primjedbe tužitelja na prijedlog ocjene. Članak 10. Uredbe propisuje da je neposredno nadređeni službenik dužan omogućiti uvid u prijedlog godišnje ocjene i sve priloge, da službenik ima pravo dati primjedbu u roku od tri dana, te da je nadređeni službenik dužan primjedbu razmotriti zajedno sa službenikom najkasnije u roku tri dana od dana primitka primjedbe. Članak 11. Uredbe zatim propisuje da se prijedlog godišnje ocjene dostavlja hijerarhijski nadređenima nakon upoznavanja službenika s prijedlogom, odnosno nakon razmatranja primjedbe.

38. Iz iskaza RŽO proizlazi da je nakon primitka primjedbi tužitelja vodila razgovor s predsjednikom suda i ravnateljicom sudske uprave, ali da nije zakazan razgovor neposredno s tužiteljem jer se nalazio na bolovanju. Takvo postupanje ne ispunjava obvezu iz članka 10. stavka 4. Uredbe. Propisana obveza nije da nadređeni razmotri primjedbe interno s drugim osobama u tijelu, nego da ih razmotri zajedno sa službenikom, odnosno u ovom slučaju odgovarajuće s namještenikom.

39. Činjenica da je tužitelj bio na bolovanju sama po sebi ne oslobađa poslodavca od obveze zakonitog provođenja postupka ocjenjivanja. Ako zajedničko razmatranje primjedbi nije bilo moguće provesti u uobičajenom obliku zbog bolovanja tužitelja, poslodavac je bio dužan, uz poštivanje propisanih rokova, osigurati provedbu te postupovne radnje na drugi prikladan i zakonit način. Budući da to nije učinjeno, nije ispunjena postupovna pretpostavka iz članka 10. stavka 4. Uredbe. Budući da to nije učinjeno, povrijeđeno je pravo tužitelja na sudjelovanje u postupku ocjenjivanja na način propisan Uredbom.

40. Sud je imao u vidu i tvrdnju tuženice da bi bilo „nelogično i pravno nemoguće“ tužitelju dati pozitivnu ocjenu za 2024. ako je protiv njega pokrenut postupak zbog teških povreda službene dužnosti. Takav argument nije prihvatljiv. Mjerodavno nije što se poslodavcu čini logičnim u odnosu na disciplinski postupak, nego jesu li za konkretnu ocjenu ispunjeni uvjeti propisani zakonom i Uredbom. Ako uvjeti za ocjenu „ne zadovoljava“ nisu ispunjeni, poslodavac ne može tu ocjenu donijeti samo zato što je pokrenuo disciplinski postupak.

41. Sud pritom ne odlučuje koju bi ocjenu tužitelj trebao dobiti u ponovljenom postupku. To je u nadležnosti poslodavca, koji je dužan ponovno provesti postupak ocjenjivanja i pritom primijeniti propisane kriterije. Međutim, sud utvrđuje da konkretna pobijana odluka nije zakonita jer je donesena bez prethodnog pisanog upozorenja propisanog člankom 168. stavkom 2. točkom d) ZDS-a, bez odgovarajuće dokumentirane podloge o kontinuiranom praćenju rada i bez provedbe svih postupovnih jamstava iz Uredbe.

42. Slijedom navedenog, odlučne činjenice mogu se sažeti na sljedeće: tuženica nije dokazala da je tužitelj do 1. listopada 2024. bio pisanim putem upozoren na mogućnost dobivanja ocjene „ne zadovoljava“; nije dokazala da mu je nakon takvog upozorenja ostavljena stvarna mogućnost otklanjanja propusta; iz izvedenih dokaza proizlazi da su odlučni događaji nastali pretežno u zadnjem tromjesečju 2024., osobito u prosincu; nije dokazano vođenje odgovarajućih evidencija o primjedbama i upozorenjima tijekom godine; primjedbe tužitelja nisu zajednički razmotrene s njim; a pobijana odluka nije dostatno obrazložena prema kriterijima ocjenjivanja namještenika iz članka 16. Uredbe.

43. Zbog svega navedenog ovaj sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske i postupovne pretpostavke za donošenje ocjene „ne zadovoljava“ za 2024. godinu. Pobijana odluka Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: 7 Su- 84/2025-19 od 6. ožujka 2025., stoga je nezakonita i nedopuštena, pa je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I izreke.

44. Budući da sud u ovom radnom sporu ne zamjenjuje poslodavca u postupku ocjenjivanja niti sam određuje ocjenu tužitelju, već ispituje zakonitost pobijane odluke, valjalo je naložiti Županijskom sudu u Puli-Pola da ponovno provede postupak ocjenjivanja učinkovitosti rada tužitelja za 2024., sukladno ZDS i Uredbi, kako je odlučeno u točki II izreke.

45. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP u svezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; dalje u tekstu: OT).

45.1. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu potrebnog parničnog troška.

45.2. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici, i to prema Tbr. 7/2. OT, za prvostupanjski postupak iz radnog odnosa, u jednokratnom iznosu od 250 bodova, Na navedeni iznos tužitelju pripada i PDV od 25%, u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 46. OT), pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 625,00 EUR.

45.3. Prema tome, naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u visini od 625,00 EUR, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev odbijen kao neosnovan te zahtjev tuženice u cijelosti.

46. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Pazinu, 29. lipnja 2026.

Sudac:

Luka Zenić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira na to što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu