Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-335/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Tereze Nejašmić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jeleni Čačić, odvjetnici u Zadru, protiv protivnice osiguranja JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Karlu Suriću, odvjetniku u Zadru, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr – 268/2026-6 od 14. travnja 2026., 29. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr – 268/2026-6 od 14. travnja 2026.

Obrazloženje

1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja ŽZ podnesen sudu 19. veljače 2026. za osiguranje novčane tražbine određivanjem privremene mjere protiv protivnice osiguranja JZ koji glasi: „Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], određuje se p r i v r e m e n a m j e r a

I. Zabranjuje se protivnici osiguranja JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otuđenje ili opterećenje svog suvlasničkog dijela: ½ nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], [adresa], POMOĆNA ZGRADA, KUĆA (K.BR. 4), DVORIŠTE, ukupne površine 314 m2, k.o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], pri Zemljišnoknjižnom odjelu Obrovac, Općinskog suda u Zadru.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu Obrovac, da na gore opisanoj nekretnini, upiše zabilježbu zabrane otuđenja ili opterećenja predmetne nekretnine.

III. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Okružnim sudom Kranj u Republici Sloveniji, pod poslovnim brojem: I P 168/2025, a radi isplate iznosa od 132.200,00 eur, uvećanog za pripadajuće zatezne kamate i troškove postupka.“

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova ovog postupka osiguranja u iznosu od 3.814,72 Eura sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se predlagatelju osiguranja po osnovi naknade troškova ovog postupka osiguranja isplatiti protivnici osiguranja iznos od 2.487,50 Eura u roku od 8 dana.“.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se predlagatelj osiguranja, pobijajući to rješenje u cijelosti ističući sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu OZ). Žalbu se predlaže usvojiti i ukinuti prvostupanjsko rješenje te odrediti predloženu privremenu mjeru a podredno predmet vratiti na ponovno odlučivanje uz dosudu žalbenog troška.

3. Protivnica osiguranja nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz spisa predmeta proizlazi da je predlagatelj osiguranja kao tužitelj pokrenuo parnični postupak protiv protivnice osiguranja kao tužene pred Okružnim sudom Kranj u Republici Sloveniji, koji se vodi pod poslovnim brojem: I P 168/2025, a radi isplate iznosa od 132.200,00 eura s osnova naknade štete i bračne stečevine s obzirom na to da su stranke bivši partneri. Prvostupanjskom sudu je dostavio dokaz o pokrenutom postupku i ističući kako protivnica u Sloveniji nema imovine a kako s obzirom na visinu tražbine postoji opasnost da se neće moći naplatiti predlaže privremenom mjerom osigurati svoje potraživanje.

6. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem utvrdio odlučne činjenice:

- da predlagatelj nije u dovoljnom stupnju učinio vjerojatnom postojanje tražbine jer isti u ovom postupku ne navodi činjenice iz kojih bi proizlazilo njegovo pravo na naknadu štete i isplatu po osnovi bračne stečevine niti sudu dostavlja dokaze koji novčanu tražbinu predlagatelja po tim osnovama čine vjerojatnom

- da predlagatelj nije učinio vjerojatnom postojanje opasnosti da će bez određivanja predložene privremene mjere protivnica spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati jer uopće ne navodi koje to radnje (ponašanja) protivnice ukazuju (čine vjerojatnim) da će ista označenu nekretninu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati kako bi spriječila ili znatno otežala naknadu predmetne novčane tražbine predlagatelja

- da se ne može primijeniti odredba članka 344. OZ-a jer Republika Hrvatska ne može biti inozemstvo za predlagatelja koji je fizička osoba s prebivalištem u inozemstvu i koji bi tražbinu trebao ostvariti u Republici Hrvatskoj, jer da inozemstvo u smislu odredbi hrvatskih zakona pa tako i čl. 344. OZ može biti samo izvan Republike Hrvatske

- da privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine, a budući se radi o privremenoj mjeri kojom se ograničavaju vlasnička prava protivnika osiguranja što znači da je takva privremena mjera po svojoj prirodi zadiranje u Ustavom Republike Hrvatske zaštićena vlasnička prava, koje gotovo apsolutno stvarno pravo uključuje i pravo raspolaganja, nikako se prema ocjeni ovog suda ne može smatrati mjerom određivanjem koje protivnik osiguranja trpi samo neznatnu štetu pa da suklando članku 344. stavku 2. OZ-a predlagatelj ne bi trebao dokazivati opasnost

7. Predlagatelj osiguranja u žalbi u bitnom ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da nije učinjena vjerojatnom postojanje njegove tražbine jer da je uz prijedlog dostavljena potvrda o pokretanju parničnog postupka. Nadalje navodi kako je pogrešno tumačenje suda da Republika Slovenija kao mjesto vođenja parničnog postupka ne predstavlja inozemstvo sukladno članku 344. stavku 3. OZ-a. Žalitelj ističe kako protivnica osiguranja vodi više postupaka kojima osporava civilnu diobu i pokušava prolongirati mogućnost raspolaganja predmetnom imovinom što da bi potvrđivalo potrebu ove privremene zaštite. Navodi kako vlasništvo druge nekretnine protivnice osiguranja ne mijenja činjenicu da je predmetna nekretnina jedini realan instrument osiguranja te da postoji opasnost od otuđenja ili opterećenja iste, a da predložena mjera ne predstavlja značajno zadiranje u vlasnička prava dok bi nedonošenje mjere moglo njemu uzrokovati nenadoknadivu štetu a da sud nije proveo ni propisani test razmjernosti.

8. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a i članka 381. ZPP-a ovaj sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bila počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju sud pazi po službenoj dužnosti pa se pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja mogu ispitati. Žalitelj, iako navodi da pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba postupka žalbom ne konkretizira o kojoj bi se bitnoj povredi radilo i na koji način je određena odredba postupka povrijeđena.

9. Odredbom članka 344. stavak 1. OZ propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Stavkom 2. istog članka određeno je da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. U stavku 3. istog članka je propisano da se smatra da opasnost postoji ako bi se tražbina imala ostvariti u inozemstvu.

10. Sporna i odlučna pitanja u ovom postupku su je li predlagatelj u konkretnim okolnostima slučaja učinio vjerojatnim postojanje tražbine, je li učinio vjerojatnom opasnost da će bez takve mjere protivnica spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (drugu pretpostavku) odnosno je li ispunjena neka od pretpostavki u kojim slučajevima podnositelj ne bi morao činiti vjerojatnom navedenu opasnost.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako predlagatelj nije učinio vjerojatnom postojanje tražbine. Naime, predlagatelj i iz prijedloga i iz žalbenih navoda očito smatra da je vjerojatnost njegovog potraživanja osnovana na samoj činjenici da je podnio tužbu. Međutim, valja navesti kako sud osiguranja pred kojim se kao glavno pitanje postavilo hitno pitanje utvrđenja osnovanosti vjerovnikovog zahtjeva za određivanje privremene mjere nema temelj u načelu strogog formalnog legaliteta, odnosno time što je podnesena tužba nije onemogućen sud osiguranja da odlučuje je li vjerovnik učinio vjerojatnim svoju tražbinu. Dakle, u postupku osiguranja sud radi provjere vjerojatnosti tražbine nije vezan potvrdom o vođenju postupka.

12. Sud osiguranja, međutim, mora se ograničiti i na to radi ostvarenja adekvatne brzine osiguranja i donošenja odluke o zatraženoj privremenoj mjeri na temelju same vjerojatnosti a ne na temelju pune izvjesnosti kako vjerovnikovo pravo prema dužniku postoji.

13. Pri tome naravno pravno shvaćanje suda kao suda osiguranja po pitanju vjerojatnosti tražbine predlagatelja osiguranja nema nikakvog utjecaja na odluku suda u parnici, koji će o zaštiti prava koje se traži tužbom odlučivati kao o glavnoj stvari.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud se izjasnio o vjerojatnosti tražbine, zauzeo je pravno shvaćanje da tražbina čije se osiguranje traži nije u dovoljnoj mjeri utvrđena vjerojatnom, a to dakle ne proizlazi iz same tužbe jer u konkretnom slučaju predlagatelj nije ni dostavio tužbu već samo potvrdu suda o vođenju postupka, pa je stoga prvostupanjski sud ispravno zaključio da nije ostvarena prva pretpostavka iz odredbe članka 344. stavka 1. OZ-a odnosno vjerojatnost tražbine.

15. Također, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da je ispunjena druga zakonska pretpostavka za određivanje zatražene privremene mjere, propisana odredbom članka 344. stavkom 1. OZ-a, odnosno opasnost da će bez takve mjere protivnica spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, niti je učinio vjerojatnim da bi ista bez predložene mjere pretrpjela samo neznatnu štetu, u kojem slučaju ne bi bio dužan dokazivati opasnost da bi bez takve mjere protivnica spriječiti ili znatno otežati naplatu njegove tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (članak 344. stavak 2. OZ-a).

16. Naime, predlagatelj ni ne navodi koja su to konkretna ponašanja protivnice kojima ona rasprodaje, skriva ili na drugi način raspolaže svojom imovinom sa svrhom osujećenja naplate tražbine predlagatelja. Ovaj sud dodaje i to kako opasnost osujećenja ostvarenja tražbine mora proizlaziti iz konkretnog ponašanja protivnice koja svoju imovinu rasprodaje, skriva ili na koji drugi način njome raspolaže, sve sa svrhom osujećenja tražbine vjerovnika, pa da je predlagatelj osiguranja u tom smislu bio dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno navesti konkretna ponašanja što nije napravio. Žalbeni navodi kako se protivnica koristi procesnim ovlastima u drugim postupcima se ne mogu cijeniti kao opasnost od osujećenja naplate tražbine predlagatelja.

17. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, i naveo valjane razloge u pobijanoj odluci, kako činjenica vođenja postupka u Sloveniji i postojanje predmetne nekretnine u suvlasništvu protivnice u Hrvatskoj ne predstavljaju razlog propisan odredbom članka 344. stavak 3. OZ-a, te da predloženo ograničavanje prava vlasništva ne bi za protivnicu predstavljalo samo neznatnu štetu.

18. Ističe se kako je u situaciji kada nije ispunjen jedan od dva kumulativna uvjeta (vjerojatnost tražbine) to i nema potrebe razmatrati drugi uvjet (konkretno da nema opasnosti da bi protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ispunjenje tražbine) a još manje provoditi test razmjernosti pa ni ti žalbeni navodi nisu osnovani.

19. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja na kojima je zasnovao pobijanu odluku prvostupanjski sud je naveo jasne, detaljne i pravno utemeljene razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj sud, pa su slijedom toga neosnovani svi oni žalbeni navodi predlagatelja kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primijenjenog materijalnog stanja, jer iz činjeničnih navoda na kojima je isti utemeljio predmetni prijedlog za određivanje privremene mjere niti po stajalištu ovog suda ne proizlazi osnovanost tog prijedloga.

20. S obzirom na utvrđeno razvidno je kako nisu osnovani razlozi zbog kojih predlagatelj osiguranja pobija predmetno rješenje. Nadalje, prvostupanjski sud nije pri donošenju rješenja počinio bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. ZPP-a u vezi sa člankom 381. ZPP-a. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu predlagatelja osiguranja kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

21. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 29. lipnja 2026.

SUTKINJA

Tihana Pivac