REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, Pazin

6 P-349/2023-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BKS Bank AG, St. Veiter Ring 43, A-9020 Klagenfurt, Republika Austrija, OIB: 95202348925, kao osnivača Podružnice BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku JA, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., Poreč, Trg slobode 5, OIB: 76642578753, zastupanog po punomoćniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, dana 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., Trg slobode 5, Poreč, OIB: 76642578753, da isplati tužitelju BKS Bank AG, St. Veiter Ring 43, A-9020 Klagenfurt, Austrija, OIB: 95202348925, iznos od 526.127,47 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 13. listopada 2023. pa do isplate, obračunatom sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.“

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten prigovor radi prebijanja koji je tuženik F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., Poreč, istaknuo u ovom postupku u odnosu na tražbinu prema tužitelju BKS Bank AG u iznosu od 837.983,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 2. listopada 2021. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju BKS Bank AG, St. Veiter Ring 43, A-9020 Klagenfurt, Republika Austrija, OIB: 95202348925 naknaditi tuženiku F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., Trg slobode 5, Poreč, OIB: 76642578753 troškove parničnog postupka u iznosu 80.390,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2026. do isplate, obračunatom sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u preostalom dijelu od 22.492,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. lipnja 2026. pa do isplate odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. prosinca 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 526.127,47 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 13. listopada 2023. pa do isplate.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je austrijsko trgovačko društvo – banka, koje u Republici Hrvatskoj posluje putem svoje podružnice, BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, sa sjedištem u [adresa]. Ističe da djelovanjem podružnice prava i obveze stječe, odnosno preuzima, njezin osnivač, pozivom na odredbe Zakona o trgovačkim društvima.

1.2. Tužitelj nadalje navodi da su 14. studenoga 2018. tuženik kao primatelj pozajmice i društvo INSTRUMENTARIJ d.o.o. kao davatelj pozajmice sklopili Ugovor o kratkoročnoj pozajmici te pripadajući Dodatak. Prema navodima tužitelja, INSTRUMENTARIJ d.o.o. istoga je dana tuženiku, na ime pozajmice, isplatio iznos od 460.000,00 EUR, odnosno kunsku protuvrijednost toga iznosa od 3.414.682,58 HRK. Tužitelj tvrdi da je kao sredstvo osiguranja povrata pozajmice društvu INSTRUMENTARIJ d.o.o. predana isprava naziva “Garancija za osiguranje plaćanja br. 58008137/2018” od 14. studenoga 2018. Tužitelj navodi da je predmetnu ispravu krivotvorio HA, tada osoba ovlaštena za zastupanje BKS Bank AG u poslovanju podružnice, tako što je na ispravi krivotvorio drugi potpis osobe ovlaštene za zastupanje, MA. Tužitelj ističe da HA nije bio ovlašten samostalno zastupati tužitelja niti ga je tužitelj ovlastio da samostalno izda takvu garanciju. Kako tuženik po dospijeću, prema navodima tužitelja, nije vratio pozajmicu društvu INSTRUMENTARIJ d.o.o., potonje se društvo obratilo BKS Bank AG zahtjevom za isplatu po navedenoj garanciji. BKS Bank AG je taj zahtjev odbio, smatrajući da se radi o krivotvorenoj garanciji koja ne proizvodi pravne učinke. Nakon toga je društvo INSTRUMENTARIJ d.o.o. protiv BKS Bank AG pokrenulo parnicu pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-671/2022. Tužitelj dalje navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-671/2022 od 16. prosinca 2022. naloženo BKS Bank AG da društvu INSTRUMENTARIJ d.o.o. isplati iznos od 460.000,00 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate od 1. ožujka 2022. do isplate, te troškove postupka. Protiv te presude BKS Bank AG izjavio je žalbu, no Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Pž-393/2023-3 od 24. svibnja 2023. žalbu je odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

1.3. Tužitelj nadalje navodi da je INSTRUMENTARIJ d.o.o. 12. listopada 2023. kod Financijske agencije podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-671/2022, slijedom čega je Financijska agencija s računa BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, zaplijenila iznos od ukupno 526.127,47 EUR te ga prenijela na račun društva INSTRUMENTARIJ d.o.o. Tužitelj smatra da je isplatom tog iznosa za tuženika podmirio obvezu koju je tuženik imao prema svojem zajmodavcu, društvu INSTRUMENTARIJ d.o.o., temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici. Tužitelj se izrijekom poziva na čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima, smatrajući da je učinio izdatak za drugoga, a tijekom postupka se poziva i na zakonsku subrogaciju, stjecanje bez osnove te na opća pravila obveznog prava. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku isplatiti tužitelju 526.127,47 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 13. listopada 2023. do isplate te troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvenstveno ističe procesni prigovor da je tužba neuredna odnosno da je tužitelj nepravilno označen, jer se uz BKS Bank AG navodi i podružnica, iako podružnica nema pravnu osobnost niti stranačku sposobnost. Predlaže odbacivanje tužbe, a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva. Tuženik, nadalje, osporava da bi s društvom INSTRUMENTARIJ d.o.o. sklopio Ugovor o kratkoročnoj pozajmici i Dodatak od 14. studenoga 2018. Navodi da tim ispravama ne raspolaže, da ih zakonski zastupnik tuženika nije potpisao te da tužitelj nije dokazao valjano postojanje ugovornog odnosa između tuženika i društva INSTRUMENTARIJ d.o.o. Tuženik osporava i da bi dao nalog za izdavanje garancije BKS Bank AG ili da bi INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. predao valjanu bankarsku garanciju.

2.1. Tuženik nadalje ističe da iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P - 671/2022 i presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-393/2023-3 ne proizlazi da je BKS Bank AG platio obvezu tuženika, nego upravo suprotno, da je BKS Bank AG prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. imao vlastitu samostalnu obvezu naknade štete zbog postupanja svojeg zaposlenika odnosno tijela pravne osobe. Tuženik naglašava da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije prihvatio da je BKS Bank AG bio obvezan platiti po valjanoj bankarskoj garanciji, nego je potvrdio obvezu BKS Bank AG prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. primjenom čl. 1061. i čl. 1062. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik stoga tvrdi da BKS Bank AG, ako je platio štetu INSTRUMENTARIJ-u d.o.o., ima eventualni regres prema HA, odnosno prema osobi koja je štetu skrivila namjerno ili krajnjom nepažnjom, a ne prema tuženiku. Poziva se na odredbe čl. 1061. st. 3. i 4. te čl. 1062. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima, prema kojima poslodavac odnosno pravna osoba koja popravi štetu trećoj osobi ima regres prema zaposleniku odnosno osobi koja je štetu skrivila namjerno ili krajnjom nepažnjom, uz zakonom propisani rok.

2.2. Tuženik nadalje tvrdi da je tužitelj mogao biti obeštećen od trećih osoba, posebno u vezi s pravnim odnosima koji su uključivali HA, Zagrebgradnju d.o.o. i druge osobe.

3. Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor radi prebijanja, pozivajući se na dokument naziva “pismo namjere” od 1. listopada 2021. Prigovor je u konačnici precizirao na iznos od 837.983,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 2. listopada 2021. do isplate. Tuženik je naveo da se njegova protutražbina temelji na istom pismu namjere i istim višestranačkim odnosima koje ističe i u predmetu ovog suda P-280/2023. Tijekom postupka tuženi je predlagao saslušanje zakonskog zastupnika GA i OA na okolnosti nepostojanja ugovora o pozajmici s potpisom zakonskog zastupnika tuženika, kao i na okolnosti saznanja o osnovama izvršenih uplata i isplata s računa tuženika dana 14. studenoga 2018. Tuženik je predlagao i grafološko vještačenje potpisa na Ugovoru o kratkoročnoj pozajmici i Dodatku te dopunu financijskog vještačenja u pogledu daljnjih transfera sredstava i navodnog namirenja tužitelja od trećih osoba. Na ročištu od 10. ožujka 2026. tuženik je ustrajao kod prigovora radi prebijanja preciziranog na 837.983,94 EUR s kamatama od 2. listopada 2021. do isplate. Na upit suda pojasnio je da se tražbina tuženika prema tužitelju temelji na “pismu namjere”, te je naveo da je identičan prigovor radi prebijanja istaknut i u predmetu ovog suda P-280/2023, u kojem tuženik i dalje ustraje na tom prigovoru. Tuženik je također predlagao izvođenje dodatnih dokaza na okolnost je li tužitelj već namiren od trećih osoba, smatrajući da tužitelj ne može ostvariti dvostruku naknadu.

4. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao na već istaknutim navodima. Posebno je isticao da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1312/2022 između društva INSTRUMENTARIJ d.o.o. i ovdje tuženika utvrđeno postojanje obveze tuženika iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici te da je tuženik primio i nije vratio iznos od 3.414.682,58 HRK. Tužitelj je smatrao da tuženik ne može u ovom postupku osporavati činjenice koje su već utvrđene u navedenoj pravomoćnoj presudi. Tužitelj je nadalje isticao da je financijskim vještačenjem potvrđeno da je INSTRUMENTARIJ d.o.o. 14. studenoga 2018. tuženiku uplatio iznos od 3.414.682,58 HRK, što odgovara protuvrijednosti od 460.000,00 EUR prema srednjem tečaju BKS Bank AG na dan plaćanja. U odnosu na prigovor radi prebijanja, tužitelj je najprije osporavao autentičnost i pravne učinke “pisma namjere” od 1. listopada 2021., tvrdeći da se radi o nevjerodostojnoj odnosno krivotvorenoj ispravi. Nakon što je tuženik na ročištu pojasnio da je identičan prigovor radi prebijanja, u istom iznosu i na istoj činjeničnoj osnovi, već istaknut i u predmetu Trgovačkog suda u Pazinu P -280/2023, tužitelj je istaknuo prigovor dvostruke litispendencije te predložio odbacivanje prigovora radi prebijanja u ovom predmetu.

5. Sud je tijekom postupka proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Ingrid Savić na okolnost je li novčani iznos od 3.414.682,58 HRK dana 14. studenoga 2018. uplaćen tuženiku od strane društva INSTRUMENTARIJ d.o.o. i čini li taj iznos 460.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, na dan plaćanja.

6. Sud je ujedno proveo dokaz čitanjem isprava u spis te čitanjem nalaza i mišljenja odnosno iskaza vještakinje Ingrid Savić, dok ostale predložene dokaze nije provodio iz razloga koji će se obrazlagati u nastavku.

7. Sud, naime, nije proveo grafološko vještačenje potpisa na Ugovoru o kratkoročnoj pozajmici i Dodatku Ugovora o kratkoročnoj pozajmici. Taj dokaz nije bio odlučan za rješenje ovog spora, jer je financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, potvrdom o plaćanju i izvatkom prometa po računu tuženika utvrđeno da je na račun tuženika dana 14. studenoga 2018. uplaćen iznos od 3.414.682,58 HRK od strane INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. U tom smislu sud nije prihvatio navode tuženika kojima se osporava vjerodostojnost Ugovora o kratkoročnoj pozajmici i Dodatka Ugovora o kratkoročnoj pozajmici. Međutim, valja napomenuti da sve i da se utvrdilo da potpis zakonskog zastupnika tuženika na ugovoru nije autentičan, to ne bi samo po sebi bilo odlučno za pitanje koje je središnje u ovom postupku, a to je je li BKS Bank AG, plaćanjem vlastite pravomoćno utvrđene odštetne obveze prema INSTRUMENTARIJ- u d.o.o., steklo tražbinu prema tuženiku.

8. Sud, nadalje, nije proveo saslušanje stranaka odnosno zakonskog zastupnika tuženika GA i OA na okolnosti nepostojanja ugovora o pozajmici i osnove uplata odnosno isplata s računa tuženika dana 14. studenoga 2018. Navedene okolnosti su u pretežitom dijelu dokazive poslovnim i bankovnim ispravama. Tuženik kao trgovačko društvo trebao je raspolagati vlastitom poslovnom dokumentacijom o osnovi primitka i daljnjeg raspolaganja takvim iznosom. U svakom slučaju, te okolnosti nisu odlučne za pravnu pretpostavku koju tužitelj nije dokazao, a to je prestanak, prijenos ili zatvaranje tražbine INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. prema tuženiku nakon naplate od BKS Bank AG, o čemu će se obrazlagati u nastavku.

9. Sud nije proveo dopunu financijskog vještačenja u smjeru utvrđivanja daljnjeg toka novca prema društvu SLADOVIĆ d.o.o. i postojanja naloga za pojedine transakcije. Sud je ocijenio da je za ovaj spor odlučno je li tužitelj dokazao nastanak vlastite tražbine prema tuženiku nakon isplate INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. Daljnji tok sredstava s računa tuženika može biti relevantan za odnos tuženika prema trećim osobama ili za eventualne druge sporove, ali nije odlučan za pitanje je li BKS Bank AG stekao pravo od tuženika tražiti povrat iznosa koji je platio po vlastitoj odštetnoj obvezi prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. Osim toga, dopunu vještačenja predlagao je tuženik koji posjeduje vlastite poslovne isprave na okolnost priljeva i odljeva novca s njegovog računa, a koje isprave do zaključenja glavne rasprave u spis nije dostavio.

10. Sud nije proveo dopunu vještačenja na okolnost je li tužitelj namiren od trećih osoba, osobito od HA, Zagrebgradnje d.o.o. ili drugih povezanih osoba. Teret dokazivanja te tvrdnje bio je na tuženiku, a tuženik ponovno nije dostavio isprave iz kojih bi proizlazilo da je upravo predmetna tražbina, odnosno iznos plaćen INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. po presudi P-671/2022/Pž-393/2023, već namiren od trećih osoba. Osim toga, s obzirom na to da sud odbija tužbeni zahtjev jer tužitel j nije dokazao pretpostavke vlastite tražbine prema tuženiku, daljnje izvođenje dokaza o eventualnom namirenju tužitelja od trećih osoba nije bilo potrebno za odluku.

11. Sud nije proveo financijsko vještačenje visine protutražbine tuženika istaknute prigovorom radi prebijanja temeljem “pisma namjere”. Taj prigovor je odbačen kao nedopušten zbog litispendencije, jer je tuženik istu tražbinu, u istom iznosu i iz iste činjenične osnove, već istaknuo prigovorom radi prebijanja u predmetu ovog suda P-280/2023. Kako je prigovor nedopušten, nije bilo mjesta izvođenju dokaza o njegovoj osnovanosti i visini.

12. Sud nije saslušao svjedoke JA i SA na okolnosti saznanja o izdavanju navodnog “pisma namjere”, jer su te okolnosti relevantne za dopuštenost i osnovanost prigovora radi prebijanja. S obzirom na ocjenu nedopuštenosti prigovora radi prebijanja, okolnosti izdavanja „pisma namjere“ nisu bile odlučne za rješenje spora.

13. Sud nije proveo dokaz saslušanjem EA, odgovorne osobe društva INSTRUMENTARIJ d.o.o., jer iz dokaznih prijedloga stranaka ne proizlazi da je taj dokaz predložen na odlučnu okolnost je li INSTRUMENTARIJ d.o.o. nakon naplate od BKS Bank AG zatvorio, otpisao, ustupio ili prestao ostvarivati svoju tražbinu prema F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. iz odnosa pozajmice i presude P-1312/2022. Na tužitelju je bio teret dokaza te odlučne okolnost, ali na nju nije predložio određeni dokaz.

14. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP) sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Stranke su prema članku 7. i 219. ZPP-a dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze za njihovo utvrđenje, dok prema članku 221.a ZPP - a sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o njezinu postojanju zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja. Članak 220. ZPP-a propisuje da dokazivanje obuhvaća činjenice važne za donošenje odluke te da sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

15. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

16. Predmet tužbenog zahtjeva jest isplata iznosa od 526.127,47 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 13. listopada 2023. do isplate.

17. Činjenična osnova zahtjeva je u bitnome okolnost da je tužitelj, nakon pravomoćne presude P-671/2022/Pž-393/2023 i izravne naplate provedene putem Financijske agencije, platio društvu INSTRUMENTARIJ d.o.o. iznos koji je, prema tužiteljevu stajalištu, zapravo predstavljao dug tuženika prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici.

18. Pravna kvalifikacija zahtjeva koju navodi tužitelj jest izdatak za drugoga po članku 1119. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO), a sud je, budući da nije vezan pravnom osnovom koju stranka navodi, ispitao i druge moguće pravne osnove, uključujući zakonsku subrogaciju, stjecanje bez osnove, odgovornost za štetu, solidarni regres, preuzimanje ispunjenja i poslovodstvo bez naloga.

19. Među strankama nije sporno da je BKS Bank AG strana pravna osoba sa sjedištem u [adresa] koja posluje u Republici Hrvatskoj putem podružnice. Nije sporno ni da je društvo INSTRUMENTARIJ d.o.o. vodilo postupak protiv BKS Bank AG pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-671/2022, te da je u tom postupku donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-393/2023-3. Nije sporno da je INSTRUMENTARIJ d.o.o. pokrenuo izravnu naplatu protiv BKS Bank AG na temelju pravomoćne presude P- 671/2022/Pž-393/2023, kao ni da je s računa tužitelja naplaćen iznos od 526.127,47 EUR.

20. Sporno je je li tužitelj tom isplatom ispunio obvezu tuženika prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. ili je ispunio vlastitu odštetnu obvezu prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o., je li isplatom BKS Bank AG pravno prestala tražbina INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. prema tuženiku, je li ta tražbina prešla na BKS Bank AG po zakonskoj subrogaciji ili drugoj pravnoj osnovi, može li BKS Bank AG tražiti od tuženika iznos koji uključuje ne samo glavnicu od 460.000,00 EUR nego i kamate, troškove parnice P-671/2022 te troškove izravne naplate, je li tuženik uopće primio i zadržao korist sada na štetu BKS Bank AG, te je li prigovor radi prebijanja dopušten.

21. Budući da je tužitelj BKS Bank AG pravna osoba sa sjedištem u [adresa], a tuženik F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. pravna osoba sa sjedištem u [adresa], u ovom predmetu postoji međunarodni element. Riječ je o građanskoj odnosno trgovačkoj stvari jer se spor vodi radi novčane tražbine između pravnih osoba, a predmet spora nije izuzet iz područja primjene pravila Europske unije o nadležnosti u građanskim i trgovačkim stvarima.

21.1. Međunarodna nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se prema Uredbi (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti te priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinaka), tzv. Uredbi Bruxelles I bis. Navedena Uredba primjenjuje se na građanske i trgovačke stvari te, prema njezinu članku 66., na sudske postupke pokrenute 10. siječnja 2015. ili nakon toga. Budući da je ovaj postupak pokrenut 2023. godine, međunarodna nadležnost ocjenjuje se prema navedenoj Uredbi, neovisno o tome što su Ugovor o kratkoročnoj pozajmici i isprava naziva bankarska garancija datirani 14. studenoga 2018.

21.2. Prema članku 4. stavku 1. Uredbe Bruxelles I bis, osobe s domicilom u državi članici tuže se, neovisno o njihovu državljanstvu, pred sudovima te države članice. Prema članku 63. stavku 1. iste Uredbe, za potrebe Uredbe trgovačko društvo ili druga pravna osoba ima domicil u mjestu svojeg statutarnog sjedišta, središnje uprave ili glavnog mjesta poslovanja. Budući da tuženik ima registrirano sjedište u [adresa], u Republici Hrvatskoj, sudovi Republike Hrvatske međunarodno su nadležni za odlučivanje u ovom sporu na temelju općeg pravila o nadležnosti prema domicilu tuženika. Sud stoga nije bio dužan posebno utvrđivati postojanje dodatnih osnova posebne nadležnosti, iako su i odlučne činjenične poveznice ovog spora vezane uz Republiku Hrvatsku.

21.3. Stvarna nadležnost trgovačkog suda proizlazi iz članka 34.b stavka 1. točke 1. ZPP-a, prema kojem trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom određena nadležnost drugog suda. U ovom sporu obje su stranke pravne osobe, a predmet spora je novčani zahtjev povezan s gospodarskim poslovanjem, slijedom čega je stvarno nadležan trgovački sud.

21.4. Mjesna nadležnost ovog suda proizlazi iz članka 48. ZPP-a, prema kojem je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Tuženik ima registrirano sjedište u [adresa], na području Istarske županije, a Trgovački sud u Pazinu nadležan je za područje Istarske županije u trgovačkim sporovima. Stoga je ovaj sud međunarodno, stvarno i mjesno nadležan za odlučivanje u ovom postupku.

21.5. Sud je pritom imao u vidu i okolnost da Ugovor o kratkoročnoj pozajmici i sporna isprava naziva bankarska garancija potječu iz 2018. godine, dok je ovaj postupak pokrenut 2023. godine, a prema stanju spisa izravna naplata od BKS Bank AG u korist društva INSTRUMENTARIJ d.o.o. provedena je 2023. godine. Ta okolnost ne mijenja zaključak o međunarodnoj nadležnosti hrvatskih sudova. Međutim, relevantna je za pravilno razgraničenje vremenske primjene mjerodavnih kolizijskih i materijalnopravnih propisa.

21.6. U pogledu mjerodavnog prava, sud polazi od toga da Zakon o međunarodnom privatnom pravu uređuje mjerodavno pravo i nadležnost u privatnopravnim odnosima s međunarodnim obilježjem, ali se prema članku 2. toga Zakona primjenjuje samo ako pojedina pitanja nisu uređena pravno obvezujućim aktima Europske unije, međunarodnim ugovorima ili drugim zakonima Republike Hrvatske. Sud je ujedno vodio računa o tome da je Zakon o međunarodnom privatnom pravu stupio na snagu 29. siječnja 2019. godine te da se prema n jegovim prijelaznim odredbama primjenjuje na pravne odnose nastale od dana njegova stupanja na snagu i na postupke pokrenute od dana njegova stupanja na snagu, pri čemu se tim zakonom ne zadire u vremenske granice primjene pravno obvezujućih akata Europske unije. Zbog toga se Zakon o međunarodnom privatnom pravu u ovom predmetu može primijeniti samo supsidijarno, dok se za pitanja uređena pravom Europske unije prvenstveno primjenjuju odgovarajuće uredbe Europske unije.

21.7. Ako bi se pojedini aspekti ovog spora promatrali kao ugovorni, uključujući odnos iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 14. studenoga 2018., odnos iz isprave naziva bankarska garancija, ili eventualni učinak zakonske subrogacije povezan s ispunjenjem obveze, mjerodavno pravo određuje se prema Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I). Ta se Uredba primjenjuje na ugovorne obveze u građanskim i trgovačkim stvarima koje uključuju sukob zakona prema članku 1. stavku 1., a vremenski se, prema članku 28., primjenjuje na ugovore sklopljene nakon 17. prosinca 2009., pa obuhvaća i ugovorne odnose iz 2018. godine.

21.8. Uredba Rim I u članku 3. dopušta izbor mjerodavnog prava, ali u ovom postupku nije dokazano da su stranke za odnos koji je predmet ove parnice izabrale pravo neke druge države. U nedostatku izbora prava, mjerodavno pravo određuje se prema članku 4. Uredbe Rim I. Ako ugovor nije obuhvaćen posebnim pravilima iz članka 4. stavka 1. ili je obuhvaćen s više tih pravila, prema članku 4. stavku 2. primjenjuje se pravo države u kojoj uobičajeno boravi stranka koja treba izvršiti karakterističnu činidbu. Nadalje, prema članku 4. stavku 3., ako iz svih okolnosti slučaja proizlazi da je ugovor očito uže povezan s drugom državom, primjenjuje se pravo te druge države, a prema članku 4. stavku 4., ako se mjerodavno pravo ne može odrediti prema stavcima 1. ili 2., primjenjuje se pravo države s kojom je ugovor najbliže povezan. U ovom predmetu odlučne poveznice upućuju na hrvatsko pravo:

INSTRUMENTARIJ d.o.o. i F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. hrvatska su trgovačka društva, uplata je izvršena tuženiku u Republici Hrvatskoj, navodna sredstva osiguranja izdana su u poslovanju podružnice BKS Bank AG u Republici Hrvatskoj, a raniji povezani postupci vođeni su pred hrvatskim trgovačkim sudovima. Stoga se ugovorni aspekti spora, ako su odlučni, ocjenjuju prema hrvatskom pravu primjenom članka 4. stavaka 2., 3. i 4. Uredbe Rim I.

21.9. U odnosu na eventualnu zakonsku subrogaciju, posebno je relevantan članak 15. Uredbe Rim I. Prema toj odredbi, ako osoba ima obvezu namiriti vjerovnika ili je vjerovnika namirila, pravo koje uređuje obvezu te osobe prema vjerovniku određuje može li i u kojoj mjeri ta osoba ostvarivati vjerovnikova prava protiv dužnika. Budući da je obveza BKS Bank AG prema društvu INSTRUMENTARIJ d.o.o. utvrđena presudama hrvatskih trgovačkih sudova, u postupku vođenom u Republici Hrvatskoj i u vezi s pravnim odnosima ostvarenima u Republici Hrvatskoj, i prema članku 15. Uredbe Rim I odlučne poveznice upućuju na hrvatsko pravo.

21.10. Ako bi se zahtjev tužitelja promatrao kao izvanugovorni zahtjev, uključujući zahtjev iz stjecanja bez osnove, izdatka za drugoga, poslovodstva bez naloga ili naknade štete, mjerodavno pravo određuje se prema Uredbi (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II). Ta se Uredba, prema članku 1. stavku 1., primjenjuje na izvanugovorne obveze u građanskim i trgovačkim stvarima koje uključuju sukob zakona. Vremenski, prema članku 31. Uredbe Rim II, Uredba se primjenjuje na događaje koji uzrokuju štetu i koji su nastali nakon njezina stupanja na snagu, a prema članku 32. primjenjuje se od 11. siječnja 2009., pa obuhvaća i relevantne događaje iz 2018. i 2023. godine.

21.11. Ako bi se zahtjev kvalificirao kao zahtjev za naknadu štete, mjerodavno pravo određuje se prema članku 4. Uredbe Rim II. Prema članku 4. stavku 1., za izvanugovornu obvezu nastalu iz štetne radnje primjenjuje se pravo države u kojoj šteta nastane, neovisno o državi u kojoj je nastao događaj koji je prouzročio štetu i neovisno o državi u kojoj nastupe neizravne posljedice tog događaja. Prema članku 4. stavku 3., ako je iz svih okolnosti jasno da je štetna radnja očito uže povezana s drugom državom, primjenjuje se pravo te druge države. U ovom predmetu, ako bi se zahtjev promatrao kao odštetni, relevantna šteta i njezini pravni učinci vezani su uz odnose u Republici Hrvatskoj, postupke pred hrvatskim sudovima i prisilnu naplatu provedenu u Republici Hrvatskoj, pa i prema članku 4. stavcima 1. i 3. Uredbe Rim II mjerodavno je hrvatsko pravo.

21.12., Ako bi se zahtjev kvalificirao kao zahtjev iz stjecanja bez osnove, mjerodavno pravo određuje se prema članku 10. Uredbe Rim II. Prema članku 10. stavku 1., ako se izvanugovorna obveza iz stjecanja bez osnove odnosi na postojeći odnos između stranaka, primjerice ugovor ili štetnu radnju, koji je usko povezan s tim stjecanjem bez osnove, primjenjuje se pravo koje uređuje taj odnos. Prema članku 10. stavku 3., ako se mjerodavno pravo ne može odrediti prema stavcima 1. ili 2., primjenjuje se pravo države u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove, a prema članku 10. stavku 4., ako je iz svih okolnosti jasno da je izvanugovorna obveza iz stjecanja bez osnove očito uže povezana s drugom državom, primjenjuje se pravo te druge države. U ovom predmetu navodno stjecanje koristi vezano je uz uplatu hrvatskog društva tuženiku, hrvatskom društvu, na račun u Republici Hrvatskoj, te uz pravne posljedice postupaka i naplate u Republici Hrvatskoj. Stoga i prema članku 10. stavcima 1., 3. i 4. Uredbe Rim II mjerodavno je hrvatsko pravo.

21.13. Konačno, ako bi se zahtjev promatrao kao poslovodstvo bez naloga, mjerodavno pravo određuje se prema članku 11. Uredbe Rim II. Prema članku 11. stavku 1., ako se izvanugovorna obveza iz poslovodstva bez naloga odnosi na postojeći odnos između stranaka koji je usko povezan s tim poslovodstvom, primjenjuje se pravo koje uređuje taj odnos. Prema članku 11. stavku 3., ako se mjerodavno pravo ne može odrediti prema stavcima 1. ili 2., primjenjuje se pravo države u kojoj je radnja izvršena, a prema članku 11. stavku 4., ako je iz svih okolnosti jasno da je izvanugovorna obveza iz poslovodstva bez naloga očito uže povezana s drugom državom, primjenjuje se pravo te druge države. Budući da su sve odlučne radnje i pravni učinci u ovom predmetu vezani uz Republiku Hrvatsku, hrvatsko pravo bilo bi mjerodavno i prema članku 11. stavcima 1., 3. i 4. Uredbe Rim II.

21.14. Sud je posebno vodio računa o tome da valjanost i učinci pravnih radnji iz 2018. godine, ako bi bili odlučni za ishod spora, treba ocjenjivati prema materijalnom pravu koje je bilo na snazi u vrijeme njihova nastanka. To se osobito odnosi na pitanja sklapanja Ugovora o kratkoročnoj pozajmici, izdavanja isprave naziva bankarska garancija, ovlasti za zastupanje, valjanosti pravnog posla i pravne naravi navodnog osiguranja. Međutim, predmet ovog postupka nije zahtjev INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. prema BKS Bank AG po bankarskoj garanciji, niti zahtjev INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. prema F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. za povrat pozajmice, nego zahtjev BKS Bank AG prema F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. za povrat iznosa koji je BKS Bank AG platio INSTRUMENTARIJ- u d.o.o. temeljem pravomoćne presude.

22. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, sud je utvrdio da je tužitelj BKS Bank AG strana pravna osoba sa sjedištem u [adresa], koja u Republici Hrvatskoj posluje putem podružnice. Sud je utvrdio da podružnica nije samostalna pravna osoba, nego organ izacijski oblik poslovanja stranog osnivača. Stoga prava i obveze iz poslovanja podružnice stječe, odnosno preuzima osnivač, BKS Bank AG, kako to proizlazi iz odredbe članka 7. stavak 3. u svezi članka 16. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024, dalje u tekstu: ZTD).

23. Uvidom u Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 14. studenoga 2018. i Dodatak istog ugovora, sud je utvrdio da su ugovor zaključili INSTRUMENTARIJ d.o.o. kao zajmodavac i F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. kao zajmoprimac, da je zajmodavac u obvezi zajmoprimcu isplatiti pozajmicu od 460.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti te da se tuženik kao zajmoprimac obvezuje vratiti taj iznos. U Dodatku se navodi da se kao sredstvo osiguranja povrata pozajmice predaje garancija BKS Bank AG br. 58008137/2018.

24. Uvidom u potvrdu o plaćanju od 14. studenoga 2018. i izvadak o stanju i prometu po računu tuženika za 14. studenoga 2018., sud je utvrdio da je toga dana na račun tuženika uplaćen iznos od 3.414.682,58 HRK od strane društva INSTRUMENTARIJ d.o.o. Na izvatku računa prikazan je ukupni priljev od 3.414.682,58 HRK i ukupni odljev od 3.423.050,88 HRK. Sud je ujedno utvrdio da je isti dan s računa tuženika izvršeno više plaćanja, uključujući značajniji odljev prema trećoj osobi, no svrha i pravna osnova tog odljeva nisu odlučne za zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

25. Uvidom u “Garanciju za osiguranje plaćanja br. 58008137/2018” sud je utvrdio da se radi o ispravi koja je izdana na poslovnom papiru BKS Bank AG i koja se odnosi na osiguranje povrata pozajmice koju je društvo INSTRUMENTARIJ d.o.o. dalo tuženiku. Međutim, valjanost te garancije nije predmet ovog postupka. O valjanosti i učincima te isprave odlučivano je u postupku P-671/2022/Pž-393/2023 između INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. i BKS Bank AG.

26. Uvidom u presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-671/2022 od 16. prosinca 2022. sud je utvrdio da je BKS Bank AG obvezan isplatiti INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. iznos od 460.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Prvostupanjski sud u tom je postupku prihvatio zahtjev INSTRUMENTARIJ-a d.o.o., prvenstveno polazeći od zaključka da BKS Bank AG odgovara po osnovi garancije, a podredno i po osnovi naknade štete.

27. Uvidom u presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 393/2023-3 od 24. svibnja 2023. sud je utvrdio da je žalba BKS Bank AG odbijena i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena. Međutim, odlučno je da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije prihvatio pravnu osnovu valjane bankarske garancije. Drugostupanjski sud je izričito zaključio da se ne radi o valjanoj obvezi iz bankarske garancije, jer HA nije imao ovlaštenje samostalno zastupati BKS Bank AG, nego je BKS Bank AG odgovoran INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. po osnovi odštetne odgovornosti iz čl. 1061. i 1062. ZOO-a, zbog postupanja svojeg zaposlenika odnosno tijela.

28. Uvidom u istu presudu sud je utvrdio i da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske štetu INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. sadržajno vezao uz činjenicu da zajmoprimac F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. nije vratio pozajmljeni iznos, a da je izdana garancija bila nenaplativa. Prema tome, BKS Bank AG jest platio INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. iznos koji ekonomski odgovara šteti nastaloj zbog nemogućnosti naplate pozajmice od F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., ali ga je platio kao vlastitu odštetnu obvezu prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o.

29. Uvidom u zahtjev INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. za izravnu naplatu od 12. listopada 2023. i potvrdu Financijske agencije o provedenoj naplati od 20. prosinca 2023., sud je utvrdio da je na temelju pravomoćne presude P -671/2022/Pž-393/2023 od BKS Bank AG naplaćen ukupan iznos od 526.127,47 EUR.

30. Uvidom u presudu zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu P-1312/2022 od 3. listopada 2022. sud je utvrdio da je u odnosu između INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. i ovdje tuženika odlučivano o obvezi tuženika iz odnosa pozajmice. Tom presudom je INSTRUMENTARIJ d.o.o. ostvario pravomoćnu sudsku zaštitu prema tuženiku. Međutim, iz te presude ne proizlazi da je tražbina INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. prema tuženiku nakon naplate od BKS Bank AG prestala, niti da je prešla na BKS Bank AG.

31. Uvidom u dokument naziva “pismo namjere” od 1. listopada 2021. sud je utvrdio da se radi o ispravi na kojoj tuženik temelji svoju protutražbinu iz prigovora radi prebijanja. Budući da je prigovor radi prebijanja odbačen kao nedopušten zbog litispendencije, sud se nije upuštao u ocjenu autentičnosti, valjanosti i pravnih učinaka navedene isprave.

32. Uvidom u pisane iskaze JA i SA sud je utvrdio da se ti iskazi odnose prvenstveno na navode vezane uz “pismo namjere” i njegovu autentičnost odnosno izdavanje. Budući da je prigovor radi prebijanja odbačen kao nedopušten, ti iskazi nisu odlučni za odluku o tužbenom zahtjevu, iz kojih razloga sud nije provodio neposredno saslušanje imenovanih.

33. Vještakinja Ingrid Savić izradila je nalaz i mišljenje na okolnost je li novčani iznos od 3.414.682,58 HRK dana 14. studenoga 2018. uplaćen tuženiku od strane društva INSTRUMENTARIJ d.o.o. i čini li taj iznos 460.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, na dan plaćanja. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je dana 14. studenoga 2018. na račun tuženika uplaćen iznos od 3.414.682,58 HRK od strane društva INSTRUMENTARIJ d.o.o. Vještakinja je utvrdila da navedeni iznos odgovara kunskoj protuvrijednosti od 460.000,00 EUR prema srednjem tečaju BKS Bank AG na dan plaćanja. Sud nalaz i mišljenje prihvaća kao stručan, jasan i sukladan bankovnim ispravama u spisu.

33.1. Vještakinja je na ročištu dodatno pojasnila da bi tuženik priljev toga iznosa trebao knjižiti u obvezama za pozajmice, dok se za odljev prema društvu SLADOVIĆ d.o.o. ne može očitovati jer iz dostupnih isprava nije vidljivo u koju svrhu i temeljem čega je plaćanje izvršeno.

33.2. Sud prihvaća nalaz vještakinje u dijelu u kojem potvrđuje primitak sredstava od strane tuženika. Međutim, taj nalaz ne dokazuje odlučnu činjenicu za osnovanost tužbenog zahtjeva, a to je da je BKS Bank AG isplatom INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. pravno ispunila tuženikovu obvezu, da je tražbina INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. prema tuženiku prestala ili da je prešla na BKS Bank AG. Vještačenje nije bilo određeno na tu okolnost niti je moglo dokazati pravni učinak naplate od BKS Bank AG na tražbinu INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. prema tuženiku.

34. Uvidom u dokumentaciju iz predmeta Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P-280/2023, tužitelja BKS Bank AG i tuženika F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., radi isplate, sud je utvrdio da je tuženik u tom predmetu istaknuo prigovor radi prebijanja koji se temelji na istom “pismu namjere”, u istom iznosu od 837.983,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 2. listopada 2021. do isplate, i na istoj činjeničnoj podlozi kao prigovor radi prebijanja u ovom postupku. U tom predmetu je sud donio nepravomoćnu presudu 29. travnja 2026., stoga ne postoji zapreka pravomoćno presuđene stvari, ali postoji procesna smetnja litispendencije. Tuženik je, naime, u ovom postupku potvrdio da se ista tražbina, u istom iznosu i iz iste činjenične osnove, već nalazi kao prigovor radi prebijanja u postupku Trgovačkog suda u Pazinu P-280/2023, u kojem tuženik i dalje ustraje na tom prigovoru. Iz stanja spisa proizlazi da je prigovor radi prebijanja u predmetu posl.br. P-280/2023 istaknut ranije nego u ovom postupku.

34.1. Prema članku 194. stavku 2. ZPP-a, u pogledu zahtjeva koji je stranka postavila u tijeku postupka parnica počinje teći od časa kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka. Prema članku 194. stavku 3. ZPP-a, dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a sud po službenoj dužnosti pazi teče li već druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama. Prigovor radi prebijanja ima procesnu narav zahtjeva o kojem sud, ako su ispunjene pretpostavke za odlučivanje, mora odlučit i u izreci presude. To proizlazi iz članka 333. savka 3. ZPP-a, prema kojem odluka o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog prigovorom radi prebijanja postaje pravomoćna, i iz članka 338. staavka 3. ZPP-a, prema kojem izreka presude sadržava i odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja. Takvo shvaćanje prihvaćeno je i u pravnoj teoriji i praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U teoriji se navodi da prigovor radi prebijanja, iako nije samostalna tužba, ima značenje zahtjeva o kojem sud mora odlučiti, pa njegovim isticanjem i obavještavanjem protivne stranke nastaje litispendencija. Također se navodi da se jedna tražbina ne može isticati prigovorom radi prebijanja u dvije različite parnice te da takav prigovor treba odbaciti. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr-1364/12 od 18. rujna 2012. zauzeo je shvaćanje da se isticanje prigovora radi prebijanja mora tretirati kao isticanje tužbenog zahtjeva te da se u odnosu na tako istaknuti prigovor primjenjuju pravila o litispendenciji.

34.2. Budući da je isti prigovor radi prebijanja, među istim strankama, u istom iznosu i na istoj činjeničnoj osnovi, ranije istaknut u predmetu posl. br. P-280/2023, a taj postupak nije pravomoćno okončan, u ovom predmetu postoji procesna smetnja litispendencije. Stoga je prigovor radi prebijanja u ovom postupku trebalo odbaciti kao nedopušten. Sud se stoga nije upuštao u ispitivanje osnovanosti, visine, dospjelosti, zastare ili autentičnosti isprave na kojoj se protutražbina temelji.

35. Sud nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj naveo. Zato je sud ispitao sve pravne osnove koje bi, prema činjeničnim navodima i rezultatima dokaznog postupka, mogle doći u obzir, dakle izdatak za drugoga, zakonsku subrogaciju, stjecanje bez osnove, naknadu štete, solidarni regres, preuzimanje ispunjenja i poslovodstvo bez naloga.

36. Prema članku 1119. ZOO-a, tko za drugoga učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega. Za primjenu te odredbe nije dovoljno da je jedna osoba platila određeni iznos koji je ekonomski povezan s obvezom druge osobe. Potrebno je utvrditi da je platitelj učinio izdatak koji je upravo ta druga osoba bila dužna učiniti. U ovom predmetu tužitelj nije dokazao tu odlučnu pretpostavku. Iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-393/2023-3 proizlazi da BKS Bank AG nije obvezan prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. po valjanoj bankarskoj garanciji, niti kao osoba koja je valjano preuzela obvezu F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., nego po osnovi vlastite odštetne odgovornosti za štetu koju je prouzročio njegov zaposlenik odnosno tijelo. Dakle, BKS Bank AG je prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. platio vlastitu pravomoćno utvrđenu odštetnu obvezu. Plaćanje vlastite obveze, iako je ta obveza nastala zbog činjenica koje su ekonomski povezane s obvezom treće osobe, ne znači samo po sebi da je riječ o izdatku za tu treću osobu u smislu članka 1119. ZOO-a. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je svojom isplatom izvršio ono što je tuženik po zakonu ili po pravnom poslu bio dužan učiniti prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. Tužitelj je dokazao da je platio INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. po pravomoćnoj presudi protiv sebe, no nije dokazao da je time pravno zatvorio istu obvezu tuženika prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. Stoga sud zaključuje kako nisu ispunjene pretpostavke za usvajanje tužbenog zahtjeva na temelju članka 1119. ZOO-a.

37. Sud je ispitao i mogućnost zakonske subrogacije. Prema članku 90. ZOO- a, subrogacija pretpostavlja ispunjenje tuđe obveze. Prema članku 91. ZOO-a, kada obvezu ispuni osoba koja ima pravni interes u tome, samim ispunjenjem na nju prelazi vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima. Prema članku 94. ZOO-a, ispunitelj na kojega je prešla tražbina ne može zahtijevati od dužnika više nego što je isplatio vjerovniku. BKS Bank AG je imao pravni interes platiti INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. jer je protiv njega postojala pravomoćna i ovršna presuda. Međutim, pravni interes platiti vlastitu presudom utvrđenu obvezu nije isto što i ispunjenje tuđe obveze u smislu subrogacije. Da bi se prihvatila zakonska subrogacija, tužitelj je morao dokazati da je ispunio upravo obvezu tuženika prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. ili barem da je njegovom isplatom na njega prešla tražbina INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. prema tuženiku. Takav dokaz nije proveden. U spisu nema ugovora o ustupu tražbine, nema izjave INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. o subrogaciji, nema potvrde da je BKS Bank AG stupio u prava INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. prema tuženiku, nema dokaza da je INSTRUMENTARIJ d.o.o. predao BKS Bank AG sredstva kojima se tražbina prema tuženiku dokazuje ili osigurava, niti ima dokaza da je pravomoćna tražbina INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. prema tuženiku iz predmeta P-1312/2022 prestala ili bila zatvorena. Tužitelj također nije predložio određeni dokaz na tu odlučnu okolnost. Nije predložio očitovanje INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. o tome smatra li svoju tražbinu prema FINMAVI-ju namirenom nakon naplate od BKS Bank AG. Nije predložio uvid u poslovne knjige INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. na okolnost zatvaranja potraživanja prema F.I.N.M.A.V.I. d.o.o.. Nije predložio dokaz o obustavi ovrhe ili odustanku INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. od daljnje naplate prema tuženiku. Nije dostavio ispravu iz koje bi proizlazilo da je tražbina iz P-1312/2022 prešla na BKS Bank AG. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke zakonske subrogacije iz članku 91. ZOO-a.

38. Prema članku 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe prijeđe u imovinu druge osobe bez osnove u pravnom poslu, sudskoj odluci, odluci nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti korist ili naknaditi njezinu vrijednost. Za uspjeh tužitelja po toj osnovi bilo bi potrebno utvrditi da je tuženik sada obogaćen na štetu BKS Bank AG, odnosno da je korist koju je tuženik stekao od INSTRUMENTARIJ -a d.o.o. nakon isplate BKS Bank AG prešla u sferu imovinskog umanjenja tužitelja. Sud prihvaća da provedeni dokazi upućuju na to da je tuženik primio iznos od 3.414.682,58 HRK od INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. i da nije dokazano da je taj iznos vratio. Sud prihvaća i da je INSTRUMENTARIJ d.o.o. od BKS Bank AG naplatio iznos koji je ekonomski povezan s nemogućnošću naplate pozajmice od tuženika. U ekonomskom smislu, BKS Bank AG jest snosio teret koji odgovara manjku koji je INSTRUMENTARIJ d.o.o. imao zbog nevraćanja pozajmice od tuženika. Međutim, za stjecanje bez osnove nije dovoljna samo ekonomska povezanost. Potrebno je dokazati da je korist tuženika sada bez osnove na štetu BKS Bank AG. To bi bilo dokazano da je tužitelj dokazao da INSTRUMENTARIJ d.o.o. nakon naplate od BKS Bank AG više nema tražbinu prema tuženiku, da je ta tražbina prestala, zatvorena, ustupljena ili prešla na BKS Bank AG. Tužitelj to nije dokazao. Prema provedenim dokazima, ostaje neotklonjena mogućnost da INSTRUMENTARIJ d.o.o. formalno i dalje raspolaže svojom pravomoćnom tražbinom prema tuženiku iz predmeta P-1312/2022, odnosno da tuženik i dalje može biti izložen naplati od INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. Ako bi INSTRUMENTARIJ d.o.o. pokušao dvostruku naplatu, tuženik bi mogao isticati materijalnopravne prigovore radi sprječavanja dvostrukog namirenja. No to nije isto što i dokaz da je tražbina INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. prema tuženiku prestala ili prešla na BKS Bank AG. Sud ne može na temelju pretpostavke da INSTRUMENTARIJ d.o.o. ne bi smio ostvariti dvostruko namirenje zaključiti da je tužitelj dokazao svoju tražbinu prema tuženiku.

39. Sud je ispitao i mogućnost da se zahtjev tužitelja ocijeni kao odštetni zahtjev prema tuženiku. Za uspjeh po toj osnovi tužitelj bi morao dokazati štetnu radnju tuženika, štetu, uzročnu vezu i odgovornost tuženika. Tužitelj nije dokazao da je tuženik sudjelovao u krivotvorenju garancije, da je znao za krivotvorenje ili da je svojim protupravnim postupanjem prouzročio BKS Bank AG obvezu naknade štete prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. Iz presude Pž-393/2023-3 proizlazi da je odgovornost BKS Bank AG prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. utemeljena na postupanju HA kao zaposlenika odnosno tijela BKS Bank AG, a ne na protupravnom postupanju FINMAVI-ja prema BKS Bank AG. Samo nevraćanje pozajmice INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. može predstavljati povredu obveze tuženika prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o., ali ne dokazuje samo po sebi deliktnu odgovornost tuženika prema BKS Bank AG. Tužitelj nije dokazao da je tuženik prema tužitelju počinio protupravnu štetnu radnju koja bi opravdavala naknadu iznosa koji je tužitelj platio po vlastitoj odštetnoj obvezi. Osim toga, kada je BKS Bank AG platio štetu INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. zbog postupanja svojeg zaposlenika odnosno tijela, zakon mu izričito predviđa eventualno regresno pravo prema zaposleniku odnosno osobi koja je štetu skrivila namjerno ili krajnjom nepažnjom, sukladno članku 1061. stavku 3. i 4. te članku 1062. stavku 2. i 3. ZOO-a. Te odredbe ne stvaraju regresno pravo prema F.I.N.M.A.V.I. d.o.o.. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za usvajanje tužbenog zahtjeva po osnovi naknade štete.

40. Sud je ispitao i mogućnost primjene pravila o solidarnoj odgovornosti više osoba za istu štetu i regresu među solidarnim dužnicima. Za primjenu takvih pravila bilo bi potrebno dokazati da su BKS Bank AG i FINMAVI odgovorni za istu štetu INSTRUMENTARIJ-u d.o.o., odnosno da je FINMAVI bio jedan od štetnika u odnosu prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. Takav zaključak iz provedenih dokaza ne proizlazi. Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetu Pž-393/2023-3 utvrđuje odgovornost BKS Bank AG prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. zbog postupanja Zadražila odnosno tijela BKS Bank AG. Ne utvrđuje da je F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. bio solidarni štetnik s BKS Bank AG. Tužitelj u ovom postupku nije dokazao ni da je F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. znao za krivotvorenje garancije, ni da je sudjelovao u njezinu izdavanju, ni da je prema BKS Bank AG poduzeo protupravnu radnju. Zbog toga ne postoji osnova za regres BKS Bank AG prema F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. kao solidarnom dužniku za istu štetu.

41. U spisu nema ugovora između BKS Bank AG i F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. kojim bi BKS Bank AG preuzeo dug F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o., niti ugovora o preuzimanju ispunjenja. Nema ni pristanka INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. na preuzimanje duga, niti isprave koja bi upućivala na takav pravni odnos. Također nisu ispunjene pretpostavke poslovodstva bez naloga. BKS Bank AG nije postupao kao osoba koja bez naloga obavlja tuđi posao radi otklanjanja štete ili očite koristi za F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., nego je platio vlastitu pravomoćno utvrđenu obvezu prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. po presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P- 671/2022. Stoga ni te pravne osnove ne mogu dovesti do usvajanja tužbenog zahtjeva.

42. Slijedom svega navedenog, iz provedenih dokaza proizlazi da je F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. primio iznos od 3.414.682,58 HRK od INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. i da nije dokazano da ga je vratio. Iz provedenih dokaza proizlazi i da je INSTRUMENTARIJ d.o.o. od BKS Bank AG naplatio 526.127,47 EUR po pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-671/2022. Međutim, iz provedenih dokaza ne proizlazi odlučna činjenica da je BKS Bank AG tom isplatom pravno ispunio obvezu F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. prema INSTRUMENTARIJ-u d.o.o., niti da je tražbina INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. prema F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. prestala, niti da je prešla na BKS Bank AG. Tužitelj je dokazao ekonomsku povezanost svoje isplate INSTRUMENTARIJ-u d.o.o. s nevraćanjem pozajmice od strane F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., ali nije dokazao pravnu pretpostavku koja bi mu omogućila regres, subrogaciju ili restitucijski zahtjev prema F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. Tužitelj također nije dokazao da INSTRUMENTARIJ d.o.o. nakon naplate od BKS Bank AG više ne može ostvarivati svoju tražbinu prema F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. U spisu nema potvrde o namirenju tražbine prema F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., nema ugovora o ustupu, nema izjave o subrogaciji, nema dokaza o obustavi ovrhe, nema knjigovodstvenog zatvaranja tražbine INSTRUMENTARIJ-a d.o.o. prema F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. i nema drugog dokaza iz kojeg bi proizlazilo da je korist F.I.N.M.A.V.I. d.o.o. sada pravno na štetu BKS Bank AG.

43. Prema čl. 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Prema čl. 221.a ZPP -a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja. Budući da je teret dokazivanja postojanja tražbine bio na tužitelju, a tužitelj nije dokazao odlučne pretpostavke za usvajanje zahtjeva, tužbeni zahtjev valjalo je odbiti, kako je odlučeno u izreci presude.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155., članku 151. stavku 3. i članku 164. ZPP-a. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, tuženik ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka. Vrijednost predmeta spora iznosi 526.127,47 EUR, odnosno odgovara vrijednosti tužbenog zahtjeva o kojem je sud odlučivao. Tuženik je prema troškovniku za pojedinu odvjetničku radnju zatražio nagradu od 7.914,00 EUR, što odgovara obračunu prema vrijednosti tužbenog zahtjeva od 526.127,47 EUR. Budući da sud ne može dosuditi više od zatraženog, sud je troškove odmjerio prema iznosima koje je tuženik zatražio, uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Prema Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje se tarifa i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prema Tbr. 54. Tarife, vrijednost boda iznosi 2,00 EUR. Prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, ako vrijednost spora prelazi 66.361,00 EUR do 663.614,00 EUR, odvjetniku pored nagrade od 500 bodova pripada i nagrada od 1 boda za svakih započetih 133,00 EUR. Za vrijednost predmeta spora od 526.127,47 EUR nagrada iznosi 3.957 bodova, odnosno 7.914,00 EUR.

45. Sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu od 15. ožujka 2024. u iznosu od 7.914,00 EUR, jer je riječ o radnji potrebnoj za obranu od tužbenog zahtjeva. Navedena nagrada pripada po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, prema kojem za sastavljanje odgovora na tužbu odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Sud je tuženiku priznao i trošak sastava četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, i to podnesaka od 31. listopada 2024., 19. prosinca 2024., 31. prosinca 2024. i 19. ožujka 2025., svaki u iznosu od 7.914,00 EUR, ukupno 31.656,00 EUR. Ti su podnesci bili potrebni za vođenje parnice jer se radilo o složenom trgovačkom sporu s međunarodnim elementom, više povezanih sudskih predmeta, spornom osnovom i visinom tužbenog zahtjeva, osporenim dokazima, prigovorom radi prebijanja, navodima o litispendenciji, te kasnijim očitovanjima stranaka o dokaznim prijedlozima i provedenom dokaznom postupku. Nagrada za ta četiri obrazložena podneska pripada po Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Tuženik je zatražio i punu nagradu za daljnje obrazložene podneske od 3. travnja 2025., 30. travnja 2025., 30. listopada 2025., 3. studenoga 2025. i 20. siječnja 2026. Sud ocjenjuje da su i ti podnesci, s obzirom na tijek i složenost postupka, bili potrebni za vođenje parnice. Međutim, za njih nije moguće priznati punu nagradu po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, jer ta tarifna odredba punu nagradu predviđa za odgovor na tužbu i najviše četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku. Za obrazložene podneske izvan Tbr. 8. toč. 1. Tarife primjenjuje se Tbr. 8. toč. 3. Tarife, prema kojem odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., ali ne više od 100 bodova. Budući da 100 bodova, prema vrijednosti boda od 2,00 EUR, iznosi 200,00 EUR, sud je za navedenih pet dodatnih obrazloženih podnesaka priznao po 200,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR. U preostalom dijelu zahtjev za priznanje pune nagrade za te podneske sud je odbio kao neosnovan. Sud je tuženiku priznao i trošak pristupa ročištima od 16. listopada 2024., 4. ožujka 2025. i 27. svibnja 2026., svaki u iznosu od 7.914,00 EUR, ukupno 23.742,00 EUR. Na tim se ročištima raspravljalo o predmetu spora, procesnim i materijalnopravnim prigovorima, dokaznim prijedlozima, spornoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva, odnosno o pitanjima odlučnima za ishod postupka. Stoga se radi o troškovima potrebnima za vođenje parnice, a nagrada pripada po Tbr. 9. toč. 1. Tarife, prema kojem za svako ročište na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari, izvodili dokazi ili je sklopljena sudska nagodba odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Slijedom navedenog, tuženiku je ukupno priznati trošak odvjetničkih radnji u iznosu od 64.312,00 EUR. Na navedeni iznos tuženiku pripada porez na dodanu vrijednost po stopi od 25 %, sukladno Tbr. 46. Tarife, u iznosu od 16.078,00 EUR, jer je tuženika zastupalo odvjetničko društvo odnosno odvjetnik obveznik PDV-a, a troškovi zastupanja dosuđuju se uvećani za PDV kada je taj porez sastavni dio troška zastupanja. Stoga ukupno priznati parnični trošak tuženika iznosi 80.390,00 EUR. Na navedeni iznos tuženiku pripadaju zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate, na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a, budući da je tuženik u troškovniku izričito zatražio zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnih troškova.

45.1. Slijedom navedenog, sud je naložio tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 80.390,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 29. ZOO-a (za ostale odnose) od dana donošenja presude do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan.

U Pazinu 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

1. Tužitelju, po pun.,

2. Tuženiku, po pun.