Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Josipu Staniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Zagreb, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. , Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Luka Mađerić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Barišić & Barišić d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. travnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja SI, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika ŽI, odvjetničke vježbenice, dana 29. lipnja 2026.
p r e s u d i o je
I. Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912 isplatiti tužitelju HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 3.204,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od 29. lipnja 2026. do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 3.204,01 EUR počev od 09. svibnja 2019. do 28. lipnja 2026. i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do 28. lipnja 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912 da isplati tužitelju HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka od 4.664,90 EUR sa zateznom kamatom od 29. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.
r i j e š i o j e:
Dozvoljava se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva tužitelja iz podneska od 30.01.2023. na iznos od 3.204,01 EUR sa zateznom kamatom počev od 09. svibnja 2019. do isplate.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi kako se dana 14. prosinca 2019. odo 4,35 sati na Autocesti broj A4 iz smjera Varaždina u smjeru Čakovca 25 km plus 800 metara dogodila prometna nezgoda na način da je tužitelj upravljajući osobnim automobilom marke "Mercedes Klasa E200 CDI" registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tužitelja, naletio na nepoznatu životinju. Tragovi nepoznate životinje nalik krvi i trgovi dlake nalazili su se na vozilu neposredno nakon prometne nezgode. Odmah nakon prometne nezgodne djelatnici tuženika uputili su tužitelja da izvid štete i naknadu štete ostvari kod HOK osiguranje d.d., koje je osiguratelj tuženika. Izvid štete je napravljen, međutim, nakon odštetnog zahtjeva i prigovora, HOK osiguranje d.d. se očitovalo da otklanja odštetni zahtjev iz razloga što prema opisu predmeta javne nabave i polici osiguranja HAC d.o.o.lbr-133-0000007909 odgovornosti za štete zbog naleta vozila na divljač nije predmet osiguranja. U spomenutom štetnom događaju iz točke I. tužitelju je nastala imovinska šteta u vidu oštećenja osobnog automobila marke "Mercedes Klasa E 200 CDI" registarske oznake [registarska oznaka]. Procjenu popravka izvršio je ovlašteni Mercedes servis Auto Gašparić koji je dostavio ponudu za popravak na iznos od 21. 786, 70 kn. Nakon što je HOK osiguranje d.d. otklonio svoju odgovornost tužitelj se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 9. svibnja 2019. Međutim tuženik je otklonio svoju odgovornost jer nije utvrđen propust u obavljanju djelatnosti na strani Hrvatskih autocesta d.o.o. Tužitelj ne prihvaća takvo obrazloženje jer je životno logično i uvjerljivo da je od tuženika postojao propust, jer da propusta nije bio nikada ne bi došlo do štetnog događaja. Prema čl. 81 Zakona o cestama Hrvatske autoceste d o. o. upravljaju i održavaju autoceste. Predmetna prometna nezgoda dogodila se upravno na autocesti, iz čega proizlazi da Hrvatske autoceste d.o.o. nisu postupile u skladu s čl. 81 Zakona o cestama.
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
Tužitelj dodatno dodaje da je nesporno da se na autocesti našla životinja i da je nesporno da ona tamo nije smjela biti, jer su tehnička otpremljenost autoceste kao i nadzor osoba djelatnika tuženika morali biti takvi da u svakom trenutku spriječe ulazak svake životinje na autocesti. U konkretnom slučaju tuženik odgovara po načelu krivnje. Tužitelj ne raspolaže sa dovoljno stručnog znanja uz pomoć kojega bi mogao utvrditi visinu štete pa s toga podnosi ovu tužbu u skladu s čl. 186 ZPP te ostavlja mogućnost da nakon provedenog vještačenja na okolnost visine štete uredi tužbeni zahtjev. S obzirom da tužitelj smatra da mu pripada pravo na naknadu pretrpljene imovinske štete, predlaže naslovnom sudu da nakon provedenog dokaznog postupka, a prema konačnom zahtjevu iz podneska od 30.01.2023. naloži tuženiku isplatu iznosa imovinske štete na vozilu od 3.204,01 EUR (24.140,65 HRK) sa zakonskim zateznim kamatama koje od 9. svibnja 2019. do isplate, kao i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik Hrvatske autoceste d.o.o ističe prigovor neurednosti tužbe. Ovo iz razloga što iz sadržaja tužbe, protivno čl. 186 Zakona o parničnom postupku ne proizlazi niti jedna pretpostavka za naknadu štete te u potpunosti izostaju činjenice na kojim se temelji tužbi zahtjev kao i dokazni za utvrđivanje istih. Ostaju nejasne okolnosti nesreće te o kakvoj štetnoj radnji tuženika je riječ kako bi se moglo govoriti o eventualnoj odgovornost tuženika odnosno uzročno- posljedičnoj vezi, U tužbi se navodi datum štetnog događaja 14. prosinca 2019. datum koji se još nije dogodio te sat 4,35.I stoj prileži potvrda Pu Varaždin PPP Varaždin od 24.1.2019. i kojom se potvrđuje da se dana 11.12.2018. oko 4,35 na autocesti A4 25 km plus 800 m dogodila prometna nesreća nalet na NN životinju a li ne i policijski Zapisnik o očevidu. Podredno opreza radi, tuženik daje odgovor na tužbu kojim osporava odnosu ii visinu tužbenog zahtjev u cijelosti. Tuženik osporava nastanak štetnog događaja na način kako je isti opisan u tužbu. U slučaju prometne nesreće na autocesti dežurni ophodar izlazi na mjesto događaja po pozivu centra za obavješćivanje, policije i sl. gdje zajedno s policijskim djelatnicima prisustvuje očevidu o čem se sastavlja Zapisnik prometne nesreće tuženika s jedne strane i policijski Zapisnik o očevidu s druge. Podaci o nesreći se također unose u Dnevnik rada i Ophodarski dnevnik. Prema evidenciji tuženika, prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo marke Mercedes, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo HI, zabilježena je u Zapisniku o prometnoj nesreći br. 2029 dana 14.12.2018. u 21:50 sati, na autocesti At Zagreb Goričan, dionica Ludbreg Varaždin na 25 km+700m, ograničenje brzine na mjestu nesreće 80 km/h. Iz navedenog zapisnika proizlazi da se vozač zaustavio na NP Ludbreg te je izjavio da je naletio na srnu koja nije pronađena. Tuženik osporava odgovornost i uzročno- posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće koja se dogodila dana 14. prosinca 2018. na A4, 25+700 km. Naime, tuženik odgovara za štetu nastalu trećim osobama na javnoj cesti po osnovi krivnje, međutim iz tužbe nije razvidno na koji način tuženik nije ispunio svoju obvezu osiguranja potpune funkcionalnosti i sigurnosti odvijanja prometa odnosno nije poduzeo sve sigurnosne mjere potrebne za sprječavanje nastanka predmetnog događaja. U tužbi se ničim ne navodi u čemu se sastojao tuženikov propust u predmetnom događaju te uslijed kojeg propusta tuženika je došlo do prometne nesreće. Dakle, izostaje konkretan činjenični opis (koje primjerene mjere i koje vrste radnji bi tuženik propustio poduzeti) te posebice dokazi iz kojih bi bilo razvidno o vrsti navedenih radnji odnosno izostaje navođenje uzročno posljedičnog razloga nastanka prometne nesreće. Ukazuje se kako je tuženik predmetnog dana u
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
cijelosti postupio sukladno Zakonu o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), Pravilniku o održavanju cesta (NN 90/14), Pravilniku o ophodnji javnih cesta (NN 75/14) i pravilima struke. Navedenim propisima definirana je svaka radnja (mjera i rok izvršenja) koje su, osobe nadležne za održavanje autoceste, dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste odnosno način na koji vode brigu poduzimaju primjerene mjere radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti kao i uspostava i učestalost ophodarske službe te tko je odgovoran zbog nepoštivanja istih propisa. Isto je propisano iz razloga što ophodarska služba fizički ne može biti prisutna u svakom trenutku na svi dijelovima autoceste. Ophodnje i popravci na autocesti organizirani su svakodnevno od 0:00 do 24:00 sati, na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke. Prema članku 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se smatra obavljenom ako je ophodarska dionica autoceste prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom, a sukladno istim ophodnja javnih cesta obavlja se najmanje tri puta dnevno. Na takav način bila je organizirana ophodnja i predmetnog dana te su poduzete sve mjere kako bi se sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Prema putnom radnom listu vidljivo je kako je ophodnja napravljena sukladno propisima. Nadalje duž čitave autoceste zaštitna žičana ograda postavljena je u skladu s Projektom prometne signalizacije i opreme odnosno Općim uvjetima i važećim hrvatskim normama i održava se sukladno Pravilniku o održavanju i zaštiti javnih cesta. Člankom 42. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta propisano je da se bilo kakva oštećenja na ogradi moraju popraviti najkasnije u roku deset dana po uočenom oštećenju iako ih ophodarska služba u pravilu popravlja odmah po uočenju. Ističe se kako prilikom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja Zaštitne žičane ograde što bi da jesu moralo biti evidentirano u Zapisniku prometne nesreće odnosno policijskom zapisniku. Odmah po nastanku štetnog događaja, mjesto nesreće je osigurano i pristupilo se uklanjanju posljedica nesreće. Također iz Dnevnika rada i Ophodarskog dnevnika proizlazi da je Zaštitna žičana ograda pregledavana te nisu nađena oštećenja iste. Prekršajni postupak protiv tuženika nije pokrenut. Dakle, nesporno je kako se duž autoceste nalazi propisno postavljena zaštitna žičana ograda te kako nije dokazano da bi predmetna ograda bila oštećena. Posebno se ističe da nije dokazano da bi tuženi propustili voditi brigu i poduzimati mjere za sigurno odvijanje prometa što bi za posljedicu imalo prometnu nezgodu odnosno izostaje uzročno posljedična veza između prometne nezgode s postupanjem odnosno propuštanjem tuženika. Tako je konkretno, do nastanka štete došlo zbog slučaja (casus) znači događaja koji se ne može pripisati krivnji tuženika te se nenadani događaj koji tuženik u danim okolnostima, a imajući u vidu sve mjere koje je poduzeo za osiguranje nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa, nije mogao spriječiti čime je dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje. Ističe se prigovor doprinosa tužitelja predmetnoj šteti jer je bio obvezan brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti i preglednosti i atmosferskim prilikama ( u naznačeno vrijeme na mjestu nesreće vrijedilo je ograničenje brzine 80k/h) tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom preprekom na cesti odnosno prigovor isključive odgovornosti vozača vozila po kriteriju objektivne odgovornosti kao imatelja opasne stvari-vozila u pokretu. Ističe de kako iz sam tužbe i potvrde policije proizlazi da je riječ o NN životinje. Isto potvrđuju i dokazi tuženika iz kojih proizlazi da nikakva životinja nije pronađena, niti vrijeme ni mjesto ulaska. Stoga je neutemeljeno govoriti o naletu na divlju životinju. U vrijeme
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
štetnog događaja tuženik je imao zaključen ugovor o osiguranju kod osiguravajućeg društva Hok osiguranje d.d, pa se predlaže Naslovnom sudu sukladno čl. 211 Zakona o parničnom postupku obavijestiti o parnici naznačeno osiguravajuće društvo s dostavom tuženikovog odgovora na tužbu s prilozima kako bi isto moglo sukladno čl. 306 Zakona o parničnom postupku stupiti u parnicu kao umješač. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbaci, odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te da naloži tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak.
3. Ovdje je potrebno navesti kako je u ovom postupku ovaj sud prvotno donio presudu Pn-1643/2019-54 od 29.05.2024. kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio istom da naknadi tuženiku parnični trošak od 1.898,17 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
4. Županijski sud u Varaždinu rješenjem Gž-587/24 od 17.10.2024. ukinuo je prethodno navedenu presudu ovog suda i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju istog rješenja stoji kako je pravna osnova odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom za štetu trećim osobama sadržana u odredbi članka 50. stavak 1. i 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 04/23. i 133/23. dalje ZC), kojom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači odgovara po osnovi krivnje, time da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu od divljači nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (radi se o odredbama Pravilnika o prometnim propisima, signalizaciji i opremi na cestama). Prema tome, s obzirom na naznačeno materijalno pravo koje valja primijeniti u ovom parničnom postupku, teret dokaza da su ispunjene zakonske pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu od divljači na auto cesti je na tužitelju, u smislu članka 7. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, odnosno tužitelj je dužan dokazati u čemu se sastoji krivnja osiguranika tuženika za nastalu štetu zbog naleta na divljač, dok je teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na autocesti bile na strani tuženika. Imajući u vidu sve naprijed navedeno tužitelj je bio dužan dokazati da je do prometne nezgode došlo na autocesti i da je do oštećenja njegovog vozila došlo uslijed naleta na divljač odnosno životinju koja se nalazila na autocesti. Tužitelj je isto dokazao s obzirom da navedeno proizlazi iz dostavljene dokumentacije Postaje prometne policije Varaždin i dokumentacije tuženika te iskaza zaposlenika tuženika. Tuženik je bio dužan dokazati da je poduzeo sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na autocesti. S obzirom da je sud vezan činjenicama na kojima stranke temelje svoje zahtjeve u smislu čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, prvostupanjski sud je bio dužan utvrditi postojanje/nepostojanje sporne činjenice to jest je li tuženik poduzeo sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na predmetnoj dionici autoceste. Da bi se isto nedvojbeno utvrdilo potrebno je utvrditi kada i gdje se predmetna nezgoda dogodila. Kao što je naprijed navedeno u pobijanoj presudi prvostupanjski sud utvrđuje da iz potvrde MUP-a , PU Varaždin, PPP Varaždin od 24. 1. 2019. proizlazi da se dana 11. 12. 2018. oko 4,35 na autocesti A4 25 km plus 800 m dogodila prometna nesreća nalet na NN životinju, da je u istoj sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] i da su na vozilu Mercedes pronađena oštećenja prednjeg branika sa desne strane, prednjeg desnog svjetlosnog sklopa, prednje registarske pločice, prednjeg desnog blatobrana i prednje ukrasne maske, i da se na oštećenim dijelovima nalaze tragovi krvi i tragovi dlake koji su izuzeti te da nepoznata životinja po ophodaru
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
autoceste nije pronađena na mjestu događaja, a da iz zapisnika o očevidu od 14. prosinca 2018. MUP-a, PU Varaždinske proizlazi kako se predmetna nezgoda dogodila na autocesti A4 čvor Ludbreg, 25 km plus 800 m te da se sa zapadne strane kolnika nalazi središnja metalna zaštitna ograda dok se s istočne strane nalazi zelena površina prekrivena snijegom širine 7m, te žičana ograda autoceste. Isto tako prvostupanjski sud utvrđuje da je prema evidenciji tuženika prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo marke Mercedes reg. oznaka [registarska oznaka] vlasništvo HI zabilježena u Zapisniku o prometnoj nesreći br. 2029 dana 14. 12. 2018. u 21,50 sati, na autocesti At Zagreb Goričan, dionica Ludbreg Varaždin na 25 km plus 700 m. S obzirom na navedeno potrebno je otkloniti nedosljednost u utvrđivanju i navođenju kada i gdje se dogodila predmetna prometna nezgoda. Nakon točnog utvrđenja gdje i kada se dogodila prometna nezgoda (budući se u Potvrdi MUP-a PU Varaždin, PPP Varaždin navodi da se prometna nezgoda dogodila 11. 12. 2018. u 04,35 sati, u zapisniku o očevidu se navodi da se prometna nezgoda dogodila 14. prosinca 2018., a u evidenciji tuženika se navodi dan 14. 12. 2018. u 21,50 sati) potrebno je nedvojbeno utvrditi je li tuženik u vremenu koje je prethodilo prometnoj nezgodi poduzeo sve što je bio dužan sukladno Pravilniku o održavanju cesta i Pravilniku o ophodnji javnih cesta. Naime, kod odgovornosti na osnovi krivnje prihvaćeno je načelo presumirane krivnje, što znači da štetnik, ako se želi osloboditi odgovornosti, mora dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje (slučajno) s tim da se predmnijeva najblaži oblik krivnje (obična nepažnja). U situaciji kao što je predmetna, kada je uzrok prometne nezgode tužitelja životinja – divljač, koja se nesporno zatekla na autocesti, tuženik se ne može osloboditi odgovornosti za štetu, unatoč tome što u trenutku nezgode nije utvrđeno da zaštitna žičana ograda koja je nesporno bila postavljena na dijelu dionice na kojoj se dogodila nezgoda nije bila oštećena na djelu neposredno oko mjesta nezgode odnosno što tuženik predmetnom dionicom redovito gospodari. Naime, sama činjenica da se životinja zatekla na cesti, ukazuje da tuženik nije poduzeo sve mjere potrebne da bi se osiguralo sigurno odvijanje prometa autocestom. Pri tome, navodi tuženika da je zaštitnu ogradu postavio sukladno propisima ne ukazuju na postojanje ekskulpacijskih razloga na njegovoj strani (s obzirom da ograda možda nije dovoljno visoka na što ukazuju navodi svjedoka TI o preskakanju iste ili je ograda oštećena), jer sama činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje da se upravo zbog propusta osiguranika tuženika u ostvarivanju njegove osnovne zadaće - odvijanja sigurnog prometa na autocesti, dogodila predmetna nezgoda. S obzirom da se krivnja u smislu odredbe članka 1045. ZOO-a pretpostavlja pa u situaciji kada je utvrđeno da je na autocesti kojom upravlja tuženik došlo do naleta vozila tužitelja na životinju, na tuženiku je bio teret dokaza da na njegovoj strani nije bilo propusta oko održavanja zaštitne ograde, a što za sada nije dokazao. Sama činjenica da se životinja našla na kolniku autoceste ukazuje na to da je u zaštitnoj ogradi postojala rupa ili procjep, odnosno da ista nije dovoljno viskoka jer u protivnom se ne bi moglo dogoditi da se divljač tamo nađe, a za što odgovara tuženik po načelu pretpostavljene krivnje. Uzevši u obzirom tvrdnje tuženika da njegovi zaposlenici ophodnje autoceste provode periodično sukladno Pravilniku o održavanju cesta i Pravilniku o ophodnji javnih cesta, a da iz iskaza svjedoka TI, koji je kao zaposlenik tuženika vršio ophodnje i koji je izričito naveo da je izvršio kontrolu žičane ograde iz vozila uz vožnju od 40 km/h, dakle ne u potpunosti pregledom ograde iz neposredne blizine, doista se za sada ne može prihvatiti zaključak da je ograda neoštećena jer uz takav način ophodnje i pregleda
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
oštećenje ograde je moglo ostati nezamijećeno. Dakle, po ocjeni ovoga suda tužitelj je dokazao da je došlo do prometne nezgode u kojoj je na njegovom vozilu nastala šteta uslijed naleta na životinju koja se nalazila na autocesti kojom gospodari tuženik i za sada po ocjeni ovoga suda nije nedvojbeno utvrđeno da je tuženik dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje odnosno da tuženik nije propustio održavati zaštitnu ogradu uz auto cestu na način da ista spriječi dolazak životinja - divljači na auto cestu, a sve to s obzirom da tuženik odgovara za štetu po načelu krivnje, dakle za sada tuženik nije dokazao kako nema propusta u postupanju tuženika kao koncesionara autoceste odnosno nije dokazao da ne postoji propust u održavanju auto ceste na navedenoj dionici budući da na istoj nije omogućen nesmetan i siguran promet, a s obzirom da je na istoj zatečena životinja pa s obzirom na to tuženik je bio dužan, a nije dokazao da ne postoji krivnja u održavaju auto ceste za siguran promet te da ne postoji propust tuženika kao osobe ovlaštene upravljati autocestom u održavanju, signalizaciji i opremi auto ceste u konkretnom slučaju. Naime, tuženik je bio dužan dokazati da je poduzeo sve što je potrebno da bi spriječio dolazak životinja na prostor auto ceste. Međutim tuženik isto za sada nije dokazao tim više što iz iskaza svjedoka TI, a zaposlenika tuženika nedvojbeno proizlazi da su imali slučajeva preskakanja srni i jelena preko žičane ograde koja je visine 1,60 m, to navedeno po ocjeni ovoga suda ukazuje na činjenicu da je tuženik mogao predvidjeti da životinje unatoč postavljenoj ogradi (koja očigledno nije dovoljne visine) mogu istu preskočiti i na taj način doći na prostor autoceste. Dakle, da bi se prihvatile tvrdnje tuženika da je do štete došlo unatoč tome što je u cijelosti postupio po zakonskim odredbama i odredbama Pravilnika o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji javnih cesta, isti je trebao dostaviti dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je redovito organizirao i obavljao ophodnje predmetne dionice auto ceste i bio je dužan dokazati na koji način je iste obavljao kako bi se na nedvojben način utvrdilo da su te osobe obavile ophodnju predmetne dionice auto ceste i izvršili pregled zaštitne ograde. Time da je isto bilo nužno utvrditi jer je sam način vršenja ophodnje bitan s obzirom da ophodnja koja je vršena vožnjom u automobilu na predmetnoj dionici auto ceste ne znači da je na taj način moglo biti uočeno oštećenje ili nedostaci na zaštitnoj ogradi. Navedeno je bio dužan dokazati tuženi te je isti bio dužan predložiti dokaze na navedene okolnosti kako bi se na nedvojben način utvrdilo da je doista tuženik održavao auto cestu za siguran promet i da na strani tuženika nije postojao propust. Dakle, upravo je tuženik bio dužan dokazati da je on kao osoba ovlaštena upravljati autocestom obavljao redovite ophodnje iste i to je bio dužan dokazati točno kada je iste obavljao i na koji način, te što je tijekom istih utvrđeno i poduzeto, kada su i na koji način pregledavali žičanu ogradu i što je poduzimano nakon što su srne i jeleni iste preskakali (kako to nedvojbeno navodi svjedoka TI), a tuženik isto nije dokazao već je samo naveo da iz radne dokumentacije proizlazi da je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena, ali nije naveo niti dokazao na koji način i da li je predmetna zaštitna ograda pregledavana i to cjelokupnom dužinom ili samo na pojedinim dijelovima (budući da obzirom na način kretanja životinja - divljači, ograda ne mora biti oštećena samo na mjestu nezgode već ista može biti oštećena na drugom dijelu i na taj način životinja krećući s prostorom autoceste može doći na mjesto nezgode) te da li je ista pregledavana iz neposredne blizine (na koji način se jedino moglo nedvojbeno utvrditi postoje li oštećenja iste) ili je ista bila predmet ophodnje vršene vožnjom automobila po predmetnoj dionici autoceste. S obzirom na navedeno po ocjeni ovoga suda tuženik za sada nije dokazao (a što je bio dužan) da nije bilo
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
njegovog propusta u održavanju auto ceste jer je nedvojbeno utvrđeno da je životinja bila na kolniku autoceste te ta činjenica nedvojbeno ukazuje na propust tuženika pri održavanju autoceste, a uslijed kojeg propusta je došlo do dolaska životinje na prostor autoceste i do predmetne nezgode. Kako prvostupanjskom odlukom nije nedvojbeno utvrđeno točno i kada se dogodila prometna nezgoda u kojoj je nastala šteta na vozilu tužitelja, te za sada nije nedvojbeno utvrđeno da nije bilo propusta u postupanju tuženika pri održavanju predmetne dionice autoceste, valjalo je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja žalbu tužitelja prihvatiti, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će uvažavajući činjenične tvrdnje stranaka pravilno i potpuno utvrditi točno kada i gdje se dogodila predmetna nezgoda, a zatim je li tuženik u vremenskom periodu prije nastanaka iste pri održavanju autoceste poduzeo sve što je mogao predvidjeti kako se životinje ne bi našle na prostoru autoceste odnosno da nije bilo propusta u postupanju tuženika pri održavanju autoceste na način da će ponovnom ocjenom svih dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP a, a po potrebi i ponovnim saslušanjem stranaka i predloženih svjedoka ispitati i utvrditi kada i točno gdje se dogodila prometna nezgoda i je li tuženik na tom dijelu autoceste ranije imao nezgode pri kojima su životinje zatečena na prostoru autoceste i što je tuženik poduzimao kako se to ne bi dogodilo te kada i kako je pregledavao žičanu ogradu uz autocestu na predmetnoj dionici autoceste s time da za razloge bilo prihvaćanja ili odbijanja tužbenog zahtjeva navede jasne i neproturječne razloge zasnovane na utvrđenim činjenicama. 22. Slijedom navedenog na temelju čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci rješenja. Kako je ukinuta pobijana prvostupanjska odluka te predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, na temelju članka 166. stavaka 3. ZPP-a o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova podnošenja žalbe i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odlučit će se u konačnoj odluci, prema konačnom uspjehu stanaka u postupku.
5. U ponovnom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu MUP-a, PU Varaždinske od 24. siječnja 2019. (list 4 spisa), izvid štete tuženika od 14. prosinca 2018. (list 5 spisa), očitovanje tuženika tužitelju povodom odštetnog zahtjev od 20. prosinca 2018. (list 6 spisa), odštetni zahtjev od 9. svibnja 2019 i 5., veljače 2019 (list 7- 8 spisa), obavijest o otklonu odštetnog zahtjeva od 27. svibnja 2019. (list 9 spisa), servisnu ponudu od 4. siječnja 2019. (list 10 spisa), presliku zapisnika o prometnoj nesreći (list 19-20 spisa), presliku fotografija vozila (list 21-22 spisa), presliku ophodarskog dnevnika i dnevnika rada i putnog radnog lista (list 23-28 spisa), presliku police osiguranja od odgovornosti tuženika (list 29-30 spisa) , izvod iz sudske prakse (list 40-42 spisa, 72-80 spisa), presliku službene bilješke MUP-a od 17. prosinca 2018. (list 53 spisa), presliku zapisnika o očevidu od 14. prosinca 2018 sa dokumntqacijom i pripadajućim fotografijama (list 54-65 spisa)uvid u zapisnik o prometnoj nesreći (list 1928 spisa), uvid u policu osiguranja od odgovornosti (list 29-30 spisa), uvid u dokumentaciju PP Varaždin i dokumentaciju očevida (list 51-65), presliku projektnog zadatka tuženika (list 95-99 spisa), iskaz tužitelja(list 88-89 spisa), svjedoka DI i NI (list 89-90 spisa), svjedoka TI (list 103- 104 spisa), pročitao prometno vještačenje dipl. ing. ĆI (list 107-118 spisa), pisanu dopunu vještva (list 128 spisa, 144-150 spisa), te iskaz vještaka (list 167-168 spisa). U ponovnom postupku sud je zamolbenim putem proveo dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka TI (lit 236-238 spisa).
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
6. U nalazu i mišljenu vještak dipl. ing. igor Jakoplić navodi da je prilikom nezgode došlo do naleta na nepoznatu životinju na gotovo ravnoj dionici istočnog kolnika autoceste A4, koji je odvojen razdjelnim pojasom od zapadnog, a s istočne strane je omeđen zelenom travnatom površinom koja je ograđena visokom ogradom od žičanog pletiva. Životinja nepoznate vrste, je prema utvrđenju prometne policije, iskazu vozača i nađenim oštećenjima na kolnik izašla iz smjera istoka, krećući se vozaču gledano s desna u lijevo. Životinju je vozač najranije mogao uočiti u snopu svojih dugih svjetala kad se nalazila na udaljenosti od oko 7 metara od desnog gabarita vozila, odnosno oko 8,00 metara prije mjesta naleta. Na temelju nastalih oštećenja slijedi da je naletna brzina vozila na životinju iznosila oko 60 km/h. Brzina kretanja vozila prije nezgode uz uvjet da je tužitelj na opasnost reagirao u najranijem mogućem trenutku je iznosila oko 63 km/h. Tužitelj bi nalet uspio izbjeći reakcijom forsiranim kočenjem u najranijem mogućem trenutku kad se životinja tek pojavila u vidnom polju dugih svjetala, pri prethodnom kretanju svim brzinama do 44 km/h. Nije suglasan s proširenjem opsega štete kako to slijedi iz ponude za popravak vozila, u odnosu na izvid štete koji su uloženi u spis, jer nije načinjen naknadni izvid štete, nema fotografija koje bi dokazivale objektivnost proširenja opsega štete i nema dokaza da je tako proširena šteta doista i popravljana. Na vozilu nije nastala ekonomska totalna šteta, tako da je popravak vozila bio isplativ. Uz uvažavanja cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za MERCEDES vozila na današnji dan i tržišne cijene radnog sata ovlaštenih radionica od 250,00 kuna, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila iznosi 9.781,02 kuna, što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25 % iznosi 12.226,28 kuna.
7. U očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka tuženik ističe da je na mjestu nezgode središnjem pojavu između istočnog i zapadnog kolnika autoceste izvedena dvostruka zaštitna limena odbojna ograda, dok s desne strane kolnika nema nikakvih prepreka sve do ograde od žičanog pletiva, koja onemogućava pristup divljih životinja. U nalazu se navodi i da prometna policija nije evidentirala ikakve tragove na mjestu nezgode a obzirom da je teren uz kolnik bio prekriven snijegom relativno su lako mogli pronaći tragovi kretanja životinje. Tuženik prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u kojem isti nije suglasan da se navedeno proširenje opsega štete uvaži jer nije načinjen naknadi izvid štete, nisu načinjene fotografije navedenih oštećenja niti postoji dokumentacija koja bi objektivno dokazivala da je popravak doista i obavljen u proširenom opsegu. Očito je da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev suviše visoko naznačujući vrijednost predmeta spora tuženik ističe da predmetnim nalazom i mišljenjem nije utvrđeno dna koji način i kako je nepoznata životinja završila na kolniku autoceste, pa je stoga očito kako u vještačkom nalazu nije utvrđena odgovornost tuženika za predmetni događaj. U vještačkom nalazu ne postoji odgovornost tuženika za predmetni događaj, a niti uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i štetnog događaja očito da tuženik nikako ne može biti odgovoran za štetu koja je nastala na vozilu. Tuženik još jednom ističe a što je razvidno iz svjedočenja svjedok TI koji je za vrijeme predmetnog događaja kod tuženika obavljao ophodarsku službu kako je ophodarska služba tuženika u skladu s pravilnikom o održavanju cesta i pravilnikom o ophodnji javnih cesta a sve sukladno odredbama Zakona o četama. Svjedok je iskazao da je predmetnog dana izvršio kontrolu žičane ograde te nije uočio nikakva oštećenja. Svako se oštećenje mora evidentirati u dnevniku rada, a iz dnevnika rada razvidno je da u
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
istom nisu upisana oštećenja na zaštitnoj ogradi niti prokopi ispod ograde te je nesporno da je zaštitna ograda bila funkcionalna u smislu sprečavanja ulaska životinja na zatvoreni prostor autoceste što potvrđuje i nalaz. Sukladno navedenom do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste već zbog slučaja casus. Uzimajući sve činjenice u obzir razvodno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan te stoga tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije predmetni tužbeni zahtjev te naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamata od dana donošenja presude do isplate.
8. Prigovarajući istom vještvu u podnesku od 29. studenog 2021. tužitelj je naveo kako se po pitanju visine procijenjene štete tužitelj ne slaže s iskazom vještaka da spisu nisu priložene fotografije. Naime, sam vještak je u nalaz i mišljenje uključio fotografiju koja se nalazi unutar spisa. Naime, unutar spisa se nalazi fotoelaborat policijske uprave na kojem su vidljiva sva oštećenja na predmetnom vozilu. Nadalje, ako je sudski vještak smatrao da su mu potrebne fotografije mogao je od tuženika zatražiti fotografije sačinjene prilikom izvida štete od strane tuženika. Izvid štete izrađen je 17.12.2018., dok je ponuda popravka rađena po zaprimanju pisanog izvida štete 4.1.2019. uz neposredan pregled kod ovlaštenog servisera. Izvid štete i stavke koje se nalaze na izvidu štete ne predstavljaju jedini dokaz štete. Ukoliko je nastao propust u izradi izvida štete isti ne može ići na štetu tužitelja kao osobe bez stručnog znanja potrebnog za popravak vozila. Tužitelj je zatražio ponudu popravka prema stanju na vozilu, a na vozilu nisu bila prethodna oštećenja. Predlaže se stoga sudskom vještaku: 1. zatražiti od tuženika dostavu fotografija izvida štete u skladu s čl. 259. stavak 2. ZPP; 2. očitovati se jesu li oštećenja koja nije uzeo u obzir (izmjene obloge branika, prednjeg desnog blatobrana, donje obloge motora, stakla desnog retrovizora i žmigavca desnog retrovizora) mogla nastati u predmetnoj prometnoj nezgodi. 3. Očitovati se nalaze li se na fotografijama koje je dostavila nadležna policijska uprava sva oštećenja koja su navedena u ponudi popravka ovlaštenog servisa.
9. Očitujući se na prigovore tuženika u pisanoj o dopuni vještva od 11. siječanja 2023. vještak je naveo da je u spisu je na strani 5 uložen izvid štete broj 65396/0 od 14.12.2018. izrađen od strane HOK osiguranja. U spis je na strani 10 uložena ponuda za popravak vozila. Na ponudi za popravak vozila izdane od ovlaštene radionice za MERCEDES vozila Auto Gašparić iz Velike Gorice je opseg štete proširen na način da su uvažene izmjene obloge branika, prednjeg desnog blatobrana, donje obloge motora, stakla desnog retrovizora i žmigavca desnog retrovizora. Prema utvrđenoj visini troška popravka uz uvažavanje navedenog proširenja opsega štete proizlazi da je popravak vozila i dalje bio isplativ, jer vrijednost popravka nije premašivala 75% vrijednosti neoštećenog vozila na dan nezgode, koja se zajedno s uključenim PDV-om kretala u području od oko 70.000,00 kuna. Visina troška popravka prema cijenama dijelova kod ovlaštenih koncesionara za MERCEDES vozila na današnji dan i satnici od 250,00 kuna uz uvažavanje proširenog opsega štete iznosi oko 19.312,52 kuna, što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 24.140,65 HRK ili 3.204,01 EUR-a . Izračun načinjen pomoću programa AUDATEX prilažem uz nalaz i mišljenje. Uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za MERCEDES vozila na današnji dan i tržišne cijene radnog sata ovlaštenih radionica od 250,00 kuna, kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema podacima proizvođača preuzetim pomoću specijaliziranog programu za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
popravka vozila iznosi 19.312,52 kuna, što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25 % iznosi 24.140,65 kuna.
10. U svom usmenom očitavanju na ročištu od 2. travnja 2024 vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, kao i dopune vještva gdje je šteta procijenjena na iznos od 19.312,52 kn uvećano za 25% PDV-a. Dopušta mogućnost da bi došlo do proširenja opsega štete nakon što bi vozilo bilo djelomično rastavljeno, odnosno kad bi se započelo s popravkom vozila, a za konkretan slučaj ne znam zašto se nije pristupilo popravku vozila u ovlaštenom servisu. Da li je vozilo popravljeno o tome nema podataka u spisu. Nema podataka u spisu o naknadnom izvidu štete niti ikakvih fotografija vezanih za pregled vozila u svrhu utvrđivanja opsega štete.
11. Ovaj sud u cijelosti je prihvatio vještvo dipl. ing. ĆI, njegovu pisanu dopunu kao i njegovo usmeno očitovanje kao objektivno i stručno, obzirom je isto sačinjeno temeljem postojeće dokumentacije u spisu do trenutka vještačenja, te je vještak argumentirano otklonio sve prigovore stranka.
12. U svom logičnom i životnom iskazu kojeg sud prihvaća tužitelj navodi da se predmetnog dana kretao iz smjera Zagreba prema Ludbregom svojim osobnim vozilom, marke Mercedes, reg. [registarska oznaka] i to autocestom A-4 i to desnom kolnom trakom od moguće dvije, brzinom između 70-80 km/h. Toga dana padao je snijeg te lijeva kolna traka nije bila očišćena od snijega, dok je desna kojom se kretao bila očišćena. On je u jednom trenutku uočio kako se unutar tunela jedno vozilo okrenulo na krov, te se uplašio i nastavio vožnju smanjenom brzinom 70 km/h. Nakon cca 5 minuta vožnje osjetio je snažan udarac u desni dio vozila i to u desno prednje svijetlo. Zaustavio je svoje vozilo, izašao iz njega te uočio oštećenja prednjeg desnog svijeta, prednjih desnih vrata, desnog retrovizora i prednjeg dijela haube, prednja desna maglenka te mu je iz okvira ispala tablica. Nije mogao razaznati što je naletjelo na njegovo vozilo budući da je snijeg intenzivno padao, no kako je na tom dijelu vozila bilo krvi i dlake, zaključio je da se radi o divljači. Napustio je mjesto događaja te je nakon što je došao do naplatne postaje u Ludbreg pozvao policiju koja je izvršila izvid štete na mom vozilu. On je na vozilu imao zimske gume. Nije poduzeo radnju kočenja jer nije ništa uočio prije udarca. Na postavljeno pitanje pun. tuženika navodi kako posjeduje policijski izvještaj o predmetnoj nezgodi. A kada mu se predočava potvrda koja prileži spisu na listu 4, navodi kako to nije vidio. On je otišao sa lica mjesta jer je bilo nemoguće zbog zimskih uvjeta čekati policiju. Lijevi trak i zaustavni trak su bili neočišćeni, a smatrao je preopasnim biti zaustavljen u desnom kolnom traku. Auto je bilo u voznom stanju te je mogao doći do naplatnih kućica. Po dlaci je zaključio da se radi o divljači, a dlaka je nađena na haubi i u farovima. Ograničenje na autoputu je bilo 130 km/h. Nigdje nije uočio oštećenje ograde ili neko drugo oštećenje.
13. U svom logičnom i životnom iskazu kojeg sud u cijelosti prihvaća svjedok DI, navodi da je predmetnoga dana radio u očevidnoj ekipi PPRP Varaždin te je po dojavio otišao na autocestu A-4 Goričan-Zagreb. Budući da je prema dojavi jedno vozilo udarilo srnu na cesti i da se zaustavilo kod čvora Ludbreg te tamo čeka dolazak policije. On je s sa kolegom zatekao vozilo kod naplatnih kućica te je utvrdio oštećenje prednjeg desnog svijetla i prednje desne strane, dok je kolega NI, tehničar, koji je fotografirao vozilo i izvršio izuzimanje zatečene dlake. On je obavio razgovor sa vozačem te ga je alkotestirao. Načinio je zapisnik o očevidu, a temeljem kojeg je sačinjena i potvrda od 24.1.2019.koja prileži na listu 4 spisa. Na
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
postavljeno pitanje pun. tuženika navodi kako je na vozilu bilo tragova nalik krvi i dlaka, no kako se nije moglo utvrditi o kojoj životinji se radi, u zapisniku je navedeno da se radi o naletu na nepoznatu životinju. Po dlakama bi se dalo zaključiti da je riječ o srni, ali nema stručna znanja da bi to mogao zaključiti.
14. U svom logičnom i životnom iskazu kojeg sud u cijelosti prihvaća svjedok NI navodi da je predmetnoga dana radio u očevidnoj ekipi PPRP Varaždin te je po dojavi otišao na autocestu A-4 Goričan-Zagreb. Budući da je prema dojavi jedno vozilo udarilo u divljač na cesti i da se zaustavilo kod čvora Ludbreg te tamo čeka dolazak policije. On je sa kolegom H zatekao vozilo kod naplatnih kućica te je na vozilu pronašao tragove, dlake i izlučevine nalik na krv. Uočio je oštećenje prednjeg desnog svijetla, prednjeg branika. On je sve to fotografirao i izvršio izuzimanje zatečene dlake iz fara vozila. Navodi da nije vještak pa ne mogu reći o kojoj životinji je riječ. Na postavljeno pitanje pun. tuženika navodi da se dlaka zbog nepoznate životinje izuzima na način da se ista stavlja u vrećicu i prilaže uz predmet koji se pohranjuje u PPP.
15. U svom logičnom i životnom iskazu kojeg sud u cijelosti prihvaća svjedok TI navodi da je djelatnik tuženika od 1988. te da je zaposlen na mjestu ophodara. On je predmetnog dana temeljem dojave centra izašao na lice mjesta sa kolegom EI, cestarom, a kretali su se ophodarskim vozilom, te su toga dana vršili ophodnju od Varaždina prema graničnom prijelazu Goričan, pa sve do Brezničkog Huma i nazad, te su ophodnju bili obvezni izvršiti dva puta. Predmetnog dana bilo je hladno, te je bilo snijega na zemljinom terenu autoceste A4. Toga dana u 19,15 sati izašao je na teren, te su on i kolega izvršili posipavanje kolnika na navedenu lokaciju, a posipavanje je trajalo cca 3 sata. Ova nezgoda se dogodila 700 m prije čvora Ludbreg, te je on sa kolegom po dojavi otišao na lice mjesta, no tužitelja nisu zatekli na mjestu događaja, već na naplatnoj kućici Ludbreg. On je tada na vozilu tužitelja uočio krv i dlaku i to na prednjem dijelu vozila. Tom prilikom tužitelj mu je rekao da se događaj desio kod mostića Mala Plitvica, a to je mjesto koje je na udaljenosti od 700 m prije čvora Ludbreg, te da je naletio na srnu koja je pretrčavala autocestu. Autocesta je ograđena sa obje strane žicom visine 1,60 m, no imali smo slučajeva preskakanja srni i jelena. On je na vozilu tužitelja uočio oštećenja prednjeg branika, a za ostalo nije siguran. O navedenom sačinio interni zapisnik i fotografirao oštećenje vozila, dok ostale radnje poduzima policija. Nakon toga on to izvješće dostavlja operativnom centru za kontrolu prometa. Srna koja je naletila na vozilo tužitelja nije nađena. Obveza je ophodara da odmah po utvrđenju naleta divljači istu potraži, označi je narančastom oznakom i fotografiramo, a što učini i policija. On je toga dana osim traženja životinje izvršio i kontrolu žičane ograde, te nisam uočio nikakva oštećenja. Kontrola ograde se vrši iz vozila uz vožnju od 40 km/h.
16. U dopuni svog iskaza svjedok navodi kako je u vrijeme konkretnog događaja radio sam kod tuženika na radnom mjestu ophodara. Sjeća se da je radio u noćnoj smjeni, pripremali su vozila i dokumentaciju za teren. U tom trenutku zaprimili su dojavu od centrale da je nesreća negdje oko 26. kilometra, prema Goričanu, radilo se o zimskom periodu, uputili su se na mjesto događaja, gdje nisu zatekli niti tužitelja niti njegovo vozilo, a niti bilo kakvu životinju. Ne sjeća se gdje se tužitelj nalazio. Na kolniku nije bilo vidljivih tragova životinja. Predmetni događaj dogodio se oko 19, 20 sati, koliko se sjeća, kako mu je smjena započela u 19,00 sati osobno nije izvršio ophodnju tog dana, već je ophodnju izvršio kolega koji je radio u dnevnoj smjeni. Pri dolasku na posao preuzeo je dnevnik kolege iz kojeg je proizašlo da taj dan nije bilo nikakvih nepravilnosti
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
na ogradi. Koliko se sjeća nikakvih nepravilnosti nije bilo ni prethodnih dana. Manje nepravilnosti su dužni otkloniti odmah, a otklanjaju se i veće nepravilnosti. Osobno je nakon predmetnog događaja izvršio nekoliko ophodnji, no nisu pronašli životinju a niti je smjena nakon njegove pronašla životinju. Ograda je pregledana prilikom prometne nesreće po kilometar prije i kilometar nakon nesreće i s jedne i s druge strane autoceste, dok nakon te udaljenosti ista tom prigodom nije pregledavana. Ograda se pregledavala pješice uz samu ogradu. Mišljenja je kako je životinja mogla ući preko čvora koji se nalazi na otprilike 500 do 600 metara od mjesta događaja ili je mogla preskočiti ogradu. Misli da je na tom dijelu ograda visoka cca 1,40 m. Radi se o cesti koja je građena 1997. prema tadašnjim standardima i projektu. Nije uočio bilo kakve nedostatke na drugim mjestima ograde. Taj dan nije bilo nikakvih prijava o životinji na autocesti. Smatra kako životinja nije mogla na autocestu doći ispod same ograde, obzirom da je ista pričvršćena stupovima i zakačkama. Prema njegovim saznanjima znalo se događati da životinje dođu na autocestu, preskoče ogradu najčešće se radi o visokoj divljači. Ophodnja se vrši dva puta po smjeni, vozi se po voznoj traci do 80 km/h i vizualno se prati kolnik, da li je čisti, odbojne ograde, žičana ograda i prometna signalizacija. U tom trenutku u vozilu se nalazi ophodar i vozač. Vizualno se može utvrditi u kakvom je stanju ograda, da li ima kakvih nedostataka, no na to utječu vremenski uvjeti. Taj dan su vremenski uvjeti bili povoljni. Kontrola ograde se radi svakodnevno dva puta, neki specifični dijelovi se pregledavaju pješice. Na početku smjene se otvara dnevnik, sa naznakom datuma, smjene, upiše se vremenska prognoza i na osnovu toga se priprema oprema i strojevi za ophodnju. Kad njegova smjena završi, kolega preuzme dnevnik i pročita ga, te usmeno razgovaraju da li je u njegovoj smjeni kakvih nepravilnosti. Na autocesti ne postoje nikakvi znakovi o divljači na cesti, misli da po propisu niti ne trebaju postojati. U stalnoj su komunikaciji s lovačkim društvom oko kritičnih točaka. Obzirom da je bilo događaja u kojima su životinje došle na autocestu, na pojedinim mjestima, bile su rađene nadogradnje radi poboljšanja osiguranja i to u vidu postavljanja električnog pastira ili je stavljena viša ograda. Na ovom konkretnom mjestu nije postavljen električni pastir, obzirom da se radi o ravnici. Koliko se sjeća bilo je naleta životinja na autocestu, ali ne toliko često. Ne sjeća se da li su na mjestu događaja postojala vrata, a u pravilu se postavljaju na svakih 2 do 4 km, a vrata su zatvorena i to se pregledava prilikom ophodnje. Prilikom pješačkog pregleda ograde nakon nesreće iz pregled je vršen neposredno uz ogradu, cca pola metra do metar uz ogradu. Prema godišnjem planu ograda se detaljno pregledava najmanje tri puta godišnje neovisno od ophodnje. Na mjestu događaja svaki dan je izvršio vizualnu kontrolu na toj relaciji i to dva puta po smjeni. Bilo je događaja da su znali tjerati pse izvan područja autoceste, a smatra kako su isti ušli kod naplatnih kućica, što je bilo javljeno od strane djelatnika na naplatnim kućicama. Nema saznanja da li ima kakvih saznanja da je zbog nepravilnosti na ogradi, rupa, prokopa, bilo koja životinja ušla na područje autoceste, svjedok odgovara da nema saznanja. Bilo je slučajeva da bi na konkretnom području visoka divljač preskočila ogradu ili se radilo u ulasku pasa preko naplatnih kućica, no rijetko, ali se ne sjeća da bi bilo na konkretnom mjestu. Navodi kako je osobno znao vidjeti srndače kako preskaču ogradu, ali na drugim mjestima.
17. U ovom postupku među strankama je prije svega sporno da li je do predmetnog štetnog događaja uopće došlo na spornoj dionici, te da li je postojao tuženikov propust u održavanju sporne dionice predmetne autoceste uslijed kojeg propusta tuženika je došlo do prometne nesreće na kojoj su nastala oštećenja na vozilu
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
tužitelja, pa je sporna odgovornost tuženika i uzročno-posljedična veza između postupanja tuženika I predmetne nezgode.
18. Donoseći odluku u predmetnoj pravnoj stvari sud je polazio od odredbe čl. 2. toč. 1. Zakona o cestama (NN 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10, dalje ZJC) kojim je propisano kako su javne ceste, ceste razvrstane kao javne sukladno ovom Zakonu koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i državnim propisom dok je toč. 5 određeno kako su lokane ceste javne ceste koje povezuju sjedište grada odnosno općine s naseljima s više od 50 stanovnika unutar grada ili općine, ceste u ubranom području koje povezuju gradske četvrti s županijskim cestama, ceste koje povezuju susjedne gradske četvrti međusobno, a koje su razvrstane kao lokane ceste sukladno ovom Zakonu.
19. U smislu čl. 50. istog Zakona za štetu trećim osobama nastalim na cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovu krivnje dok pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
20. Nadalje u smislu čl. 4. istog Zakona javne ceste čine između ostalog prometni znakovi i uređaji za nadzor i sigurno vođenje prometa i oprema ceste.
21. Prema članku 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se smatra obavljenom ako je ophodarska dionica autoceste prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom, a sukladno istim ophodnja javnih cesta obavlja se najmanje tri puta dnevno.
20. Člankom 42. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta propisano je da se bilo kakva oštećenja na ogradi moraju popraviti najkasnije u roku deset dana po uočenom oštećenju iako ih ophodarska služba u pravilu popravlja odmah po uočenju.
21. Iz Potvrde MUP-a, PU Varaždin, PPP Varaždin od 24.1.2019. proizlazi da se dana 11.12.2018. oko 4,35 na autocesti A4 25 km plus 800 m dogodila prometna nesreća nalet na NN životinju, da je u istoj sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a da vozač tom prilikom nije zadobio tjelesne ozljede, da su na osobnom vozilu marke Mercedes pronađena oštećenja prednjeg branika sa desne strane, prednjeg desnog svjetlosnog sklopa, prednje registarske pločice, prednjeg desnog blatobrana i prednje ukrasne maske, a da se na oštećenom dijelovima nalaze tragovi krvi i tragovi dlake koji su izuzeti. Nepoznata životinja po ophodaru autoceste nije pronađena na mjestu događaja. Na mjestu događaja horizontalna i vertikalna prometna signalizacija je uredna i dobro vidljiva u oba smjera.
22. Iz Zapisnika o očevidu od 14. prosinca 2018. MUP-a, PU Varaždinske proizlazi kako se predmetna nezgoda dogodila na autocesti A4, čvor Ludbreg, 25 km plus 800 m. da je istočna kolnička traka autoceste a4 na mjestu prometne nezgode iznosi 9,50 m. i sastoji se od dvije prometne trake za kretanje vozila u smjeru sjevera, svaka širine 3,50 m te prometne trake za zaustavljanje vozila u nuždi. Sa zapadne strane kolnika nalazi se središnja metalna zaštitna ograda, dok se s istočne stranke nalazi zelena površina prekrivena snijegom širine 7m, te žičana ograda autoceste. Na mjestu događaja horizontalno i vertikalna prometna signalizacija je uredna i dobro vidljiva u oba smjera. Brzina kretanja vozila na mjestu događaj je ograničena svjetlosnim prometnim znakovima na 80 km/h, na osobnom vozilu tužitelja marke Mercedes Klasa E-200 CDI srebrne boje proizveden 2007 god. pronađena su oštećena prednjeg branika
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
sa desne strane prednjeg desnog svjetlosnog sklopa, prednje registracijske pločice, prednjeg desnog blatobrana i prednje ukrasne maske, a na oštećenim dijelovima nalaze se tragovi nalik na krv i tragovi dlake koji su izuzet, a materijalna šteta cijeni se na cca 10.000,00 kn.
23. Prema evidenciji tuženika, prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo marke Mercedes, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo HI, zabilježena je u Zapisniku o prometnoj nesreći br. 2029 dana 14.12.2018. u 21:50 sati, na autocesti A1 Zagreb Goričan, dionica Ludbreg Varaždin na 25 km+700m, ograničenje brzine na mjestu nesreće 80 km/h. Iz navedenog zapisnika proizlazi da se vozač zaustavio na NP Ludbreg te je izjavio da je naletio na srnu koja nije pronađena.
24. U svezi točnog datuma i vremena prometne nezgode tužitelj je tijekom postupka naveo kako je omaškom u tužbi pogrešno naveo da se predmetna nezgoda dogodila 14.12.20196. u 4,35 sati, te da ispravno ima pisati 11.12.2018. u 04,35 sati. Navedeno potvrđuje i sadržaj potvrde MUP-a od 24.01.2019. (list 4 spisa) i Službene zabilješke MUP-a od 17.12.2018. (list 53 spisa), dok iz Zapisnika o prometnoj nesreći (list 19 spisa), i Službene zabilješke MUP-a od 17.12.2018., te Zapisnika o očevidu od 14.12.2018. (list 54-58 spisa) proizlazi da je dana 14.12.2018. izvršen očevid na licu mjesta po dojavi tužitelja koja je očito uslijedila na dan 14.12.2018., a vezano za nezgodu koja se odgodila 11.12.2018. u 04,35 sati na opisanoj relaciji, stoga je tužitelj navedneom dokumentacijom otklonio očitu omašku u pisanju historijata tužbe u pogledu datuma i vremena nastanka štetnog događaja.
24. Nadalje u pogledu dinamike samog nastanka štetnog događaja i odgovornosti tuženika za isti sud je iz Dnevnika rada i Ophodarskog dnevnika, te putnog radnog lista S i Ž (list 23-28 spisa) utvrdio kako su djelatnici tuženika vršili pregled zaštitne žičana ograde na dan 14-15.12.2018. u vremenu od 13,23 sata do 16,16 sati te od 19,35 do 04,53 sata te da nisu evidentirana oštećenja iste.
25. Prvotnim vještačkim nalazom kojeg je sud u cijelosti prihvatio vještak je utvrdio kako je na mjestu nezgode, središnjim pojasu između istočnog i zapadnog kolnika autoceste izvedene dvostruka zaštitna limena odbojna ograda, dok sa desne strane kolnika nema nikakvih prepreka sve dograde od žičanog pletiva koja onemogućava pristup divljih životinja te ograda prati konfiguraciju terena. Također u prvotnom vještvu se navodi kako prometna policija nije evidentirala trgove na mjestu nezgode s obzirimo da je teren uz kolnik bio prekriven snijegom, relativno lako su se mogli pronaći tragovi kretanja životinje.
26. Iz iskaza svjedoka TI koji je za vrijeme predmetnog događaja kod tuženika obavljao ophodarsku službu razvidno je kako je ophodarska služba tuženika obavljala ophodnju da je svjedok predmetnog dana izvršio kontrolu žičane ograde te nije uočio nikakva oštećenja, da se svako oštećenje mora evidentirati u dnevniku rada, a iz dnevnika rada razvidno je da u istom nisu upisana oštećenja na zaštitnoj ogradi niti prokopi ispod ograde.
27. No sa druge strane iz iskaza saslušanog svjedoka također proizlazi kako se pregled ograde i eventualnih oštećenja vrši vizualno pola metra do metar uz ogradu, te je svjedok isto tako naveo kako prema njegovim saznanjima znalo se događati da životinje dođu na autocestu, preskoče ogradu, a najčešće se radi o visokoj divljači, a da je ograda visoka svega 1,40 m. 28. Tužitelj je pak naveo kako je nakon cca 5 minuta vožnje po premdetnoj autocesti osjetio je snažan udarac u desni dio vozila i to u desno prednje svijetlo. Zaustavio je svoje vozilo, izašao iz njega te uočio oštećenja prednjeg
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
desnog svijeta, prednjih desnih vrata, desnog retrovizora i prednjeg dijela haube, prednja desna maglenka te mu je iz okvira ispala tablica. Nije mogao razaznati što je naletjelo na njegovo vozilo budući da je snijeg intenzivno padao, no kako je na tom dijelu vozila bilo krvi i dlake, zaključio je da se radi o divljači, dok svjedoci DI i NI navode kako su vozilo tužitelja zatekli kod naplatnih kućica te su na vozilu pronađeni tragovi, dlake i izlučevine nalik na krv, da su uočena oštećenje prednjeg desnog svijetla, prednjeg branika vozila tužitelja, izvršili . On fotografiranje i izuzimanje zatečene dlake iz fara vozila, no kako nisu po struci vještaci te nisu mogli definirati o kojoj divljači je riječ u zapisniku je evidentiran nalet nepoznate životinje.
27. Iz ovako provedenih dokaza, a poklanjajući vjeru iskazu svjedoka i tužitelja obzirom smatra da su ti iskazi dati logično, životno, u skladu jedno sa drugim i s ostalim dokazima provedenim u ovom postupku, sud je zaključio da tužitelj nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, odnosno da nije mogao izbjeći nalet na nepoznatu životinju bez obzira o kojoj vrsti je riječ, jer isti nije imao nikakvog razloga sumnjati da se na ovakvoj cesti nalazi divljač koja se istom kreće bez nadzora. Naime, kada bi tužitelj bio dužan cijelim putem autoceste paziti da li cestu prelaze životinje , tada ne bi postojao smisao same autoceste na kojoj je ograničenje brzine 130 km/h, a što je notorna činjenica. Također, izbjegavanje životinja pri takvim velikim brzinama, također može imati kobne posljedice.
28. Već sama činjenica nailaska vozilom na životinju na kolniku autoceste ukazuje na propust tuženika koji je u održavanju te autoceste istu propustio održavati u smislu citiranog čl. 4 i 7. Zakona o javnim cestama tako da se ista može koristiti na siguran način, pa je upravo na njemu bio i teret dokaza na okolnost da propusta nije bilo. Tuženik iako po analiziranoj dokumentaciji sukladno propisa vrši nadzor zaštitne ograde, očito nije u vrijeme štetnog događaja osigurao da se autocesta može koristiti na siguran način, nije poduzeo sve potrebne radnje radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, jer da jeste divljač ili druga životinja ne bi mogla preskočiti zaštitnu ogradu, ili se na drugi način zateći na kolniku unutar zaštitne ograde za koji ne bi postojala krivnja tuženika, jer tuženik suprotno nije dokazao a na njemu je bio teret dokaza.
29. S druge strane, činjenica da ophodar nije vidio rupu ili bilo koje drugo oštećenje na zaštitnog ogradi, odnosno neki od drugih načina na koji bi divljač mogla prijeći zaštitnu ogradu, ne znači da ista nije niti postojala. Naime, da je zaštitna ograda bila postavljena ispravno, na većoj visini, te da na njoj nije bilo rupa ili propusta, tada divljač ne bi mogla doći na samu cestu, a očito dolazi što u svom iskazu potvrđuje i sam svjedok TI. Osim toga nije niti primjereno da bilo koja životinja na bilo kojem dijelu može doći do kolnika autoceste, pa dio iskaza svjedoka TI da je bilo događaja da su znali tjerati pse izvan područja autoceste, a smatra kako su isti ušli kod naplatnih kućica također ukazuje na činjenicuda tuženik nije osigurao sve potrebne mjere da se autocesta može koristiti na siguran način.
30. Stoga činjenica da su ophodari na dan štetnog događaja izvršili ophodnju autoceste, kao niti činjenica da nisu primijetili nikakav nedostatak na zaštitnoj ogradi, niti ga evidentirali u svojoj službenoj dokumentaciji ne znači da ne postoji odgovornost pravne osobe zadužene za održavanje autoceste, niti pak znači da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo, jer se po logici stvari, ako je autocesta pravilno projektirana, zaštićena i održavana, divljač, u konkretnom slučaju lisica, ne bi mogla zateći na autocesti (Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj; Rev-1187/2024).
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
31. Kako je osiguranik tuženika propustio osigurati nesmetan i siguran promet autocestom, to je po načelu pretpostavljene krivnje na temelju odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio na vozilu i dužan mu je istu naknaditi u cijelosti.
32. U odnosu na visinu štete sud je iz vještačkog nalaza dipl. ing. ĆI kojeg je sud prihvatio kao objektivno i stručno, sačinjeno prema pravilima prometne struke, i izvida štete broj 65396/0 (list 5 spisa) proizlazi kako na ponudi za popravak vozila izdane od ovlaštene radionice za MERCEDES vozila Auto Gašparić iz Velike Gorice je opseg štete proširen na način da su uvažene izmjene obloge branika, prednjeg desnog blatobrana, donje obloge motora, stakla desnog retrovizora i žmigavca desnog retrovizora. Prema utvrđenoj visini troška popravka uz uvažavanje navedenog proširenja opsega štete proizlazi da je popravak vozila i dalje bio isplativ, jer vrijednost popravka nije premašivala 75% vrijednosti neoštećenog vozila na dan nezgode, koja se zajedno s uključenim PDV-om kretala u području od oko 70.000,00 kuna. Visina troška popravka prema cijenama dijelova kod ovlaštenih koncesionara za MERCEDES vozila na današnji dan i satnici od 250,00 kuna uz uvažavanje proširenog opsega štete iznosi oko 19.312,52 kuna, što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25% iznosi 24.140,65 HRK ili 3.204,01 EUR-a . Dopušta mogućnost da bi došlo do proširenja opsega štete nakon što bi vozilo bilo djelomično rastavljeno, odnosno kad bi se započelo s popravkom vozila, a za konkretan slučaj ne znam zašto se nije pristupilo popravku vozila u ovlaštenom servisu. Da li je vozilo popravljeno o tome nema podataka u spisu. Nema podataka u spisu o naknadnom izvidu štete niti ikakvih fotografija vezanih za pregled vozila u svrhu utvrđivanja opsega štete.
33. Naime iz citirane odredbe čl. 1090. ZOO-a proizlazi da se u onim situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijena dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Kako oštećenik ima pravo popraviti stvar kod ovlaštene stručne osobe (poduzetnik), koji je kao porezni obveznik ovlašten zaračunati kupcu (naručitelju) porez na dodanu vrijednosti, slijedi zaključak da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija oštećenika dovodi u stanje prije štetne radnje (ili propuštanja) u smislu čl. 1090. ZOO-a. Dakle, temeljno pravilo u popravljanju imovinske štete je uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno, isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Tom se zahtjevu ne može udovoljiti ako se oštećeniku bez obzira da li je popravio oštećenu stvar, ne priznaje i pravo na (potpunu) naknadu štete koja u sebi, uz ostalo, uključuje i PDV. U protivnom, oštećenik ne bi mogao popraviti štetu jer mu nedostaje puni novčani iznos potreban za popravak vozila pa bi u konačnici, na svoj teret i rizik, morao plaćati ili predujmljivati PDV u korist štetnika, što je nespojivo s institutom popravljanja (materijalne) štete. Prema tome, primjenom odredbe čl. 1090. ZOO-a, kao mjerodavnog materijalnog prava u konkretnom slučaju, tuženik je u ovom slučaju, uz troškove koji su bili nužni za popravak oštećenog automobila (i one u svezi s time), bio dužan naknaditi oštećenom tužitelju još i PDV jer se samo tako oštećenikova materijalna situacija dovodi u ono stanje u kojem je bila prije štetne radnje. (Ovako i ŽS u Vukovaru u svojoj odluci
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
Gž-2269/17 od 14.11.2018., te VRSH u Rev-x-341/10 pod 12.09.2013.), pa je slijedom svega navedenog valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u visini od 3.204,01 EUR i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.
34. Odlučujući o tijeku kamate na dosuđeni iznos glavnice sud je polazio od odredbe čl. 1086. ZOO-a kojim je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.
35. Tužitelj u ovom postupku nije dostavio dokaz o tome da li je i kada popravio vozilo, a i sam vještak navodi kako o navedenom ne postoji dokaz u spisu pa tužitelju zatezna kamata pripada od presuđenja, tj. 29.06.2026. do isplate kao na nerepariranu štetu, a sukladno citiranoj odredbi čl. 1086. ZOO-a u svezi s čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22). dok je isti odbijen sa dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos štete od 09.05.2019. do 28.06.2026. pa je slijedom navedenog sukladno citiranim odredbama odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. i II.
36. U odnosu na prigovor tuženika preinaci tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva tužitelja u podnesku od 30.01.2023. ovaj sud je stava da je takva preinaka dopuštena temeljem čl. 190. st. 2. ZPP-a jer je tužitelj tek po izradi nalaza i mišljenja mogao na potpuno točan način specificirati visinu svoje obveze, dakle činjenica izrade nalaza i mišljenja predstavlja okolnost da tužitelj nije mogao bez svoje krivnje preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Osim toga u smislu čl. 117. st. 2. ZID ZPP-a tužitelj je u smislu čl. 190. st. 2. ZPP-a mogao preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, a kako se navedena odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku, a tužitelj je specifikaciju izvršio kada je već na snazi bio ZID ZPP 19 (stupio na snagu 01.09.2019.), to je odlučeno kao u izreci rješenja.
37. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 3. ZPP-a u svezi odredbe čl. 155. ZPP-a, slijedom kojih je tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka i to: za sastav tužbe 200,00 EUR, za sastav odštetnog zahtjeva 200,00 EUR, za sastav podneska od 07.01.2020., 01.04.2020., 29.11.2021., 30.01.2023., 200,00 EUR za svaki podnesak, za sastav žalbe 250,00 EUR, za pristup na ročište 11.11.2019., 27.01.2020., 17.03.2021., 11.10.2021., 06.12.2023., 02.04.2024., 07.04.2025., 01.07.2025., 17.04.2026., 200,00 EUR za svako ročište ukupno 3.250,00 EUR uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 812,50 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 75,39 EUR i presudu u iznosu od 76,98 EUR, te žalbu u iznosu od 75,37 EUR, a sukladno Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 74/95, 57/96, 137/02 , 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13,110/15 i 118/18, u daljnjem tekstu: ZSP), kao i trošak vještačenja od 265,45 EUR i dopune vještva od 109,21 EUR, time da mu nije dosuđen trošak podneska od 07.04.2022. i jer u istom tužitelj ne iznosi nikakve nove činjenice niti predlaže dokaze te isti nije nužan za ovaj postupak, kao niti trošak dva ročišta za objavu odluke od jer na ista tužitelj nije niti pristupio.
38. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema zahtjevu iz podneska od 30.01.2023.u iznosu 3.204,01 EUR.
39. Tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 4.664,90 EUR dok je tuženik zbog gubitka spora odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog
Posl.br.: 83 Pn-2547/2024-72
troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III i IV.
40. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tuženik odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 29. lipnja 2026. do isplate.
U Zagrebu 29. lipnja 2026.
Sudac:
Blaženka Butigan Matić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po pun
