- 1 -              Revd 169/2024-2

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 169/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja D. Š., OIB ..., iz Z., II-tužiteljice J. Z., OIB ..., iz Z., i III-tužiteljice N. Š., OIB ..., iz Z., svi zastupani po punomoćnici B. Ć., odvjetnici u Z., protiv tužene C. b. d.d., OIB ..., Z., zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. i p. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1162/2023-3 od 31. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4627/18-39 od 19. prosinca 2022., u sjednici održanoj  17. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužene.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da su pljenidba i prijenos sredstava sa računa tužitelja prema zahtjevu tuženika za izravnom naplatom predanom Financijskoj agenciji Z. 9. srpnja 2018. temeljem ovršne isprave i to presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-1599/00 od 24. veljače 2011. koja je postala pravomoćna 5. studenog 2014., nedopušteni.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi I-tužitelju, II-tužiteljici i III-tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 84.853,00 kn/11261,93 EUR1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“.

 

2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4627/18-39 od 19. prosinca 2022. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je utvrđeno da su pljenidba i prijenos sredstava s računa tužitelja prema zahtjevu tuženika za izravnom naplatom predanom Financijskoj agenciji Z. 9. srpnja 2018. temeljem ovršne isprave i to presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-1599/00 od 24. veljače 2011. koja je postala pravomoćna 5. studenog 2014., nedopušteni preko iznosa 3.706,33 Eur1/27.925,32 kn te u dijelu pod toč. II. izreke

 

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4627/18-39 od 19. prosinca 2022. u dijelu pod toč. I. izreke kojim se utvrđuje da su pljenidba i prijenos sredstava sa računa tužitelja prema zahtjevu tuženika za izravnom naplatom predanom Financijskoj agenciji Z. 9. srpnja 2018. temeljem ovršne isprave i to presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-1599/00 od 24. veljače 2011. koja je postala pravomoćna 5. studenog 2014., nedopušteni za iznos od 3.706,33 Eur/27.925,32 kn i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje pljenidbe i prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava tužitelja nedopuštenim za iznos od 3.706,33 Eur/27.925,32 kn.

 

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.“.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženica zbog pitanja:

 

„A. U slučaju kada je ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sukladno stavcima 1. i 2. članka 210. Ovršnog zakona, može li sud ovršenika zaključkom uputiti da pokrene parnicu sukladno stavku 3. članku 52. Ovršnog zakona?

 

B. Je li ovršenik ovlašten pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno stavku 3. članka 52. Ovršnog zakona u slučaju kada je podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sukladno stavcima 1. i 2. članka 210. Ovršnog zakona, imajući pritom u vidu posljednji dio odredbe sadržane u stavku 2. članka 210. Ovršnog zakona (...“na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.)“?

 

C. Može li nasljednik isticati prigovor ograničenja odgovornosti za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine u ovršnom postupku, odnosno parničnom postupku povodom utvrđenja ovrhe nedopuštenom, ako mu je takva mogućnost bila dopuštena i u parničnom postupku pokrenutom radi isplate iz kojega proizlazi ovršna isprava na temelju koje je ta ovrha pokrenuta?

 

D. Može li nasljednik po preuzimanju parničnog postupka iza ostavitelja kao prethodne parnične strane isticati prigovor ograničenja odgovornosti za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine u tom istom parničnom postupku, iako je glavna rasprava zaključena, odnosno iako je prvostupanjska presuda donesena, imajući pritom u vidu članak 421. Zakona o parničnom postupku?“,

 

ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, broj 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91 - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

 

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

 

5. Prijedlog je nedopušten.

 

6. Prema ocjeni ovog suda kraj činjenice da su tužitelji u ovršnom postupku upućeni na put parnice, te da svoj zahtjev temelje na odredbi čl. 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 43/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje: ZN), odredbi koja je jasna i nedvosmislena i ne ostavlja prostor za različita tumačenja, te kako pitanja polaze od drugačije pravne i činjenične situacije nego što je to u ovom predmetu, to pitanja zbog kojih je prijedlog podnesen nemaju onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u koja bi se povodom dopuštenog pitanja iznjedrila pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor.

 

7. Stoga je riješeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.

 

Zagreb, 17. siječnja 2024.