REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2603/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja MZ, vlasnika obrta za prijevoz [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Librenjaku, odvjetniku u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Lidiji Klepo, odvjetnici iz OD Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 14. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 29. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 154,71 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 14. svibnja 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , te mu naknaditi parnične troškove u iznosu od 238,65 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 29. lipnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 11. studenog 2025. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi, u bitnome, da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 18. travnja 2025., oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu ĐZ. Štetu na vozilu da je dužan naknaditi tuženik, kao odgovorni osiguratelj, temeljem ugovora o osiguranju zaključenog sa štetnikom. Vozilo je vlasnik odlučio popraviti kod tužitelja, koji je za izvršeni popravak vozila izdao račun na iznos od 475,93 eur. Međutim, tuženik je po navedenom računu izvršio isplatu troškova potrebnih za popravak vozila u visini od 321,22 eur. Preostala je razlika od 154,71 eur, utužena u ovom postupku, a posljedica je različite cijene radnog sata potrebnih servisnih radova po kojoj tuženik obračunava odštetu. S obzirom da je oštećeni vlasnik ugovorom o ustupu potraživanja tužitelju ustupio svoju tražbinu prema tuženiku po osnovi isplate naknade štete temeljem predmetnog računa izdanog radi popravka vozila, tužitelj od tuženika potražuje isplatu preostalog iznosa potrebnog za izvršeni popravak vozila, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 14. svibnja 2025. do isplate, po stopi mjerodavnoj za ostale odnose.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju. Naime, tvrdi da je s oštećenikom postignuta izvansudska nagodba o isplati odštete u iznosu od 321,22 eur, dakle da je za veći iznos troškova popravka vozila, plaćanje kojih tužitelj potražuje, oštećenik izvršio otpust duga tuženiku kao odgovornom osiguratelju. Podredno, osporava osnovanost i visinu potraživanja, u bitnome ističući da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području, kod servisera iste kvalitete, no za nižu cijenu od one po kojoj je vozilo popravljeno kod tužitelja. Smatra da je odabirom skuplje usluge popravka oštećenik doprinio da šteta bude veća i da stoga nema pravo na naknadu tako nastale štete. Konačno, osporava vjerodostojnost tužiteljevog cjenika.

3./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: tužiteljev račun (list 9-10 spisa), izvid štete (list 11 spisa), prepiska elektroničkom poštom (list 12-13 spisa), potvrda o plaćanju (list 14 i 80 spisa), tužiteljev cjenik (list 15 spisa), ugovor o ustupu tražbine i obavijest (list 16-19 spisa), sudska praksa (list 20-34, 36-44, 49-60, 95-100 spisa), očitovanje Agencije za nadzor financijskih usluga (list 34 -35 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2022. (list 45-48 spisa), tuženikova obrazložena ponuda/odobrenje za popravak od 29. travnja 2025. (list 73 - 75 spisa), tuženikova obrazložena ponuda od 13. svibnja 2025. (list 76-77 spisa), oštećenikova suglasnost (list 78 spisa), tuženikova obavijest o danu plaćanja od 21. svibnja 2025. (list 79 spisa), računi drugih servisa (list 81-84, 92-94, 101-103 spisa). Nadalje, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐZ (list 106 spisa).

4./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5./ Predmet spora je zahtjev tužitelja kao novog vjerovnika za isplatom naknade štete, u visini preostalog dijela računa ispostavljenog za popravak vozila , od tuženika kao odgovornog osiguratelja.

6./ Među strankama je sporna osnovanost zahtjeva s obzirom na tvrdnju tuženika da je s oštećenikom postignuo dogovor o visini odštete, u skladu s kojim da je odštetu isplatio, a za daljnji iznos koji tužitelj potražuje da je oštećenik tuženiku izvršio otpust duga. Nadalje, osnovanost zahtjeva je sporna i jer je sporna visina cijene radnog sata po kojoj je tuženik kao osiguratelj dužan izvršiti plaćanje naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak vozila. Tuženik naime smatra da cijena radnog sata po kojoj tužitelj vrši popravke ne odgovara prosječnim cijenama na tržištu mjerodavnom za popravak vozila. Ovo stoga što da postoje servisi koji popravke obavljaju i po nižim cijenama, a odabirom skuplje usluge popravka da je sam oštećenik doprinio visini nastale štete.

7./ Imajući u vidu prigovore kojima tuženik osporava osnovanost utuženog potraživanja, razvidno je da među strankama nije sporno da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] oštećeno u prometnoj nezgodi koja se dogodila 18. travnja 2025., slijedom čega se vlasnik ovog vozila ĐZ obratio tuženiku kao osiguratelju, odgovornom temeljem ugovora o obveznom automobilskom osiguranju zaključenim sa štetnikom. Kod tuženika je istog dana, 18. travnja 2025., učinjen izvid štete. Nakon izvršenog izvida štete vlasnik oštećenog vozila registarske oznake [registarska oznaka] ĐZ odlučio je ovo vozilo popraviti kod tužitelja, te je tužitelj 13. svibnja 2025., nakon izvršenog popravka vozila, izdao račun za troškove popravka u iznosu od 475,93 eur. U ovom su računu radni sati za limarski i lakirerski rad obračunati po cijeni od 44,96 eur (uvećano za PDV), koja cijena je navedena i u tužiteljevom cjeniku od 1. siječnja 2024. Potrebni servisni radni sati obračunati su u količini koju je tuženik predvidio u izvidu štete (od 2,1 odnosno 4,1 sati).

8./ Iz dopisa koje je priložio tuženik, razvidno je da je 29. travnja 2025. oštećeniku ĐZ na adresu njegove elektroničke pošte dostavio dopis naslova „Dostavlja se: Obrazložena ponuda/odobrenje za popravak“. Kada se ovaj dopis dovede u vezu s datumom tužiteljevog računa, za zaključiti je da je ovaj tuženikov dopis oštećeni ĐZ zaprimio prije no što je vozilo predao tužitelju radi popravka. U ovom dopisu tuženik kao odgovorni osiguratelj obavještava oštećenika da je njegov odštetni zahtjev utvrdio u cijelosti pravno osnovanim. Nadalje, a obzirom se oštećenik izričito izjasnio da popravak vozila želi izvršiti u radionici, da će tuženik nakon izvršenog popravka, bude li popravak izvršen u skladu s tuženikovih izvidom štete i prosječnim tržišnim cijenama u mjestu popravka, naknadu štete (troškove popravka) isplatiti po računu popravka radionici ili izravno oštećeniku (ako je sam podmirio račun popravka).

9./ Nadalje, nakon što je ĐZ popravio vozilo kod tužitelja i tužitelj za popravak vozila izdao prethodno navedeni račun od 13. svibnja 2025., tuženik je ĐZ istog dana (13. svibnja 2025.) na adresu njegove elektroničke pošte dostavio dopis naslova „Dostavlja se: Obrazložena ponuda/bez I/S“. U ovom dopisu je tuženik obavijestio je oštećenika da je visinu štete na koju oštećenik ima pravo procijenio na iznos od 321,22 eur, i to na temelju tužiteljevog računa popravka vozila, no umanjenog za cijenu radnog sata serviserskih radova obračunatu u višem iznosu od tržišne. Tuženik je pozvao oštećenog ĐZ da pisano potvrdi da li je dana ponuda za njega prihvatljiva. Nadalje, pozvao je istog da dostavi tuženiku broj računa na koji želi da se odšteta isplati. Konačno, tuženik je upozorio oštećenog ĐZ da će isplatu procijenjene naknade štete (u iznosu od 321,22 eur) izvršiti u roku od 15 dana od slanja ove ponude, neovisno o oštećenikovom prihvatu ponude i da će o tome istog pisano obavijestiti.

10./ Prilikom dostave prethodno navedenog dopisa oštećeniku elektroničkom poštom tuženik je od istog zatražio suglasnost da se naknada štete izvrši izravno na račun izvođača. Tuženik je nadalje priložio suglasnost ĐZ, na kojoj nije sadržan datum kada je sastavljena, a u kojoj ĐZ navodi da je suglasan da se odšteta isplati na račun tužitelja. Za zaključiti je da se radi o očitovanju koje je ĐZ dostavio tuženiku na njegovo traženje, iz prepiske elektroničkom poštom uz dostavu dopisa od 13. svibnja 2025.

11./ Tuženik je priložio i dopis od 21. svibnja 2025. naslova „Obavijest o danu plaćanja naknade štete po obrazloženoj ponudi“. Uz ovaj dopis, za razliku od prethodna dva upućena oštećeniku, tuženik nije priložio i prepisku iz koje bi bilo razvidno da je i predmetni dopis oštećeniku dostavljen na adresu njegove elektroničke pošte. U ovom je dopis tuženik naveo da potvrđuje oštećeniku da je primio njegovu potvrdu tuženikove „Obrazložene ponude“ (odnosno Sporazum o izvansudskoj nagodbi) od 13. svibnja 2025., prema kojoj je tuženik obvezan izvršiti isplatu ugovorenog iznosa odštete. Konačno, tuženik je priložio potvrdu o plaćanju iz koje je razvidno da je 21. svibnja 2025., pozivanjem na predmetni broj naknade štete, tužitelju izvršio plaćanje iznosa od 321,22 eur.

12./ Konačno, a kako proizlazi iz odredaba Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od **.**.2025., ĐZ ustupio je tužitelju radi ispunjenja tražbinu prema tuženiku, kao odgovornom osiguratelju, po osnovi naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak vozila, na temelju predmetnog računa koji joj je tužitelj, kao serviser, izdao za učinjeni popravak vozila u iznosu od 154,71 eur. Predmetnu svoju tražbinu, dakle prema tuženiku kao odgovornom osiguratelju po osnovi isplate naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak vozila, vlasnik vozila ustupio je tužitelju u skladu s odredbom čl. 80. st. 1. u vezi s čl. 88. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), dakle radi ispunjenja njegove obveze, kao vlasnika vozila prema tužitelju, koji je izvršio popravak vozila, isplatiti mu naknadu za učinjeni popravak vozila, temeljem izdanog računa.

13./ Neosnovano tuženik osporava da bi izvršenim istupom tužitelj prema njemu stekao tražbinu koja je predmet spora, dakle radi plaćanja preostalog dijela naknade štete u visini troškova potrebnih za izvršeni popravak vozila jer da je s oštećenikom zaključen sporazum o nagodbi kojim da je iznos odštete dogovoren u visini od 321,22 eur, koliko je tuženik i isplatio, a za daljnji iznos potrebnih troškova popravka da je oštećenik ĐZ tuženiku otpustio dug.

14,/ Prije svega, niti iz isprava prethodno analiziranih (tuženikovih dopisa i suglasnosti koju je ĐZ dostavio tuženiku na njegovo traženje iz predmetnih dopisa), a na kojima tuženik osniva tvrdnje o postignutom dogovoru s oštećenikom ĐZ o visini odštete, ne proizlazi da je takav dogovor s tuženikom postignut. Naime, tuženik je u dopisu od 13. svibnja 2025. zatražio oštećenika dostaviti pisanu potvrdu da je suglasan s procijenjenom visinom odštete (u iznosu od 321,22 eur, dakle uz umanjenje računa za izvršeni popravak vozila), no uz navođenje da će procijenjeni iznos tuženik kao osiguratelj isplatiti neovisno o oštećenikovom prihvatu. Oštećenik se očitovao dostavljajući tek zatraženu suglasnost da se odšteta isplati na račun tužitelja kao servisera, no u ovoj suglasnosti o isplati na račun servisera nije međutim naveo da je suglasan s tuženikovom procjenom visine štete odnosno s umanjenjem računa za izvršeni popravak vozila. Tuženik, iako u dopisu od 21. svibnja 2025., navodi da je od oštećenika primio potvrdu tuženikove „Obrazložene ponude“ odnosno Sporazum o izvansudskoj nagodbi, ispravu takvog sadržaja nije dostavio. S obzirom na sadržaj, suglasnost ĐZ da se isplata odštete izvrši na račun tužitelja kao servisera kod kojeg je vozilo popravio, svakako se ne može smatrati potvrdom tuženikove „Obrazložene ponude“ odnosno Sporazumom o izvansudskoj nagodbi, kako to tuženik u dopisu od 21. svibnja 2025. i u ovoj parnici neosnovano tvrdi. Prije svega, sam je tuženik prethodno upozorio oštećenika da će isplatu procijenjenog iznosa odštete izvršiti neovisno o njegovom prihvatu tako procijenjene visine. Konačno, u skladu s odredbom čl. 203. st. 1. ZOO-a, obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi. Iz priloženih isprava ne može se zaključiti da je oštećeni ĐZ izjavio da neće zahtijevati isplatu odštete u većem iznosu no što je tuženik procijenio potrebne troškove popravka (321,22 eur), dakle i za iznos za koji je tuženik umanjio račun popravka (154,71 eur).

15./ S obzirom dakle da iz priloženih isprava nije moguće zaključiti da bi oštećenik za iznos odštete koji je predmet parnice izvršio tuženiku otpust duga na temelju postignutog dogovora o izvansudskoj nagodbi s tuženikom, radi razjašnjenja među strankama spornih odlučih činjenica s ovim dogovorom u vezi proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka oštećenog ĐZ. Svjedok je iskazao da se sjeća predmetne prometne nezgode od 18. travnja 2025., u kojoj da je oštećeno njegovo vozilo i nakon koje da je, zajedno s štetnikom, otišao u njegovo osiguranje radi izvida štete (kod tuženika). Vozilo da je potom popravio kod tužitelja, kod kojeg da i inače održava svoje vozilo, a na preporuku njegovog nećaka. Iskazao je da odštetu (račun za troškove popravka vozila) osiguranje nije isplatilo njemu već da pretpostavlja da je isplaćena izravno tužitelju kao serviseru, a da je s istim zaključio i ugovor o ustupu tražbine prema osiguratelju. Međutim, svjedok je iskazao da se ne sjeća da bi od osiguranja dobio bilo kakvu ponudu vezano uz visinu odštetnog zahtjeva, odnosno da se ne sjeća da bi osiguranju dao bilo kakvo očitovanje o prihvatu ponude odštetnog zahtjeva u nekoj visini ili podatke računu na koji se odšteta ima isplatiti.

16./ Imajuću u vidu da je svjedok osoba starije životne dobi, od 79 godina, nije nelogično niti životno neuvjerljivo da se ne sjeća svih detalja vezanih uz otklanjanje posljedica oštećenja na njegovom vozilu nakon štetnog događaja prijavljenog osiguratelju, odnosno onih vezanih uz dostavu ponude od strane osiguranja i njegove suglasnosti da se odšteta isplati serviseru. Međutim, ovaj svjedok nije iskazivao suprotno od sadržaja spisu priloženih isprava vezano uz prihvat ponude osiguratelja jer, kako je prethodno izloženo, iz isprava koje je tuženik s tim u vezi priložio, svakako se ne može izvesti zaključak da je ĐZ s tuženikom postigao dogovor o visini odštete, odnosno da bi za veći iznos odštete od onog koji je procijenio tuženik tuženiku otpustio dug. Konačno, iz sadržaja priloženog Ugovora o ustupu, razvidno je da oštećenik ustraje s potraživanjem prema tuženiku koje je predmet spora i da je ovo potraživanje ustupio tužitelju. Stoga je prigovor tuženika, da je utuženo potraživanje prestalo na temelju sporazuma tuženika s oštećenim ĐZ o nagodbi i otpustu duga, utvrđen neosnovanim.

17./ U odnosu na daljnji tuženikov prigovor vezan uz visinu cijene rada auto - servisera, za ukazati je da mjerodavna tržišna cijena nije, suprotno shvaćanju tuženika, najniža cijena koja se na tržištu može postići. Naime, niti iz jednog propisa ne proizlazi obveza oštećenika popravak vozila, kao u konkretnom slučaju, izvršiti u najpovoljnijem servisu na nekom servisnom području. Oštećena osoba popravak ima pravo izvršiti u servisu po svom izboru, koji djeluje na tržištu, a koji popravak naplaćuje prema cijenama radnog sata sukladno cjeniku svojih usluga, dakle prema cijenama po kojima svoje usluge redovito naplaćuje. Tuženik je naime u predmetnom izvidu štete troškove radnih sati koji su predmet spora procijenio u iznosu od 25,00 eur po satu, no i sam je dostavio račune (list 81 spisa) iz kojih je razvidno da serviseri obračunavaju i veću cijenu (od 31,25 eur po satu) i da tako obračunatu cijenu tuženik očito podmiruje. Nadalje, tužitelj je priložio račune iz kojih je pak razvidno da serviseri cijene radnih sati obračunavaju i u znatno višem iznosu od onog koji obračunava tužitelj (od 55,00 i 60,00 eur po satu) (list 92-94 i 101-103 spisa), uz potvrde iz kojih je razvidno da osiguravajuća društva, kao što je i sam tuženik, po ovim cijenama podmiruju troškove popravka. Stoga, imajući u vidu da je tužitelj, kao autoserviser, popravak izvršio po cijeni radnih sati istaknutoj u njegovom cjeniku od 1. siječnja 2024., dakle mjerodavnoj u vrijeme popravka, u iznosu od 44,96 eur (uvećano za PDV od 25%), a koja cijena odgovara cijenama na tržištu mjerodavnom za popravak vozila, te, iako nije najniža, po visini ne odstupa od cijena po kojima se popravci vozila obračunavaju, te po kojima ih osiguravajuće kuće kao i tuženik podmiruju, to neosnovano tuženik prigovora visini troškova potrebnih za popravak vozila nakon predmetne prometne nezgode u iznosu kako ih je tužitelj obračunao u računu za izvršeni popravak vozila i pogrešno smatra da bi vlasnik vozila kao oštećenik, koji je tužitelju ustupio svoju tražbinu po osnovi naknade štete u visini troškova potrebnih za popravak vozila prema tuženiku kao odgovornom osiguratelju, odabirom autoservisa koji ne nudi najnižu cijenu na tržištu , doprinio da nastala šteta bude veća pa da bi stoga ovaj oštećenik imao pravo samo na razmjerno sniženu naknadu (čl. 1092. st. 1. ZOO-a). S obzirom da tuženik nije iznio činjenice kojima bi potkrijepio svoju tvrdnju, da se radi o cijeni koja kod tužitelja ne bi bila službena (redovita), već o cijeni koju tužitelj iskazuje kada popravak naplaćuje od osiguravajućih društava, sud je ove navode tuženika ocijenio paušalnima.

18./ S obzirom da su troškovi popravka, koje je tuženik kao odgovorni osiguratelj dužan naknaditi, iznosili 475,93 eur, a da je tuženik naknadio iznos od 321,22 eur, isti je dužan isplatiti odštetu i u preostalom dijelu potrebnih troškova popravka, dakle u iznosu od 154,71 eur.

19./ U odnosu na zatraženi tijek zateznih kamata, u skladu s odredbom čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023, dalje ZOOP), oštećeniku zatezne kamate, kao u konkretnom slučaju, pripadaju počevši od podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je izvid štete kod tuženika izvršen 18. travnja 2025., a isti je potom samo djelomično odštetu isplatio, to osnovano tužitelj zatezne kamate potražuje počevši od 14. svibnja 2025., a s obzirom da ustupom na primatelja prelaze i sporedna prava (čl. 81. st. 1. ZOO-a), sve prema stopi iz odredbe čl. 29. st. 2. istog Zakona, mjerodavnoj za ostale odnose.

20./ Slijedom navedenog, utvrđeno je da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene pa su kao nepotrebni odbijeni preostali tužiteljevi dokazni prijedlozi. Tuženikovi dokazni prijedlozi radi saslušanja njegovog djelatnika (procjenitelja) i vještačenja na okolnost da li je vozilo moglo biti popravljeno prema cijeni radnog sata po kojoj je tuženik i obračunao osigurninu, kao i da se tužitelju naloži dostava računa izdanih za popravak vozila s potvrdama da su plaćeni u spornom razdoblju, odbijeni su jer su usmjereni na utvrđenje činjenica koje nisu odlučne za donošenje odluke.

21./ Po shvaćanju ovog suda, pogrešno je tuženikovo protivljenje korištenju kao dokaza isprava koje je tužitelj priložio uz podnesak od 30. prosinca 2025. Naime, radi se o ispravama koje je tužitelj dostavio očitujući se na tuženikov odgovor na tužbu, u kojima pobija prigovore tuženika vezane uz mjerodavnu visinu cijene radnog sata, dostavljajući račune drugih servisera u kojim je obračunata i viša cijena radnog sata no u konkretnom slučaju, s potvrdama o plaćanju, između ostalih i tuženika. S obzirom da je predmetni podnesak dostavljen pravovremeno, prije održavanja pripremnog ročišta 14. svibnja 2026., to po shvaćanju ovog suda nema zapreke uzimanju ovih isprava kao dokaza u obzir. Naime, prema odredbi čl. 461.a st. 9. i 10. ZPP -a, u sporovima male vrijednosti, tek za činjenice iznijete i dokaze predložene na pripremnog ročištu vrijedni pravilo procesne prekluzije vezano uz opravdanost propusta stranke ove činjenice i dokaze iznijeti do održavanja pripremnog ročišta. Naime, po shvaćanju ovog suda, a imajući u vidu smisao i svrhu procesnih odredaba vezanih uz ograničavanje stadija u kojem, u sporovima male vrijednosti, stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, odredbu čl. 461.a st. 2. ZPP-a, na koju se očito poziva tuženik, prigovarajući procesnoj prekluziji, valja tumačiti imajući u vidu i sadržaj odredaba čl. 461.a st. 9. i 10. ZPP-a. Okolnost da za predmetno pisano očitovanje tužitelj prethodno nije tražio odobrenje suda nije od utjecaja (razlog iz odredbe čl. 299.a st. 5. ZPP-a.

22./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka osniva na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa).

Tužitelju je priznat trošak za:

- sastav tužbe (prema T.br. 7/1 Tarife) i obrazloženog podneska od 30. prosinca 2025. kojim se očitovao na navode iz odgovora na tužbu (prema T.br. 8/1 Tarife), u iznosu od po 50,00 eur,

- zastupanja na ročištu 14. svibnja 2026. (prema T.br. 9/1 Tarife), u iznosu od 50,00 eur,

- zastupanja na ročištu za objavu presude (prema T.br. 9/3 Tarife), u iznosu od 25,00 eur

dakle ukupno 175,00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u visini od 25% (T.br. 46 Tarife), što ukupno iznosi 218,75 eur.

23./ Sudska pristojba za tužbu priznata je u plaćenom iznosu od 6,63 eur, a za presudu u iznosu od 13,27 eur, u skladu s odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i mjerodavnim odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23. i 50/26.).

24./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka tužitelju osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.

U Zagrebu 29. lipnja 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.