REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-961/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Radić Repač, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate i predaje u posjed, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026. u prisutnosti tuženika, zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Andreja Bošnjaka i punomoćnice tuženika, 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.654,46 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 8. lipnja 2021. godine do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. godine, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda u posjed automobil marke Jeep, registarske oznake [registarska oznaka], u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.896,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 23. svibnja 2021. godine imao nezgodu sa svojim automobilom marke Jeep, reg. oznake [registarska oznaka], pri čemu je oštećen prednji dio automobila. Ističe da je istog dana kontaktirao tuženika da ga dođe odšlepati i radi dogovora oko popravka nastalih oštećenja. Navodi da je tuženik zatražio od tužitelja da mu unaprijed predujmi iznos 20.000,00 kuna, iz kojeg iznosa je trebao financirati pribavljanje potrebnih dijelova i trošak popravka. Tvrdi da je 8. lipnja 2021. tužitelju predao 20.000,00 kuna kako je tuženik tražio. Ističe da tuženik do dan danas nije popravio automobil, niti je vratio predujmljeni novac i automobil koji mu je predan. Navodi da je čekao na ispunjenje obveze gotovo tri godine, u više navrata se raspitivao za stanje s popravkom, no da ga je tuženik cijelo vrijeme očito zavlačio, opravdavajući se da uvijek da nedostaju neki dijelovi i da popravak samo što nije gotov. Tvrdi da mu je zbog postupanja tuženika nastala šteta, te tužbenim zahtjevom traži od tuženika povrat predujmljenih sredstava sa zateznim kamatama od dana plaćanja i predaju automobila, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode tužitelja i tužbeni zahtjev. Ističe da je tužitelj popravak naručio od trgovačkog društva Auto teatar d.o.o.. čiji je on direktor. Navodi da je trgovačko društvo Auto teatar d.o.o. u nekoliko navrata pozivalo tužitelja da preuzme vozilo, a da tuženik nije podmirio troškove popravka, što je očito razlog zbog kojeg nije došao preuzeti popravljeno vozilo. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Whatsapp prepisku stranaka (list 4-17 spisa), ponudu Auto teatar d.o.o. od 23. svibnja 2021. (list 41) i spis Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Pp-5906/2022, saslušao je stranke (list 50-53) i svjedoka FMT (list 64-65).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za povratom novčanog iznosa kojeg je platio tuženiku radi popravka automobila marke Jeep, reg. ozn. [registarska oznaka], kao i zahtjev tužitelja za predajom u navedenog automobila posjed.

6. Sukladno čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO), ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

7. Odredbom čl. 593. ZOO propisano je da naručitelj ima pravo nadzora nad obavljanjem posla i davati upute kad to odgovara naravi posla, a izvođač mu je to dužan omogućiti.

8. Prema čl. 597. ZOO, izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke (st 1.). On je dužan izvršiti ga za određeno vrijeme, a ako ono nije određeno, onda za vrijeme koje je razumno potrebno za takve poslove (st. 2.). On ne odgovara za zakašnjenje nastalo zbog toga što mu naručitelj nije predao materijal na vrijeme, ili zbog toga što je tražio izmjene, ili što mu nije isplatio dužni predujam i uopće za zakašnjenje nastalo ponašanjem naručitelja (st. 3.).

9. Odredbom čl. 603. st. 1. ZOO propisano je da je izvođač dužan naručitelju predati izrađenu ili popravljenu stvar, dok je odredbom čl. 613. st. 3. ZOO propisano da naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga, osim ako je drukčije određeno.

10. Odredbom čl. 362. ZOO propisano je da kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje (st. 1.). Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (st. 2.). Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora (st. 3.).

11. Prema čl. 363. ZOO, vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

12. Sukladno čl. 368. ZOO, raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete (st. 1). Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (st. 2.). Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora (st. 3). Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi (st. 4.). Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila (st. 5.).

13. Između stranaka je nesporno da je tužitelj 23. svibnja 2021. imao prometnu nezgodu sa svojim automobilom marke Jeep, reg. oznake [registarska oznaka], pri čemu je oštećen prednji dio automobila.

14. Sporna je pasivna legitimacija, odnosno sporno je je li tužitelj popravak naručio od tužitelja osobno ili od trgovačkog društva Auto teatar d.o.o. čiji je tužitelj direktor i vlasnik. Nadalje, sporno je je li Auto teatar d.o.o. više puta zvalo tužitelja da preuzme vozilo i da plati dodatne troškove.

15. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je sredinom svibnja 2021. doživio prometnu nesreću u Zagrebu sa svojim vozilom Jeep Cherokee te je nakon nesreće kontaktirao tuženika od kojeg je kupio automobil i s kojim je već imao iskustva u popravcima vozila. Tvrdi da je tuženik došao na mjesto nesreće, pomogao skupiti dijelove i potom odvezao vozilo na svoj deponij, uz preuzimanje prometne dozvole. Nakon nekoliko dana tuženik mu je dostavio popis oštećenja i rekao da će popravak stajati oko 20.000 kuna, što je tužitelj prihvatio. Dogovorena je isplata tog iznosa kojeg je prvo trebao uplatiti na račun tuženikove kćeri, a na kraju ga je ipak tuženiku u gotovini. Ističe da je tom prilikom tuženiku rekao da ide na more, te da mu automobil neće trebati neka dva mjeseca, a da mu je tuženik na to rekao da mu baš dva mjeseca trebaju da popravi automobil, no nakon isteka tog roka tuženik ga je konstantno zavlačio s različitim izgovorima, a vozilo nije bilo popravljeno niti nakon godinu i pol dana, tijekom kojih tužitelj nije znao što se događa. Tužitelj dalje navodi da mu je tuženik rekao da se automobil nalazi kod nekog lakirera, te da je odlučio da više neće čekati i da će zatražiti povratak automobila s idejom da ga popravi kod nekog drugog te je porukom od 12. rujna 2022. odlučio raskinuti odnos s tuženikom. Ističe da nije znao za društvo Auto Teatar d.o.o. i da je sve dogovore vodio isključivo s tuženikom osobno, bez formalne poslovne dokumentacije ili računa. Navodi i da vozilo nakon nesreće vjerojatno nije bilo u voznom stanju, ali to ne može sigurno potvrditi, te da je prednji dio bio znatno oštećen. Policija nije odmah izašla na očevid, ali je kasnije postupala i oduzela registarske pločice. Tužitelj potvrđuje da nije prijavio štetu osiguranju niti ostvario odštetu, te da je u prekršajnom postupku proglašen krivim i kažnjen. Na kraju navodi da ga je tuženik u siječnju 2023. kontaktirao porukom u kojoj je tvrdio da je vozilo popravljeno i da se može preuzeti, ali uz uvjet da se iz vozila uklone dijelovi koje je tuženik ugradio ili zamijenio.

16. Tuženik je u svom iskazu naveo je s tužiteljem imao raniju poslovnu suradnju, ali ističe da su svi poslovi bili povezani s društvom Auto Teatar d.o.o., preko kojeg je obavljao poslove na filmskim setovima. Navodi da je tužitelj nakon prometne nesreće razbio betonski zid te je šteta na vozilu bila vrlo velika, pa su on i tužitelj zajedno skupljali dijelove i čistili teren. Tužitelj ga je potom zamolio da vozilo odveze na njegov deponij, gdje je vozilo ostalo radi procjene štete. Tuženik tvrdi da je nakon pregleda utvrdio da je šteta “totalna”, ali da je na zahtjev tužitelja ipak preuzeo pokušaj popravka. Izradio je ponudu od oko 5.000 eura, koju je osobno uručio tužitelju. Ističe da se navedena ponuda odnosila na oštećenja na limariji, a da ne uključuje probleme koji su se pojavili s motorom i getribom. Navodi da je ugovor i komunikacija uvijek bila vezana uz njegovo društvo, te da kao fizička osoba nije nabavljao dijelove, nego je sve išlo preko firme. Tvrdi i da je 20.000 kuna bio predujam za dijelove koji su se trebali preuzeti u Sloveniji od firme čijeg se imena nije mogao sjetiti. Objašnjava da je plan bio da njegova kći, koja je tada živjela u [adresa], sudjeluje u posredovanju pri plaćanju. Tuženik dalje tvrdi da je ta slovenska firma inzistirala na gotovinskom plaćanju i nije prihvaćala uplatu preko računa. Navodi da je tužitelj novac najprije nije odmah uplatio, nego ga je predao njemu nekoliko dana kasnije, te da ga on nije uplatio na račun društva Auto Teatar d.o.o., nego ga je osobno odnio u Sloveniju i predao svojoj kćeri Martini, koja ga je dalje predala toj slovenskoj firmi radi nabave dijelova. Kaže da su se radovi odužili zbog više razloga: čekanja policijskog očevida nekih mjesec – mjesec i pol dana, pregleda osiguranja čijeg se naziva nije mogao sjetiti i dodatnih nepredviđenih kvarova (elektrika, motor, uljni spremnik). Navodi da su radovi intenzivno započeli u listopadu 2021. te da je vozilo bilo gotovo 23. rujnu 2022., ali da su se pojavili novi kvarovi koji su produžili popravak. Tuženik tvrdi da je tužitelj nakon popravka tih kvarova nekih mjesec dana kasnije odbio preuzeti vozilo zbog estetskih razloga (maska vozila), iako je to bilo dogovoreno. Ističe da mu je tužitelj krajem 2022. godine poslao poruku da mu vrati auto i kaparu. Navodi da je cijelo vrijeme bio u kontaktu s tužiteljem i slao mu fotografije napretka radova. Tvrdi da je dio plaćenog iznosa bio samo avans, da su ukupni troškovi veći od 20.000 kuna, te traži isplatu razlike do 5.000 eura plus PDV. Navodi da ima pravo zadržati ugrađene dijelove jer nisu u potpunosti plaćeni. Ističe da je vozilo spremno za preuzimanje, ali da tužitelj treba platiti dogovorenu naknadu, te potvrđuje autentičnost ranije poruke iz 2023. godine kojom je tužitelju ponudio preuzimanje vozila uz uvjet da se iz vozila uklone dijelovi koje je ugradio ili zamijenio. Navodi da povremeno radi manje poslove u “fušu” za prijatelje, ali tvrdi da su u ovom slučaju radovi bili veliki i profesionalni te da se nisu mogli obavljati izvan poslovnog okvira. Ističe da je već ranije tužitelju izvodio određene radove bez naplate rada, naplaćujući samo dijelove nabavljene preko društva Auto Teatar d.o.o. Objašnjava da tužitelja nije slao samog po dijelove u Sloveniju jer ima vlastite kontakte i iskustvo te bi na taj način mogao osigurati povoljniju nabavu. Navodi da nije mogao otkriti identitet poslovnog partnera u Sloveniji jer se radi o poslovnoj tajni, te da danas nema sačuvanu dokumentaciju ponude tog partnera. Tvrdi da je ponudu dao u eurima jer su dijelovi trebali biti nabavljeni u inozemstvu, te da mu je problem predstavljalo to što je tužitelj donio kune umjesto eura. Ponudu je, prema njegovim riječima, izradio istog dana kad se dogodila nesreća, a predao ju je nekoliko dana kasnije. Objašnjava da račun za avans i popravak nije izdan jer se izdaje tek prilikom preuzimanja vozila. Na kraju tvrdi da ima pravo zadržati ugrađene dijelove jer 20.000 kuna smatra samo avansom te traži doplatu do ukupne ugovorene cijene od 5.000 eura plus PDV. Navodi da je razliku za dijelove osobno platio i da stoji iza prvotno dogovorene cijene.

17. Svjedok FMT navodi da je bio zaposlen u društvu Auto Teatar d.o.o. tijekom 2021. i 2022. godine, te da je ondje radio na popravku predmetnog vozila Jeep Cherokee, ali da nije sudjelovao u sklapanju ugovora niti mu je poznata dogovorena cijena. Ističe da tužitelja osobno nikada nije vidio, već je sve radio po uputama tuženika. Navodi da je vozilo bilo u izrazito lošem stanju s teškim oštećenjima prednjeg dijela. Sjeća se da je policija nakon nesreće došla i naredila da se na vozilu neko vrijeme ne radi, zbog čega su radovi bili obustavljeni otprilike oko tri mjeseca. Objašnjava da su dijelovi za vozilo nabavljani u Sloveniji, da ih je organizirao tuženik te da su se teško nabavljali i dugo čekali, u više navrata i etapno. Ne zna tko je platio dijelove. Navodi da su radovi počeli oko rujna ili listopada 2021. godine, ali da su se odvijali s prekidima zbog čekanja dijelova i limarskih radova, koji su trajali po nekoliko tjedana. Također navodi da je moguće da je i osiguranje kasnije pregledavalo vozilo, što je uobičajena praksa nakon prometnih nesreća. Sjeća se da je vozilo bilo gotovo u drugoj polovici 2022. godine, ali da tužitelj nije bio zadovoljan zbog razlike u boji maske (crna umjesto kromirane). Nakon toga mu više nije poznat daljnji tijek događaja. Objašnjava da se u pravilu stanje vozila ne može procijeniti odmah nakon nesreće bez rastavljanja te da je potrebno vrijeme za detaljan pregled i nabavu dijelova. Misli da je njegov poslodavac ponude uobičajeno sastavljao nakon pregleda vozila, a nije mu točno poznato kako je to bilo u ovom slučaju. Također, misli da se kod tuženika nije radilo u fušu, ali to ne zna jer nije sudjelovao u izdavanju računa. Navodi da je radni proces bio uobičajen za takav tip štete, iako je bio zahtjevan i dugotrajan, te da su postojali prekidi, ali da je to normalno kod ovakvih popravaka.

18. Sud je iskaz tužitelja u cijelosti ocijenio vjerodostojnim, dok je iskaz tuženika i svjedoka FMT ocijenio nevjerodostojnima i usmjerenima na izbjegavanje odgovornosti tuženika za utužene tražbine.

19. Naime, tužitelj je iskazivao uvjerljivo i neproturječno te je sadržaj njegovog iskaza potkrijepljen sadržajem isprava u spisu. Tako iz sadržaja Whatsapp prepiske stranaka proizlazi da je tuženik tužitelja 8. lipnja 2021. pitao kada će mu prebaciti novce da može započeti s popravkom, nakon čega mu je tužitelj isti dan u gotovini predao te novce. Nadalje, iz te prepiske proizlazi da je tužitelj tuženika 26. srpnja 2021. prvi put pitao kako napreduju radovi, da bi mu tuženik odgovorio da automobil još stoji jer ga mora staviti na razvlačenje što ne može učiniti prije 20. kolovoza 2021., pri čemu ne spominje zahtjeve policije ili osiguranja za odgodom početka radova. Potom tužitelj porukom od 17. rujna 2021. pita za stanje radova, na što mu tuženik odgovara da radi već neko vrijeme te da se nada da bi do 15. listopada trebao biti gotov. Nakon toga, tužitelj porukama od 30. studenoga 2021., 10. prosinca 2021. i 16. siječnja 2022. traži od tuženika informacije o poslu na što mu tuženik odgovara tek 16. siječnja 2022. kako se bori s kraterom i diferencijalom i da će pitati sutra kakva je situacija pa da će se javiti. Nakon što se tuženik nije javio tužitelj ga je porukom od 17. siječnja 2022. u 21:15 upitao za stanje, na što mu je tuženik odgovorio da nema ništa konkretno i da sutra mora zvati. Potom je tužitelj 30. siječnja 2022. pitao za novosti da bi mu tuženik odgovorio da završava mehaniku i da će uskoro biti i drugo završeno. Tužitelj je porukom od 13. veljače 2022. pitao nazire li se kraj, a tuženik mu je porukom od 14. veljače 2022. rekao da se nada da će ga uskoro riješiti. Nakon toga tužitelj 6. ožujka 2022., 29. travnja 2022. i 14. svibnja 2022. pita za stanje, a tuženik odgovara da se Dpf podrobio i da bi ga trebao završiti do kraja tjedna te da će se javiti drugi tjedan. Nadalje, tužitelj porukama od 12. lipnja 2022. pita kad se može nadati vozilu, a porukom od 23. lipnja 2022. navodi da se tuženik ne javlja i da više nema kako na posao i s posla. Na to mu tuženik odgovara da će javiti u kojoj je fazi i da je ostalo samo lakiranje. Nakon toga tuženik porukama od 2. kolovoza 2022., 10. kolovoza 2022., 22. kolovoza 2022. i 2. rujna 2022. pita za novosti, na što mu tuženik ne odgovara, već tužitelj u konačnici porukom od 12. rujna 2022. navodi da čekanje nema više smisla i da ovaj tjedan idu po Jeep.

20. Dakle, suprotno iskazu tuženika i svjedoka FMT, iz sadržaja navedene Whatsapp prepiske ne proizlazi da bi radovi na vozilu bili odgođeni zbog zahtjeva policije ili osiguranja, niti da bi tužitelj bio obavještavan o takvim okolnostima. Naprotiv, iz poruke tuženika od 26. srpnja 2021. proizlazi da vozilo još uvijek „stoji“ jer ga treba staviti na razvlačenje, pri čemu tuženik kao razlog ne navodi zabranu izvođenja radova, već organizacijske i tehničke razloge vezane uz sam popravak. Jednako tako, iz poruke od 17. rujna 2021. proizlazi da tuženik navodi kako na vozilu „radi već neko vrijeme“, što je protivno njegovom iskazu i iskazu svjedoka prema kojima se zbog zahtjeva policije na vozilu nije radilo približno tri mjeseca nakon nesreće. Nadalje, sadržaj komunikacije potvrđuje iskaz tužitelja da mu je tuženik tijekom cijelog razdoblja davao nova obećanja o skorom dovršetku radova te ga kontinuirano uvjeravao da će vozilo uskoro biti gotovo. Tako tuženik u više navrata navodi da završava mehaniku, da je ostalo samo lakiranje, da će vozilo biti gotovo do kraja tjedna ili da će ga „uskoro riješiti“, međutim vozilo ni nakon proteka više od godinu dana nije bilo predano tužitelju. Sud posebno značajnim cijeni činjenicu da tuženik tijekom komunikacije nikada ne spominje da bi radovi bili završeni i da tužitelj odbija preuzeti vozilo zbog nezadovoljstva izgledom maske, kako je to naknadno tvrdio tijekom postupka. Također, iz sadržaja komunikacije ne proizlazi da bi između stranaka postojala jasna suglasnost da iznos od 20.000,00 kn predstavlja samo predujam, niti da bi tuženik tijekom trajanja radova od tužitelja zahtijevao dodatna plaćanja do ukupnog iznosa od 5.000,00 EUR plus PDV, kako to tvrdi u svom iskazu. Naprotiv, iz prepiske proizlazi da tuženik nakon primitka novca započinje s radovima te tijekom narednog razdoblja isključivo traži dodatno vrijeme za dovršetak popravka. Sud stoga ocjenjuje da sadržaj navedene komunikacije u bitnim dijelovima potvrđuje iskaz tužitelja, dok istovremeno otklanja vjerodostojnost iskaza tuženika i svjedoka FMT u dijelu u kojem navode razloge dugotrajnog trajanja popravka, tijek izvođenja radova te navodno postojanje dodatnih i naknadno ugovorenih troškova.

21. Osim toga, treba reći i da u prilog vjerodostojnosti iskaza tužitelja ide i sadržaj zapisnika o očevidu u spisu ovoga suda posl. br. Pp-5906/2022 u kojem je policijski službenik nestručno procijenio štetu na iznos 10.000,00 kuna, što je sukladno iskazu tužitelja u kojem govori o ugovorenoj naknadi u iznosu 20.000,00 kuna, a protivno tuženikovim navodima o ugovorenoj naknadi u iznosu 5.000,00 eura + PDV. Pritom sud napominje da iako se ne radi o stručnoj procjeni vrijednosti štete, ipak smatra da takva procjena ipak predstavlja indiciju o opsegu vidljivih oštećenja neposredno nakon prometne nesreće, naročito u situaciji kada je tuženik tvrdio da je šteta bila totalna.

22. Nadalje, sud iskaz tuženika ocjenjuje neuvjerljivim i proturječnim, kako u odnosu na druge provedene dokaze, tako i unutar samog sadržaja njegova iskaza. Tako tuženik s jedne strane tvrdi da je odmah nakon pregleda vozila utvrdio da se radi o gotovo totalnoj šteti i da će popravak biti izrazito složen i skup, dok s druge strane navodi da je već istoga dana kada se prometna nesreća dogodila sastavio ponudu za popravak vozila, iako svjedok FMT navodi da se stvarni opseg štete nije mogao utvrditi bez detaljnog rastavljanja vozila. Iskaz tuženika je posebno neuvjerljiv kada s jedne strane tvrdi da je posao cijelo vrijeme vođen preko trgovačkog društva Auto Teatar d.o.o. i da se ovako veliki radovi nisu mogli obavljati „u fušu“, dok s druge strane priznaje da je novac primao osobno, da nije izdao račun za primljeni iznos, da je sredstva navodno nosio privatno u Sloveniju, da ih nije uplatio na račun društva te da za navodnu nabavu dijelova ne posjeduje nikakvu dokumentaciju. Takav način poslovanja nije sukladan tvrdnji da se radilo o urednom poslovanju preko trgovačkog društva. Također, neuvjerljiv je iskaz tuženika u kojem tvrdi da je vozilo bilo završeno još u rujnu 2022., ali da ga tužitelj nije htio preuzeti zbog nezadovoljstva izgledom prednje maske, dok istodobno iz sadržaja Whatsapp komunikacije proizlazi da je konstantno tužitelju davao nova obećanja o završetku radova i dodatna objašnjenja zašto vozilo još nije spremno za predaju, pri čemu tuženik tijekom same komunikacije ni u jednom trenutku ne navodi da je vozilo dovršeno niti da ga tužitelj odbija preuzeti.

23. Iskaz svjedoka FMT sud također nije ocijenio vjerodostojnim. Naime, svjedok navodi da se zbog zahtjeva policije na vozilu nije radilo približno tri mjeseca, dok iz same komunikacije stranaka proizlazi da tuženik već tijekom srpnja 2021. govori o radovima i nastavku popravka, bez ikakvog spominjanja zabrane rada od strane policije. Osim toga, svjedok u bitnim dijelovima iskazuje neodređeno, navodeći da se ne može sjetiti trajanja pojedinih faza, i osiguravajućeg društva koje je navodno pregledavalo vozilo, zbog čega njegov iskaz sud nije ocijenio vjerodostojnim.

24. Konačno, u odnosu na dostavljenu ponudu trgovačkog društva Auto teatar d.o.o. od 23. svibnja 2021., sud je stava da je ta ponuda sačinjena naknadno za potrebe ovog postupka. Naime, u pravu je tužitelj kada ukazuje da je predmetna ponuda sastavljena u eurima, iako se radi o 2021. godini kada je službena valuta u Republici Hrvatskoj bila kuna, pri čemu se ističe da je među strankama nesporno da je tužitelj tuženiku predao kune, a ne eure. Sud pritom ne prihvaća uvjerljivim objašnjenje tuženika da je ponuda sastavljena u eurima zato što su se dijelovi nabavljali u inozemstvu, budući da za takvu tvrdnju nije dostavljena nikakva dokumentacija o stvarnoj nabavi dijelova niti je tuženik uopće naveo kod kojeg trgovačkog društva je nabavio te dijelove, već je iskazao da se ne može sjetiti o kojem se trgovačkom društvu radi. Osim toga, kako je već navedeno, nelogičan je navod tuženika da je ponuda sastavljena već istoga dana kada se prometna nesreća dogodila, iako iz iskaza samog tuženika i svjedoka FMT proizlazi da se stvarni opseg štete nije mogao utvrditi bez detaljnog pregleda i rastavljanja vozila.

25. Dakle, sud je opisanom ocjenom dokaza utvrdio da je tužitelj s tuženikom osobno sklopio ugovor o djelu kojim se tuženik obvezao popraviti automobil tužitelja za naknadu u iznosu 20.000,00 kuna u ugovorenom roku dva mjeseca od dana plaćanja 8. lipnja 2021. Nadalje, sud je utvrdio da tuženik nije u roku ispunio svoju obvezu, niti je tu obvezu, usprkos višestrukim pozivima tužitelja, ispunio sve do 12. rujna 2022. kada ga je tužitelj porukom obavijestio da dolazi po vozilo, što se prema stavu ovog suda ima smatrati izjavom o raskidu ugovora.

26. Naime, ocjena je suda da se poruka tužitelja od 12. rujna 2022., u kojoj navodi da „čekanje nema više smisla“ te da „ovaj tjedan idu po Jeep“, prema sadržaju i okolnostima konkretnog slučaja ima smatrati izjavom o raskidu ugovora u smislu čl. 360. i 363. ZOO. Ipak, sve i da se ta poruka ne može smatrati izjavom o raskidu, sud ukazuje da se takvom izjavom ima smatrati poruka tužitelja tuženiku s kraja 2022. kojim ga je pozvao na povrat vozila i uplaćenog novčanog iznosa, a o kojoj je iskazivao sam tuženik.

27. Također, prema stavu ovog suda u trenutku davanja navedenih izjava bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 363. ZOO za raskid ugovora bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje jer iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku. Naime, iz cjelokupnog ponašanja tuženika tijekom izvršavanja ugovora proizlazi obrazac višekratnog i dugotrajnog neispunjenja obveze popravka vozila. Unatoč tome što je ugovoren rok od dva mjeseca, tuženik niti po proteku razdoblja duljeg od godine dana od isteka tog roka vozilo nije predao tužitelju, iako je u više navrata tvrdio da će uskoro dovršiti radove, da bi u konačnici prestao odgovarati na poruke tužitelja. Pritom sud osobito cijeni to što je tuženik tužitelju kontinuirano iznosio različite, nedovoljno konkretizirane i međusobno neusklađene razloge kašnjenja, uz stalna obećanja skorog dovršetka radova. Takvo postupanje tuženika upućuje na zaključak da tuženik niti je htio niti je bio u stanju niti u realnoj mogućnosti ispuniti preuzetu obvezu u naknadnom roku. U takvim okolnostima, daljnje ostavljanje formalnog naknadnog roka ne bi imalo stvarnu svrhu jer iz ponašanja tuženika proizlazi da ni takav rok ne bi doveo do urednog ispunjenja ugovora. Stoga sud zaključuje da je već iz tuženikova cjelokupnog držanja bilo razvidno da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.

28. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je ugovor raskinut pa su stranke na temelju čl. 368. st. 1. ZOO oslobođene svojih obveza, a ona stranka koja je ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

29. Kako je tužitelj tuženiku predao posjed predmetnog vozila i kako mu je nesporno isplatio iznos 20.000,00 kn / 2.654,46 eura, to na temelju čl. 368. st. 2. ZOO ima pravo na povrat vozila i pravo na povrat uplaćenog iznosa sa zateznim kamatama od dana plaćanja 8. lipnja 2021., sukladno čl. 368. st. 5. ZOO po stopi koja je određena čl. 29. st. 2 ZOO.

30. U odnosu na prigovor tuženika o tome da tužitelj može preuzeti vozilo čim mu isplati ukupnu ugovorenu cijenu od 5.000,00 eura plus PDV, sud ukazuje da takva cijena nije ugovorena, ali sve i da jest da su obje stranke na temelju čl. 368. st. 1. ZOO oslobođene svojih obveza iz ugovora o djelu, što uključuje i obvezu isplate ugovorene naknade.

31. Osim toga, tuženiku valja ukazati da sve i da je ugovor o djelu ostao na snazi, da ne bi imao pravo uvjetovati predaju vozila isplatom ugovorene naknade jer kod ugovora o djelu ne postoji istovremenost ispunjenja obveza, s obzirom da naručitelj plaća naknadu tek kada primi i pregleda izvršeni rad, kako je to propisano čl. 613. st. 3. ZOO (Tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-159/2000 od 25. listopada 2000.).

32. Napominje se da tuženik na temelju čl. 368. st. 2. i 4. ZOO ima pravo da traži umjesto vraćanja onog što je dao, naknadu za učinjenu činidbu, ali ne po ugovorenoj cijeni nego prema cijenama u vrijeme presuđenja (Tako VSRH u Rev- 1467/1996 od 6. prosinca 2000.). Međutim, tuženik u tijeku ovog postupka nije određeno kako u osnovi tako i u visini istaknuo prigovor istodobnog ispunjenja ili prava zadržanja u odnosu na navedenu tražbinu, a sud nije ovlašten na takve prigovore paziti po službenoj dužnosti (Tako VSRH u Rev-24/1991), već ih je tuženik trebao istaknuti do zaključenja glavne rasprave, sukladno čl. 288.a st. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), što u ovom postupku uopće nije učinio, nego je inzistirao na isplati navodne ugovorene naknade na koju nema pravo jer je ugovor prestao raskidom (Tako VTS u Pž-4858/2024 od 6. svibnja 2026).

33. Konačno, ukazuje se da je tuženik na temelju čl. 368. st. 2. ZOO ovlašten zadržati eventualno ugrađene dijelove, pod uvjetom da ih je moguće odvojiti bez oštećenja automobila, ali da u ovom postupku nije niti naveo niti dokazao koje je točno dijelove ugradio niti je postavio ikakav prigovor ili zahtjev vezano za te dijelove.

34. Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u točki I. i II. izreke ove presude.

35. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 8. siječnja 2025. i 17. prosinca 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima od 5. prosinca 2025., 16. siječnja 2026., 13. ožujka 2026. i 28. svibnja 2026. u iznosu 200,00 eura za svako (Tbr. 9/1). To ukupno iznosi 1.400,00 eura, što uvećano za PDV 25% i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu 73,00 eura za svaku ukupno daje iznos 1.896,00 eura.

36. Tužitelju nije dosuđen sastava troškovnika od 28. svibnja 2026. s obzirom da mu taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice jer je zahtjev za naknadu troškova mogao usmeno postaviti na ročištu od istog dana. Također, nije mu dosuđen niti trošak ročišta za objavu presude, s obzirom da na to ročište nije niti pristupio.

37. Tužitelj na temelju čl. 151. st. 3. ZPP ima pravo i na zatražene zatezne kamate na parnični trošak od dana donošenja odluke o trošku po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.