REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-1735/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Mariju Skejiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupanog po pun. Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice i pun. tuženika, dana 29. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.10.2018.godine do 30.9.2024.godine u ukupnom iznosu od 273,91 EUR neto sa zakonskom zateznom kamatom do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koja teče na iznos od:

- 0,13 EUR od 15. studenog 2018.godine do isplate,

- 4,65 EUR od 15. siječnja 2019. godine do isplate,

- 15,93 EUR od 15. veljače 2019. godine do isplate,

- 4,65 EUR od 15. ožujka 2019. godine do isplate,

- 4,65 EUR od 15. travnja 2019. godine do isplate,

- 0,13 EUR od 15. svibnja 2019. godine do isplate,

- 11,41 EUR od 15. lipnja 2019. godine do isplate,

- 9,16 EUR od 15. srpnja 2019. godine do isplate,

- 2,39 EUR od 15. rujna 2019. godine do isplate,

- 2,39 EUR od 15. listopada 2019. godine do isplate,

- 0,13 EUR od 15. studenog 2019. godine do isplate,

- 6,90 EUR od 15. prosinca 2019. godine do isplate,

- 22,70 EUR od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

- 4,65 EUR od 15. veljače 2020. godine do isplate,

- 6,90 EUR od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

- 19,84 EUR od 15. travnja 2020. godine do isplate,

- 24,00 EUR od 15. lipnja 2020. godine do isplate,

- 0,13 EUR od 15. prosinca 2020. godine do isplate,

- 13,67 EUR od 15. ožujka 2021. godine do isplate,

- 38,49 EUR od 15. lipnja 2021. godine do isplate,

- 38,49 EUR od 15. srpnja 2021. godine do isplate,

- 2,39 EUR od 15. veljače 2022. godine do isplate,

- 0,13 EUR od 15. svibnja 2022. godine do isplate,

- 35,00 EUR od 15. svibnja 2023. godine do isplate,

- 5,00 EUR od 15. lipnja 2023. godine do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 702,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja da se dosuđeni parnični trošak isplati na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika Maria Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 7.studenog 2023.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik- medicinska sestra/ tehničar pri Klinici za unutarnje bolesti, te da ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena više od 2 km od mjesta rada. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu da prebivališta pripada I.tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 38,49 EUR-a/290,00 kuna mjesečno. Obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno odredbama TKU-a (koje tužitelj u tužbi citira) tužitelj da ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 38,49 EUR-a/290,00 kuna, koji iznos da nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni.

Naime, obzirom da tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), odnosno čl.65.st.23 TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/23) koji se primjenjuju od 01.12.2017.g., da je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, tužitelju da je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, mjesečna karata da se kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini, pa naknadu troškova mjesečne karte da nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (napr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Radi navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a. Tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu, postavlja manifestacijski zahtjev, traži da sud rješenjem naloži tuženiku dostaviti sve podatke kojima tuženik kao poslodavac raspolaže, radi uređenja tužbenog zahtjeva na isplatu i provođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava i osnov i visinu zahtjeva, tuženik da je tužitelju isplaćivao sukladno ugovoru u radu kojeg je s njim sklopio, odredbama Zakona o rada i odredbama kolektivnog ugovora. Tuženik da je sukladno čl.66. tč.16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama imao pravo tužitelju umanjiti troškove prijevoza za one dane kada nije došao na radno mjesto. Ako tužitelj nije došao na radno mjesto kod tuženika, da nije imao ni troškove za prijevoz taj dan.

3. Svojim podneskom od dana 5.ožujka 2025.godine tužitelj postupa sukladno nalogu suda, dopunjuje tužbu na način da postavlja određen zahtjev i na ime razlike troška prijevoza za razdoblje od 1.listopada 2018.godine do 30.rujna 2024.godine potražuje ukupan iznos od 648,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu, predlaže da sud isti odbije kao neosnovan.

4. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj uređuje svoj tužbeni zahtjev, podneskom od dana 24.listopada 2025.godine potražuje iznos od ukupno 273,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, na ime manje plaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.listopada 2018.godine do 30.rujna 2024.godine. Tuženik navodi da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe vezano za smanjenje tužbenog zahtjeva, te se poziva na sudsku odluku koja se između istih stranaka vodi pod brojem Pr-250/25, a kojom je u cijelosti odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom troškova prijevoza.

5. Za navesti je da je dana 17.srpnja 2025.godine donesena presuda na temelju odricanja pod brojem Pr-250/25, kojom se upravo tuženik odrekao svog protutužbenog zahtjeva, ova presuda je pravomoćna i nema nikakvog utjecaja na presuđenje u ovom postupku.

6. Dakle, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, postavio manifestacijski zahtjev, zahtjev na isplatu nije bio određen, sud je naložio tužitelju dopuniti tužbu i odrediti tužbeni zahtjev, to je tužitelj napravio podneskom 5.ožujka 2025.godine. Nakon provedenog dokaza knjigovodstvenim vještačenjem, svojim podneskom od 24.listopada 2025.godine tužitelj smanjuje svoj zahtjev, uređuje isti sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Sud drži da je tužitelj na ovo ovlašten i da se tuženik može smanjenju zahtjeva, djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem zahtjeva, protiviti, ali ne sa uspjehom. Sud odlučuje po konačno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja. Tuženik se u slučaju da je zahtjev smanjen nakon vještačenja, prema stavu ovog suda, tome ne može sa uspjehom protiviti. Naime, prema stavu ovog suda, smanjenje tužbenog zahtjeva inače zaista predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tuženik se takvom smanjenju može protiviti, ali u ovim slučajevima, vezano za posebnu narav spora i sve okolnosti slučaja, ne sa uspjehom. Smanjenje zahtjeva koje uslijedi nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a prije izvođenja tog dokaza sud poziva tuženika da za potrebe vještačenja dostavi platne liste i evidencije radnog vremena, tu cjelokupnu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, tužitelj nema, prije toga i prije vještačenja tužitelji kao radnici nemaju sve potrebne podatke za određivanje visine zahtjeva. Svakako se u ovim slučajevima može analogno primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za ovlaštenje tužitelja povećati zahtjev nakon vještačenja (što je i ovdje slučaj) i da nije potreban pristanak tuženika za to (preinaka tužbe) te da prigovor zastare za taj dio (povećanog zahtjeva) nije osnovan jer se smatra da je čitav zahtjev, pa i povećani dio nakon vještačenja, podnesen već u tužbi. Dakle, ista je, prema stavu ovog suda, situacija i vezano za djelomično povlačenje tužbe smanjenjem zahtjeva nakon vještačenja kada se u biti utvrdi visina potraživanja, pa se tuženik ne može tome sa uspjehom protiviti i ne bi ni imao pravo na naknadu troškova radi djelomičnog povlačenja tužbe, a sud ne treba odbiti kao neosnovan onaj dio zahtjeva koji je smanjen niti o tome treba odlučiti, već treba odlučiti o konačno smanjenom odnosno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (bio isti veći ili manji od prethodno postavljenog). Za ponoviti je da je tužitelj u ovom postupku ovlašten nakon provedenog dokaza vještačenjem, a za potrebe vještačenja naloženo je tuženiku dostaviti cjelokupnu potrebnu dokumentaciju kojom tuženik raspolaže, povećati svoj tužbeni zahtjev ili smanjiti isti, tuženik se ne može tome sa uspjehom protiviti. Svakako, sud drži da je tužitelj bio ovlašten nakon vještačenja, svojim podneskom od 29.kolovoza 2025.godine urediti i postaviti tužbeni zahtjev kako je isti i postavljen i da se tome tuženik ne može sa uspjehom protiviti, pa je sud bio dužan odlučiti o takvom zahtjevu tužitelja.

7. Dakle, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razlike putnog troška za razdoblje od 1.listopada 2018.godine do 30.rujna 2024.godine u ukupnom iznosu od 273,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

8. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom odluka tuženika od 18.kolovoza 2022.godine, 15.srpnja 2014.godine, 24.svibnja 2022.godine i 5.listopada 2018.godine; podataka o tarifnim zonama društva PROMET d.o.o. Split sa cijenama karata tog društva; radnopravne dokumentacije za tužitelja; saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Marijanu Joviću.

9. Stranke su popisale parnični trošak.

10. Zahtjev tužitelja je osnovan.

11. Tužiteljica, medicinska sestra i zaposlenica tuženika, u svom iskazu navodi da je ovlastila svog punomoćnika Maria Skejića, odvj. u Splitu da prima trošak parničnog postupka na svoj račun. U cijelom utuženom razdoblju da prebiva na adresi u [adresa]. Do prije pet godina da je radila u turnusima 12-24 12-48, a od kolovoza 2020.godine da radi u smjenama. Kada su radili u turnusu, da su imali pravo na slobodan dan, samo da bi to ponekad bilo ponekad jedan a ponekad dva slobodna dana, sve ovisno o potrebama službe. Kada ne bi došla na posao zbog korištenja slobodnog dana, tada da joj poslodavac ne bi isplatio putni trošak. Što se tiče razdoblja kada je radila u smjenskom radu, tada da je radila i pripravnost, a što da znači da bi i po nekoliko puta znala tijekom 24 sata doći na radno mjesto. Ponekad da bi ta pripravnost trajala i po tri dana u komadu. U toj situaciji da joj ne bi za svaki dolazak na radno mjesto bila plaćena naknada za troškove prijevoza. Inače, prema odlukama tuženika, da je imala pravo na naknadu za troškove prijevoza i to u visini mjesečne pokazne karte za prvu zonu od oko 40 EUR mjesečno. Međutim, da je primala različite mjesečne uplate vezano uz naknadu troškova prijevoza. Naime, da je primala te naknade u manjem iznosu od navedenog. Kada je koristila godišnji odmor, i to u dijelovima svake godine, za te dane da joj ne bi bila plaćena naknada za troškove prijevoza. Naime, za taj mjesec da bi joj bila isplaćena umanjena naknada zbog korištenja godišnjeg odmora, iako bi se dogodilo da je zbog navedene pripravnosti za onaj odrađeni dio mjeseca dolazila i više puta nego što bi to bilo nego da nije koristila godišnji odmor. Također, da je bilo bolovanja u trajanju od jednog ili dva dana, te da bi tada dobila umanjenu mjesečnu naknadu zbog navedenog odsustva s posla.

12. Sud prihvaća iskaz tužiteljice kao logičan i uvjerljiv, njen iskaz u skladu je sa svim izvedenim dokazima.

13. Naime, nesporno je, a to proizlazi iz izvedenih dokaza, da je tužitelj radnik tuženika, zaposlen na radnom mjestu zdravstvenog djelatnika-medicinske sestre/tehničara pri Klinici za unutarnje bolesti, da je njegovo prebivalište u [adresa], a mjesto rada u Splitu, Šoltanska 1, nije sporno da je mjesto prebivališta preko 2 kilometara udaljeno od mjesta rada, a to proizlazi i iz izvedenih dokaza. Dakle, prebivalište tužitelja od mjesta rada spada u I. tarifnu zonu mjesnog autobusnog prijevoznika Promet d.o.o. Split. Spisu su priložene odluke tuženika od 15.srpnja 2014.goidne i 5.listopada 2018.godine, kojima je tužitelju priznat trošak mjesečne pokazne karte I. zone PROMET d.o.o. Split, ali je odlučeno da se visina naknade računa sukladno broju dolazaka na posao i cijeni mjesečne pokazne karte I. zone. Ovaj način priznanja i obračuna troška prijevoza nije pravilan, bez obzira je li ili nije (a očito nije) tužitelj protiv odluka podnio zahtjev za zaštitu prava. Dakle, sporan je način obračuna i plaćanja putnog troška tužitelju, realnog odnosno stvarnog troška, vezano za mjesto prebivališta i mjesto rada. Sud drži da tuženik nije na pravilan način, za utuženi period isplaćivao trošak prijevoza tužitelju, da to proizlazi iz svih izvedenih dokaza. Naime, bez obzira na podnošenje ili nepodnošenje pisanog prigovora protiv odluke o pravu na trošak prijevoza, odnosno zahtjeva za zaštitu prava, sud drži da je tuženik kao poslodavac, u odnosu na tužitelja kao radnika, na nepravilan način odlučio o naknadi troškova prijevoza koji pripadaju tužitelju, s obzirom na mjesto prebivališta i mjesto rada, odnosno umanjenje troška pune cijene pokazne mjesečne karte I. zone (osim za mjesec kada je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora), sve vezano za pogrešnu primjenu propisa koji regulira ovo pravo tužitelja kao radnika i obvezu tuženika kao poslodavca.

14. Tužitelj svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

15. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Trenutno važeći je TKU/24 (NN 29/2024), koji u čl.75. propisuje da, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatiti će se: 1. za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristio, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

16. Sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc Marijanu Joviću, sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi:

„Na temelju Rješenja Općinskog suda u Splitu, od 17. srpnja 2025. god. Izrađen je nalaz i mišljenje u pravnoj stvari između tužitelja IT iz [adresa], protiv tuženika Klinički bolnički centar Split (KBC Split) radi isplate.

Zadaća vještaka je izračunati neisplaćenu razliku naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01. listopada 2018. do dana dostave podataka sukladno tužbenom zahtjevu i to prema cijeni karte za prvu zonu prijevoznika Promet Split i u kraćem periodu nepostojanja prijevoza za korištenje osobnog automobila u odnosu na isplaćene naknade. Tužitelj je 07.11.2023. g. podnio tužbu zbog pogrešno isplaćene naknade troškova prijevoza u razdoblju od 01.10.2018. do dana dostave podataka. Tužitelj smatra kako je imao pravo primiti naknadu prijevoza po cijeni mjesečne karte za I tarifnu zonu prijevoznika Promet Split, te iznimno u periodu od 21.03.2010. do 11.05.2020. po prijeđenom kilometru, dok mu je tuženik istu isplaćivao u manjem iznosu. U svrhu izrade mišljenja je bilo potrebno izvršiti uvid u evidenciju rada tužitelja kako bi se utvrdio broj dolazaka na posao i platne liste u kojima je evidentan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza. Uvidom u dokumentaciju u spisu evidentno je da je tuženik tužitelju isplaćivao mjesečnu naknadu prijevoza za I tarifnu zonu, a naknadu je umanjivao za pojedine mjesece u kojima tužitelj dijelom mjeseca nije dolazio na posao. Za period od 21.03.2020. do 11.05.2020. naknadu je trebalo utvrditi po prijeđenom kilometru s napomenom kako bi tužiteljici u ožujku i svibnju pripadala i mjesečna karta za ostatak mjeseca. Tužiteljica je udaljena 2,46 kilometra od radnog mjesta u Splitu. U svom sam izračunu za svaki dan dolaska na posao obračunao naknadu prijevoza za 4,92 kilometara pomnoženo s naknadom po kilometru. U tablici koja prileži Nalazu je prikazan iznos isplaćene naknade prijevoza, izračun zaslužene naknade po traženju tužitelja, te razlika između istih. Mjeseci u kojima je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora nisu uvršteni u izračun manje plaćenih naknada. Evidentno je kako je tuženik manje isplatio tužiteljici naknade za prijevoz u pojedinim mjesecima. Iznosi manje isplaćenih naknada po mjesecima su prikazani u nastavku.“ Dakle, vještak sukladno svom nalazu koji je uredno obrazložen i iskazan u priloženoj tablici manje plaćenog troška prijevoza kroz mjesece, dao svoje zaključno mišljenje te navodi:

„Vještvo je napravljeno sukladno Rješenju Općinskog suda u Splitu od od 17. srpnja 2025. godine, u predmetu koji se vodi pod brojem Pr-1735/2023.

Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja sam:

U periodu obračuna plaća od 01.10.2018. g. do 30.09.2024. g. Tuženik kao poslodavac je Tužiteljici po tužbenom zahtjevu sveukupno isplatio manju naknadu troška prijevoza za:

=273,91 Eur

Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih naknada su prikazani u rekapitulaciji nalaza vještaka.“

17. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Jovića u cijelosti, sudski vještak je u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja, njegovo vještvo je stručno, logično i uvjerljivo i nije preostalo nerazjašnjenih, a bitnih, pitanja na koje vještak nije dao kvalitetan odgovor, vještaka nije bilo potrebe pozvati radi dodatnog pisanog niti usmenog očitovanja niti razjašnjenja bilo kojeg pitanja.

18. Dakle, sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužitelj konačno postavlja svoj tužbeni zahtjev, sud drži da mu zaista pripada iznos od 273,91 EUR, ukupno, neto, za utuženi period, tuženik je bio u obvezi tužitelju na ime troška prijevoza isplatiti za svaki mjesec puni iznos mjesečne pokazne karte I. tarifne zone prijevoznika Promet d.o.o. Split, osim za mjesec kada je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Tuženik nije tako postupio i došlo je do razlike naknade troška prijevoza, koji je tuženik obvezan isplatiti tužitelju, upravo kako to vještak iskazuje u svom vještvu, a tužitelj konačno i potražuje. Dakle, tužitelju je valjalo dosuditi zatraženi iznos od 273,91 EUR na ime razlike troška prijevoza, razliku između pune cijene pokazne karte I.tarifne zone Promet d.o.o. Split i isplaćenog putnog troška za svaki pojedini mjesec, osim za mjesec kada je koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Na svaki pojedini iznos razlike troška koji zbrojeni tvore glavnicu potraživanja, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate radi zakašnjenja, temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). Na svaki mjesec razlike putnog troška tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate za mjesec u kojem je razlika nastala, u ovom slučaju 15.og u slijedećem mjesecu, do isplate.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, tužitelj je u cijelosti uspio u tužbenom zahtjevu, a vezano za v.p.s. od 273,91 EUR, za svaku radnju tužitelju pripada pravo na 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 50,00 EUR za svaku potrebnu radnju zastupanja. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 5.ožujka 2025.godine i 24.listopada 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 25.veljače 2025.godine, 21.svibnja 2025.godine, 17.srpnja 2025.godine i 14.svibnja 2026.godine; za svaku radnju po 50,00 EUR; što zbrojeno daje ukupan iznos od 350,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati 25% PDV-a u iznosu od 87,50 EUR; trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR; tako da je konačno na ime naknade parničnog troška potrebnog za vođenje postupka tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 702,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužitelj ispustio punomoć svom punomoćniku za zastupanje u ovom postupku, ovlastio ga je da ga zastupa u ovom postupku i da na svoj račun prima troškove postupka, a to je potvrdio i u svom iskazu pred sudom. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnika tužitelja, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužitelju. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnik tužitelja ovlašten primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja punomoći takvog sadržaja i navoda tužiteljice kao stranke pred sudom. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.

U Splitu, 29. lipnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika