REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-2188/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PIČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupanog po pun. Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice i pun. tuženika, dana 29. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.11.2018.godine do 30.9.2024.godine u ukupnom iznosu od 607,79 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koje na iznos od:

-14,20 EUR teku od 15. prosinca 2018. godine do isplate,

-5,84 EUR teku od 15. siječnja 2019. godine do isplate,

-0,27 EUR teku od 15. ožujka 2019. godine do isplate,

-5,84 EUR teku od 15. travnja 2019. godine do isplate,

-8,63 EUR teku od 15. srpnja 2019. godine do isplate,

-8,63 EUR teku od 15. kolovoza 2019. godine do isplate,

-28,14 EUR teku od 15. rujna 2019. godine do isplate,

-11,41 EUR teku od 15. listopada 2019. godine do isplate,

-5,84 EUR teku od 15. studenog 2019. godine do isplate,

-16,99 EUR teku od 15. prosinca 2019. godine do isplate,

-25,35 EUR teku od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

-8,63 EUR teku od 15. veljače 2020. godine do isplate,

-0,27 EUR teku od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

-12,09 EUR teku od 15. travnja 2020. godine do isplate,

-13,22 EUR teku od 15. srpnja 2020. godine do isplate,

-16,99 EUR teku od 15. rujna 2020. godine do isplate,

-3,05 EUR teku od 15. listopada 2020. godine do isplate,

-22,56 EUR teku od 15. studenog 2020. godine do isplate,

-5,84 EUR teku od 15. prosinca 2020. godine do isplate,

-3,05 EUR teku od 15. ožujka 2021. godine do isplate,

-8,63 EUR teku od 15. travnja 2021. godine do isplate,

-0,27 EUR teku od 15. svibnja 2021. godine do isplate,

-22,56 EUR teku od 15. rujna 2021. godine do isplate,

-22,56 EUR teku od 15. listopada 2021. godine do isplate,

-11,41 EUR teku od 15. studenog 2021. godine do isplate,

-14,20 EUR teku od 15. prosinca 2021. godine do isplate,

-28,14 EUR teku od 15. siječnja 2022. godine do isplate,

-33,71 EUR teku od 15. travnja 2022. godine do isplate,

-3,05 EUR teku od 15. srpnja 2022. godine do isplate,

-8,63 EUR teku od 15. kolovoza 2022. godine do isplate,

-3,98 EUR teku od 15. prosinca 2022. godine do isplate,

-3,98 EUR teku od 15. siječnja 2023. godine do isplate,

-13,27 EUR teku od 15. veljače 2023. godine do isplate,

-3,98 EUR teku od 15. ožujka 2023. godine do isplate,

-3,98 EUR teku od 15. travnja 2023. godine do isplate,

-5,43 EUR teku od 15. svibnja 2023. godine do isplate,

-27,93 EUR teku od 15. lipnja 2023. godine do isplate,

-7,93 EUR teku od 15. srpnja 2023. godine do isplate,

-5,43 EUR teku od 15. kolovoza 2023. godine do isplate,

-7,93 EUR teku od 15. rujan 2023. godine do isplate,

-7,93 EUR teku od 15. listopad 2023. godine do isplate,

-20,43 EUR teku od 15. studeni 2023. godine do isplate,

-5,43 EUR teku od 15. prosinac 2023. godine do isplate,

-5,43 EUR teku od 15. siječanj 2024. godine do isplate,

-5,43 EUR teku od 15. veljača 2024. godine do isplate,

-10,43 EUR teku od 15. siječnja 2024. godine do isplate,

-17,93 EUR teku od 15. veljače 2024. godine do isplate,

-15,43 EUR teku od 15. ožujka 2024. godine do isplate,

-7,93 EUR teku od 15. travnja 2024. godine do isplate,

-12,93 EUR teku od 15. svibnja 2024. godine do isplate,

-5,43 EUR teku od 15. lipnja 2024. godine do isplate,

-22,93 EUR teku od 15. srpnja 2024. godine do isplate,

-5,43 EUR teku od 15. kolovoza 2024. godine do isplate,

-5,43 EUR teku od 15. rujna 2024. godine do isplate,

-5,43 EUR teku od 15. listopada 2024.godine do isplate; dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate od dosuđenih zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.265,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja da se dosuđeni parnični trošak isplati na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 13.prosinca 2023.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik- viša medicinska sestra/ tehničar pri Klinici za bolesti srca i krvnih žila, te da ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena 7,03 km od mjesta rada Split, Spinčićeva 1. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta da pripada II. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 50,43 EUR-a/380,00 kuna mjesečno. Tužitelj navodi da se mjesečna karta kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini, pa naknadu troškova mjesečne karte da nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (napr.bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Tužitelj napominje da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega da tužitelj u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u visini od 1,00 kn/1 km. Radi navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno citiranim odredbama TKU-a. Tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu, postavlja manifestacijski zahtjev i predlaže da sud donese rješenje kojim se nalaže tuženiku dostaviti dokumentaciju potrebnu za uređenje zahtjeva i provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, da je tužba nepodobna za raspravljanje jer da nije razvidno što tužitelj potražuje.

3. Kako sud očito nije držao osnovanim manifestacijski zahtjev, to je tužitelj sukladno rješenju suda, podneskom od dana 20.siječnja 2025.godine postavio određen tužbeni zahtjev, za period od 1.studenog 2018.godine pa do 30.rujna 2024.godine potražuje razliku putnog troška u iznosu od 1.349,00 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže da sud isti odbije kao neosnovan.

4. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc Ines Lozić ( Centar za vještačenja d.o.o. Split); tužitelj svojim podneskom od dana 27.kolovoza 2025.godine smanjuje zahtjev, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, te za navedeni period potražuje iznos od ukupno 607,79 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem zahtjeva.

5. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, postavio manifestacijski zahtjev, zahtjev na isplatu nije bio određen, sud je naložio tužitelju dopuniti tužbu i odrediti tužbeni zahtjev, to je tužitelj napravio podneskom od 20.siječnja 2025.godine. Nakon provedenog dokaza knjigovodstvenim vještačenjem, svojim podneskom od 27.kolovoza 2025.godine tužitelj smanjuje svoj zahtjev, uređuje isti sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Sud drži da je tužitelj na ovo ovlašten i da se tuženik može smanjenju zahtjeva, djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem zahtjeva, protiviti, ali ne sa uspjehom. Sud odlučuje po konačno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja. Tuženik se u slučaju da je zahtjev smanjen nakon vještačenja, prema stavu ovog suda, tome ne može sa uspjehom protiviti. Naime, prema stavu ovog suda, smanjenje tužbenog zahtjeva inače zaista predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tuženik se takvom smanjenju može protiviti, ali u ovim slučajevima, vezano za posebnu narav spora i sve okolnosti slučaja, ne sa uspjehom. Smanjenje zahtjeva koje uslijedi nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a prije izvođenja tog dokaza sud poziva tuženika da za potrebe vještačenja dostavi platne liste i evidencije radnog vremena, a tu cjelokupnu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, tužitelj kao radnik logično nema. Dakle, prije tog naloga suda i dostave dokumentacije od strane tuženika, prije vještačenja, tužitelji kao radnici nemaju sve potrebne podatke za određivanje visine zahtjeva, a tuženik ima i treba imati, pa je svakako tužitelj kao radnik ovlašten smanjiti zahtjev nakon dostave dokumentacije i provedenog dokaza vještačenjem radi utvrđenja visine potraživanja, tome se tuženik ne može sa uspjehom protiviti. Svakako se u ovim slučajevima može analogno primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za ovlaštenje tužitelja povećati zahtjev nakon vještačenja (što je i ovdje slučaj) i da nije potreban pristanak tuženika za to (preinaka tužbe) te da prigovor zastare za taj dio (povećanog zahtjeva) nije osnovan jer se smatra da je čitav zahtjev, pa i povećani dio nakon vještačenja, podnesen već u tužbi. Dakle, ista je, prema stavu ovog suda, situacija i vezano za djelomično povlačenje tužbe smanjenjem zahtjeva nakon vještačenja kada se u biti utvrdi visina potraživanja, pa se tuženik ne može tome sa uspjehom protiviti i ne bi ni imao pravo na naknadu troškova radi djelomičnog povlačenja tužbe, a sud ne treba odbiti kao neosnovan onaj dio zahtjeva koji je smanjen niti o tome treba odlučiti, već treba odlučiti o konačno smanjenom odnosno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (bio isti veći ili manji od prethodno postavljenog). Za ponoviti je da je tužitelj u ovom postupku ovlašten nakon provedenog dokaza vještačenjem, a za potrebe vještačenja naloženo je tuženiku dostaviti cjelokupnu potrebnu dokumentaciju kojom tuženik kao poslodavac raspolaže, povećati svoj tužbeni zahtjev ili smanjiti isti, tuženik se ne može tome sa uspjehom protiviti. Svakako, sud drži da je tužitelj bio ovlašten nakon vještačenja, svojim podneskom od 29.rujna 2025.godine urediti i postaviti tužbeni zahtjev kako je isti i postavljen i da se tome tuženik ne može sa uspjehom protiviti, pa je sud bio dužan odlučiti o takvom zahtjevu tužitelja.

6. Dakle, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razlike putnog troška za razdoblje od 1.studenog 2018.godine do 30.rujna 2024.godine u ukupnom iznosu od 607,79 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

7. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom odluka tuženika od 18.kolovoza 2022.godine, 21.rujna 2018.godine i 24.rujna 2018.goidne; daljinara HAK-a; podataka o tarifnim zonama društva PROMET d.o.o. Split sa cijenama karata tog društva; saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Ines Lozić (Centar za vještačenja d.o.o.Split).

8. Stranke su popisale parnični trošak.

9. Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

10. Tužiteljica, mr sestrinstva, zaposlenica tuženika, u svom iskazu navodi da je prije pokretanja ovog postupka opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić, da je zastupa u ovom postupku i da podnese tužbu i isto tako da na svoj račun prima troškove postupka. U cijelom utuženom razdoblju da je živjela na adresi navedenoj u tužbi, da je točno kako je tuženik donio odluku da ima pravo na trošak prijevoza u cijeni pokazne karte za drugu zonu javnog prijevoznika tvrtke Promet d.o.o., samo da nije stekla dojam da bi taj iznos bio isti iz mjeseca u mjesec. Navedeno da nije puno proučavala, ali da je primijetila prema obračunskim listama da se ne bi radilo uvijek o istoj visini naknade. Što se tiče organizacije radnog vremena, u jednom razdoblju da je radila u turnusima i tada da bi imala slobodan dan – drugi dan da je slobodan i to da se tako bilježi u rasporedu. U jednom razdoblju da je radila samo jutarnju smjenu od ponedjeljka do petka, ali kako imaju nedostatak kadra i kako je bila voditelj, da bi se dogodilo da tada radi i subotom i nedjeljom i noću, a u tim situacijama da bi samo nastavila raditi u ponedjeljak ujutro. Što se tiče razdoblja Covida, u to vrijeme da je na radno mjesto odlazila osobnim vozilom, a što da i inače radi. Navodi da se sjeća kako su vozne linije javnog prijevoznika u tom razdoblju bile "prilagođene", a to da znači da su linije bile reducirane i da autobus nije vozio jednako često kao i inače. Na poseban upit pun. tuženika može li tužiteljica stići na posao dostupnim autobusnim linijama, tužiteljica navodi da bi vjerojatno stigla na vrijeme, ali da je isključivo išla autom jer da je radila u smjenama u turnusima pa da nije dolazilo u obzir da gubi puno vremena na prijevoz.

11. Sud prihvaća u cijelosti iskaz tužiteljice kao logičan i uvjerljiv, iskaz je u skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima.

12. Naime, nesporno je, a to proizlazi iz izvedenih dokaza, da je tužitelj radnik tuženika, kao viša medicinska sestra pri Klinici za bolesti srca i krvnih žila, da je mjesto rada u Splitu, Spinčićeva 1, a prebivalište u [adresa], nije sporno, a proizlazi i iz izvedenih dokaza, da mjesto prebivališta u odnosu na mjesto rada pripada II. Tarifnoj zoni autobusnog mjesnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, to nije ni sporno, udaljenost je cca preko 7 km u jednom smjeru. Dakle, prebivalište tužitelja od mjesta rada spada u II. tarifnu zonu mjesnog autobusnog prijevoznika Promet d.o.o. Split. Međutim, iz pregledanih odluka tuženika za tužitelja, proizlazi da tužitelju trošak prijevoza nije obračunavan i plaćan po cijeni pune mjesečne pokazne karte II zone PROMET d.o.o. Splite, osim za mjesec u kojem je koristio pretežiti dio godišnjeg odmora, nego je ta puna karta II. zone umanjivana odnosno isplaćivana sukladno nazočnosti na radu. Bez obzira na postojanje ili nepostojanje pisanog prigovora tužitelja, odnosno zahtjeva za zaštitu prava, sud drži da je tuženik kao poslodavac, spram tužitelja kao radnika, na nepravilan način odlučio o naknadi troškova prijevoza koji pripadaju tužitelju, s obzirom na mjesto prebivališta i mjesto rada, a sve vezano za pogrešnu primjenu propisa koji regulira ovo pravo tužitelja kao radnika i obvezu tuženika kao poslodavca, primjenu na realno i utvrđeno činjenično stanje. Dakle, sporan je način obračuna i plaćanja putnog troška tužitelju, realnog odnosno stvarnog troška, vezano za mjesto prebivališta i mjesto rada. Nije sporno da za vrijeme lockdowna radi pandemije bolesti COVID-19, nije bilo organiziranog prijevoza od prebivališta tužitelja do mjesta rada, dakle, tužitelj u tom periodu za dolazak na posao i odlazak sa posla kući nije niti mogao koristiti autobus, a što je i općepoznato. Za navesti je i to da je pravo tužitelja koristiti osobni automobil za dolazak na posao i odlazak sa posla, tuženik je pak u obvezi platiti, prema stavu ovog suda tužitelju trošak pune karte II. prometne zone (osim za mjesec kada je koristio pretežiti dio godišnjeg odmora) te za vrijeme lockdowna (virus Covid 19), trošak prijevoza po kilometru od kuće do posla i natrag, jer u to vrijeme nije bilo autobusnog prijevoza.

13. Tužitelj svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

14. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Trenutno važeći je TKU/24 (NN 29/2024), koji u čl.75. propisuje da, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatiti će se: 1. za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristio, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

15. Sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc. Ines Lozić. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi:

„Uvidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje, razvidno je da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužitelja pod nazivom Naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte. Sukladno postavljenom zadatku vještačenja te temeljem dokumentacije u spisu, vještak je za utuženo razdoblje od 01. studenog 2018. do 20. ožujka 2020. godine te od 12. svibnja 2020. do 30. rujna 2024. godine izvršio izračun naknade troškova prijevoza u visini mjesečne karte za II. tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, dok je za razdoblje od 21. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. godine izračun izvršen pod pretpostavkom da tužitelju pripada naknada u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto. Kako bi utvrdio udaljenost između mjesta prebivališta do radnog mjesta vještak je koristio podatke iz HAK planera putovanja koje je tužitelj priložio uz tužbu, a temeljem kojeg je utvrđeno da udaljenost od adrese tužitelja do adrese tuženika iznosi 7,03 km.

Nadalje, spisu prileži Cjenik usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava, koji je tužitelj dostavio u spis uz tužbu, iz kojeg je razvidno da mjesečna pokazna karta za drugu tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split iznosi 380,00 kn, što primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro iznosi 50,43 EUR. Temeljem prethodno navedenog, u Tabeli 1. daje se pregled visine mjesečne karte za drugu tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te obračunatog i isplaćenog iznosa na ime naknade za troškove prijevoza iskazane na Obračunskim listama za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024. godine, osim za razdoblje od 21.03.2020. do 11.05.2020. godine, za koje se sukladno danom zadatku daje izračun naknade troškova prijevoza prema prijeđenim kilometrima, te razlika koja bi pripadala tužitelju. Vještak napominje kako je prilikom izračuna uzeo u obzir da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ne ulazeći u pravna pitanja. S obzirom da je u utuženom razdoblju do prosinca 2022. godine službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, vještak će inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, vještak će iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro.

Iz prethodne tabele je razvidno da je tužitelju po osnovu naknade troškova prijevoza, a pod pretpostavkom da tužitelju za razdoblje od 01.11.2018.g. do 20.03.2020.g. te za razdoblje od 12.05.2020.g. do 30.09.2024.g. pripada pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za drugu tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da mu za razdoblje od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. pripada pravo na naknadu troškova prijevoza prema prijeđenim kilometrima, manje isplaćen iznos od 607,79 EUR.

Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeno pitanje, bez ulaženja u pravna pitanja:

Za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024. godine potraživanje tužitelja po osnovi naknade troškova prijevoza, pod pretpostavkom da tužitelj za razdoblje od 01.11.2018.g. do 20.03.2020.g. i od 12.05.2020.g. do 30.09.2024.g. ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za drugu tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. ostvaruje pravo na naknadu po prijeđenom kilometru, iznosi 607,79

EUR (Tabela 1. stupac '7').“

16. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Lozić u cijelosti, sudski vještak je u potpunosti odgovorila na zadatak vještačenja, njeno vještvo je stručno, logično i uvjerljivo i nije preostalo nerazjašnjenih, a bitnih, pitanja na koje vještak nije dao kvalitetan odgovor, vještaka nije bilo potrebe pozvati radi dodatnog pisanog niti usmenog očitovanja niti razjašnjenja bilo kojeg pitanja, vještak je u potpunosti i kvalitetno odgovorio na zadatak vještačenja.

17. Dakle, sukladno nalazu i mišljenju vještaka (po pitanju glavnice i dijela zakonskih zateznih kamata) tužitelj konačno postavlja svoj tužbeni zahtjev, sud drži da mu zaista pripada iznos od 607,79 EUR, ukupno, neto, za utuženi period, tuženik je bio u obvezi tužitelju na ime troška prijevoza isplatiti za svaki mjesec puni iznos mjesečne pokazne karte II. tarifne zone prijevoznika Promet d.o.o. Split, osim za mjesec kada je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Tuženik nije tako postupio i došlo je do razlike naknade troška prijevoza, koji je tuženik obvezan isplatiti tužitelju, upravo kako to vještak iskazuje u svom vještvu, a tužitelj konačno i potražuje. Za vrijeme tzv.lockdowna, kada nisu prometovali autobusi, logično je da tužitelju pripada pravo na putni trošak po prijeđenom kilometru od kuće do posla i natrag, sukladno nazočnosti na radu, odnosno tom stvarnom trošku, a taj stvarni trošak vještak je izračunao, pravilno, i za ovaj period lockdowna. Dakle, tužitelju je valjalo dosuditi zatraženi iznos od 607,79 EUR na ime razlike troška prijevoza, razliku između pune cijene pokazne karte II.tarifne zone Promet d.o.o. Split (a za period lockdowna po kilometru udaljenosti sukladno broju dolazaka na posao u tom periodu od 21.ožujka 2020.godine do 11.svibnja 2020.godine) i isplaćenog putnog troška za svaki pojedini mjesec, osim za mjesec kada je koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Na svaki pojedini iznos razlike troška koji zbrojeni tvore glavnicu potraživanja, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate radi zakašnjenja, temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). Na svaki mjesec razlike putnog troška tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate za mjesec u kojem je razlika nastala, u ovom slučaju 15.og u slijedećem mjesecu, do isplate. Zahtjev tužitelja nije osnovan u dijelu zatraženih zakonskih zateznih kamata, jer su za dio perioda (prosinac 2023.godine do kraja utuženog razdoblja) zatražene u dužem trajanju, od pripadajućeg, odnosno onog koji je vještak iskazao u nalazu i mišljenju. U tom dijelu zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan, a u preostalom dijelu (za preostali period) prihvatiti zahtjev za dosuđenje zatraženih zakonskih zateznih kamata.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.3. i čl.155. ZPP-a, tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi, pa mu je sud obistinio cjelokupan trošak, vezano za v.p.s. od 607,79 EUR. Dakle, za svaku radnju tužitelju pripada pravo na 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 100,00 EUR za svaku potrebnu radnju zastupanja. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 20.siječnja 2025.godine i 27.kolovoza 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 4.rujna 2024.godine, 16.siječnja 2025.godine, 20.ožujka 2025.godine, 4.lipnja 2025.goidne i 14.svibnja 2026.godine; za svaku radnju po 100,0 EUR; što daje ukupan iznos od 800,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati 25% PDV-a u iznosu od 200,00 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR; tako da je konačno na ime naknade parničnog troška potrebnog za vođenje postupka tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 1.265,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužitelj ispustio punomoć svom punomoćniku za zastupanje u ovom postupku, ovlastio ga je da ga zastupa u ovom postupku i da na svoj račun prima troškove postupka, a to je potvrdio i u svom iskazu pred sudom. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnika tužitelja, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužitelju. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnik tužitelja ovlašten primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja punomoći takvog sadržaja i navoda tužiteljice kao stranke pred sudom. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.

U Splitu, 29. lipnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika