REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-2180/2023-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice, dana 29. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.11.2018.godine do 30.9.2024.godine u ukupnom iznosu od 1.357,91 EUR neto sa zakonskom zateznom kamatom do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koja na iznos od:

-12,74 EUR teče od 15. prosinca 2018. godine do isplate,

-9,29 EUR teče od 15. svibnja 2019. godine do isplate,

-14,17 EUR teče od 15. rujna 2019. godine do isplate,

-50,56 EUR teče od 15. listopada 2019. godine do isplate,

-27,31 EUR teče od 15. studenog 2019. godine do isplate,

-55,21 EUR teče od 15. prosinca 2019. godine do isplate,

-45,91 EUR teče od 15. veljače 2020. godine do isplate,

-50,56 EUR teče od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

-50,56 EUR teče od 15. travnja 2020. godine do isplate,

-10,80 EUR teče od 15. svibnja 2020. godine do isplate,

-14,25 EUR teče od 15. lipnja 2020. godine do isplate,

-15,60 EUR teče od 15. srpnja 2020. godine do isplate,

-7,20 EUR teče od 15. kolovoza 2020. godine do isplate,

-41,26 EUR teče od 15. rujna 2020. godine do isplate,

-1,20 EUR teče od 15. listopada 2020. godine do isplate,

-41,26 EUR teče od 15. studenog 2020. godine do isplate,

-36,61 EUR teče od 15. prosinca 2020. godine do isplate,

-12,00 EUR teče od 15. siječnja 2021. godine do isplate,

-41,26 EUR teče od 15. veljače 2021. godine do isplate,

-50,56 EUR teče od 15. ožujka 2021. godine do isplate,

-20,40 EUR teče od 15. travnja 2021. godine do isplate,

-50,56 EUR teče od 15. svibnja 2021. godine do isplate,

-20,40 EUR teče od 15. lipnja 2021. godine do isplate,

-8,40 EUR teče od 15. srpnja 2021. godine do isplate,

-59,86 EUR teče od 15. kolovoza 2021. godine do isplate,

-41,26 EUR teče od 15. rujna 2021. godine do isplate,

-15,60 EUR teče od 15. studenog 2021. godine do isplate,

-27,31 EUR teče od 15. ožujka 2022. godine do isplate,

-45,91 EUR teče od 15. travnja 2022. godine do isplate,

-102,18 EUR teče od 15. lipnja 2022. godine do isplate,

-53,72 EUR teče od 15. srpnja 2022. godine do isplate,

-31,78 EUR teče od 15. kolovoza 2022. godine do isplate,

-28,25 EUR teče od 15. rujna 2022. godine do isplate,

-45,13 EUR teče od 15. listopada 2022. godine do isplate,

-1,33 EUR teče od 15. studenog 2022. godine do isplate,

-10,09 EUR teče od 15. prosinca 2022. godine do isplate,

-13,35 EUR teče od 15. siječnja 2023. godine do isplate,

-1,32 EUR teče od 15. veljače 2023. godine do isplate,

-19,05 EUR teče od 15. ožujka 2023. godine do isplate,

-1,05 EUR teče od 15. svibnja 2023. godine do isplate,

-28,05 EUR teče od 15. lipnja 2023. godine do isplate,

-1,05 EUR teče od 15. srpnja 2023. godine do isplate,

-1,05 EUR teče od 15. rujna 2023. godine do isplate,

-13,05 EUR teče od 15. studenog 2023. godine do isplate,

-22,05 EUR teče od 15. prosinca 2023. godine do isplate,

-1,05 EUR teče od 15. siječnja 2024. godine do isplate,

-1,05 EUR teče od 15. ožujka 2024. godine do isplate,

-19,05 EUR teče od 15. travnja 2024. godine do isplate,

-22,05 EUR teče od 15. svibnja 2024. godine do isplate,

-1,05 EUR teče od 15. lipnja 2024. godine do isplate,

-1,05 EUR teče od 15. srpnja 2024. godine do isplate,

-1,05 EUR teče od 15. rujna 2024. godine do isplate,

-61,05 EUR teče od 15. listopada 2024. godine do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.077,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da ovaj dosuđeni parnični trošak isplati na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom dana 13.prosinca 2023.godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radom mjestu pomoćne radnice pri Klinici za kirurgiju, te da ima prebivalište na adresi [adresa], (Općina Dugi Rat), koja je udaljena 17,52 km od mjesta rada Spinčićeva 1, Split. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta da pripada III.tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 61,05 EUR-a/460,00 kuna mjesečno. Tužitelj da ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza; da ima pravo na naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru u razdoblju od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g.; tuženik da je pogrešno vršio umanjenje naknade putnog troška. Obzirom na činjenicu da Općina Dugi Rat (kojoj pripada mjesto prebivališta tužitelja) nije potpisala ugovor s javnim prijevoznikom, trgovačkim društvom PROMET d.o.o. Split, autobusna linija br.60 da se u razdoblju od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g. nije zaustavljala na autobusnim stajalištima na području Općine Dugi Rat, slijedom čega da tužitelj nije imao organizirani međumjesni prijevoz, pa da je bio prisiljen koristiti osobni automobil, te sukladno citiranim odredbama TKU-a, da ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla) prema prijeđenom kilometru. Tužitelj napominje da u razdoblju od 21.03.2020.g. do 11.05.2020.g. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega da tužitelj u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Tužitelj predlaže da sud provede dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke na okolnost neisplaćene razlike troškova prijevoza sukladno citiranim odredbama TKU-a za razdoblje od 01.11.2018.g. do dana dostave podataka, s tim da se razlika utvrdi:

a) u visini mjesečne pokazne karte za III.tarifnu zonu javnog prijevoznika trgovačkog društva PROMET d.o.o. Split, za razdoblje od 01.10.2018.g. do 07.08.2019.g., te od 01.09.2022.g. do dana dostave podataka u neto iznosu;

b) prema prijeđenim kilometrima za razdoblje od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g. u bruto iznosu. Tužitelj podnosi stupnjevitu tužbu, predlaže da sud rješenjem naloži tuženiku dostaviti dokumentaciju kojom tuženik raspolaže, podobnu za uređenje tužbenog zahtjeva odnosno provođenje dokaza vještačenjem.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, navodi da je tužba nepodobna za raspravljanje jer nije razvidno što tužitelj potražuje.

3. Sukladno nalogu i rješenju suda, tužitelj svojim podneskom od dana 20.siječnja 2025.godine dopunjuje tužbu na način da postavlja određen tužbeni zahtjev, za period od 1.studenog 2018.godine do 30.rujna 2024.godine potražuje iznos od ukupno 1.988,00 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama, na ime razlike naknade troškova prijevoza. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc Ines Lozić (Centar za vještačenja d.o.o. Split), tužitelj podneskom od dana 27.kolovoza 2025.godine uređuje svoj zahtjev, navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, potražuje ukupan iznos od 1.357,91 EUR za period od 1.studenog 2018.godine do 30.rujna 2024.godine, sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik navodi da se izričito protivi djelomičnom povlačenju tužbe, smanjenjem tužbenog zahtjeva.

4. Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu, postavio manifestacijski zahtjev, zahtjev na isplatu nije bio određen, sud je naložio tužitelju dopuniti tužbu i odrediti tužbeni zahtjev, to je tužitelj napravio podneskom od 20.siječnja 2025.godine. Nakon provedenog dokaza knjigovodstvenim vještačenjem, svojim podneskom od 27.kolovoza 2025.godine tužitelj smanjuje svoj zahtjev, uređuje isti sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Sud drži da je tužitelj na ovo ovlašten i da se tuženik može smanjenju zahtjeva, djelomičnom povlačenju tužbe smanjenjem zahtjeva, protiviti, ali ne sa uspjehom. Sud odlučuje po konačno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja. Tuženik se u slučaju da je zahtjev smanjen nakon vještačenja, prema stavu ovog suda, tome ne može sa uspjehom protiviti. Naime, prema stavu ovog suda, smanjenje tužbenog zahtjeva inače zaista predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tuženik se takvom smanjenju može protiviti, ali u ovim slučajevima, vezano za posebnu narav spora i sve okolnosti slučaja, ne sa uspjehom. Smanjenje zahtjeva koje uslijedi nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a prije izvođenja tog dokaza sud poziva tuženika da za potrebe vještačenja dostavi platne liste i evidencije radnog vremena, a tu cjelokupnu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, tužitelj kao radnik logično nema. Dakle, prije tog naloga suda i dostave dokumentacije od strane tuženika, prije vještačenja, tužitelji kao radnici nemaju sve potrebne podatke za određivanje visine zahtjeva, a tuženik ima i treba imati, pa je svakako tužitelj kao radnik ovlašten smanjiti zahtjev nakon dostave dokumentacije i provedenog dokaza vještačenjem radi utvrđenja visine potraživanja, tome se tuženik ne može sa uspjehom protiviti. Svakako se u ovim slučajevima može analogno primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za ovlaštenje tužitelja povećati zahtjev nakon vještačenja (što je i ovdje slučaj) i da nije potreban pristanak tuženika za to (preinaka tužbe) te da prigovor zastare za taj dio (povećanog zahtjeva) nije osnovan jer se smatra da je čitav zahtjev, pa i povećani dio nakon vještačenja, podnesen već u tužbi. Dakle, ista je, prema stavu ovog suda, situacija i vezano za djelomično povlačenje tužbe smanjenjem zahtjeva nakon vještačenja kada se u biti utvrdi visina potraživanja, pa se tuženik ne može tome sa uspjehom protiviti i ne bi ni imao pravo na naknadu troškova radi djelomičnog povlačenja tužbe, a sud ne treba odbiti kao neosnovan onaj dio zahtjeva koji je smanjen niti o tome treba odlučiti, već treba odlučiti o konačno smanjenom odnosno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (bio isti veći ili manji od prethodno postavljenog). Za ponoviti je da je tužitelj u ovom postupku ovlašten nakon provedenog dokaza vještačenjem, a za potrebe vještačenja naloženo je tuženiku dostaviti cjelokupnu potrebnu dokumentaciju kojom tuženik kao poslodavac raspolaže, povećati svoj tužbeni zahtjev ili smanjiti isti, tuženik se ne može tome sa uspjehom protiviti. Svakako, sud drži da je tužitelj bio ovlašten nakon vještačenja, svojim podneskom od 27.kolovoza 2025.godine urediti i postaviti tužbeni zahtjev kako je isti i postavljen i da se tome tuženik ne može sa uspjehom protiviti, pa je sud bio dužan odlučiti o takvom zahtjevu tužitelja.

5. Dakle, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razlike putnog troška za razdoblje od 1.studenog 2018.godine do 30.rujna 2024.godine u ukupnom iznosu od 1.357,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

6. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom radno-pravne dokumentacije za tužitelja; podataka o udaljenosti mjesta prebivališta od mjesta rada HAK-a; cijena karata prijevoznika PROMET d.o.o. Split i karte tarifnih zona tog prijevoznika); dopisa društva DALMATINAC BUS d.o.o. Omiš od 4.listopada 2024.godine (list 76 spisa); odluka tuženika od 22.rujna 2022.godine, 18.kolovoza 2022.godine i 6.srpnja 2018.godine, saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Ines Lozić (Centar za vještačenja d.o.o.Split).

7. Tužitelj je popisao parnični trošak.

8. Zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Tužiteljica u svom iskazu navodi kako je prije pokretanja ovog postupka opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u ovom postupku i da podnese tužbu i isto tako da na svoj račun prima troškove postupka. Navodi da je u utuženom razdoblju živjela na adresi u [adresa], dok joj je tek unatrag nekoliko mjeseci promijenjena adresa prebivanja tako da sada glasi na [adresa] – [adresa], dakle da je promijenjen samo anagrafski broj. Inače, za tuženika da je radila poslove pomoćnog radnika u operacijskoj dvorani, da je radila u turnusima, jutro i popodne i to ujutro od 6 do 14, a popodne od 14 do 22 sata. Ukoliko bi koristila javni prijevoz za dolazak na posao, tada da je postojala linija u 5 sati ujutro, ali da je bilo riskantno hoće li stići na vrijeme posao u 6 sati, neki raniji autobus da nije postojao. Što se tiče popodnevne smjene, tada da bi išla u 12 sati iz kuće pa da bi do početka radnog vremena stigla. Svaki dan da je bio drugačiji, sve ovisno o gužvama. Međutim, kada bi se u ljetnom periodu koristila ta linija u 12 sati, tada da bi kasnila i da se ništa nije moglo prognozirati jer su bile ogromne gužve. Isto tako da je bilo vezano i za povratak s posla, a kada bi joj smjena završila u 14 sati, tada da bi hvatala onu liniju u 15 sati što vozi put njene adrese prebivališta. Kada bi joj završila popodnevna smjena u 22 sata, tada da bi se mogla vratiti s onim autobusom u 10,30 sati. Kako bi izbjegla navedene gužve i kako bi stigla redovito na posao, da koristi osobni automobil pa da ne ide cestovnom rutom koju koriste autobusi za dolazak do Splita, već da ide gornjom cestom preko Podstrane. Za vrijeme Covida u razdoblju kako je to navedeno u tužbi, da je bilo još gore jer da nije bilo autobusa. Nadalje, da postoji jedno razdoblje kada autobusna linija 60 uopće nije stajala na području općine Dugi Rat. To da je trajalo negdje oko tri godine, da su datumi navedeni u tužbi, tada da je vozio Ž (drugi prijevoznik), ali kako nije bilo Prometovog autobusa, taj autobus da bi već bio prepunjen dok bi došao do njene stanice pa da se ne bi mogla ukrcati u njega i ići na posao, taj autobus da se opće nije zaustavljao već da bi samo prošao dalje. Tako da je bilo i za povratak s posla u 14 sati jer bi se napunio već u gradu pa da bi do Firula gdje je sjedište tuženika, već bio popunjen. Nadalje, tuženik da joj nije isplaćivao isti iznos na ime naknade troškova prijevoza već da bi on varirao, odnosno da bi bio manji onda kada bi uzela jedan ili dva slobodna dana ili kad bi bila toliko odsutna zbog bolovanja, a da je primijetila da bi taj iznos bio i manji i onda kada bi koristila godišnji odmor. Inače, godišnji odmor da koristi u više dijelova tijekom jedne kalendarske godine. Napominje da je u cijelom utuženom razdoblju radila na Firulama, Spinčićeva 1. Naime, odluka o trošku koja je priložena spisu i u kojoj se navodi da radi u Šoltanskoj 1, Split, da je stara odluka, a da je nakon toga u utuženom razdoblju radila kao pomoćni radnik na kirurgiji, na adresi mjesta rada Split, Spinčićeva 1 – Firule.

10. Sud prihvaća u cijelosti iskaz tužiteljice kao logičan i uvjerljiv, iskaz je u skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima.

11. Naime, nesporno je, a to proizlazi iz izvedenih dokaza, da je tužiteljica radnica tuženika, na radnom mjestu pomoćne radnice pri Klinici za kirurgiju, da je prebivalište tužiteljice na adresi [adresa], Općina Dugi Rat, da je mjesto rada tužiteljice u Splitu, Spinčićeva 1, iz izvedenih dokaza zaista proizlazi da je prebivalište tužiteljice od mjesta rada udaljeno preko 17,52 km u jednom smjeru, spisu je priložen daljinar HAK-a. Među strankama nije sporno da mjesto prebivališta tužiteljice spada u III.tarifnu zonu autobusnog prijevoznika PROMET d.o.o. Split, sporno je da li je autobus prometovao u utuženom periodu, da bi tužiteljica isti mogla koristiti za dolazak na posao i odlazak sa posla, a nije sporan period lockdowna, kada autobusi uopće nisu mogli prometovati, zbog pandemije uzrokovane virusom Covid 19. Dakle, prebivalište tužiteljice od mjesta rada spada u III. tarifnu zonu mjesnog autobusnog prijevoznika Promet d.o.o. Split.

12. Dakle, predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu razlike troška prijevoza za period od 1.studenog 2018.godine do 30.rujna 2024.godine.

13. Sud je, pored ostalih izvedenih dokaza, izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Ines Lozić (Centar za vještačenja d.o.o. Split). Sudski vještak izradio je pisani nalaz i mišljenje, u svom nalazu i mišljenju navodi:

„Uvidom u dokumentaciju koja je vještaku stavljena na raspolaganje, razvidno je da je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao naknadu koja se odnosi na troškove prijevoza tužitelja pod nazivom Naknada troškova međumjesnog prijevoza u visini karte. Sukladno postavljenom zadatku vještačenja te temeljem dokumentacije u spisu, vještak je za utuženo razdoblje od 01. studenog 2018. do 07. kolovoza 2019. godine te od 01. rujna 2022. do 30. rujna 2024. godine izvršio izračun naknade troškova prijevoza u visini mjesečne karte za III. tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split, dok je za razdoblje od 08. kolovoza 2019. do 31. kolovoza 2022. godine izračun izvršen pod pretpostavkom da tužitelju pripada naknada u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru, odnosno od 01.05.2022. godine naknada u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru (visina naknade troškova prijevoza usklađena s promjenama cijene goriva), za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto, a uzevši u obzir da udaljenost od adrese tužitelja do adrese tuženika iznosi 17,52 km. S tim u vezi, vještak je temeljem dostupnih Evidencija o radnom vremenu tužitelja za razdoblje od 08.08.2019. do 31.08.2022. godine utvrdio broj dolazaka i odlazaka na radno mjesto za svaki mjesec u utuženom razdoblju te je sukladno zadatku izvršio izračun potraživanja tužitelja za naknadu troškova prijevoza pod pretpostavkom da mu pripada naknada u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto za razdoblje od 08.08.2019.g. do 30.04.2022.g. te za razdoblje od 01.05.2022.g. do 31.08.2022.g. naknada u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, odnosno visina naknade troškova prijevoza usklađena s promjenama cijene goriva, za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto.

U nastavku se u Tabeli 1. daje prikaz visine naknade troškova prijevoza po kilometru sukladno promjenama cijene goriva za razdoblje od 01. lipnja 2022. godine, a temeljem Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) koji propisuje da se visina naknade troškova prijevoza usklađuje s kretanjem cijene goriva svakog posljednjeg utorka u mjesecu za umnožak postotka povećanja prosječne cijene goriva i faktora 0,7, ali samo ako se srednja cijena litre goriva Eurosuper 95 i Eurodizel, promatrana svakog posljednjeg utorka u mjesecu, promijeni za više od 10% u usporedbi sa srednjom cijenom utvrđenom posljednjeg utorka u travnju 2022. godine, a koja iznosi 12,70 kuna (1,69 EUR), odnosno ako bude niža od 11,43 kune ili viša od 13,97 kuna.

Nadalje, spisu prileži Cjenik usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava, koji je tužitelj dostavio u spis uz tužbu, iz kojeg je razvidno da mjesečna pokazna karta za treću tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split iznosi 460,00 kn, što primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro iznosi 61,05 EUR. Navedeno se prikazuje u nastavku:

Temeljem prethodno navedenog, u Tabeli 2. daje se pregled visine mjesečne karte za treću tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te obračunatog i isplaćenog iznosa na ime naknade za troškove prijevoza iskazane na Obračunskim listama za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024.godine, osim za razdoblje od 08.08.2019. do 31.08.2022. godine, za koje razdoblje se sukladno danom zadatku daje izračun pod pretpostavkom da tužitelj za svaki dolazak i odlazak na radno mjesto ostvaruje naknadu troškova prijevoza u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru od 08.08.2019.g. do 30.04.2022.g. i od 01.05.2022.g. do 31.08.2022.g. naknadu u visini 1,35 kn/0,18 EUR po prijeđenom kilometru, te razlika koja bi pripadala tužitelju. Vještak napominje kako je prilikom izračuna uzeo u obzir da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ne ulazeći u pravna pitanja.

S obzirom da je u utuženom razdoblju do prosinca 2022. godine službena valuta u RH bila kuna dok je na dan izrade vještačenje službena valuta euro, vještak će inicijalno, informativno, sve izračune izvršiti u valuti koja je bila izvještajna i obračunska te u kojoj su izvršena plaćanja u utuženom razdoblju. Nadalje, vještak će iznose utvrđene u izvještajnoj valuti u utuženom razdoblju preračunati u službenu valutu RH na dan izrade vještačenja, primjenom odredbi čl. 7. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) kao i primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro.

Iz prethodne tabele je razvidno da je tužitelju po osnovu naknade troškova prijevoza, a pod pretpostavkom da tužitelju za razdoblje od 01.11.2018.g. do 07.08.2019.g. i od 01.09.2022.g. do 30.09.2024.g. pripada pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da mu za razdoblje od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g. pripada pravo na naknadu troškova prijevoza prema prijeđenim kilometrima, manje isplaćen iznos od 1.357,91 EUR.

Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeno pitanje:

Za razdoblje od 01.11.2018. do 30.09.2024. godine potraživanje tužitelja po osnovi naknade troškova prijevoza, pod pretpostavkom da tužitelj za razdoblje od 01.11.2018.g. do 07.08.2019.g. i od 01.09.2022.g. do 30.09.2024.g. ostvaruje pravo na naknadu temeljem iznosa mjesečne karte za treću tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split te pod pretpostavkom da u razdoblju od 08.08.2019.g. do 31.08.2022.g. ostvaruje pravo na naknadu po prijeđenom kilometru, iznosi 1.357,91

EUR (Tabela 2. stupac '7').“

14. Tužitelj svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

15. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Trenutno važeći je TKU/24 (NN 29/2024), koji u čl.75. propisuje da, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatiti će se: 1. za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristio, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

16. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Ines Lozić u cijelosti, sudski vještak je u potpunosti odgovorila na zadatak vještačenja, njeno vještvo je stručno, logično i uvjerljivo i nije preostalo nerazjašnjenih, a bitnih, pitanja na koje vještak nije dao kvalitetan odgovor, vještaka nije bilo potrebe pozvati radi dodatnog pisanog niti usmenog očitovanja niti razjašnjenja bilo kojeg pitanja, vještvo je stručno i kvalitetno, vještak je u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja.

17. Dakle, sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužitelj konačno postavlja svoj tužbeni zahtjev, sud drži da mu zaista pripada iznos od 1.357,91 EUR, neto, za utuženi period, tuženik je bio u obvezi tužitelju na ime troška prijevoza isplatiti za svaki mjesec puni iznos mjesečne pokazne karte III. tarifne zone prijevoznika Promet d.o.o. Split, osim za mjesec kada je tužitelj koristio pretežiti dio godišnjeg odmora. Tuženik je tužitelju za period od 8.kolovoza 2019.godine do 31.kolovoza 2022.godine kada se autobusna linija broj 60 prijevoznika PROMET d.o.o. Split nije zaustavljala na autobusnim stajalištima u Općini Dugi Rat (kojoj pripada tužitelj po prebivalištu), zbog općepoznatih problema između te jedinice lokalne samouprave i navedenog prijevoznika, općepoznato, a na tu okolnost tužitelj je uz tužbu priložio i dokaze, trebao platiti trošak prijevoza po kilometru od kuće do mjesta rada i natrag (kako je vještak i izračunao u svom nalazu i mišljenju). Dakle, u tom periodu tužitelj uopće nije imao mogućnost prijevoza autobusom, kao niti za vrijeme lockdowna u pandemiji uzrokovanoj virusom Covid 19, dakle, u periodu od 21.ožujka 2020.godine i 11.svibnja 2020.godine. Tuženik nije tako postupio i došlo je do razlike naknade troška prijevoza, koji je tuženik obvezan isplatiti tužitelju, upravo kako to vještak iskazuje u svom vještvu, a tužitelj konačno i potražuje. Za vrijeme tzv.lockdowna, kada nisu prometovali autobusi, logično je da tužitelju pripada pravo na putni trošak po prijeđenom kilometru od kuće do posla i natrag, sukladno nazočnosti na radu, odnosno tom stvarnom trošku, kao i za vrijeme kada se autobus br.60 prijevoznika PROMET d.o.o. Split nije mogao koristiti od strane stanovnika Općine Dugi Rat, a taj stvarni trošak vještak je izračunao, pravilno, za ova oba vremenska perioda, po kilometru udaljenosti. Dakle, tužitelju je valjalo dosuditi zatraženi iznos od 1.357,91 EUR na ime razlike troška prijevoza, razliku između pune cijene pokazne karte III.tarifne zone Promet d.o.o. Split, osim za mjesec kada je koristio pretežiti dio godišnjeg odmora (kada je mogao koristiti autobus ovog prijevoznika), a za preostali period po km sukladno dolascima na posao u tom periodu; te isplaćenog putnog troška za svaki pojedini mjesec. Bez obzira na postojanje ili nepostojanje pisanog prigovora tužitelja, odnosno zahtjeva za zaštitu prava, sud drži da je tuženik kao poslodavac, spram tužitelja kao radnika, na nepravilan način odlučio o naknadi troškova prijevoza koji pripadaju tužitelju, s obzirom na mjesto prebivališta i mjesto rada, a sve vezano za pogrešnu primjenu propisa koji regulira ovo pravo tužitelja kao radnika i obvezu tuženika kao poslodavca, odnosno primjenu na realno i utvrđeno činjenično stanje. Dakle, sporan je način obračuna i plaćanja putnog troška tužitelju, realnog odnosno stvarnog troška, vezano za mjesto prebivališta i mjesto rada. Tužitelju za utuženi period pripada pravo na puni iznos mjesečne karte PROMET d.o.o. Split za III. zonu (osim za mjesec kada je koristio pretežiti dio godišnjeg odmora) te (sukladno nazočnosti na radu) trošak po kilometru od kuće do mjesta rada i natrag (u razdobljima kada autobusnog prijevoza nije bilo), a što je sve utvrđeno tijekom postupka, temeljem izvedenih dokaza.

18. Na svaki pojedini iznos razlike troška koji zbrojeni tvore glavnicu potraživanja, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate radi zakašnjenja, temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). Na svaki mjesec razlike putnog troška tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate za mjesec u kojem je razlika nastala, u ovom slučaju 15.og u slijedećem mjesecu, do isplate.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a, tužitelj je u cijelosti uspio u tužbenom zahtjevu, a vezano za v.p.s. po zahtjevu koji je smanjen i po kojem je sud odlučio (1.357,91 EUR), za svaku radnju tužitelju pripada pravo na 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 150,00 EUR, za svaku potrebnu radnju zastupanja. Obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe, sastava podnesaka od 20.siječnja 2025.godine i 27.kolovoza 2025.godine; zastupanja na ročištima održanim dana 16.siječnja 2025.godine, 18.ožujka 2025.godine, 16.lipnja 2025.godine i 14.svibnja 2026.godine, za svaku radnju po 200,00 EUR. Nadalje, tužitelju je priznat troška pristupa na odgođeno ročište od dana 4.rujna 2024.godine u iznosu od 50,00 EUR (25%); trošak PDV-a u ukupnom iznosu od 362,50 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR; što ukupno zbrojeno daje iznos od 2.077,95 EUR, koliko je konačno na ime naknade parničnog troška potrebnog za vođenje postupka tuženik obvezan isplatiti tužitelju, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužitelj ispustio punomoć svom punomoćniku za zastupanje u ovom postupku, ovlastio ga je da ga zastupa u ovom postupku i da na svoj račun prima troškove postupka, a to je potvrdio i u svom iskazu pred sudom. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnika tužitelja, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužitelju. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnik tužitelja ovlašten primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja punomoći takvog sadržaja i navoda tužiteljice kao stranke pred sudom. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.

U Splitu, 29. lipnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku