Poslovni broj: Us I-1157/2026-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LAND MAPPING d.o.o., OIB: 42289481628, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ŠIMENC I PARTNERI d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 24. lipnja 2026. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja i opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 29. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/26-02/153, URBROJ: 443-02-03-09-01-26-01 od 27. ožujka 2026., te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja zaprimljenoj kod ovog suda 13. svibnja 2026. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/26-02/153, URBROJ: 443-02-03-09-01- 26-01 od 27. ožujka 2026., te u podnesku priloženom u spis na održanoj raspravi, tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku, a potom i obrazloženje osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako tužbu podnosi zbog bitne povrede procesnih odredbi, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U konkretnom slučaju riječ je o postojećoj građevini za koju je već ranije ishođeno rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-02/12-07/84, URBROJ: 2181/1-11-05-12-08 od 19. studenog 2012., koje je postalo pravomoćno 4. prosinca 2012., a koju činjenicu potvrđuje i sam tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja. Unatoč navedenom, tuženik nije na pravilan i potpun način utvrdio predstavljaju li svi radovi obuhvaćeni izrekom pobijanog rješenja radove za koje je uopće bila potrebna građevinska dozvola, odnosno radi li se djelomično o radovima održavanja, adaptacije ili rekonstrukcije koji se mogu izvoditi bez građevinske dozvole sukladno odredbama Zakona o gradnji i Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je građevinski inspektor bez ikakvog stručnog elaboriranja sve izvedene zahvate automatski podveo pod rekonstrukciju građevine za koju je potrebna građevinska dozvola, iako se isti očito odnose na unutarnje pregradne zidove, zazidavanje postojećih otvora, izvedbu novih otvora nenosive pregradne funkcije te druge adaptacijske radove koji sami po sebi ne moraju predstavljati zahvate za koje je potrebna građevinska dozvola i glavni projekt u skladu sa Pravilnikom. Posebno se ističe da predmetnim radovima nije došlo do povećanja horizontalnih niti vertikalnih gabarita postojeće ozakonjene građevine, niti do izgradnje nove građevine, već su svi radovi izvedeni unutar postojećeg konstrukcijskog volumena ozakonjenog rješenjem o izvedenom stanju. Tužitelj nadalje citira odredbu čl. 3. stavak 3. Zakona o gradnji koja propisuje koji se radovi mogu izvoditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta, u svezi s kojom odredbom navodi da je neosnovan zahtjev tuženika da se navedeni radovi uklone s obzirom da za isto nije potrebno ishođenja dozvole ni glavnog projekta. Pobijano rješenje dodatno je nezakonito zbog nedostatnog i proturječnog obrazloženja. Izreka rješenja opširno nabraja pojedine otvore, zidove i stubišta koja je potrebno ukloniti, međutim iz obrazloženja nije razvidno temeljem kojih konkretnih stručnih razloga je tuženik zaključio da svaki pojedini zahvat predstavlja nezakonitu rekonstrukciju za koju je bila potrebna građevinska dozvola. Tuženik pritom nije naveo koji konkretni zahvati predstavljaju zahvate u nosivu konstrukciju, koji propis i koja konkretna odredba se odnosi na svaki pojedini rad, zbog čega pojedini radovi ne bi predstavljali dopuštene radove adaptacije ili održavanja, niti je izvršio bilo kakvu stručnu ocjenu utjecaja izvedenih radova na stabilnost građevine. Iz takvog obrazloženja nije moguće ispitati zakonitost pobijanog rješenja niti razloge zbog kojih je odlučeno upravo na način sadržan u izreci. Navedenim postupanjem tuženik je i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je automatski zaključeno da za sve izvedene radove postoji obveza prethodnog ishođenja građevinske dozvole. Sama činjenica da je tužitelj radi pravne sigurnosti i potpunog usklađenja zahvata pokrenuo postupak ishođenja građevinske dozvole ne znači automatski da svi izvedeni radovi predstavljaju nezakonitu gradnju. Iz samog obrazloženja proizlazi da je predmetna građevina već bila postojeća i ozakonjena, a svi sporni radovi izvedeni su unutar postojećih ozakonjenih gabarita građevine, bez povećanja tlocrta ili katnosti građevine. Građevinski inspektor je zanemario Statičko istraživanje o stabilnosti građevine kao i Građevinski dnevnik u kojem je razvidno da nijedan nosivi element na objektu nije diran, a koju dokumentaciju mu je tužitelj nudio na pregled. Tuženik je također propustio primijeniti načelo razmjernosti iz članka 6. Zakona o općem upravnom postupku. Izrečenom mjerom nalaže se uklanjanje velikog broja građevinskih zahvata na postojećoj ozakonjenoj građevini, uključujući stubišta, unutarnje zidove i velik broj otvora, bez prethodnog utvrđivanja postoji li mogućnost naknadnog usklađenja izvedenog stanja kroz postupak izdavanja građevinske dozvole koji je već u tijeku. Tuženik nije razmatrao blaže mjere niti je obrazložio zbog čega bi upravo uklanjanje predstavljalo jedinu moguću i nužnu mjeru u konkretnom slučaju. Osobito se ističe da se radi o postojećoj ozakonjenoj građevini te da uklanjanje izvedenih zahvata može dovesti do narušavanja stabilnosti i funkcionalnosti objekta, nastanka znatne imovinske štete, dodatnih troškova ponovne uspostave stanja, kao i mogućnosti nastanka novih građevinskih oštećenja na postojećoj konstrukciji. Pobijano rješenje stoga predstavlja prekomjernu i nerazmjernu mjeru u odnosu na svrhu koja se njime želi postići, osobito imajući u vidu da se radi o postojećoj ozakonjenoj građevini unutar čijih gabarita su izvedeni sporni radovi, bez povećanja katnosti ili tlocrta građevine. Osim toga, tuženik je propustio uzeti u obzir da je tužitelj još dana 28. studenoga 2025. podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju i prenamjenu građevine u višestambenu zgradu te da je navedeni postupak još uvijek u tijeku pod klasom: UP/I- 361-03/25-01/002261, a koji postupak je pokrenut kako bi se udovoljilo, u ovoj tužbi osporenom stajalištu tuženika. Stoga, tužitelj smatra da je izrečena mjera uklanjanja u konkretnom slučaju očito prekomjerna i protivna načelu razmjernosti. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovni postupak, a također predlaže i da sud naloži tuženiku da mu naknadi trošak spora. Konačno, u smislu odredbe čl. 42. Zakona o upravnim sporovima tužitelj predlaže sudu donijeti rješenje o odgodnom učinku tužbe, to pak iz razloga što bi izvršenjem pobijanog rješenja tužitelju nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti jer bi nastali znatni troškovi, dok u slučaju uspjeha u ovom sporu, prethodno izvršeno uklanjanje više ne bi bilo moguće vratiti u prijašnje stanje bez iznimno velikih troškova i dodatnih građevinskih zahvata, zbog čega bi šteta bila teško popravljiva, a određivanje odgodnog učinka nije protivno javnom interesu, osobito imajući u vidu da je riječ o postojećoj ozakonjenoj građevini, da se u trenutku donošenja rješenja radovi više nisu izvodili, da je gradilište zatvoreno, te da je u tijeku postupak ishođenja građevinske dozvole radi usklađenja izvedenog stanja s važećim propisima, s tim da bi izvršenje osporenog rješenja tužitelja dovelo do poteškoća u poslovanju, budući bi izvršenjem rješenja štetne posljedice nastale ne samo za tužitelja, već i za treće osobe koje su s tužiteljem u ugovornim i poslovnim odnosima, pri čemu bi dio nastale štete bio trajan i nenadoknadiv.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3.U sporu je održana rasprava 24. lipnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili zakonski zastupnik tužitelja i opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se u svojstvu stranke sasluša zakonskog zastupnika tužitelja EO, direktora trgovačkog društva, da se u svojstvu svjedoka sasluša ĐO, te da se u ovom sporu provede vještačenje po vještaku građevinske struke, to na okolnosti precizirane u tužbi, podnesku priloženom u spis na održanoj raspravi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
7.Tužbeni zahtjevi nije osnovan.
8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/26-02/153, URBROJ: 443-02-03-09-01-26-01 od 27. ožujka 2026., točkom 1. naređuje se tužitelju u svojstvu investitora da u roku od 90 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni rekonstruirani dio postojeće građevine maksimalnih vanjskih tlocrtnih dimenzija 40,75 x 10,88 m, katnosti prizemlje + kat i to: A) ukloni na sjevernoj fasadi postojeće građevine: - izvedene nove otvore na kojima su postavljeni prozori dim. cca 80 x 100 cm (na skici iz zapisnika oznake 8, 9, 11, 12 i 14), - dim. cca 120 x 100 cm (na skici iz zapisnika oznake 10 i 13), - dim. cca 80 x 80 cm (na skici iz zapisnika oznake 1, 2 i 7),
- ukloni izvedene nove otvore dim. cca 110 x 200 cm (na skici iz zapisnika oznake 3, 5 i 6) na kojima su postavljena ulazna vrata, B) ukloni na južnoj fasadi postojeće građevine: - izvedene nove otvore na kojima su postavljeni prozori: - dim. cca 80 x 110 cm (na skici iz zapisnika oznake 29 i 34), - dim. cca 100 x 110 cm (na skici iz zapisnika oznake 27), - dim. cca 120 x 120 cm (na skici iz zapisnika oznake 32), - dim. cca 140 x 110 cm (na skici iz zapisnika oznake 36), - dim. cca 160 x 110 cm (na skici iz zapisnika oznake 21, 23 i 26), dim. cca 170 x 110 cm (na skici iz zapisnika oznake 31),
- dim. cca 180 x 110 cm (na skici iz zapisnika oznake 15, 17 i 20), izvedene nove otvore
- dim. cca 150 x 240 cm (na skici iz zapisnika oznake 24), - dim. cca 180 x 240 cm (na skici iz zapisnika oznake 19 i 25), dim. cca 240 x 240 cm (na skici iz zapisnika oznake 18), - dim. cca 280 x 220 cm (na skici iz zapisnika oznake 28), - dim. cca 280 x 240 cm (na skici iz zapisnika oznake 22), dim. cca 290 x 220 cm (na skici iz zapisnika oznake 33), dim. cca 300 x 240 cm (na skici iz zapisnika oznake 16), - dim. cca 380 x 220 cm (na skici iz zapisnika oznake 35), C) ukloni na istočnoj fasadi postojeće građevine: - izvedene nove otvore dim. cca 80 x 110 cm (na skici iz zapisnika oznake 37, 38 i 38) na kojima su postavljeni prozori, D) u unutrašnjosti postojeće građevine ukloni: - izvedeno novo armiranobetonsko dvokrako dvosmjerno stubište tl. dim. cca 280 x 290 cm (na skici iz zapisnika oznake S1) koje povezuje prizemlje i kat, - izvedeno novo armiranobetonsko dvokrako dvosmjerno stubište tl. dim. cca 310 x 290 cm (na skici iz zapisnika oznake S2) koje povezuje prizemlje i kat, - u prizemlju izvedene nove unutarnje zidove iz opekarskih blokova debljine cca 25 cm i porobeton blokova debljine cca 10 cm (na skici iz zapisnika oznake ZP), a sve u duljini od cca 150 m, kojim zidovima su formirane nove prostorije, - na katu izvedene nove unutarnje zidove iz opekarskih blokova debljine cca 25 cm i porobeton blokova debljine cca 10 cm (na skici iz zapisnika oznake Z1, a sve u duljini od cca 130 m, kojim zidovima su formirane nove prostorije, što je sve izvedeno na postojećoj građevini na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Put Šimaca 17A, Sinj, bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, točkom 2. utvrđuje se da je provedena obustava građenja provedena zatvaranjem gradilišta postavljanjem posebnog službenog znaka na prozorski otvor (na skici iz zapisnika oznake 32) na južnoj fasadi postojeće građevine na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Put Šimaca 17A, Sinj, dana 24. ožujka 2026, a obustava građenja, osim radova koji se izvode radi izvršenja ovog rješenja, na snazi je do izvršnosti rješenja o obustavi postupka izvršenja rješenja, dok je točkama od 3. do 9. tužitelj upozoren o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi iz točaka 1. i 2. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.
10.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da se tužitelju naredi inspekcijska mjera uklanjanja građevina pobliže opisanih točkom 1. u izreci osporenog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
11.Odredbom čl. 59. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 155/25) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano. Odredbom čl. 3. st. 1. istog Zakona propisano je da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova kao što su pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni radovi te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (točka 7.), dok je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda s instalacijama ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (točka 8.), a rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu na način da se mijenja tehničko rješenje u skladu s kojima je građevina izgrađena ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena, kao što su dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl., pri čemu se pri rekonstrukciji zgrade ne smiju ukloniti najmanje temelji i dio najniže etaže (točka 23.).
Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.
Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.
St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.
St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.
Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.
Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).
Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.
St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.
12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1. naredio tužitelju kao investitoru da u roku od 90 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetne građevine pobliže opisane točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on investitor konkretnih građevina koje su izgrađene bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole, što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.
13.Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku tužitelj nije osporavao da je on investitor predmetnih građevina u odnosu na koje mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretne građevine nije ishodio potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetnih građevina, zbog čega je isto zakonito.
14.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe da se u konkretnom slučaju radi o postojećoj građevini za koju je već ranije ishođeno rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-02/12-07/84, URBROJ: 2181/1-11-05-12-08 od 19. studenog 2012., koje je postalo pravomoćno 4. prosinca 2012., no da tuženik nije na pravilan i potpun način utvrdio predstavljaju li svi radovi obuhvaćeni izrekom pobijanog rješenja radove za koje je uopće bila potrebna građevinska dozvola, odnosno radi li se djelomično o radovima održavanja, adaptacije ili rekonstrukcije koji se mogu izvoditi bez građevinske dozvole sukladno odredbama Zakona o gradnji i Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, zbog čega je po mišljenju tužitelja osporeno rješenje nezakonito, za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanima.
15.Naime, u svezi prethodno navedenog najprije je za navesti kako nije sporno da je za predmetnu zgradi ishođeno naprijed citirano rješenje o izvedenom stanju, međutim tim rješenjem ozakonjena je nezavršena slobodnostojeća zahtjevna zgrada poslovne-proizvodne namjene, izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], katnosti prizemlje + kat, s kosim dvostrešnim krovom, najveće visine do vijenca 7,68 m, odnosno najveće ukupne visine (do sljemena) 8,61 m, maksimalnih vanjskih tlocrtnih dimenzija 44,75 x 10,88 m, građevinske bruto površine 862,17 m2, volumena 2888,22 m3, u kojoj se nalaze tri funkcionalne jedinice; u prizemlju dva nedovršena poslovna prostora i na katu jedan nedovršeni poslovni prostor, prikazana u geodetskom elaboratu za evidentiranje podataka o zgradama, oznake D23/2012 od 5. listopada 2012., koju je izradio ovlašteni inženjer geodezije OO i arhitektonskoj snimci izvedenog stanja, oznake TD 71/12, koju je izradio ovlašteni arhitekt LO (br.ovl. A3281) iz Arhitektonskog studio Marinović d.o.o. iz rujna 2012.
16.Međutim, za predmetnu upravnu stvar od ključne je važnosti činjenica da je tužitelj u svojstvu investitora rekonstruirao dio postojeće građevine na način kako je to precizirano pod točkom 1. izreke osporenog rješenja, te kako je to detaljno precizirano i obrazloženo na stranicama 4. i 5. obrazloženja osporenog rješenja, a bez da je prethodno ishodio izvršnu, odnosno pravomoćnu građevinsku dozvolu, što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom. U tom smislu za kazati je kako se u konkretnom slučaju nedvojbeno radi o rekonstrukciji građevine, to pak stoga što je naprijed citiranom odredbom čl. 3. st. 1. toč. 23. Zakona o gradnji definirano da je rekonstrukcija građevine izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu na način da se mijenja tehničko rješenje u skladu s kojima je građevina izgrađena ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena, kao što su dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl., pri čemu se pri rekonstrukciji zgrade ne smiju ukloniti najmanje temelji i dio najniže etaže. Stoga, da je u konkretnom slučaju riječ upravo o rekonstrukciji ukazuje nedvojbena činjenica i to što je tužitelj u svojstvu investitora između ostalog izveo radove radi promjene namjene građevine s obzirom da je poslovna zgrada proizvodne namjene prenamijenjena u višestambenu zgradu, radi čega je prije početka izvođenja radova bio u obvezi ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu, koju on nije ishodio i zbog čega je ovdje riječ o nezakonitoj gradnji.
17.Pored toga, da se ovdje radi o nezakonitoj rekonstrukciji ukazuje i zapisnik KLASA: 362-02124-04/3631, URBROJ: 443-02-03-09-26-25 od 24. ožujka 2026., koji prileže upravnom spisu, a kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu, iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je te prigode u prostorije Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, pristupio je lvo EO, odgovorna osoba i direktor tužitelja, kojemu je tada pročitan i uručen zapisnik sa inspekcijskog pregleda KLASA: 362-02124-04/3631, URBROJ: 443-02-03-09-26-24 od 16. ožujka 2026., koji je u odnosu na utvrđenja iz istog izjavio da nema primjedbi, te je dodatno naveo kako je upravo tužitelj investitor radova opisanih u zapisniku od 16. ožujka 2026., koji su započeli 6. kolovoza 2025., a on da je legalista i da je u tijeku ishođenje građevinske dozvole, nakon čega je zapisnik vlastoručno potpisao, iz čega je neprijeporno da je i sam zakonski zastupnik tužitelja potvrdio da se radi o nezakonitoj rekonstrukciji s obzirom da nije imao nikakvih primjedbi na utvrđenja iz zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru od 16. ožujka 2026.
18.Također, da se u predmetnoj upravnoj stvari ne radi o radovima koje bi bilo moguće izvesti bez građevinske dozvole, ukazuje i odredba čl. 5. stavak 1. točka 6. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine", broj: 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22 i 155/23) kojom je propisano da se bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom mogu se izvoditi radovi na završavanju nezavršene zgrade, odnosno nezavršenog dijela zgrade stambene namjene, poslovne namjene koja nije proizvodna ili namijenjena za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti, za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju u okviru ozakonjenih gabarita te se na istoj može izvesti fasada te ravni, kosi ili zaobljeni krov bez nadozida ili s nadozidom do najviše 0,6 m bez mogućnosti njegova povećanja bez građevinske dozvole, no predmetni radovi rekonstrukcije i prenamjene poslovne zgrade proizvodne namjene u višestambenu zgradu, kave radove je tužitelj u konkretnom slučaju izveo, nedvojbeno nije moguće podvesti pod ovu odredbu, slijedom čega je potpuno jasno da je tužitelj u konkretnom slučaju bio u obvezi ishoditi građevinsku dozvolu, koji akt on nije ishodio, pri čemu uopće nije odlučna okolnost koju tužitelj apostrofira i to da nije došlo do povećanja gabarita zgrade jer s obzirom da se radi o rekonstrukciji zgrade, ista podliježe ishođenju takvog akta za građenje bez obzira je li došlo do povećanja gabarita zgrade ili nije.
19.Vezano za tužbene navode u kojima tužitelj ukazuje na nezakonitost izreke i obrazloženja osporenog rješenja, za kazati je kako ovaj sud zaključuje upravo suprotno, odnosno najprije da je izreka u cijelosti pravilna i zakonita, to pak stoga što je odredbom čl. 98. st. 3. i 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano da izreka sadržava odluku o upravnoj stvari, koja mora biti kratka i određena, a kad odluka sadržava rok, uvjet, namet, pridržaj opoziva ili obvezu sklapanja upravnog ugovora, to treba biti sadržano u izreci, te da se izreka može podijeliti u više točaka, pa ovaj sud nalazi kako je izreka osporenog akta tuženika u cijelosti u suglasju s citiranim odredbama, s tim da se ovdje radi o rješenju o uklanjanju više izvedenih radova, pa je sasvim jasno da je u istoj potrebno navesti sve radove u odnosu na koje se naređuje inspekcijska mjera uklanjanja, u kojoj moraju biti sadržana i sva upozorenja kakvu u vidu imaju mjerodavne odredbe Zakona o Državnom inspektoratu, a što je sve pravilno i navedeno u izreci osporenog akta. Isto tako, sud zaključuje da je i obrazloženje osporenog rješenja u suglasju s odredbom čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, kojom odredbom je pak propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, to stoga što je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja dao jasne i konkretne razloge o utvrđenom činjeničnom stanju, kao i razloge zbog kojih se donosi predmetno rješenje te je utvrđeno činjenično stanje doveo u vezu s mjerodavnim materijalnim pravom, pa je uslijed navedenog i obrazloženje osporenog akta u cijelosti pravilno i zakonito.
20.U odnosu na navode tužitelja kako je on nadležnom tijelu podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, koji postupak da još nije okončan, za kazati je kako niti takva okolnost nije od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, to iz razloga što je tužitelj prije početka građenja bio dužan ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu, a kako on takav akt nije ishodio, radi se o nezakonitoj gradnji za koju je tuženik pravilno naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja, s tim da takva okolnost samo dodatno ukazuje na to da je i sam tužitelj svjestan kako se u konkretnoj upravnoj stvari radi o nezakonitoj gradnji, odnosno o rekonstrukciji zgrade za koju je potrebno ishoditi takav akt za građenje, jer da tome nije tako, tada tužitelj zasigurno ne bi ni podnosio predmetni zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Pored toga, za ukazati je tužitelju kako u slučaju da on naknadno ishodi građevinsku dozvolu, takva okolnost može biti jedino od utjecaja na izvršenje rješenja o uklanjanju, o čemu se ovdje ne radi s obzirom da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju, s tim da prema podacima upravnog spisa proizlazi da rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju još nije ni doneseno.
21.Konačno, neosnovano tužitelj ističe da je u konkretnoj upravnoj stvari tuženik trebao razmotriti primjenu blažih mjera od one koja je tužitelju naređena osporenim rješenjem, to pak stoga što je upravo naprijed citiranom odredbom čl. 113. st. 1. toč. 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, pa kako je ovdje neupitno riječ o nezakonitoj gradnji, odnosno o nezakonitoj izvedbi rekonstrukcije postojeće zgrade, za koju je trebalo ishoditi građevinsku dozvolu, koju tužitelj nije ishodio, to je jasno da je tuženik u svom aktu primijenio jedinu moguću mjeru, odnosno inspekcijsku mjeru uklanjanja, kod kojeg stanja stvari je neprijeporno da nije bilo mjesta primjeni nikakve blaže mjere. Ujedno, u provedenom inspekcijskom upravnom postupku nije došlo niti do povrede bilo kojeg od načela upravnog postupka kakva u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku, pa tako niti onih na čiju povredu tužitelj ukazuje, slijedom čega sud takve navode nalazi paušalnim i ničim argumentiranim.
22.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.
23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
24.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da se ovdje radi o nezakonitoj gradnji kojom se devastira prostor, odgoda bi bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.
25.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.
U Splitu, 29. lipnja 2026.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ŠIMENC I PARTNERI d.o.o., sa sjedištem u [adresa], uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 24. lipnja 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.