Poslovni broj: P-528/2025-17

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju HE i drugi odvjetnici iz OD Grgić i partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 14. svibnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marina Matića, odvjetnika iz Rijeke i punomoćnika tuženika KE, dipl. pravnika i zaposlenika tuženika, a objavljene dana 29. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 553,85 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 13. listopada 2022. godine pa sve do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 649,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi koja je propisana člankom 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 25. rujna 2025. godine tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 553,85 EUR kojeg je isplatio po polici kasko osiguranja br. 08311012156 za oštećenja nastala na vozilu Hyundai i20 reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu ČE. Oštećenja na predmetnom vozilu da su nastala zbog udara u kamen koji se nalazio na kolniku ceste br. 8 "Jadranka magistrala" kod km oznake 3+925m, između Kraljevice i Bakarca kada je vozač ČE koji je upravljao vozilom Hyundai i20 reg. oznake [registarska oznaka] iz smjera Kraljevice udario prednjem desnim kotačem u kamen dimenzija 20x20 koji se odronuo na cestu sa zasjeka uz desni rub kolnika. Povodom štetnog događaja da su izašli djelatnici tvrtke Ceste Rijeka i da je bio obavljen očevid na licu mjesta. Tužitelj da je isplatio svom osiguraniku štetu 12. listopada 2022. godine. Za štetu smatra odgovornim tuženika koji da ima obvezu održavati predmetnu prometnicu pozivom na čl. 2. st. 1 točka 18 i čl. 22. st. 1 Zakona o cestama. Predložio je da se provede uvid u isprave dostavljene uz tužbu, sasluša svjedok ČE, da se provede očevid na licu mjesta uz prometno i procjeniteljsko vještačenje kao i financijsko vještačenje te da se saslušaju svjedoci navedeni u zapisniku o očevidu.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što se mjesto štetnog događaja nalazi unutar obavijesti prometnog znaka za naseljeno mjesto Bakarac. Zbog toga se pozvao na odredbu čl. 27. st. 2 Zakona o cestama prema kojoj je propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta osim čišćenja snijega. Istaknuo je činjenicu da te poslove obavljaju nadležne jedinice lokalne samouprave (čl. 27. st. 5 Zakona o cestama). Čišćenje javnih cesta da je propisano čl. 30. Pravilnika o održavanju cesta (NN 90/14) kojim da se pod poslove čišćenja javnih cesta podrazumijeva odstranjivanje s ceste svega što može utjecati na sigurnost prometa. Podredno, tuženik da nije dužan vršiti posao čišćenja i odstranjivanja kamena s kolnika ceste jer da je to dužnost i obveza jedinice lokalne samouprave na cesti koja prolazi kroz naselje. Pozvao se na sudsku praksu u prilog iznijetom stajalištu. Naveo je da ne postoji odgovornost tuženika za štetni događaj. Istaknuo je prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja jer da se vozač očigledno kretao brzinom koja nije bila prilagođena konkretnim prometnim uvjetima (ograničenje brzine na 50 km/h). Istaknuo je i prigovor zastare.

3. U podnesku od 31. prosinca 2025. godine tužitelj je osporio osnovanost tuženikovih prigovora. Naveo je da je neutemeljen tuženikov prigovor zastare jer da je tužba podnijeta 25. rujna 2025. godine, a da je tužitelj izvršio isplatu štete 12. listopada 2022. godine. Tuženikova odgovornost da proizlazi iz čl. 82. st. 1 Zakona o cestama kao i iz čl. 24. Pravilnika o održavanju cesta prema kojem je propisana obveza redovitog održavanja pokosa usjeka, zasjeka i nasipa kao i čl. 30. prema kojem je upravitelj ceste u obvezi osigurati da se svi sastavni dijelovi javne ceste očiste na način da se odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i izgled ceste te zaštitu okoliša. Osim toga da je Pravilnikom o održavanju cesta, uz redovno, predviđeno i izvanredno održavanje cesta te saniranje odrona, popuzina i zaštita kosina od erozije. Tuženik da je bio dužan osigurati da do odrona kamenja na cestu ne dođe. Pozvao se na stavove sudske prakse te naveo da tuženikova obveza nije ograničena samo na površinu kolnika već i na sve sastavne dijelove prometnice.

4. Na pripremnom ročištu održanom 12. ožujka 2026. godine tužitelj je osporio tuženikov navod da se mjesto štetnog događaja nalazi unutar naseljenog mjesta. Naveo je i da neovisno od toga postoji tuženikova odgovornost i propust u redovitom održavanju ceste. Tuženik je na okolnost dokazivanja činjenice da se radi o štetnom događaju u naseljenom mjestu predložio da se provede očevid na licu mjesta. Nakon što je strankama dana mogućnost izjašnjavanja, sud je, rješenjem od 12. ožujka 2026. godine, odredio plan upravljanja postupkom.

5. Na ročištu za glavnu raspravu od 14. svibnja 2026. godine tužitelj je naveo da je pravno irelevantna činjenica da se mjesto štetnog događaja nalazilo unutar naseljenog mjesta. Podredno je naveo da je iz zapisnika o očevidu vidljivo da se štetni događaj nalazio izvan naseljenog mjesta. Tuženik je ustrajao kod prigovora da je obvezu čišćenja kolnika preuzela jedinica lokalne samouprave, a tužitelj je ustrajao kod navoda da je tuženik propustio spriječiti odron kamenja na kolnik. Tuženik je dodatno naveo da se s obzirom na izjavu vozača da se kamenje već nalazilo na cesti radi o propustu čišćenja kolnika odnosno propustu jedinice lokalne samouprave.

6. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem svjedoka ČE (str. spisa 138-139).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

8. Tužitelj je aktivno legitimiran budući da je utvrđeno postojanje police kasko osiguranja br. 8311012156 (str. spisa 12-13) za vozilo marke Hyundai i20 reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja (25. rujna 2022. g.) kao i okolnost da je po prijavi štete tužiteljevog osiguranika ČE (str. spisa 9) po predmetnoj polici tužitelj izvršio isplatu osigurnine prema izvidu štete broj 221103201598/1 (str. spisa 14-15) u korist osiguranika ČE (str. spisa 21), a sve u vezi popravka prema računu društva FUEL PLUS j.d.o.o. Šmrika (str. spisa 18). Isplatom osigurnine iz osiguranja, na tužitelja kao osiguratelja su prešla sva prava osiguranika prema odgovornoj osobi (čl. 963. st.1 - zakonska subrogacija ZOO-a - NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23).

9. Sporna je tuženikova pasivna legitimacija s obzirom na tuženikov prigovor da se štetni događaj dogodio u naseljenom mjestu.

10. Sporna je okolnost postoji li krivnja vozača odnosno je li vozač načinom vožnje doprinio odnosno izazvao nastanak predmetnog štetnog događaja.

11. Sporna je osnovanost visine tužbenog zahtjeva i prigovora zastare.

12. Tuženik je pasivno legitimiran budući da je iz potvrde PP Rijeka, Klasa 211 - 08/22-3/9185 Ur.br. 511-09-34-22-3 od 3. listopada 2022. godine (str. spisa 10-11) utvrđeno da se prometna nesreća dogodila na državnoj cesti 8 Brdce – Matulji – Rijeka

– Zadar – Split (…). Iznijeto utvrđenje temelji se na primjeni čl. 26. i 82. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23.) prema kojima je posao održavanja (redovitog i izvanrednog) državnih cesta te ustupanja tih radova kao i upravljanje državnim cestama obveza tuženika.

13. Iz iskaza svjedoka ČE (str. spisa 138-139) proizlazi da se na dan štetnog događaja 25. rujna 2022. godine kretao iz smjera Kraljevice prema Bakarcu, u jutarnjim satima oko 7 sati. Izjavio je da toga dana nisu bili povoljni uvjeti za vožnju jer da je padala jaka kiša. Prije samog ulaza u mjesto Bakarac, na jednom nepreglednom zavoju da je naletio na grotu koja se nalazila na trećini ceste. Grota da je bila promjera 20-ak cm i da ju nije mogao izbjeći iz razloga što se radilo o nepreglednom zavoju. Na grotu da je naletio prednjim desnim kotačem. Kada je naletio da se čuo jak udarac i da mu se na vozilu upalila lampica koja je signalizirala da je prazna guma. Iskazao je da se na tom predjelu ceste često nailazi na odrone na kolniku i to pri svakoj jačoj kiši jer da se uz cestu nalazi brdo i kamenje. Nakon štetnog događaja da izbjegava prolaziti tom dionicom ceste. Grota da se odronula s gole stijene na predjelu na kojem nema zaštite u vidu žice ili kamenog zida. Zbog zavoja i kiše da se kretao nekih 40 km/h. Grotu da nije mogao izbjeći prestrojavanjem u suprotnu prometnu traku iz razloga što se radilo o nepreglednom zavoju.

14. Sud je iskaz saslušanog svjedoka ČE ocijenio uvjerljivim i istinitim s obzirom na količinu iznijetih detalja kao i na dokumentaciju pribavljenu od Postaje prometne policije Rijeka prema ispravama na str. spisa 122-127 te fotografijama na str. spisa 130-132.

15. Slijedom navoda iz iskaza saslušanog vozača ČE koje je sud prihvatio kao vjerodostojne te utvrđenja da protiv vozača nisu poduzete nikakve mjere u smislu prekršajnog kažnjavanja, a kako je to utvrđeno uvidom u zapisnik o očevidu (str. spisa 123-126) i proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka, kod ovoga suda nije stvorena sumnja da bi tužiteljev osiguranik načinom vožnje doprinio i izazvao nastanak štete. Stoga je tuženikov prigovor u tom smislu ocijenjen neutemeljenim.

16. Slijedom iznijetih utvrđenja, stav je ovoga suda da je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj. Takav zaključak sud je utemeljio na činjenici da tuženik kao osoba odgovorna za upravljanje i održavanje državnih cesta u ostvarenju zakonom propisanih obveza ima dužnost postupati s pažnjom dobrog stručnjaka. U pogledu poslova održavanja (čl. 26. st. 1 Zakona o cestama - "Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23.) tuženik je u obvezi poduzimati mjere zaštite javnih cesta i prometa na njima te planirati mjere zaštite. U vezi poslova upravljanja tuženik ima obvezu pratiti i analizirati stanje sigurnosti prometa na javnim cestama, a kako to propisuje odredba čl. 31. st. 1 alineja 6 Zakona o cestama. Iako tuženik izravno ne izvodi radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta (već te radove ustupa specijaliziranim pravnim odnosno fizičkim osobama koje su opremljene za tu vrstu poslova - čl. 33. st. 2 Zakona o cestama) navedeno ne oslobađa tuženika od odgovornosti ukoliko se utvrdi propust u obvezi redovitog i izvanrednog održavanja ceste te praćenja i poduzimanja svih aktivnosti koje dovode do sigurnijeg odvijanja prometa na javnim cestama.

17. Sud je utvrdio da je tuženik kao upravitelj ceste propustio ispuniti obvezu da osigura da se s mjesta s kojeg se odronuo kamen osigura da do odrona nestabilnog kamenja na kolnik ne dođe odnosno da osigura da na predmetnoj prometnici, uz pomoć zaštitnih mreža ili drugih naprava i mjera za zadržavanje nestabilnog materijala , odnosno produžetkom kamenog zida koji zadržava eroziju materijala na kolnik održava prometnicu u takvom stanju da je osigurana učinkovita zaštita zasjeka i ceste u smislu obveze propisane čl. 24. Pravilnika o održavanju cesta (NN 90/14 i 3/21) koja se odnosi na redovito održavanje zasjeka. Time je tuženik propustio osigurati da nestabilni materijal ne dospije na kolnik. Isto tako tuženik je propustio uredno ispuniti svoju obvezu izvanrednog održavanja predmetne ceste budući da nije dokazao da je planirao poduzeti opsežnije radove održavanje predmetne dionice ceste u svrhu povećanja sigurnosti prometa planiranjem radova na zaštiti kosina koji se uzdižu iznad kolnika od erozije (čl. 42. i 45. Pravilnika o održavanju cesta).

18. Stoga je, zbog utvrđenih propusta u redovitom i izvanrednom održavanju državne ceste, utvrđena krivnja tuženika zbog koje se tuženik za predmetnu dionicu ceste ne može ekskulpirati od odgovornosti. Tuženikova odgovornost proizlazi iz primjene odredbe čl. 1045. st. 1 ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23) s obzirom na okolnost da je do štetnog događaja došlo na kolniku državne ceste.

19. S obzirom da je na fotografiji na str. spisa 71, svjedok ČE s oznakom "x" označio mjesto iza zavoja na kojem se dogodio štetni događaj kao i izjavu da iza zavoja završava kameni zid vidljiv na fotografiji na str. spisa 71, utvrđeno je da je tuženik propustio spriječiti odrone s terena koji se uzdiže i s kojeg dolazi do odrona kamenja, na ulazu u mjesto Bakarac prema kojem se vozio tužiteljev osiguranik. Navedeno iz razloga što je sud ocijenio uvjerljivom izjavu vozača da kameni zid prestaje iza zavoja i da se grota odronula s predjela na kojem nema nikakve zaštite, žice, a niti kamenog zida iako da se na tom predjelu nalazi stijena.

20. Tuženikov navod da se mjesto štetnog događaja nalazi odmah iza oznake naseljenog mjesta s tablom "Bakarac", ne oslobađa tuženika od odgovornosti s obzirom na utvrđeni propust u redovitom i izvanrednom održavanju u smislu da predmetnu dionicu ceste zaštiti od odrona kamenja. Stoga je pravno irelevantno pitanje nalazi li se mjesto štetnog događaja izvan ili u naseljenom mjestu te je li došlo i do povrede u čišćenju jedinice lokalne samouprave kad je već utvrđen propust tuženika u redovitom i izvanrednom održavanju prometnice. Stoga takav prigovor ne oslobađa tuženika od odgovornosti za štetu prema trećim osobama. S obzirom na uvjerljiv iskaz svjedoka ČE da od štetnog događaja izbjegava vožnju predmetnom dionicom ceste, sud je utvrdio da postojanje problema s nesaniranim zasjekom s kojeg dolazi do odrona kamenja postoji već neko vrijeme.

21. Osporavanje osnovanosti visine ocijenjeno je neutemeljenim. Činjenicu isplate tužitelj je u dovoljnoj mjeri dokazao dostavom potvrde o izvršenom plaćanju (str. spisa 21) iz koje je utvrđena činjenica isplate iznosa od 553,85 EUR dana 12. listopada 2022. godine po oznaci štete koja je dovedena u vezu s predmetnim štetnim događajem prema ispravama na str. spisa 14-15 (izvid i obračun visine štete), a koje dokaze je sud prihvatio kao vjerodostojne i istinite s obzirom na podudaran opis štete.

22. Budući da su u postupku utvrđene sve bitne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo je odbiti kao suvišne i nepotrebne dokazne prijedloge za provođenjem prometnog i procjeniteljskog vještačenja s očevidom na licu mjesta kao i financijskog vještačenja, a imajući u vidu i ekonomičnost postupka s obzirom na vrijednost predmeta spora.

23. Slijedom iznijetih utvrđenja, valjalo je tužbeni zahtjev ocijeniti pravno osnovanim i primjenom odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) odlučiti kao u točki I. izreke. Odluka o zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 1086. ZOO-a i utvrđenju dospijeća 12. listopada 2022. godine (str. spisa 23).

24. Tuženikov prigovor zastare sud je ocijenio neutemeljenim jer od dana štetnog događaja 25. rujna 2022. godine do podnošenja tužbe 25. rujna 2025. godine nije protekao rok od tri godine od saznanja za štetu i za osobu koja je štetu učinila, u svakom slučaju nije protekao objektivni rok od pet godina otkad je šteta nastala, a sve primjenom čl. 234. st. 6 u vezi s čl. 230. ZOO-a).

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 151., 154. st. 1 i 155. st. 1 ZPP-a. Zbog uspjeha u sporu valjalo je tužitelju priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 100,00 EUR (T.br. 7.1.), sastav podneska od 31. prosinca 2025. godine 100,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 14. siječnja 2026. godine 50,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na pripremnom ročištu od 12. ožujka 2026. godine 100,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 14. svibnja 2026. godine 100,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 112,50 EUR, sudske pristojbe za tužbu 26,54 EUR i za presudu 60,00 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18,51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 29. lipnja 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).