Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: Povrv-14/2025-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Augustini Muršić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Plin d.o.o., OIB: 41317489366, Osijek, Ulica cara Hadrijana 7 zastupanog po punomoćniku Zlatku Zvonareviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Mesna industrija Natura d.o.o., OIB: 27621831312, Đurđevac, Ulica grada Vukovara 60, zastupanog po punomoćnici Mireli Džoja Petrlić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, odvjetnicama iz Osijeka, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 13. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, te objave presude dana 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz Koprivnice, poslovni broj Ovrv-2757/2024 od 16. srpnja 2024. kojim se tuženiku Mesna industrija Natura d.o.o. Đurđevac nalaže tužitelju HEP-Plin d.o.o. Osijek u roku od 8 dana isplatiti iznos od 82.500,66 eura i troškove ovršnog postupka u iznosu od 825,00 eura te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju HEP-Plin d.o.o., OIB: 41317489366, Osijek, Ulica cara Hadrijana 7 nadoknaditi tuženiku Mesna industrija Natura d.o.o., OIB: 27621831312, Đurđevac, Ulica grada Vukovara 60, trošak postupka u iznosu od 8.104,31 eura (slovima: osam tisuća sto četiri eura i trideset jedan cent), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz Koprivnice, poslovni broj Ovrv-2757/2024 od 16. srpnja 2024. određena je ovrha općenito na imovini tuženika kao ovršenika, radi naplate tražbine tužitelja kao ovrhovoditelja u iznosu od 82.500,66 eura te troškova ovršnog postupka u iznosu od 825,00 eura.

2. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor te je javni bilježnik dostavio spis ovom sudu na daljnji postupak. Rješenjem broj Povrv-90/2024-10 od 21. listopada 2024. ovaj sud se oglasio stvarno nenadležnim za odlučivanje o prigovoru ovršenika protiv rješenja o ovrsi te je po pravomoćnosti navedenog rješenja spis ustupljen stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Bjelovaru. Trgovački sud u Bjelovaru je rješenjem poslovni broj Povrv-111/2024-2 od 20. studenog 2024. stavio rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 14. prosinca 2024. Po pravomoćnosti navedenog rješenja, Trgovački sud u Bjelovaru je sukladno članku 23. stavku 2. Zakona o parničnom postupku dostavio spis na odlučivanje Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr 1-10/2025-2 od 16. siječnja 2025. odlučeno je kako je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu te je spis dostavljen ovom sudu na daljnji postupak.

3. Tuženik u svom prigovoru spori osnovu i visinu potraživanja navodeći kako nema nepodmirenih osnovanih dugovanja prema ovrhovoditelju. Ovršenik osporava vjerodostojnu ispravu u cijelosti kao neosnovanu te osporava visinu duga navedenu u priloženom Izvatku iz poslovnih knjiga, kao i pravni osnov naveden u Izvatku. Ističe kako je račun za nestandardne usluge opskrbe broj 7000000002 od 22. prosinca 2023. u cijelosti osporen i vraćen ovrhovoditelju uz dopis ovršenika od 17. siječnja 2024., pri čemu je osporen kako pravni osnov temeljem kojega je obračunata nestandardna usluga opskrbe, koja se navodi u osporenom računu, tako i visina svakog pojedinog osporenog računa. Također navodi kako je nakon što je ovršenik vratio i osporio predmetni račun, ovrhovoditelj ovršeniku poslao opomenu zbog neplaćanja istog, koju je ovršenik zaprimio dana 12. veljače 2024., na koju opomenu se ovršenik očitovao te je opomenu i račun opetovano osporio dopisom od 27. veljače 2024. Ujedno, ističe da nisu ispunjene zakonske niti ugovorne pretpostavke za izdavanje računa za usluge navedene u osporenom računu, a niti je iz obrazloženja opisa računa jasno navedeno temeljem čega se izdaje osporeni račun odnosno u vjerodostojnoj ispravi se ne upućuje na pravni propis temeljem kojega bi se tražila naknada za prijevremeni raskid ugovora, slijedom čega se niti točnost niti istinitost sadržaja vjerodostojne isprave niti računa na koji glasi ne može ispitati, niti provjeriti. Slijedom navedenoga, ovršenik osporava bilo kakvu svoju obvezu na plaćanje prema ovrhovoditelju prema osnovi izvatka iz poslovnih knjiga iz priloga pobijane ovrhe, kao i trošak ovršnog postupka. Predlaže da nadležni Sud usvoji navode prigovora, ukine pobijano rješenje o ovrsi i nastavi postupak kao po prigovoru protiv platnog naloga, te da nakon provedenog dokaznog postupka odbije zahtjev ovrhovoditelja u cijelosti kao neosnovan, kao i da obveže ovrhovoditelja da ovršeniku naknadi prouzročeni parnični trošak.

4. Očitujući se na navode ovršenika, sada tuženika, u prigovoru, tužitelj u podnesku od 9. ožujka 2025. navodi kako su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o opskrbi prirodnim plinom broj: 2300001927/2022 od 15. travnja 2022., temeljem kojeg Ugovora se tužitelj obvezao isporučiti na obračunsko mjerno mjesto (OMM) 90268512, a tuženik preuzeti i platiti prirodni plin u godišnjoj količini energije iz plina od 830.890 KWh i to u periodu od 3 godine, od 1. listopada 2022. do 1. listopada 2025. Nadalje, temeljem odredbe članka 12. stavka 2. Ugovora, ugovorena je cijena plina u visini od 90,00 eura/MWh. Tuženik je tužitelju uputio dopis od 23. svibnja 2023. kojim ga obavještava da s danom 25. svibnja 2023. raskida Ugovora o opskrbi prirodnim plinom broj: 2300001927/2022 od 15. travnja 2022. i da je platio sve svoje obveze do 23. svibnja 2023. U tom dopisu tuženik nije naveo razloge raskida Ugovora. Upućuje na odredbu članka 25. stavka 2. Ugovora te navodi kako je navedenom odredbom jasno i izričito propisano da u slučaju prijevremenog raskida ugovora od strane kupca za koji raskid nije kriv opskrbljivač, ovdje tužitelj, kupac snosi troškove ugovorenog, a nepreuzetog plina u iznosu koji odgovara nepreuzetoj količini plina po cijeni od 50% ugovorene cijene iz stavka 1. članka 12. Ugovora, te je tuženikov raskid Ugovora prije ugovorenog roka uzrokovao nastanak obveze plaćanja nepreuzete, a ugovorene količine energije iz plina po cijeni od 50% od ugovorene cijene.

4.1. Nadalje pojašnjava kako je tuženik temeljem Ugovora bio u obvezi u 3 ugovorne godine preuzeti ukupnu količinu energije iz plina od 830.890 kWh, a što u periodu od 3 godine iznosi 2.492.670 kWh. Tuženik je do dana raskida Ugovora preuzeo ukupno 659.322 kWh energije iz plina, što mu je tužitelj fakturirao u računima koje je tuženik platio u cijelosti. Ističe kako tuženik zbog prijevremenog raskida Ugovora nije preuzeo količinu od 1.833.348 kWh energije iz plina, te kako je temeljem odredbe članka 25. stavka 2. Ugovora dužan platiti naknadu za nepreuzeti ugovoreni plin po cijeni od 50% ugovorene cijene, što konkretno iznosi 45,00 eura po mWh, ili 0,045 eura po kWh, a što mu je tužitelj fakturirao u predmetnom računu broj: 70000000002 od 22. prosinca 2023. Tužitelj smatra kako je tuženikova obveza iz predmetnog računa nastala činjenicom prijevremenog raskida Ugovora od strane tuženika, a temelji se na odredbi članka 25. Ugovora.

4.2. Stoga predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženiku plaćanje troškova ovog parničnog postupka.

5. Podneskom od 30. rujna 2025. tuženik odgovara na navode tužitelja te ističe kako nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o opskrbi prirodnim plinom broj: 2300001927/2022 od 15. travnja 2022. (dalje: Ugovor), temeljem kojeg Ugovora se tužitelj obvezao isporučiti na obračunsko mjerno mjesto (OMM) 90268512, a tuženik preuzeti i platiti prirodni plin u godišnjoj količini energije iz plina od 830.890 KWh i to u periodu od 3 godine, od 1. listopada 2022. do 1. listopada 2025. Nesporno je da je temeljem odredbe članka 12. stavka 2. Ugovora, ugovorena cijena plina u visini od 90,00 eur/MWh. Ističe da ovakvu cijenu plina tuženik kao poduzetnik srednje veličine nikada ne bi postigao za navedenu količinu plina da je u ugovornom odnosu prema tužitelju nastupao samostalno kao jedna ugovorna strana, bez ostalih trgovačkih društava koja su dio grupacije.

5.1. Nadalje, ističe kako je tužitelj osim ovog postupka, temeljem iste činjenične i pravne osnove, pokrenuo još tri odvojena sudska postupka radi naplate naknade za prijevremeni raskid ugovora protiv još tri trgovačka društva iz Osatina grupacije, i to: Farma Tomašanci d.o.o., Bovis d.o.o. i Vego Plantis d.o.o.

5.2. Pojašnjava kako je HEP-Plin d.o.o. nakon pregovora dostavio Informativnu ponudu za opskrbu prirodnim plinom od 7. travnja 2022. naručitelju Osatina grupa d.o.o. i povezanim društvima Mesna industrija Natura d.o.o., Bovis d.o.o., Vego Plantis d.o.o., Farma Tomašanci d.o.o. i Slašćak d.o.o. Pregovore o količinama plina i cijeni kao bitnim sastojcima ugovora je u ime čitave Osatina grupacije 2022. vodio osnivač i prokurist IM uz tadašnjeg zakonskog zastupnika društva Osatina grupa d.o.o. SM, dok su pregovore za HEP-Plin d.o.o. vodili član uprave društva osnivača tužitelja (HEP d.d.) PM i djelatnica tužitelja ŽM. Predmet informativne ponude je opskrba prirodnim plinom od 1. listopada 2022. do 1. listopada 2025. (točka 2. Informativne ponude). HEP-Plin d.o.o. Informativnom ponudom nudi okvirne količine prirodnog plina za pojedina OMM povezanih društava, što za vrijeme isporuke na godišnjoj razini okvirno iznosi energije plina od 30.000.00 kWh (točka 3. Informativne ponude). Ugovori o opskrbi prirodnim plinom potpisani su u travnju 2022. nastavno na Informativnu ponudu od 7. travnja 2022. koju je HEP-Plin d.o.o. dostavio za opskrbu prirodnim plinom naručitelju Osatina grupa d.o.o. i povezanim društvima Mesna industrija Natura d.o.o., Bovis d.o.o., Vego Plantis d.o.o., Farma Tomašanci d.o.o. i Slašćak d.o.o. Smatra kako je važno naglasiti da se pregovori o opskrbi prirodnim plinom (ali i drugim energentima) unutar Osatina grupacije (izvjesno i bilo kojeg drugog poslovnog subjekta koji se sastoji od više povezanih pravnih osoba) nikada nisu vodili pojedinačno niti za točno određene količine plina za svako pojedino društvo unutar grupacije, već se pregovaralo o ukupnoj količini i cijeni za sva trgovačka društva unutar grupacije. Ugovori koji su potpisani 2022. sa HEP-Plin d.o.o. bili su predloženi od strane HEP-Plin d.o.o., prema unaprijed pripremljenom obrascu i ugovorne strane nisu posebno pojedinačno pregovarale o odredbama ugovora, izuzev cijene i ukupno potrebne količine za grupaciju, koja je ponuđena Informativnom ponudom i kao takva prihvaćena. Tužitelj HEP-Plin d.o.o. je na potpis predstavniku Osatina grupacije dao zaseban ugovor za svaku od povezanih osoba, bez ikakvog daljnjeg pregovaranja o uvjetima.

5.3. Ugovorena je cijena plina u visini od 90,00 eura/MWh za sve povezane osobe (kako je to HEP-Plin d.o.o. ponudio u Informativnoj ponudi), neovisno o njihovoj veličini i ekonomskoj snazi, iako su neka od povezanih društava u statusu malih poduzetnika, primjerice Vego Plantis d.o.o. te imaju znatno manju ekonomsku moć, ako se gledaju pojedinačno, te sukladno pravilima tužitelja ne bi ostvarili navedenu cijenu da ih se nije tretiralo kao grupaciju. Isto tako, obzirom na dotadašnju višegodišnju korektnu suradnju sa HEP-Plin d.o.o., isti je postupao s povjerenjem u namjere druge strane i potpisao ugovore kako su i predloženi od strane HEP-Plin d.o.o. jer nije sumnjao i nije imao razloga sumnjati da će isti u slučaju raskida ugovora postupati protivno načelu savjesnosti i poštenja, te protivno stvarnoj volji ugovornih strana.

5.4. Nastavno na navedeno, u periodu od 1. listopada 2022. do svibnja 2023. (odnosno rujna 2023. u slučaju društva Vego Plantis d.o.o.) povezana društva iz Osatina grupacije su od HEP-Plin d.o.o. preuzela i platila sljedeće količine plina: Osatina grupa d.o.o. u količini od 90.780.262,10 kW/h, Bovis d.o.o. u količini od 23.008,00 kW/h, Farma Tomašanci d.o.o. u količini od 90.785,00 kW/h, Nova Natura d.o.o. u količini od 67.706,00 kW/h, Vego Plantis d.o.o. u količini od 11.366.890,00 kW/h, Mesna industrija Natura d.o.o. u količini od 659.322,00 kW/h i Slašćak d.o.o. u količini od 13.892.136,00 kW/h, što u ukupnom zbroju iznosi 116.880.109,10 kW/h (116.880 MWh) preuzetog i plaćenog prirodnog plina u periodu 1. listopada 2022. do 31. svibnja 2023. (15. rujna 2023. Vego Plantis d.o.o.). Ukupno ugovorena količina plina za razdoblje od 3 godine iznosila je 81.960 MWh, a iz čega tuženik zaključuje da proizlazi kako su povezane pravne osobe iz Osatina grupacije u navedenom razdoblju preuzele količine prirodnog plina veće od količina koje su bile ukupno ugovorene za trogodišnje razdoblje. Međutim, nakon što su 2023. društva iz Osatina grupacije raskinula predmetne ugovore, HEP-Plin d.o.o. je ispostavio račune za nestandardne usluge opskrbe (naknada u slučaju prijevremenog raskida ugovora) povezanim društvima, uz ostalo i tuženiku Mesna industrija Natura d.o.o. na iznos od 82.500,66 eura.

5.5. Navodi kako je odredbom članka 3. Ugovora utvrđeno da kupac prema članku 4. Uredbe o kriterijima za stjecanje statusa zaštićenog kupca, nema status srednjeg/malog kupca. Odredbom članka 4. stavka 2. Uredbe o kriterijima za stjecanje statusa zaštićenog kupca je propisano da su zaštićeni kupci koji imaju pravo na opskrbu određenom količinom plina u slučaju kriznih situacija krajnji kupci koji pripadaju jednoj od sljedećih kategorija: a) kućanstva; b) mala i srednja poduzeća i ustanove priključene na distribucijski sustav; c) socijalne službe. Tuženik je, prema Poslovnom izvješću o subjektu koje daje Financijska agencija, poduzeće srednje veličine (trenutno), što se gleda po Zakonu o računovodstvu i podacima objavljenim od strane Financijske agencije. Obzirom da je tuženik poduzeće koje ima utvrđen status poduzeća srednje veličine, a odredbom članka 3. Ugovora je utvrđeno da nema status srednjeg/malog kupca po Uredbi, što je netočno, evidentno je da ga je i tužitelj prilikom sklapanja Ugovora s obzirom na uvjete ugovora promatrao kroz dio Osatina grupacije, a ne kao pojedinačno poduzeće male/srednje veličine.

5.6. Ističe kako je tuženik zajedno sa ostalim društvima iz grupacije preuzeo ugovorene količine prirodnog plina za cijelo ugovoreno trogodišnje razdoblje slijedom čega smatra kako ne postoje količine ugovorenog, a nepreuzetog plina. Međutim, sve i da tome nije tako, tuženik smatra kako je do prijevremenog raskida Ugovora došlo zbog krivnje tužitelja kao opskrbljivača jer je jednostrano povećao cijenu prirodnog plina za tri puta, što je za ovdje tuženika i ostala društva iz grupacije bilo preveliko opterećenje te su ugovori raskinuti.

5.7. Nadalje, Ugovor regulira i postupanje u slučaju promjene cijena, pa je tako člankom 12. stavkom 5. navedenog Ugovora, ugovoreno da se u slučaju promjene reguliranih cijena ugovorne strane trebaju suglasiti da se neće zaključivati aneks ugovoru o opskrbi, već će se prilikom obračuna primjenjivati promijenjene cijene u skladu s odlukama HERA-e. Tuženik napominje da se niti u jednom trenutku nije suglasio da se primjenjuju promijenjene cijene bez sklapanja aneksa ugovoru sukladno članku 12. stavku 5. Ugovora, a što je očekivano, budući su skupno pregovarali o količini i cijeni u odnosu na sva trgovačka društva unutar grupacije.

5.8. Upućuje na odredbe članka 6. stavka 1. i 2. Općih uvjeta o opskrbi plinom te ističe kako tuženiku obavijest o povećanju cijene nikada nije dostavljena od strane tužitelja već je tuženik istu pronašao na internetskim stranicama tužitelja, te je u roku od 14 dana od saznanja za istu dostavio Obavijest o raskidu ugovora, iako iz obavijesti proizlazi da je jednostrani raskid bez naknade mogao ostvariti bilo kada. Tuženiku nije poznato kad je navedena obavijest objavljena na internetskim stranicama. U obavijesti o promjeni cijene prirodnog plina, objavljenoj na internetskim stranicama trgovačkog društva HEP-Plin d.o.o. stoji: „Ukoliko niste suglasni s navedenim promjenama jednostrani raskid Ugovora možete pisanim putem u roku od 14 dana (od dana zaprimanja ove obavijesti) dostaviti na adresu HEP-Plin d.o.o., Ulica cara Hadrijana 7, 31000 Osijek, s napomenom: Raskid ugovora o opskrbi za Hepi plin proizvod. Jednostrani prijevremeni raskid ugovora o opskrbi bez naknade ili drugih troškova kao i pravo na slobodan izbor opskrbljivača možete ostvariti u svakom trenutku.“

5.9. Tuženik smatra kako je tužitelj navedenom Obavijesti doveo tuženika u zabludu jer u istoj jasno stoji da kupac ima pravo na raskid Ugovora bez naknade u svakom trenutku. Dovođenjem kupca u zabludu na takav način izričito je postupljeno suprotno kogentnoj odrebi članka 95. stavka 3. točke 7. Zakona o tržištu plina koja propisuje da Opći uvjeti opskrbe plinom sadržavaju osobito sljedeće mjere zaštite krajnjih kupaca, pravo na zaštitu krajnjih kupaca od nepoštenih načina prodaje ili takvih načina prodaje koji krajnjeg kupca mogu dovesti u zabludu.

5.10. Stoga tuženik smatra kako je tužitelj postupio protivno Zakonu i svim podzakonskim propisima koji reguliraju njegovu djelatnost i to protivno: Zakonu o tržištu plina, Općim uvjetima opskrbe plinom, koji su sastavni dio sklopljenog Ugovora o opskrbi prirodnim plinom, te protivno članku 12. samog Ugovora.

5.11. Upućuje na odredbe članka 368. i članka 1045. Zakona o obveznim odnosima. Smatra kako tužitelj nije dokazao štetu zbog neispunjenja ugovorne obveze u smislu odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom na navedenu količinu plina koju je tuženik (kao grupacija) potrošio i platio u jednogodišnjem razdoblju, koja premašuje ugovorene količine za trogodišnje razdoblje, te stoga tužitelju nije nastala šteta već je ostvario dobit.

5.12. Osim toga, tuženik tvrdi da je do raskida Ugovora došlo krivnjom tužitelja kao opskrbljivača zbog jednostranog povećanja cijene prirodnog plina od strane tužitelja, te je tužitelj protupravno postupio jer nije tuženika upoznao o njegovom pravu na jednostrani prijevremeni raskid ugovora o opskrbi plinom bez plaćanja naknade ili bilo kakvih drugih troškova. Tuženik smatra kako bi obvezivanje tuženika na plaćanje takve naknade bilo neproporcionalno i protivno odredbi članka 7. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima i načelu jednake vrijednosti uzajamnih činidaba.

5.13. Tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, kao i da naloži tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

6. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga od 10. svibnja 2024. (stranica 9 spisa), povrat računa i prigovor s potvrdom o primitku i povratnicom (stranica 22-25 spisa), očitovanje na primljene opomene od 27. veljače 2024. s potvrdom o primitku (stranica 26-28 spisa), Ugovor o opskrbi prirodnim plinom br. 2300001927/2022 od 15. travnja 2022. sklopljen između Hep-Plin d.o.o., kao opskrbljivača i Mesna industrija Natura d.o.o., kao kupca (stranica 63-67 spisa), Obavijest od 23. svibnja 2023. (stranica 69-71 spisa), račun za nestandardne usluge opskrbe broj 70000000002 od 22. prosinca 2023. (stranica 73 spisa), računi (stranica 74-95 spisa), izvadak i povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (stranica 110- 127 spisa), izvadak i povijesni izvadak iz sudskog registra za Osatina grupa d.o.o. (stranica 128-143 spisa), izvadak i povijesni izvadak iz sudskog registra za Farma Tomašanci d.o.o. (stranica 144-162 spisa), izvadak i povijesni izvadak iz sudskog registra za Bovis d.o.o. (stranica 163-178 spisa), izvadak i povijesni izvadak iz sudskog registra za Vego Plantis d.o.o. (stranica 179-191 spisa), izvadak i povijesni izvadak iz sudskog registra za Slašćak d.o.o. (stranica 192-203 spisa), Informativnu ponudu za opskrbu prirodnim plinom od 7. travnja 2022. (stranica 204-206 spisa), ugovore o opskrbi prirodnim plinom od 15. travnja 2022. sklopljene između HEP-Plin d.o.o., kao opskrbljivača te Bovis d.o.o., Farma Tomašanci d.o.o., Slašćak d.o.o., Vego Plantis d.o.o. i Osatina grupa d.o.o. (stranica 207-227, 670-699 spisa), obavijest o raskidu od 28. travnja 2023. s povratnicom (stranica 228-231, 246-249 spisa), obavijest o raskidu od 12. svibnja 2023. s povratnicom (stranica 232-235, 250-253 spisa), obavijest od 23. svibnja 2023. (stranica 236-238 spisa), Ios obrasci Bovis d.o.o., Farma Tomašanci d.o.o., Mesna industrija Natura d.o.o., Nova Natura d.o.o., Osatina grupa d.o.o., Slašćak d.o.o. i Vego Plantis d.o.o. (stranica 239-245 spisa), Posebno izvješće o subjektu Mesna industrija Natura d.o.o. (stranica 254-276 spisa), Obavijest o promjeni cijene prirodnog plina koja stupa na snagu 1. listopada 2022. (stranica 277 spisa), računi kupaca Mesna industrija Natura d.o.o, Nova Natura d.o.o., Farma Tomašanci d.o.o., Bovis d.o.o., Slašćak d.o.o., Vego Plantis d.o.o. i Osatina grupa d.o.o., (stranica 278-611 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga od 27. listopada 2025. (stranica 625-628 spisa), Analiza Financijske agencije subjekta – Mesna industrija Natura d.o.o. od 19. studenog 2025. (stranica 645 spisa), Financijski izvještaj – Vego Plantis d.o.o. (stranica 666-669 spisa) i dopis Porezne uprave, PU Koprivnica, Ispostava Đurđevac od 19. prosinca 2025. (stranica 711 spisa). Sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka IM, SM, PM i ŽM. Sud nije proveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja CM, zakonske zastupnice tuženika KM (ranije I) te svjedoka BM, EM i RM, a to stoga što su tužitelj (zakonski zastupnik tužitelja CM te svjedoci BM, EM, RM) i tuženik (zakonska zastupnica tuženika KM) tijekom postupka (zajednički podnesak stranaka od 27. veljače 2026., stranica 718-719 spisa te podnesak tužitelja od 8. svibnja 2026., stranica 729 spisa) odustale od navedenih dokaznih prijedloga. Sud nije proveo dokaz uvidom u Ugovor o opskrbi plinom od 15. travnja 2022. sklopljen između HEP- Plin d.o.o. i Nova Natura d.o.o. za razdoblje od 1. listopada 2022. do 1. listopada 2025., a to stoga što uvid u navedeni ugovor nije od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke te je sud u konačnici zaključio da je navedeni dokazni prijedlog nepotreban. Sud nije izvršio niti uvid u spise Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Povrv-66/2024, Povrv-56/2024 i Povrv-10/2025 niti su isti priklopljeni ovom spisu, a to stoga što je uvid u iste nepotreban. Sud nije proveo dokaz kombiniranim strojarsko-financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještacima strojarske i financijske struke i to kako je to predložio tužitelj strojarsko na okolnost isporuke prirodnog plina tuženiku na navedenim obračunskim mjernim mjestima, obračuna isporučenih količina u računima, kao i neisporučene količine u računu broj: 7000000000 te financijsko-knjigovodstveno na okolnost utvrđenja visine potraživanja tužitelja na način da vještak utvrdi ugovorenu ukupnu količinu, isporučenu količinu kao i neisporučenu količinu, te da utvrdi koliko iznosi naknada za prijevremeni raskid Ugovora po cijeni iz odredbe članka 25. stavak 2. Ugovora, a to stoga što isporučena količina energije iz plina tuženiku nije sporna, a neisporučenu količinu na način kako to predlaže tužitelj, nije potrebno utvrđivati po vještaku jer se radi o jednostavnoj matematičkoj operaciji te se isti ukazuje nepotrebnim. Nije proveo niti dokaz kombiniranim strojarsko-financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem kako je to predložio tuženik na okolnost količine isporučenog plina svim društvima iz Osatina grupacije s kojima se pregovaralo u Informativnoj ponudi jer ukupna isporučena količina plina svim društvima između stranaka nije bila sporna, a niti je navedena okolnost od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke. Sud nije proveo dokaz vještačenjem na prijedlog tuženika i to na okolnost eventualno nastale neto štete po vještaku ekonomske struke uz nalog tužitelju da dostavi dokaz izvora troškova i visine neto dobiti ostvarene prodajom plina pod ugovorenim uvjetima iz predmetnog Ugovora jer tužitelj ne potražuje naknadu štete te se isti ukazuje nepotrebnim.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sve temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu novčane tražbine s osnova naknade za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 82.500,66 eura, a koji iznos prema tvrdnji tužitelja predstavlja ugovorene, a nepreuzete količine plina za razdoblje od dana raskida ugovora u svibnju 2023. do 1. listopada 2025. odnosno količinu plina koja predstavlja razliku između ukupne količine energije iz plina koju se prema navodima tužitelja, tuženik obvezao preuzeti u 3 godine (830.890 kWh godišnje odnosno za 3 godine ukupno 2.492.670 kWh) umanjeno za preuzetu količinu energije iz plina od dana sklapanja ugovora do dana raskida ugovora u iznosu od 659.322 kWh, odnosno nepreuzetu količinu od 1.833.348 kWh energije iz plina po cijeni od 50% ugovorene cijene, što konkretno iznosi 45,00 eura po mWh ili 0,045 eura po kWh.

10. Između parničnih stranaka nije sporno da su tužitelj kao opskrbljivač i tuženik kao krajnji kupac sklopili Ugovor o opskrbi plinom br. 23000001927/2022 od 15. travnja 2022. (stranica 63-67 spisa, dalje: Ugovor) i to za razdoblje od 1. listopada 2022. do 1. listopada 2025.

10.1. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno, a što proizlazi iz Informativne ponude od 7. travnja 2022. (stranica 204-206 spisa) i iskaza svih saslušanih svjedoka IM i SM, ali i PM i ŽM (stranica 730-739 spisa), kako su stranke predmetni Ugovor sklopile nakon pregovora koji su se vodili između tužitelja, kao opskrbljivača te Osatina grupa d.o.o. i povezanih društava, uz ostalo i tuženika, kao kupaca, o cijeni od 90,00 eura/MWh, a koja cijena je formirana prema ukupnoj količini plina koja je potrebna za sva društva u Osatina grupaciji od 30.000.00 kWh na godišnjoj razini odnosno oko 90.000.00 kWh za tri ugovorne godine.

10.2.Nije sporno da je navedeni Ugovor raskinut na zahtjev tuženika u svibnju 2023. odnosno prije isteka razdoblja za koje je sklopljen, kao niti činjenica da je tuženik u razdoblju od sklapanja Ugovora do raskida u svibnju 2023. preuzeo 659.322,00 kW/h, kao i da je podmirio sve račune za preuzeti plin.

11. Sud je pročitao predmetni Ugovor, a posebice odredbu članka 25. stavka 1. Ugovora te je utvrđeno kako je istom određeno da kupac može prije ugovorenoga roka raskinuti Ugovor uz podnošenje pisanog podneska najmanje 8 dana prije nadnevka s kojim želi raskinuti ugovor. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka određeno je da u slučaju prijevremenog raskida ugovora od strane kupca, za koji raskid nije kriv opskrbljivač, kupac snosi troškove ugovorenog, a nepreuzetog plina u iznosu koji odgovara nepreuzetoj količini plina po cijeni od 50% ugovorene cijene iz stavka 1. članka 12. Ugovora. Odredbom članka 12. stavka 1. Ugovora određeno ja da se prodajna cijena plina sastoji od troška nabave, troška transporta, opskrbne marže i tarifne stavke za distribuciju plina. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je da trošak nabave plina, trošak transporta i opskrbna marža iznose u kunskoj protuvrijednosti za 90,00 eura/MWh po srednjem tečaju HNB-a na dan obračuna.

11.1. Odredbom članka 5. Ugovora određeno je da se opskrbljivač obvezuje kupcu osigurati isporuku plina u ukupnoj godišnjoj količini energije iz plina od 830.890 kWh prema dinamici koja odgovara povijesnoj potrošnji. Iz navedene odredbe proizlazi da se tužitelj kao opskrbljivač obvezao tuženiku kao kupcu osigurati količinu energije iz plina na godišnjoj razini od 830.890 kWh te u Ugovoru ne postoji odredba iz koje bi proizlazilo da se tuženik obvezao i preuzeti navedenu količinu plina. Upravo suprotno, odredbom članka 11. Ugovora određena je „Fleksibilnost i obveza preuzimanja ugovorenih količina“ i to na način da je u stavku 1. istog članka određeno da kupac može za pojedini mjesec preuzeti ugovorene mjesečne količine prirodnog plina iz članka 5. Ugovora, a u stavku 2. je određeno da za odstupanja u preuzimanju ugovorenih količina opskrbljivač neće kupcu obračunati naknadu za neuredno preuzimanje plina tijekom plinske godine.

11.2. Iz navedenog sud zaključuje da se tuženik predmetnim Ugovorom nije obvezao preuzeti količinu energije iz plina navedenu u članku 5. Ugovora, a niti su količine energije iz plina navedene u članku 5. Ugovora odgovarale stvarnoj povijesnoj potrošnji pojedinog društva, člana Osatina grupacije odnosno u konkretnom slučaju tuženika, a što su tijekom postupka potvrdili svjedoci IM, SM, PM i ŽM, a čije iskaze sud ocjenjuje vjerodostojnim jer su isti u skladu s ostalim provedenim dokazima, međusobno su sukladni te se nadopunjuju.

11.3. Naime, svjedok IM, osnivač tuženika i svih povezanih društava te prokurist tuženika, koji je kao zakonski zastupnik Osatina grupa d.o.o. sudjelovao u pregovorima s tužiteljem, u svom iskazu navodi kako se tužitelj pojedinim ugovorom obvezao osigurati isporuku plina u ukupnoj godišnjoj količini navedenoj u ugovoru, ali tužitelj nije uvjetovao da je pojedino društvo u obvezi utrošiti količinu plina koju se tužitelj obvezao isporučiti odnosno količinu navedenu u ugovoru, već se promatrala samo ukupno ugovorena količina preuzetog plina od 87000 do 90000 MWh. Također ističe da se tuženik pa niti ostala povezana društva nikada nisu pojedinačno obvezala preuzeti količine navedene u ugovoru. Ugovorena cijena je uključivala sva društva te iznosila 90,00 eura po MWh za svako pojedino društvo bez obzira koju količinu plina preuzelo, manju ili veću od količine navedene u ugovoru. Pojašnjava kako je u ugovorima za svako pojedino društvo navedeno da se isporučuje ukupna godišnja količina prema dinamici koja odgovara povijesnoj potrošnji iako to nije bilo tako za većinu društava odnosno neka društva su utrošila veću količinu, a druga manju količinu plina na godišnjoj razini, a u odnosu na količinu navedenu u ugovoru.

11.4. Nadalje, svjedok SM, koji je u vrijeme sklapanja Ugovora bio član Uprave Osatina grupa d.o.o. i koji je izvršio tehničku analizu ukupno preuzetih količina plina za sva društva nakon odluke Osatina grupe o raskidu ugovora, u svom iskazu navodi kako je suma svih ugovora bila otprilike 90.000 MWh, a prema analizi koju su izradili sva društva članovi Osatina grupe su preuzeli u razdoblju od početka ugovora do trenutka kada je zatražen raskid otprilike 115.000 MWh, a čime je utrošena i veća količina, no što je bilo ugovoreno. Nije mu poznato na temelju čega su upravo količine navedene u pojedinom ugovoru u isti unijete. Pretpostavlja da je to išlo po inerciji iz godine u godinu odnosno od pojedinog ugovornog razdoblja do drugog jer količine navedene u pojedinom ugovoru nisu odgovarale stvarnoj potrošnji pojedinog društva. Navodi kako je HEP-Plin d.o.o. imao podatak o povijesnoj potrošnji, ali mu nije poznato zašto se nisu unosili ti podaci. Pretpostavlja da se nitko time nije bavio dok nije nastao problem.

11.5. Svjedok PM, član uprave HEP d.d. zadužen za HEP-Plin d.o.o., koji je sudjelovao u pregovorima s Osatina grupa d.o.o., tako u svom iskazu potvrđuje da je Osatina grupa d.o.o., koja je u ime svih povezanih društava pa tako i tuženika, pregovarala s tužiteljem o predmetnom Ugovoru, tražila veliku fleksibilnost zbog specifične branše kojom se bavila, a budući da npr. staklenička proizvodnja uvelike ovisi o vremenskim prilikama odnosno o vanjskoj temperaturi.

11.6. Naposljetku, svjedokinja ŽM, direktor sektora u HEP-Plin d.o.o., u svom iskazu potvrđuje kako su u pojedinačnim ugovorima za svako društvo navedene količine plina koje se tužitelj obvezao osigurati na godišnjoj razini, a prema dinamici koja je trebala odgovarati povijesnoj potrošnji, međutim, propust je njezinog sektora što količine navedene u pojedinom ugovoru nisu odgovarale podacima o povijesnoj potrošnji pojedinog društva člana Osatina grupe. Pritom je još istaknula kako njima količine plina navedene u pojedinom ugovoru nisu bile relevantne zbog klauzule fleksibilnosti koju sadrže njihovi ugovori te im količina nije toliko bitna jer kupac može utrošiti i veću količinu od ugovorene, ali i manju te u tim slučajevima nisu predviđene nikakve posljedice odnosno penali za kupca.

12. Iz naprijed navedenih odredbi Ugovora te iskaza saslušanih svjedoka sud zaključuje da se tuženik nije obvezao preuzeti količinu energije iz plina navedenu u članku 5. Ugovora niti su Ugovorom predviđene posljedice za nepreuzimanje količine iz članka 5. Ugovora, već upravo suprotno, Ugovorom je određena klauzula fleksibilnosti, a koju je u svom iskazu detaljno pojasnila svjedokinja ŽM, a koja odredba dopušta kupcu, u ovom slučaju tuženiku, preuzimanje većih, ali i manjih količina plina, prema njegovim potrebama i to bez posljedica. Isto tako valja naglasiti, kako je tijekom postupka utvrđeno, posebice iz iskaza svjedokinje ŽM, ali i svjedoka IM i SM, da količine plina koje se tužitelj obvezao osigurati nisu odgovarale tuženikovoj stvarnoj povijesnoj potrošnji kako je to navedeno u članku 5. Ugovora. Tužitelj tijekom postupka nije naveo o kojem bi se točno iznosu povijesne potrošnje radilo kod tuženika, iako raspolaže navedenim podacima, budući da je prije raskida predmetnog Ugovora bio u poslovnom odnosu s tuženikom i ostalim poveznim društvima više od 10 godina, a što u svojim iskazima također potvrđuju svi saslušani svjedoci, a niti pak je tužitelj predložio bilo kakav dokaz na navedenu okolnost. Imajući dakle na umu ugovorenu klauzulu fleksibilnosti odnosno da se tuženik nije obvezao preuzeti određenu količinu plina niti je određena minimalna količina plina koju bi kupac morao preuzeti te činjenicu kako je količina navedena u članku 5. Ugovora unesena u Ugovor proizvoljno od strane tužitelja koji je sastavljao Ugovor, a što je u svom iskazu potvrdila svjedokinja ŽM, koja je bila na čelu sektora tužitelja koji je sastavljao predmetni Ugovor te navedena količina ne predstavlja tuženikovu stvarnu povijesnu potrošnju, po mišljenju suda osim što nije moguće obračunati naknadu za prijevremeni raskid kako je to određeno u članku 25. stavku 2. Ugovora, navedena odredba Ugovora je i protivna odredbi članka 12. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) odnosno načelu savjesnosti i poštenja.

13. Nadalje, odredbom članka 57. Zakona o tržištu plina ("Narodne novine" br. 18/18. i 23/20., dalje: ZTP) je propisano u stavku 1. da krajnji kupac ima pravo na slobodan izbor opskrbljivača plinom, što uključuje i pravo na promjenu opskrbljivača, u skladu s aktom iz članka 95. navedenog Zakona, a stavak 2. da je postupak promjene opskrbljivača iz stavka 1. ovoga članka besplatan za krajnjeg kupca.

14. Također, odredbom članka 67. stavka 10. ZTP-a propisano je da ugovor o opskrbi plinom krajnjeg kupca ne može sadržavati odredbe kojima se krajnjem kupcu uskraćuje ili otežava pravo na raskid, odnosno otkaz ugovora o opskrbi plinom krajnjeg kupca, niti može sadržavati odredbe kojima se određuju dodatne financijske obveze krajnjem kupcu koje nisu u skladu sa člankom 57. stavkom 5. ovoga Zakona, a s obzirom na njegovo pravo na promjenu opskrbljivača, dok je odredbom članka 67. stavka 11. ZTP-a određeno da ugovor o opskrbi plinom krajnjeg kupca, osim ugovora o opskrbi plinom u obvezi javne usluge i zajamčene opskrbe, može sadržavati posebne uvjete prodaje, uključujući pravo na naknadu u slučaju prijevremenog raskida ugovora, s tim da je i u tom slučaju opskrbljivač obvezan postupati na način kojim se ponuđenim uvjetima prodaje ili cijenama ne narušava tržišno natjecanje i ravnopravan položaj kupaca na tržištu plina. Svako drugo tumačenje bilo bi protivno načelu jednake vrijednosti davanja iz članka 15. ZOO i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 12. ZOO te bi stoga bilo nepravično za krajnjeg kupca, tuženika.

15. Imajući u vidu upravo ovu odredbu, krajnji kupac ima pravo promijeniti opskrbljivača prirodnim plinom besplatno, a pravni učinci raskida Ugovora o opskrbi plinom su različiti od odredaba Zakona o obveznim odnosima, time da je tuženik uredno podmirio sve dospjele obveze u odnosu na isporučenu količinu prirodnog plina, što tužitelj ne osporava, i stoga pravo tuženika na promjenu opskrbljivača je uvjetovano isključivo urednim plaćanjem isporučenih količina plina. Prema tome, tužitelj nema pravo potraživati trošak ugovorenog, a nepreuzetog plina u iznosu koji odgovara nepreuzetoj količini plina po cijeni od 50% ugovorene cijene plina, a to tim više što se tuženik nije niti obvezao preuzeti količinu plina navedenu u članku 5. Ugovora.

16. Dakle, sud smatra kako u konkretnom slučaju tužitelju ne pripada pravo na naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora jer bi isto narušilo ravnopravni položaj tuženika kao kupca na tržištu plina u odnosu na ostale kupce u Republici Hrvatskoj.

17. Također, sud smatra kako bi obvezivanje tuženika na plaćanje takve naknade bilo neproporcionalno te protivno odredbi članka 7. stavka 1. ZOO-a o načelu jednake vrijednosti uzajamnih činidaba, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, posebice činjenicu da su društva koja čine Osatina grupaciju do dana raskida svih ugovora s tužiteljem preuzeli i platili veću količinu plina od one ukupno dogovorene na temelju koje se formirala cijena tijekom pregovora, a što tužitelj tijekom postupka nije osporavao, te činjenicu da se tuženik nije obvezao preuzeti količinu plina navedenu u članku 5. Ugovora, a niti količina navedena u navedenoj odredbi Ugovora odgovara stvarnoj povijesnoj potrošnji tuženika, a kako je to ranije obrazloženo.

18. Isto tako, odredbom članka 6. stavka 1. Općih uvjeta opskrbe plinom („Narodne novine“ broj 50/18., 88/19., 39/20., 100/21., 103/22., dalje: Opći uvjeti) propisano je kako je o svakoj promjeni uvjeta ugovora o opskrbi plinom, osim u slučaju promjene dijela cijene koji se regulira, opskrbljivač dužan obavijestiti krajnje kupce najkasnije u roku od 30 dana prije početka njihove primjene, dok je stavkom 2. istog članka Općih uvjeta određeno kako je obavijest iz stavka 1. ovoga članka opskrbljivač plinom dužan dostaviti krajnjem kupcu pisanim putem, uz račun za prethodno razdoblje potrošnje i/ili elektroničkim putem. Sukladno članku 6. stavku 3. Općih uvjeta u obavijesti iz stavka 1. ovoga članka opskrbljivač plinom dužan je, u slučaju da su novi uvjeti nepovoljniji od uvjeta pod kojima je ugovor sklopljen, upoznati krajnjeg kupca o njegovom pravu na jednostrani prijevremeni raskid ugovora o opskrbi plinom bez plaćanja naknade ili bilo kakvih drugih troškova, u roku od 14 dana od dana zaprimanja obavijesti.

19. Ističe se i kako tužitelj nije postupio sukladno članku 6. stavku 3. Općih uvjeta opskrbe plinom ("Narodne novine" 50/18., 88/19., 39/20. i 100/21., dalje: Opći uvjeti) odnosno nije tuženika kao krajnjeg kupca upoznao o njegovom pravu na jednostrani prijevremeni raskid ugovora o opskrbi plinom bez plaćanja naknade ili bilo kakvih drugih troškova, u roku od 14 dana od dana zaprimanja obavijesti, ukoliko su uvjeti nepovoljniji od uvjeta pod kojima je ugovor sklopljen.

20. Naime, iz Obavijesti o promjeni cijene prirodnog plina (stranica 277 spisa), koja Obavijest je prema navodima tuženika objavljena na internetskim stranicama tužitelja, a koju činjenicu tužitelj nije osporavao, proizlazi kako je od 1. listopada 2022. došlo do promjene odnosno povećanja cijene prirodnog plina za kupce HEP-plin d.o.o., a koja promjena je rezultat ekstremnog rasta cijena primarnih energenata na referentnom europskom tržištu, a što se odrazilo na tužiteljevu novu cijenu plina. Tužitelj obavještava kupce da ukoliko nisu suglasni s navedenim promjenama mogu dostaviti jednostrani raskid Ugovora pisanim putem u roku od 14 dana, a jednostrani prijevremeni raskid ugovora o opskrbi bez naknade ili drugih troškova kao i pravo na slobodan izbor opskrbljivača mogu ostvariti u svakom trenutku. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da mu tužitelj nije dostavio navedenu Obavijest, a tužitelj na kojem je teret dokaza sukladno članku 7. te članku 221.a ZPP-a, nije tvrdio niti dokazivao suprotno. Slijedom navedenog sud zaključuje kako tužitelj nije obavijestio tuženika o promjeni cijene odnosno njezinom povećanju u odnosu na ugovorenu cijenu. Tužitelj je tijekom postupka osporavao da bi tuženik imao valjane razloge za raskid ugovora zbog povećanja cijene plina navodeći samo da su tvrdnje tuženika neosnovane, međutim, tužitelj tijekom postupka nije predložio bilo kakav dokaz, a niti je tvrdio da tužitelj nije povećao cijenu u odnosu ugovorenu.

21. Sud je pročitao Obavijest o raskidu od 28. travnja 2023. s povratnicom (stranica 228-231 spisa) te je utvrđeno kako su trgovačka društva, uz ostale i tuženik Mesna industrija Natura d.o.o. zbog promjene cijene prirodnog plina na više od dana 1. listopada 2022., a do koje promjene je došlo Odlukom Uprave HEP d.d., poslala HEP- Plin d.o.o., 31. listopada 2022. obavijest o raskidu predmetnog Ugovora, uvažavajući otkazni rok od 6 mjeseci, a bez naknade zbog prijevremenog raskida. Budući da na dostavljenu obavijest nisu zaprimili očitovanje HEP-Plin d.o.o., istog obavještavaju da se Ugovor smatra raskinutim s danom 30. travnja 2023. Iz povratnice proizlazi da je HEP-Plin d.o.o. obavijest primio 9. svibnja 2023.

21.1. Nadalje, sud je pročitao obavijest o raskidu od 12. svibnja 2023. s povratnicom (stranica 232-235 spisa) te je utvrđeno kako trgovačka društva, uz ostale i tuženik Mesna industrija Natura d.o.o. obavještavaju HEP-Plin d.o.o. da su zaključno s 31. ožujka 2023. ukupno utrošili 86.629 MWh plina, dok ukupno ugovorena količina plina za razdoblje 2022.-2025. iznosi 81.960 MWh plina te je utrošeno 619 MWh plina više no što je ugovoreno za cijelo razdoblje 2022. -2025. te ponovo navode da Ugovor smatraju raskinutim s danom 20. svibnja 2023.

21.2. Naposljetku, sud je pročitao obavijest od 23. svibnja 2023. (stranica 69-71 spisa) iz koje proizlazi kako trgovačka društva, uz ostale i tuženik Mesna industrija Natura d.o.o. obavještavaju HEP-Plin d.o.o., da je 23. svibnja 2023. uplaćen ukupan iznos od 5.702.361,24 eura na račun društva HEP-Plin d.o.o. na ime podmirenja obveza pa tako i obveze Mesne industrije Natura d.o.o. u iznosu od 6.801,84 eura. Sukladno ranijim obavijestima o namjeri raskida na koje nisu primili odgovor, obavještavaju HEP-Plin d.o.o. da se Ugovori o opskrbi plinom od 15. travnja 2022. imaju smatrati raskinutim s istekom dana 25. svibnja 2023.

22. Tužitelj je tijekom postupka prigovorio kako tuženik u obavijesti od 23. svibnja 2023. ne navodi razloge raskida, međutim, navedeno nije od značaja, a to stoga što je tužitelj nedvojbeno primio obavijest o raskidu od 28. travnja 2023., što proizlazi iz povratnice (stranica 231 spisa), u kojoj obavijesti je jasno naveden razlog prijevremenog raskida Ugovora, a to je povećanje cijene Odlukom Uprave HEP d.d. Da je upravo povećanje cijene od strane tužitelja bio razlog prijevremenog raskida, kao i o prethodnim zahtjevima tuženika da se ista smanji, potvrđuju i saslušani svjedoci u svojim iskazima. Tako svjedok IM u svom iskazu navodi da su cijene plina na tržištu padale, a kad su potrošili ugovorene količine plina pa i više od 30%, tražili su od tužitelja korekciju cijene odnosno nižu cijenu, na što tužitelj nije pristao. Navodi kako su tuženik i ostala povezana društva kao grupacija imali bolju ponudu s nižom cijenom te su iz tog razloga zatražili raskid ugovora s tužiteljem, a u konačnici i prihvatili ponudu INA d.d., a sve količine preuzetog plina pa i tih 30% više, tužitelju je plaćeno u cijelosti. Nadalje svjedok PM u svom iskazu navodi kako je tuženik odnosno Osatina grupa tražio promjenu cijene kada je nastao poremećaj u opskrbi u vrijeme početka rata u Ukrajini, ali kako HEP d.d. nema svoju bušotinu, već plin kupuje na otvorenom tržištu, tada nije bio u mogućnosti korigirati cijenu odnosno istu smanjiti prema zahtjevu. Kao primjer navodi INA d.d. koja ima svoju bušotinu te stoga ima mogućnost ponuditi nižu cijenu. Nadalje, svjedok SM u svom iskazu navodi kako je tijekom 2022. na tržištu bila velika fluktuacija cijena energenata i u jednom trenutku je cijena drastično pala. Ističe kako je bilo nekih kontakata između IM i ŽM u pogledu korekcije cijene odnosno njezinog smanjenja, međutim, do dogovora nije došlo te je Osatina grupa zatražila raskid ugovora. Naposljetku i svjedokinja ŽM u svom iskazu navodi kako je prema njezinim saznanjima Osatina grupa raskid ugovora zatražila iz razloga što je dobila povoljniju ponudu od drugog opskrbljivača.

23. Dakle, nedvojbeno Opći uvjeti članka 6. stavka 3. predviđaju pravo krajnjeg kupca na jednostrani raskid ugovora bez ikakve naknade ili drugih troškova, ukoliko su se uvjeti ugovora promijenili na način koji je nepovoljniji za krajnjeg kupca, a što je bio i ovdje slučaj. Naime, sud smatra kako je povećanje cijene nedvojbeno nepovoljnije za krajnjeg kupca, stoga je i tužitelj o tome bio dužan obavijestiti tuženika kao i o njegovom pravu da jednostrano raskine ugovor bez ikakve naknade, a što nije učinio.

24. Sukladno članku 368. stavku 1. ZOO-a raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

25. U konkretnom slučaju, svjedok PM, član uprave HEP d.d. zadužen za Hep-Plin d.o.o. je na pitanje punomoćnice tuženika postoji li kakva šteta za opskrbljivača u slučaju kada je ugovorena količina za tri godine i ta količina je preuzeta u jednoj godini, izjavio da može biti plus i minus, a to bi se moglo utvrditi samo vještačenjem.

26. Dakle, na tužitelju je bio teret dokazivanja da je zbog postupanja tuženika pretrpio štetu i koja visina štete bi to bila, a što tužitelj nije učinio, štoviše, iz navoda tužitelja tijekom postupka nedvojbeno proizlazi da ne potražuje naknadu štete niti tvrdi da je pretrpio štetu zbog prijevremenog raskida ugovora niti dokazuje da bi mu tuženik prouzročio štetu u utuženom iznosu zbog neispunjenja ugovorne obveze zbog promjene opskrbljivača jer plin nije isporučio, a na strani tuženika nema protupravnosti. Stoga se prema mišljenju suda, u konkretnom slučaju, a s obzirom na gore opisane okolnosti promjene opskrbljivača plinom tuženika, ne radi o situaciji da tuženik nije ispunio svoje ugovorne obveze jer nije ispoštovao ugovoreni rok trajanja ugovora pa da bi bio u obvezi naknaditi štetu tužitelju. Postavlja se pitanje svrsishodnosti promjene opskrbljivača plinom u situaciji kada bi kupac bio dužan ranijem opskrbljivaču plaćati štetu zbog ugovorenih, a neisporučenih količina plina.

27. Nametanje tuženiku kao kupcu obveze naknaditi 50% ugovorene cijene opskrbe prirodnim plinom na ugovorene, a nepreuzete količine plina, u slučaju promjene opskrbljivača na koju ima zakonsko pravo, predstavljalo bi nesrazmjeran teret za kupca i odredbu kojom se krajnjem kupcu uskraćuje ili otežava pravo na raskid ugovora, i kao takvo imalo bi karakter nepoštenog postupanja prema kupcu te bi ga stavilo u neravnopravan položaj protivno odredbi članka 3. ZOO-a.

28. Dakle, tuženik je zbog povećanja cijene plina od strane tužitelja iskoristio omogućeno pravo na promjenu opskrbljivača koji mu je ponudio nižu cijenu i kao što je rečeno, na njegovoj strani nema protupravnog postupanja.

29. Naime, prema odredbi članka 1045. stavka 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

30. S obzirom na to da zahtjev za isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora zapravo predstavlja zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju nastala uslijed prijevremenog raskida ugovora, a ne kako to pogrešno tumači tužitelj zahtjev za isplatu ugovorne kazne prema članku 350. ZOO-a, tužitelj nema pravo na naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora isključivim pozivanjem na odredbu članka 25. stavka 2. Ugovora, već je dužan dokazati pretrpljenu štetu, kao i njezinu visinu, a što tužitelj, na kojemu je teret dokaza nije učinio.

31. Slijedom navedenog, sud je temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u cijelosti i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

32. Ovdje valja napomenuti kako je HEP opskrba plinom d.o.o., kao pravni sljednik tužitelja HEP-Plin d.o.o., nakon zaključenja glavne rasprave, podneskom od 26. lipnja 2026. obavijestio sud da je 21. svibnja 2026. u sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku upisana statusna promjena odvajanja s osnivanjem društva HEP-Plin d.o.o. te je pri tome osnovano novo trgovačko društvo HEP opskrba plinom d.o.o. , OIB: 60155964806, Osijek, Ulica cara Hadrijana 7. Budući da je tražbina koja je predmet ovog postupka obuhvaćena Planom podjele, prema navodima pravnog sljednika tužitelja, ista je po sili zakona prešla na pravnog sljednika društvo HEP opskrba plinom d.o.o. koji time u ovom postupku izravno stupa u pravni položaj društva koje se dijeli. Obzirom na opisane promjene, pravni sljednik tužitelja predlaže da sud navedeno pravno sljedništvo evidentira i u daljnjem tijeku postupka kao novu stranku vodi navedenog pravnog sljednika HEP opskrba plinom d.o.o. te specificira tužbeni zahtjev sukladno navedenom.

32.1. U parničnom postupku sud odlučuje na temelju činjeničnog stanja u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Sud nije uzeo u obzir podnesak pravnog sljednika tužitelja dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave, posebice imajući na umu razloge koji se iznose u nastavku.

32.2. Naime, Sud je pročitao izvadak iz sudskog registra za tužitelja te je utvrđeno kako je u sudskom registru Trgovačkog suda u Osijeku po rješenju pod poslovnim brojem Tt- 26/3362-2 od 21. svibnja 2026., upisana statusna promjena odvajanja s osnivanjem društva HEP-Plin d.o.o. te je navedeno da se društvo HEP-Plin d.o.o. Osijek, dijeli temeljem Odluke Skupštine društva od 11. svibnja 2026. o potvrdi i usvajanju Plana podjele i podjele navedene u Planu podjele društva HEP-Plin d.o.o. Osijek od 31. ožujka 2026., a kojim se društvo HEP-Plin d.o.o. Osijek dijeli sukladno istom Planu podjele od 31. ožujka 2026. te se osniva novo društvo HEP opskrba plinom d.o.o. Osijek koje preuzima sva prava i obveze iz istog Plana podjele te temeljem te podjele prenosi nekretnine, imovinu, prava i obveze na društvo koje se osniva HEP opskrba plinom d.o.o. Osijek. Dakle, Odluka Skupštine društva je donesena 11. svibnja 2026. odnosno prije zaključenja glavne rasprave koja je pred ovim sudom održana 13. svibnja 2026., a statusna promjena tužitelja u sudski registar je upisana na temelju rješenja od 21. svibnja 2026. te su tužitelj i pravni sljednik tužitelja i prije zaključenja glavne rasprave imali saznanja o statusnoj promjeni, međutim, tužitelj do zaključenja glavne rasprave u tom smislu nije procesnim radnjama disponirao svojim zahtjevom.

32.3. Sukladno sudskoj praksi kad je u tijeku parnice nad strankom koja je pravna osoba provedena statusna promjena podjele društva odvajanjem s osnivanjem, kad to društvo nije prestalo postojati, ne radi se o univerzalnoj materijalnopravnoj sukcesiji koja dovodi do ex lege procesnopravne sukcesije novog društva ili društva preuzimatelja (članak 550.a stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima, „Narodne novine“ broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 18/23., 130/23. i 136/24.) Identično pravno shvaćanje zauzeto je i na 28. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 3. svibnja 2017. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-625/2021 od 12. travnja 2023. te Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Pž-1564/2024 od 8. svibnja 2024.).

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, s obzirom da je tuženik uspio u cijelosti, pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 82.500,66 eura.

33.1. Sud je priznao tuženiku kao potrebne za vođenje postupka zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi sukladno Tbr. 11. toč. 1. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) i zahtjevu tuženika u iznosu od 1.552,50 eura, za sastav podneska od 30. rujna 2025., sukladno Tbr. 8. toč. 1. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife u iznosu od 1.555,00 eura te za zastupanje na ročištima održanim 26. studenog 2025., 1. listopada 2025. i 13. svibnja 2025. sukladno Tbr. 9. toč. 1. te Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife u iznosima od po 1.555,00 eura za svako. Tuženiku je kao opravdan trošak priznat i trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 331,81 eura sukladno Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23.) i članku 7. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23., dalje: ZSP), a koji trošak sudske pristojbe je u navedenom iznosu tuženik podmirio, odnosno tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 8.104,31 eura te je tužitelju naloženo da mu naknadi troškove postupka u navedenom iznosu.

33.2. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 19. studenog 2025. i 25. studenog 2025. u iznosima od po 1.555,00 eura za svaki, kojim podnescima tuženik ponavlja navode iz podneska od 30. rujna 2025. te uz podneske dostavlja i dokumentaciju koju je mogao dostaviti već uz podnesak od 30. rujna 2025. i koja dokumentacija nije od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke te stoga navedeni podnesci po ocjeni suda nisu potrebni za parnicu. Tuženicima nije priznat ni trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 1.350,00 eura, a budući da je pristojbu za presudu sukladno članku 3. stavku 2. ZSP dužan platiti tužitelj.

33.3. Slijedom navedenog, a na temelju citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u toč. II. izreke.

Đurđevac, 29. lipnja 2026.

Sutkinja

Augustina Muršić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana izjaviti žalbu, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja Zlatko Zvonarević, odvjetnik iz Osijeka

2. pun. tuženika Mirela Džoja Petrlić, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivana Mandić i Mirela Džoja Petrlić, odvjetnice iz Osijeka