Poslovni broj: Pn-20/2026-29

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, Matije Gupca 22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku po sucu tog suda Branku Hercegu u pravnoj stvari tužiteljice LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1 protiv tuženika VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetniku u Zagrebu, Kneza Višeslava 11, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 13. svibnja 2026. u nazočnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika Martina Sherrija , odvjetnika u Zagrebu i tuženika te njegovog punomoćnika Ivana Gelenčira, odvjetnika u Zagrebu, dana 29. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Tuženiku: VS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] se nalaže da tužiteljici: LS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.000,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima tekućom od dana 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice: LS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u preostalom iznosu od 4.000,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužiteljica LS u tužbi navodi da je već godinama zaposlenica društva Jadranski naftovod d.d. Miramarska 24, Zagreb, (dalje: JANAF), a osim što je zaposlenica JANAF-a, ujedno je i članica Radničkog vijeća, predsjednica Sindikata jadranskog naftovoda, a donedavno je bila i članica Nadzornog odbora JANAF-a dok je tuženik VS također , zaposlenik društva JANAF, koji obnaša i funkciju predsjednika Radničkog vijeća te tužiteljica tvrdi da je dana 10. svibnja 2022. , Sektoru pravnih poslova i ljudskih resursa JANAF-a tuženik podnio prijavu povrede prava osobnosti i povrede Kodeksa poslovnog ponašanja u kojoj je iznio cijeli niz neistina i uvreda na štetu tužiteljice, povrijedivši tako njezino pravo na ugled i dobar glas, čast, dostojanstvo, ime te tuženik u svojoj prijavi navodi da je tužiteljica drugim radnicima širila povjerljive i osobne podatke o istome, koje joj je on povjerio kao predsjednici Sindikata jadranskog naftovoda u svrhu zaštite njegovih prava, da ga je pokušavala diskreditirati, da je svojim postupanjem kršila cijeli niz odredbi Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka pa ju je time klevetao kao osobu i kao predsjednicu Sindikata jadranskog naftovoda i u prijavi tuženik navodi da ponašanje tužiteljice nije prikladno radnom okruženju niti „usklađeno s moralnim i profesionalnim normama i općeprihvaćenim vrijednostima“, aludirajući time da je tužiteljica, inače supruga i majka dvoje djece, nemoralna osoba te nadalje navodi da je tužiteljica kršila cijeli niz poslodavčeva Kodeksa poslovnog ponašanja neprimjerenim oslovljavanjem, neljubaznim stilom komunikacije, poticanjem svađa, sudjelovanjem u konfliktima, poticanjem i sudjelovanjem u glasinama, ogovaranju i negativnoj i štetnoj komunikaciji , a slične navode je tuženik, osim u pisanoj prijavi poslodavcu, širio i među kolegama usmeno i ranije, počevši od veljače 2022. prozivajući tužiteljicu da nije učinila dovoljno za radnike niti osobno niti kao predsjednica Sindikata jadranskog naftovoda pa tužiteljica navodi da je na navedeni način tuženik klevetao i vrijeđao tužiteljicu, posebno jer činjeničnim opisom tereti tužiteljicu da je svojim postupanjem ispunila biće više kaznenih djela i opisanim postupanjem tuženik je povrijedio pravo osobnosti tužiteljice, osobito njezino pravo na ugled, dobar glas, čast, dostojanstvo, ime, zajamčeno čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine “ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO) i tužiteljicu, o čijim ljudskim i stručnim kvalitetama dovoljno govori njezin životopis , koji je poslodavac objavio na svojim internetskim stranicama, je tuženik doveo u situaciju da mora odgovarati na poslu na pitanja kolega, prozivke i pozivanja na očitovanja i sl., što je tužiteljici prouzrokovalo tim veće duševne boli, a ujedno je zbog navoda , koje je tuženik iznio o tužiteljici dio kolega istupio iz Sindikata jadranskog naftovoda pa s obzirom na sve navedeno, tužiteljici je s osnove povrede prava osobnosti nastala šteta u jedinstvenom iznosu od ukupno 100.000,00 kuna i stoga tužiteljica tužbom temeljem čl. 1100. ZOO-a potražuje iznos od 100.000,00 kuna, na koji iznos potražuje i zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe pa do isplate te traži naknadu troškova parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

2. Tužiteljica je na glavnoj raspravi dana 9.listoopada 2023. sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute pecizirala svoj tužbeni zahtjev na način da s osnove povrede prava osobnosti potražuje iznos od 8.000,00 EUR (60.276,00 kuna), dok u preostalom dijelu prvotni tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen.

3. Tuženik VS u odgovoru na tužbu osporava i osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, s time da navodi da je točno kako je podnio prijavu protiv tužiteljice Sektoru pravnih poslova i ljudskih resursa JANAFA-a radi povrede prava osobnosti i povrede Kodeksa poslovnog ponašanja od strane tužiteljice no nije točno da je u navedenoj prijavi iznosio bilo kakve neistine niti uvrede na štetu tužiteljice pa da bi joj time povrijedio pravo na ugled i dobar glas, čast, dostojanstvo i ime te tuženik tvrdi da je podnio prijavu u okviru zakonom (Zakon o radu, Zakon o zaštiti na radu, Opća uredba o zaštiti podataka) i internim aktima poslodavca (Kodeks poslovnog ponašanja) propisanog postupka zaštite dostojanstva radnika, koji postupak provodi tijelo poslodavca te je tijek i sadržaj provođenog postupka tajan i povjerljiv, u što uvid imaju samo stranke (prijavitelj i prijavljeni) te voditelj postupka (izabrano povjerenstvo poslodavca) i stoga navodi tužbe o klevetanju tužiteljice od strane tuženika nemaju nikakva uporišta iz razloga što tuženik nije iznosio niti pronosio nikakve neistinite činjenične tvrdnje, koje mogu škoditi časti ili ugledu tužiteljice znajući da su te tvrdnje neistinite niti je iznosio bilo kakve uvredljive navode već upravo suprotno, tuženik je od poslodavca zatražio zaštitu od tužiteljičina nezakonita i nemoralna ponašanja širenjem neistinitih i uvredljivih navoda , kojima je upravo ona povrijedila ugled, čast i dostojanstvo tuženika, a da je prethodna tvrdnja točna potvrđuje i Odluka povjerenstva, koje je odlučivalo o povredama učinjenim od strane tužiteljice, kojom Odlukom je potvrđeno kako je „došlo do povrede odredbi važećeg Kodeksa poslovnog ponašanja i Pravilnika o radu koje zabranjuju ponašanja koja nisu u skladu s općeprihvaćenim pravilima pristojnog ophođenja i poslovnom etikom Društva“ te je tužiteljici zbog navedenog poslodavac izrekao stegovnu mjeru pisanog upozorenja te nadalje tuženik osporava navod tužbe da bi bilo kakve povjerljive, neistinite ili uvredljive podatke u odnosu na tužiteljicu „širio među kolegama i ranije“ te naglašava kako niti jedan navod njegove prijave ne predstavlja neistinit ili uvredljiv navod na štetu tužiteljice već se radi o istinitim činjenicama, koje je potvrdio i poslodavac u okviru provedenog postupka povrede radne obveze od strane tužiteljice na štetu tuženika, što konačno potvrđuje i izrečena stegovna mjera zbog nezakonitog ponašanja tužiteljice prema tuženiku, dakle nikakve neistinite niti uvredljive navode na štetu tužiteljice nije iznosio niti pronosio bilo kome, stoga ne postoji protupravnost u njegovu ponašanju što je nužna pretpostavka za postojanje odgovornosti za štetu, a podnošenje prijave poslodavcu protiv nezakonitih i nemoralnih postupaka tužiteljice normirano je zakonom i internim aktima poslodavca pa se ne može smatrati protupravnim, a sve da i može, tamo izneseni navodi također niti su neistiniti niti su uvredljivi i osim paušalnih navoda tužbe kako su navodi prijave uzrokovali povredu njezina prava osobnosti, tužiteljica ničime nije dokazala da bi zaista bilo povrijeđeno njezino pravo osobnosti, jer kada se sagledaju sve okolnosti ovoga konkretnoga slučaja, tuženik smatra da uopće nije došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima i također je evidentno da nema niti nepažnje, a pogotovo krivnje u postupanju tuženika, dakle ne egzistira niti daljnja pretpostavka na strani tuženika za uzrokovanje štete pa slijedom navedenog tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije i traži naknadu troškova parničnog postupka od tužiteljice.

4. U ovom predmetu Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku donio je dana 29. studenog 2023. presudu , kojom je u cijelosti odbio , kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice i naložio tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

5. Povodom žalbe tužiteljice Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj: Gž- 5003/2024-5 od 9. prosinca 2025. ukinuo u cijelosti prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijavu povrede prava osobnosti podnosioca i povrede Kodeksa poslovnog ponašanja ( list 7 do 10 spisa ) , uvid u poziv na pisano očitovanje ( list 11 do 13 spisa) , uvid u životopis tužiteljice ( list 15 spisa ), uvid u informaciju o provedenom postupku utvrđivanja povreda obveza na temelju zaprimljene prijave ( list 26 spisa), uvid u očitovanje u odnosu na korištenje pečata ( list 28 i 29 spisa) , saslušani su svjedoci ŠS, CS, NS , PS, BS, ĆS te su saslušane stranke u svrhu dokazivanja tužiteljica LS i tuženik VS.

7. Nesporno je da je tuženik dana 10. svibnja 2022. podnio Jadranskom naftovodu d.d. , Sektoru pravnih poslova i ljudskih resursa protiv tužiteljice prijavu povrede prava osobnosti i povrede Kodeksa poslovnog ponašanja tražeći protiv tužiteljice izricanje stegovne mjere i zaštite od daljnjih povreda prava osobnosti i uklanjanja njenih posljedica te zaštitu od stresa na radu te tuženik u toj prijavi tvrdi da je ona počela sa štetnim postupanjem prema njemu u trenutku kada je on inicirao njezin opoziv iz Nadzornog odbora , s time da je ranije bio član sindikata čija je predsjednica bila tužiteljica , ali je iz tog sindikata istupio , a u prijavi tuženik ističe da kada je inicirao opoziv tužiteljice iz Nadzornog odbora , tužiteljica je nazivala sve kolege s Terminala Žitnjak , članove Sindikata govoreći im da je tuženik ucijenjen od strane poslodavca da zatraži opoziv tužiteljice iz Nadzornog odbora , jer da se tuženik nalazi u preddisciplinskom postupku zbog izrade i korištenja pečata na službenoj dokumentaciji poslodavca i da se zbog toga dobiva otkaz , a u prijavi tuženik tvrdi da nikad protiv njega nije niti pokrenut stegovni postupak i da je povjerljive i osobne podatke tužiteljica širila drugim radnicima za koje je saznala kao predsjednica sindikata , što joj je tuženik povjerio dok je bio član sindikata , zatim da je putem WhatsApp aplikacije tuženikovim kolegama insinuirala da je tuženik ,,na udaru Poslodavca '', da je radnicima ,,pljunuo u lice '' , da je ,,manipulirao ljudima '' pa da je time tužiteljica povrijedila tuženika , narušila ugled i čast , narušila duševno zdravlje i prouzročila stres na radu i u privatnom životu te da je grubo potjerala tuženika iz svog ureda prilikom razduživanja pečata i dokumentacije tuženika od bivšeg sindikata i nastavila s još grubljim ponašanjem prema tuženiku kroz korespondenciju s Radničkim vijećem radi diskreditiranja tuženika kao osobe i kao radnika , narušavanjem njegova ugleda i časti , iznošenjem povjerljivih podataka pred trećim osobama te uvredama i nepristojnim ponašanjem i da je tužiteljica predlagala da se u dnevni red sjednice Radničkog vijeća unese točka,,Sumnja u tešku povredu radnog odnosa predsjednika RV VS neovlaštenom izradom pečata poslodavca i njegovom upotrebom u službenoj dokumentaciji Poslodavca '' bez obrazloženja i legitimnog interesa, iako takva točka dnevnog reda ne spada u nadležnost Radničkog vijeća , koji svi postupci narušavaju duševni mir tuženika, uzrokuju stres na radu , krše njegovo pravo na zaštitu osobnih podataka i štete njegovom ugledu i časti te tuženik u prijavi navodi da tužiteljica svojim postupanjem krši cijeli niz odredbi Uredbe ( EU ) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. i time uzastopno povrjeđuje pravo osobnosti na duševno zdravlje, čast i ugled te je ponašanje tužiteljice maliciozno usmjereno diskreditiranju tuženika i uništavanju njegova ugleda i časti na poziciji predsjednika Radničkog vijeća te njezino ponašanje nije prikladno radnom okruženju niti usklađeno s moralnim i profesionalnim normama i općeprihvaćenim vrijednostima i ponašanje radnice utječe na ukupno radno ozračje te njezino ponašanje na poslu , a posebno za vrijeme poslovanja Radničkog vijeća nije privatna stvar , a svojim ponašanjem krši osobnu i profesionalnu obvezu svih radnika za ponašanje u skladu s usvojenim etičkim načelima i vrijednostima društva pa tako tuženik ističe da je tužiteljica povrijedila poslodavčev Kodeks poslovnog ponašanja slijedećim radnjama : neprimjerenim oslovljavanjem kolega, neljubaznim stilom komunikacije, poticanjem i započinjanjem svađa, aktivnim sudjelovanjem u konfliktima i konfrontacijama te poticanjem i sudjelovanjem u glasinama, ogovaranju i negativnoj i štetnoj komunikaciji.

8. Nesporno je da je tužiteljica povodom te prijave pozvana na pisano očitovanje dana 15. lipnja 2022. od strane Povjerenstva za utvrđivanje povrede obveze iz radnog odnosa.

9. Nesporno je da je gore spomenutu Povjerenstvo nakon provedenog postupka i pisanog očitovanja tužiteljice na prijavu , pisanim očitovanjima svjedoka navedenih u prijavi temeljem zakonskih podzakonskih i internih akata utvrdilo kako je došlo do povrede odredbi važećeg Kodeksa poslovnog ponašanja i Pravilnika o radu , koje zabranjuje ponašanja , koja nisu u skladu s općeprihvaćenim pravilima pristojnog ophođenja i poslovnom etikom Društva te je Povjerenstvo predložilo , a Uprava Društva na sjednici održanoj dana 15. srpnja 2022. prihvatila prijedlog za izricanje stegovne mjere pisanog upozorenja tužiteljici , kao mjere primjerene vrsti i stupnju utvrđenih počinjenih povreda internih akata Društva.

10. Uvidom u e-mail podnesak CS od 30. lipnja 2021. utvrđeno je da je tuženik ispunio obrazac , koji je ovjerio pečatom i njegovim imenom i prezimenom te kalendarskom godinom gdje je bio otisnut i tekst : JADRANSKI NAFTOVOD DOO TERMINAL ŽITNJAK , koji sadrži i tvrtku Društva registriranu pri Trgovačkom sudu u Zagrebu , što ne predstavlja službeni pečat tvrtke pa je tuženik pozvan da se na isti očituje te je uvidom u e-mail od 1. srpnja 2021.utvrđeno da se tuženik očitovao priznavši da je to učinio , ali da se radi o internom dokumentu i to je učinio sa željom da unaprijedi poslovni proces kako bi mogao obaviti više radnih zadataka u kraćem vremenskom roku po uzoru na neke druge tvrtke , koja koriste takva i slična pomoćna tehnička sredstva, a da je to napravio bez naloga nadređenog te je smatrao da takav pečat sudionike u pravnom prometu ne bi sudionike u pravnom prometu doveu u zabludu, osobito jer se radi o internom dokumentu obrascu intervjua radnika za prikupljanje informacija o opasnostima i opasnim situacijama vezanim za pojedino radno mjesto , aktivnosti , opremu i druge elemente radnog procesa i okoliša koje se procjenjuju , a koju su svi radnici Društva ispunjavali tijekom svibnja 2021. , a tuženik je u tom e-mailu priznao svoj propust , ispričao se te se obvezao ubuduće sve podatke unositi vlastoručno kako se ne bi ponovio ovakav slučaj.

11. Sporno je u ovom predmetu da li je tuženik u navedenoj prijavi klevetao i vrijeđao tužiteljicu i teretio tužiteljicu da je svojim postupanjem ispunila biće više kaznenih djela i da li je tuženik svojim postupanjem povrijedio pravo osobnosti tužiteljice, osobito njezino pravo na ugled, dobar glas, čast, dostojanstvo, ime iz čl. 19. ZOO-a te je i sporna visina naknade štete.

12. Tužiteljica LS je izjavila da su tuženik i ona bili u poslovnom odnosu s obzirom da je ona bila predsjednik sindikata Jadranskog naftovoda, a tuženik je bio zamjenik te su i oboje bili članovi Radničkog vijeća gdje je on bio predsjednik. Tužiteljica tvrdi da se bez nekog posebnog povoda i razloga tuženik počeo čudno ponašati i govoriti protiv nje neistine te je čak i inicirao njezinu smjenu kao člana Nadzornog odbora,s time da je ona svoju karijeru gradila kod poslodavca pune 22 godine te se smatra osobnom u koju radnici imaju povjerenja, a tuženik svoje ponašanje nije ničim konkretno argumentirao, jer ih nije imao niti čime te ju je i prijavio poslodavcu da je povrijedila ugled radi GDPR-a te je u toj prijavi naveo da je iznosila neke njegove osobne podatke, koji su zaštićeni te da je amoralna i da ga je pred drugim kolegama vrijeđala što sve zajedno nema nikakvu podlogu. Tužiteljica tvrdi da se radi o tome da je cijela tvrtka ,,brujila" o tome da je tuženik neovlašteno izradio pečat i isti koristio u poslovanju tvrtke, a s obzirom na navedeno takva osoba kao zamjenik predsjednika sindikata i predsjednik Radničkog vijeća ne može imati niti ugled kakav bi osoba njegovog ranga trebala imati, a niti integritet u odnosu na poslodavca , a interni propis njihovog sindikata odnosno Statut je predviđao da se tuženik kao takav pozove da se očituje na navode o tome da je neovlašteno izradio pečat, a radi se o 4 člana središnjeg odbora, a čiji je član bila i ona, odnosno kao predsjednik pa se dakle ne radi smo o njoj osobno nego o grupi ljudi tj. njih 4 koji se nalaze u tom odboru. Tužiteljica navodi da tuženik nije pristupio tom pozivu niti se očitovao na svoje navode o neovlaštenoj izradi pečata. Također tužiteljica tvrdi da je bila u velikom šoku kada je dobila od poslodavca prijavu, koju je tuženik podnio protiv nje, jer smatra da ju je na taj način tuženik želio na neki način uplašiti odnosno ,,utišati", s time da se prijava odnosila prvenstveno na nju kao predsjednicu Sindikata pa sa time sam poslodavac i nije imao nikakve konkretne poveznice. Tužiteljica smatra da joj je time htio nanijeti štetu i u odnosu na radnike, a u čemu je dijelom uspio, jer se dio radnika poslije te prijavio iščlanio iz Sindikata, kojeg je ona bila predsjednica. Tužiteljica tvrdi da radi u Jadranskom naftovodu 22 godine te da je njezin odnos prema poslodavcu uvijek bio korektan te se uvijek zalagala i za prava radnika kroz sindikalno organiziranje i akcije i poduzimala je sve smjernice koje su bile određene OECD-a Europske komisije vezane za rad članova nadzornih odbora u tvrtkama posebnog državnog interesa , a bila je predložena od strane poslodavca da sudjeluje u reklami kao jedno od troje ljudi, a koja se reklama odnosila na to što je JANAF bio sponzor HOO-u te je još uz dva radnika iz JANAF-a predstavljala JANAF, a što sasvim dovoljno govori o njezinim moralnim i etičkim kvalitetama kao osobe i poanta je u tome da je tom gestom ustvari JANAF nakon afere sa predsjednikom OS htio pokazati koji i kakvi radnici predstavljaju najviše kvalitete. Tužiteljica navodi da ju je jako uznemirila prijava, koju je tuženik podnio protiv nje, a pogotovo tvrdnja da je amoralna i da nije iskrena, da vrijeđa i da ima nekakve skrivene namjere te da djeluje protiv općeprihvaćenih normi ponašanja, jer sve to skupa ne odgovara onome što ona kao osoba i kao čovjek jest i za što se u cijelom svom radnom vijeku zalagala i kakav je odnos gradila s drugim kolegama. Tužiteljica ističe da se bavi i humanitarnim radom, a takve situacije i priče sežu i naravno izvan okruženja u kojem su nastale te su ju tako znali zvati i sponzori i drugi ljudi izvan redovitog poslovnog odnosa da se raspitaju o tome što se to kod njih događa , što nije niti malo ugodno, jer se dolazi u situaciju da se čovjek opravdava za nešto što nije istina i da se kod drugih budi sumnja u njezinu vjerodostojnost kako poslovnu tako i izvan poslovnog odnosa, a sve to ju je jako pogađa , s obzirom da je i supruga i majka dvoje djece tako da i njezina obitelj snosi posljedice takvih kuloarskih priča. Tužiteljica tvrdi da djeluje i u udruzi ,,Ekonomija zajedništva" , koja je humanitarnog karaktera i u kojoj obnaša funkciju tajnice i kao takva djeluje, kao javna osoba kako u zemlji tako i u inozemstvu , s time da je povezana i sa drugim humanitarnim udrugama, tako da i u tom segmentu smatra da joj je okaljan ugled i čast, jer se ljudi propitkuju i počinju razmišljati da li je opravdano da doniraju nekakva sredstva u humanitarne svrhe obzirom da je njezino ime povezano sa tim humanitarnim radom i takvim djelovanjem. Tužiteljica tvrdi da u svom tom radu je nastupala u radijskim emisijama i na televiziji tako da je ljudima poznato njezino ime i prezime i točno znaju o kome takve priče kruže, a i u samom kolektivu imala je humanitarnih aktivnosti ,jer je organizirala nekoliko Božićnih domjenaka u humanitarne svrhe gdje su ljudi donirali određenu hranu, novac i ostalo što je ljudima bitno i sve to navodi iz razloga, jer je aktivnostima tuženika narušeno to povjerenje koje je gradila s ljudima u samom Jadranskom naftovodu. Tužiteljica tvrdi da je njihov sindikat prije imao 34 člana, možda čak 40 i da su se uvijek trudili raditi javno i transparentno, a nakon što je tuženik imao problem sa neovlaštenom izradom pečata i korištenjem istog te nakon što je na inicijativu središnjeg odbora sindikata bio isključen iz istog, kao i nakon njegove prijave koju je podnio poslodavcu protiv nje, došlo je do iščlanjenja članova iz sindikata i u opsegu od nekakvih 30% i to u prvom redu na terminalu na kojem je radio tuženik, a to je Žitnjak. Tužiteljica navodi da je tuženik njoj najavio da će se svi ljudi iščlaniti iz sindikata i to prvenstveno sa terminala na kojem je on radio te je na kraju do toga i došlo, a smatra da je to posljedica narušenog povjerenja ljudi u sindikat , odnosno posljedično u odnosu na nju koja je bila predsjednica, a sve zbog podnijete prijave od strane tuženika protiv nje. Tužiteljica navodi da njezino radno mjesto na kojem je radila tada i na kojem sada radi je specijalist sustava upravljanja kvalitetom, a funkciju predsjednika sindikata je obavljala volonterski i opis njenog radnog mjesta jest takav da mora biti puno vremena u neposrednom kontaktu s ljudima , jer je interni auditor, što znači da je jedna vrsta kontrolora vezano za ISO-standarde, vodi razgovore sa radnicima u vezi sa njihovim procesom rada te su to dosta povjerljivi razgovori, jer se odnose na utvrđivanje procesa i eventualnih nedostataka u procesu rada, a osnova za takve razgovore je povjerenje koje takva osoba u odnosu na radnike mora imati pa smatra da joj je u tom segmentu tuženik nanio veliku štetu. Tužiteljica navodi da je zbog te prijave tuženika bila u strahu za svoje radno mjesto jer tuženik očito kao predsjednik Radničkog vijeća ima određeni utjecaj na poslodavca tako da je vezano za tu prijavu tuženika čak od poslodavca dobila i nekakvu opomenu. Tužiteljica navodi da cijeli taj postupak od prijave tuženika pa do izricanja opomene je trajao vrlo kratko i čini joj se oko mjesec dana, s time da je poslodavac u ispitivanju te prijave po njoj nezakonito postupao na način da je uzimao izjave od radnika o sadržaju razgovora koje je ona povjerljivo vodila sa članovima sindikata o poslovima sindikata i njihovim razlozima iščlanjenja te joj uopće nije jasno radi čega je dobila mjeru upozorenja , jer je na isti način mogla dobiti i otkaz, iako to nije imalo ama baš nikakve veza sa njenim obavljanjem poslova na njenom radnom mjestu niti se radilo o kršenju bilo kakvih propisa iz domene Zakona o radu u kojem slučaju bi poslodavac bio dužan na taj način postupati. Tužiteljica tvrdi da takva situacija nepovjerenja , odnosno sumnje da je napravila nešto što nije bilo u redu i korektno, trajalo je još neko vrijeme nakon izricanja upozorenja njoj od strane poslodavca, a ta situacija na neki način produženo traje još i danas,a posebno iz razloga što su oni među sobom dislocirani tj. na više lokacije te posebno u upravnoj zgradi vlada to nekakvo nepovjerenje prema njoj. Tužiteljica tvrdi da ne zna na koji način su ostali radnici saznali za prijavu koju je tuženik poslodavcu podno protiv nje, a sve u kontekstu navoda tužiteljice da su ju ljudi iz društva zvali i pitali što se to događa.

13. Tuženik VS je izjavio da je točno da je on sukladno njihovom poslovniku i kodeksu podnio protiv tužiteljice prijavu poslodavcu, a kojoj prijavi je priložio i kopije e- mailova koje je tužiteljica uputila na članove radničkog vijeća, predsjednike drugih dvaju sindikata te je naveo i svjedoke u prijavi prema čijim izjavama je tužiteljica za njega govorila vrlo ružne stvari, tj. da je poltron, da je produžena ruka poslodavca, da je marioneta i da je pljunuo radnicima u lice i tome slično. Tuženik navodi da sve što se dalje dešavalo po prijavi bila je stvar poslodavca, a ne njega kao prijavitelja te je u konačnosti i poslodavac donio mjeru upozorenja u odnosu na tužiteljicu, a nakon provedenog postupka koji je prema propisima društva tajan. Tuženik navodi da je tu prijavu protiv tužiteljice podnio preko svoje odvjetnice i o toj prijavi nikome nisam ništa govorio pa ne zna na koji način su ,,procurile" informacije iz prijave niti tko je o tome pričao, pretpostavlja da je poslodavac pozvao tužiteljicu da se očituje na navode iz prijave, a tužiteljica je i ranije imala potrebu obavještavati radnike o svojim ranijim disciplinskim postupcima koje je prija imala prije ovog postupka, govoreći da poslodavac vrši na nju pritisak po pitanju njezinog djelovanja u okviru njezinog radnog mjesta i poslova koje je tada obavljala. Tuženik tvrdi da nitko od radnika ni na koji način nije bio niti ucijenjen niti prisiljen na iščlanjenje iz sindikata te je to slobodna volja svakog od njih, a po svom mišljenju smatra da je do iščlanjenja došlo zbog nezadovoljstva ljudi radom sindikata i ciljeva koje sindikat nije ostvario, a trebao je ostvariti, a koji su bili zacrtani u samom poslovniku odnosno propisima sindikata.Tuženik smatra da tvrdnje u prijavi niti su neistinite niti se mogu smatrati , kao uvredom budući da takve izjave u prijavi tuženik nije naveo, a kada mu se od strane tužiteljice stavlja na teret da je neovlašteno izradio i upotrijebio službeni pečat firme, navodi da se ustvari ne radi o pečatu nego o print-slagalici, a koji je upotrijebio na internom dokumentu i to u Anketi za upotrebu za zaštitnih sredstava na radu, a cijelu anketu je popunio na računalu pa je upotrijebio taj otisak da gornji dio ne popunjavam rukom i o svemu tome on je još 6 mjeseci prije nego što je sve krenulo ,,nizbrdo'' obavijestio i tužiteljicu i ona je to znala, a i od strane poslodavca mu je predočeno da takvo ponašanje nije u skladu sa Pravilnikom i propisima te navodi da je shvatio da je učinio nešto neprimjereno, ispričao se za svoju nesmotrenost i obećao da tako nešto više neću ponoviti, a poslodavac nije protiv njega niti tada niti kasnije pokrenuo disciplinski postupak niti mu je izrekao kakvu mjeru ili opomenu. Tuženik navodi da on taj otisak, odnosno pečat nije koristio na dokumentima koji bi bili prezentirani prema trećima izvan društva, a taj pečat je koristio samo jednom i to u izradi te ankete i to je bilo jedan-jedini puta. Tuženik tvrdi da nakon što je tužiteljica smijenjena iz Nadzornog odbora da je od veljače 2022. distribuirala informacije da je protiv njega pokrenut disciplinski postupak radi teške povrede radne obveze , koja se odnosi na izradu i uporabu pečata, a koja informacija je neistinita, a da je tužiteljica , kao član Radničkog vijeća htjela da se na sjednicama raspravlja o njegovom disciplinskom postupku, koji nije bio pokrenut, a radi izrade i uporabe pečata, a što ne ulazi u ingerenciju rada Radničkog vijeća, jer za to postoje u društvu druge institucije, naime ona kao član Radničkog vijeća ima pravo predlagati točku dnevnog reda koju točku predsjednik Radničkog vijeća može uvrstiti u dnevni red ili ne, a nakon čega ta točka dnevnog reda ide na izglasavanje, ona je tu točku dnevnog reda predložila, a on ju nije uvrstio u dnevni red tako da o istoj nije bilo glasanja, a sve uz obrazloženje da nije dostavila nikakvu prateću dokumentaciju i da takva točka dnevnog reda nije u ingerenciji Radničkog vijeća nego drugih institucija prema poslovniku, koje su za to zadužene, a sve članove Radničkog vijeća veže obveza čuvanja tajne. Tuženik navodi da ne zna točno kada je tužiteljica predložila tu točku dnevnog rada, ali je to svakako bilo do veljače 2022., a prije podnošenja prijave tuženika za povredu prava. Tuženik smatra da ga tužiteljica ne može klevetati niti na sjednici Radničkog vijeća, kao predsjednika Radničkog vijeća niti u Watsap grupi kao člana sindikata u kojem je on obnašao funkciju potpredsjednika. Tuženik navodi da nije podnio tužbu protiv tužiteljice zbog klevete iz razloga što je tolerantan, a prvi korak je svakako prema njihovom kodeksu potrebnog ponašanja, prijava koju je poslodavcu podnio. Tuženik tvrdi da je krajem 2020. godine zajedno s tužiteljicom osnovao Sindikat Jadranskog naftovoda i to sa ciljevima koji su utvrđeni statutom sindikata. Tuženik navodi kako je točno da je 7 mjeseci nakon dopisa CS od 30. lipnja 2021. glasao za smjenu tužiteljice kao člana Nadzornog odbora JANAFA.Tuženik tvrdi da je on na jednom obrascu, jednom otisnuo pečat koji je izradio i taj obrazac je predao poslodavcu , a koji obrazac je on ispunio za sebe te je tako i svaki radnik ispunio anketu za sebe time da je istu mogao napraviti u digitalnom obliku ili rukom vlastoručno popunjeno. Tuženik navodi da niti na jednom drugom obrascu niti dokumentu nije otisnuo taj prethodno izrađeni pečat.Tuženik tvrdi da su točni navodi u prijavi da ponašanje tužiteljice također nije prikladno radnom okruženju niti usklađeno sa moralnim i profesionalnim normama i opće prihvaćenim vrijednostima.

14. Svjedok ŠS je naveo da je njemu poznato da je tužiteljica bila član Radničkog vijeća kao i tuženik i da je tužiteljica bila predsjednica Sindikata JANAF-a te je on imao u Radničkom vijeću svoja tri člana od ukupno pet članova Radničkog vijeća i poznato mu je da je tuženik tražio da tužiteljica napusti mjesto u Nadzornom odboru iz razloga, jer nije bio zadovoljan sa njezinim radom i ,,nešto'' vezano uz financijski plan. Svjedok tvrdi da nakon jednog takovog sastanka bili su nazočni , tužiteljica , tuženik i on, kada mu je tužiteljica predložila da umjesto nje uđe on u Nadzorni odbor što je on odbio te je tuženik jedino i dalje uporno tražio da ona izađe iz Nadzornog odbora. Svjedok tvrdi da je na jednoj sjednici Radničkog savjeta predložio drugu kolegicu HS iz drugog sindikata za članicu Nadzornog odbora te je takav prijedlog većinom glasova i bio prihvaćen. Svjedok navodi da o prijavi koju je tuženik podnio protiv tužiteljice poslodavcu nema nikakvih neposrednih saznanja , osim što je čuo po pričanju kolega. Svjedok nadalje navodi da nakon sastanka Središnjeg odbora sindikata JANAF-a kada je tužiteljica na traženje tuženika da ona izađe iz Nadzornog odbora njemu ponudila da umjesto nje uđe u Nadzorni odbor i nakon što je on to odbio, a trebali su svi zajedno otići na zajednički ručak da se smire strasti i da neke stvari dogovore, međutim, tuženik je rekao da nekuda žuri i nije otišao sa njima tako da su na taj ručak otišli tužiteljica, kolega L i on, a cijelo vrijeme u autu tužiteljica je bila dosta rastrojena i plakala je otprilike 20 minuta , jer su ju riječi tuženika pogodile dosta jako, a koji se referirao na njezin rad i posljedično tome njezin izlazak iz Nadzornog odbora. Svjedok tvrdi da je on bio član Radničkog vijeća , kao jedan od tri predstavnika Sindikata JANAF-a, a druga dva člana su bili tužiteljica i tuženik, ali je on iz Radničkog vijeća izašao na svoj vlastiti zahtjev, jer se na tim sastancima nije uopće osjećao ugodno, a osjećao je da se na njega vrše određeni pritisci prije svega od kolegice HS, a oni su se sastojali u nekakvim izjavama da će se protiv njega podnijeti nekakve tužbe i tome slično, ako bude podržavao tužiteljicu pri nekim njezinim izjavama, a on nije želio sudjelovati u tim igrama , jer je svima rekao da to što ima za reći može svakom otvoreno reći u lice i to je bio jedan od ključnih razloga za izlazak iz Radničkog vijeća . Svjedok tvrdi da je taj pritisak na jedan fluidan način osjetio i kod tuženika koji je kao predsjednik Radničkog vijeća u razgovoru s njim tražio da se izjasni o nekim poslovima tužiteljice, a iz cjelokupnog njegovog nastupa i tonaliteta, kojim je to govorio osjetio je da se od njega traži da se strogo izjasni o svim tužiteljičinim izjavama, jer su u tom trenutku i tuženik i kolegica HS koja je otvoreno vršila pritisak na njega u dva navrta prijetila tužbom, a što je i evidentirano na snimkama, kao i FS sudjelovali su, kao jedno, jer su tada oni imali većinu u Radničkom vijeću. Svjedok navodi da s obzirom da on radi u transportu u Slavonskom Brodu te se svakodnevno čuje sa kolegama iz drugih jedinica, pa su ga tako kolege iz Siska ispitivali , s obzirom da je bio član Sindikata JANAF- a, o tužiteljici te su imali nekakve ,,posprdne" komentare o njezinom radu i komentirali su što se to radi u Sindikatu i na Radničkom vijeću, tko to vodi sindikat i tome slično, ali on o mnogočemu nije imao niti pojma te je znao telefonom zvati i tužiteljicu i kolegu V, koji je radio u Središnjem odboru. Svjedok tvrdi da je bio dosta uznemiren kada je zvao tužiteljicu da bi razjasnili neke glasine koje je čuo, a nakon toga je ona bila vrlo uznemirena kada mu je pričala na koji način se prema njoj ponašaju, kako ju prijavljuju te iznose komentare na njezin rad i u tom kontekstu rekla mu je da te prijave i komentari dolaze od tuženika, a ti njihovi razgovori ponavljali su se više puta tako da to nije bilo jednokratno i on se osjećao jako loše, imao je bolove u želucu te se i tužiteljica prilikom tih razgovora prilično uznemirila i uzrujala , jer su ti razgovori znali potrajati i po sat vremena i to kasno navečer. Svjedoku je poznato da se dio članova sindikata JANAF-a iščlanio iz sindikata i kada je tuženik izašao iz tog sindikata i to prvenstveno kolege sa Žitnjaka. Svjedok navodi da je na sjednici Radničkog vijeća bilo povišenih tonova ne samo od strane tuženika nego i s njegove strane i od strane tužiteljice, s time da njemu ti povišeni tonovi i nisu toliko utjecali na psihu, no međutim , tužiteljica se poslije te sjednice osjećala slomljeno, što se manifestirano u vidu njezinog dugotrajnog plakanja, a čemu su svjedočili kolega L i on. Svjedok navodi da na sjednicama Radničkog vijeća ili poslije njih , nije čuo da bi tuženik upućivao tužiteljici uvredljive riječi na osobnoj razini nevezano uz njezin profesionalni rad, osim što je tuženik rekao da koristi Sindikat kao instrument za ostvarenje svojih vlastitih interesa, a vezano za nekakva plaćanja nekakvih udruga i tome slično. Svjedok tvrdi da je od svojih kolega, njih oko 20-ak, iz transporta iz drugih jedinica u svakodnevnom telefonskom razgovoru, a ne znajući pojedinačno ime svakog od njih s kojima je komunicirao, čuo da se protiv tužiteljice podnašaju prijave vezano za njezin rad, ali ne zna da li su te prijave stizale od tuženika ili nekog drugog.

15. Svjedok CS je izjavio da je njemu poznato da je tuženik napisao pismenu prijavu i pritužbu protiv tužiteljice vezano uz njezino ponašanje prema njemu, a u toj pisanoj prijavi se pozvao na povredu kodeksa poslovnog ponašanja društva. Svjedok tvrdi da prema njegovom sjećanju prijava nije pisana na uvredljiv način i toj prijavi su bila priložena i pisana korespondencija između tužiteljice i tuženika kao i tužiteljice i drugih radnika,a on je u to vrijeme bio na čelu povjerenstva za odlučivanje o povredama obveze iz radnog odnosa te tvrdi da je ta komunikacija bila protivna kodeksu poslovnog ponašanja i da je bila neprimjerena. Svjedok se ne sjeća da je ta komunikacija bila uvredljiva, ali je svakako bila profesionalno neprihvatljiva tim rječnikom. Svjedok navodi da taj postupak, koji provodi povjerenstvo za zaštitu prava iz radnog odnosa je uvijek tajne naravi. Svjedok tvrdi da osim prijave koju je tuženik napisao , nije čuo da bi tuženik upućivao tužiteljici kakve uvredljive riječi ili da bi ju klevetao. Svjedok navodi da je u to vrijeme obnašao funkciju direktora sektora pravnih poslova i ljudskih resursa i s obzirom na funkciju koju je tada obnašao između njega i radnika JANAF-a postojala je formalna komunikacija, što podrazumijeva da se ista odvijala pismenim putem i odnosila se prvenstveno i isključivo na rad i djelatnost kojom se bave, a osobni kontakti i telefonski kontakti bili su iznimka. Svjedok navodi da radi 9 godina u JANAF-u tako da zna da formalnih prijava protiv tužiteljice do 2020. godine, odnosno od kada je zaposlen u JANAF- u nema, a ne zna za vrijeme prije toga. Svjedok tvrdi da je prije predmetne prijave samo rukovoditeljice tužiteljice podnijela protiv tužiteljice prijavu vezano uz neizvršavanje radnih obveza.Svjedok tvrdi da unatrag 9 godina, nitko nije izradio pečat JANAFA niti prije niti poslije. Svjedok navodi da je utvrđeno kako tuženik nije izradio pečat niti je time povrijedio interne akte društva već se radilo samo o tome da je na internom obrascu društva na kojem se prikupljaju podaci o radnicima vezano uz zaštitu na radu, isprintao kroz određeni program svoje ime i prezime te se svjedoku ,,čini'' da je još pisalo JANAF ili nešto slično tome te je taj obrazac služio samo za unutar firme i nije izašao prema trećima u poslovanju društva, a iz razloga što nije utvrđeno da bi se radilo o izradi pečata društva, protiv tuženika nije pokrenut niti nikakav disciplinski postupak. Svjedok navodi da prema onome što je on vidio, a to je taj obrazac, radilo se o isprintanom otisku, a sam pečat nije nikada vidio niti dobio te ga nema. Svjedok navodi da je tuženik upozoren na nedopuštenost takvog svog ponašanja te iako nije došlo do povrede internih pravila, takvo ponašanje je nedopušteno i to je tuženik primio na znanje. Svjedok navodi da je tuženik formalno upozoren na svoje ponašanje i to pisanim e-mailom. Svjedok navodi da je uz prijavu tuženika protiv tužiteljice bila prilogom uz e-mail koji je on dobio, a čiji podnositelj je bio tuženik, a prijava se podnosila protiv tužiteljice, sa sadržajem kao u samoj prijavi, a uz prijavu, koju je svjedok dobio putem e-maila, bilo je pisana korespondencija članova Radničkog vijeća, a koji su formirali svoju grupu na Wattsapu te je i ta korespondencija bila dokazni materijal za tu prijavu, s time da je ta Wattsap grupa bila ,,interna i privatna stvar ''.

16. Svjedok NS je izjavila da joj je poznato da je tužiteljica radila kod JANAF-a u uredu upravljanja kvalitetom, a tuženik je radio u uredu skladištenja derivata, smjenski poslovi. Svjedok tvrdi da je radila na drugom radnom mjestu u odnosu na to da bi znala kakvi su bili odnosi između tužiteljice i tuženika, a radila je u odjelu za korporativnu komunikaciju. Svjedok navodi da su prema njezinom saznanju, u početku su odnosi između tužiteljice i tuženika bili u redu i tako joj je to djelovalo te je to sve tako bilo dok tuženik nije kao predsjednik Radničkog vijeća tražio na sjednici tog vijeća da se smijeni tužiteljica, kao predstavnik radnika i član Nadzornog odbora, međutim ne zna pravi razlog zbog čega je tuženik to tražio, a da joj je tuženik rekao da se ne slaže s načinom rada tužiteljice. Svjedok tvrdi da je u vezi s time duže telefonski razgovarala s tuženikom te nije u tom razgovoru bilo ništa lijepo rečeno o tužiteljici od strane tuženika i to je bio njegov stav, a smatram da svatko ima pravo na svoj stav te je poslije toga tužiteljica smijenjena iz Nadzornog odbora i postavljena je SS.Svjedok tvrdi da je u vezi s primjedbama i pritužbama tuženika protiv tužiteljice čula neke priče o tome od nekih osoba sa Žitnjaka, a smatra da je sve to bio dogovor između kolega sa Žitnjaka koji su radili s tuženikom i kolega koji su bili članovi sindikata gdje je bila tužiteljica i svi su izašli istovremeno iz tog sindikata, a tužiteljica je bila predsjednica sindikata dok je njen zamjenik bio tuženik. Svjedok tvrdi da se ne sjeća za koje područje su se odnosile prijave tuženika prema tužiteljici te se ne može sjetiti ničega o čemu bi bili problemi između tužiteljice i tuženika i o čemu bi se konkretno radilo. Svjedok navodi da nakon što je smijenjena tužiteljica, sindikat je odlučio da se ,,makne" tuženik iz tog sindikata i to je učinjeno pa su počeli problemi s radom Radničkog vijeća te je nakon toga, tužiteljica podnijela tužbu. Svjedok navodi da problemi u radu Radničkog vijeća su bili takvi da je prema Pravilniku o radu Radničkog vijeća bilo omogućeno radnicima da budu nazočni sjednicama tog vijeća, zatim neobjavljivanje zapisnika sa sjednica vijeća dok se nečeg drugog ne sjeća te je postupak bio taj da su kolege koje su željele biti nazočni sjednici Radničkog vijeća slale e-mail predsjedniku tog vijeća , a to je bio tuženik i od njega su tražili dozvolu da se to omogući i to je bila procedura te je tako i ona jednom prilikom željela biti nazočna na sjednici vijeća, ali joj je tuženik odgovorio da na sjednici ne može biti zbog jedne točke dnevnog reda, a budući da ta točka dnevnog reda nije bila od interesa za nju , tada nije niti željela sudjelovati na toj sjednici vijeća. Svjedok navodi da je ona bila članica sindikata JANAFA te je sindikat u Radničkom vijeću imao svoje članove i od 5 članova Radničkog vijeća, 3 su bila iz sindikata dok nije tuženik ,,maknut" iz sindikata, a tuženik je isključen iz sindikata zbog točke dnevnog reda Radničkog vijeća o opozivu tužiteljice s funkcije člana Nadzornog odbora i to iz razloga što tuženik nije raspravljao o toj točki sa članstvom sindikata s time da je zapravo sindikat isključio tuženika iz članstva sindikata.Svjedok tvrdi da je SS bila članica sindikata ,,SING" , odnosno Sindikat naftnog gospodarstva, a nije joj poznato kakvi su bili odnosi tuženika i tužiteljice prije tog imenovanja i nakon isključenja iz spomenutog sindikata, tuženik se učlanio u sindikat ,,SING", ali ne zna u kojem trenu i navodi da je spomenuti razgovor bio u trenutku u kojem se radilo o točki dnevnog reda u vezi sa opozivom tužiteljice i taj razgovor je trajao oko 15-ak minuta i to je bilo sve prije sjednice Radničkog vijeća i nakon tog razgovora nije s tuženikom više vodila takve razgovore, a ne sjeća se godine kada je to bilo , ali da je bilo davno.Svjedok tvrdi da se sjeća što se tiče razgovora i odnosa tuženika i tužiteljice da su zajedno tuženik i tužiteljica išli na sastanke s ostalim sindikatima i da tuženik nije bio zadovoljan načinom rada tužiteljice i to sa načinom nastupa, komunikacije između tužiteljice i sa sudionicima sastanka te se sada sjeća da je tuženik bio nezadovoljan s time što je tužiteljica naknadu kao članica nadzornog odbora uplaćivala na račun sindikata, ali je nekad tužiteljica nešto od toga željela dati u dobrotvorne svrhe s time da ih je o tome informirala, a tuženik se s time nije slagao. Svjedok navodi da se tuženik nije žalio da bi tužiteljica povrijedila njegova prava te ju je iznenadila gore spomenuta točka dnevnog reda te je to doživjela kao ,,grom iz vedra neba", a po njenom osobnom mišljenju, što ne mora biti točno, to je zapravo izgledalo kao opet neki dogovor između ostala dva sindikata SING i EKM te je po njenoj ocjeni malo čudno da se sve događalo u istom trenutku i izlasci spomenutih radnika JANAF- a iz sindikata i te razne identične i vrlo slične izjave u prijavi i sve je to zapravo bilo čudno, jer se događalo kad je tuženik ,,maknut ''iz sindikata, a također da je bila i prijava tuženika protiv tužiteljice u vezi čega je vođen disciplinski postupak protiv tužiteljice. Svjedok tvrdi da je točno da je postojala grupa na Whatsappu ili Viberu i da su tamo dobivali informacije od tužiteljice o humanitarnim akcijama u kojima bi ona sudjelovala s iznosom koji je dobivala kao član Nadzornog odbora, a članovi koji su se izjašnjavali u toj grupi su podržavali te akcije i svatko je mogao u grupi napisati svoje mišljenje o tome i u toj grupi su bili samo članovi sindikata JANAF-a i koliko se svjedok sjeća u grupi tuženik nije ništa rekao. Svjedok navodi da je za prijavu protiv tužiteljice čula od tužiteljice i ona ju je i pokazala, a sjeća se da su u prijavi bile navedene kolege sa Žitnjaka, a u to vrijeme je bila član Nadzornog odbora sindikata te je ona kao i ostali članovi nadzornog odbora dobila na uvid, a i izjave je vidjela iz prijave, ali nije čitala cijelu prijavu, jer je ta prijava bila ,,malo poduža". Svjedok navodi da je u većini slučajeva bila suglasna s radom tužiteljice i podržavala njezin rad.Svjedok tvrdi da su radnici sindikata JANAF-a komentirali zahtjev za opoziv tužiteljice, kao člana Nadzornog odbora, jer je svima to bilo iznenađujuće i to je iznenađenje bilo radi toga što ih nitko nije obavijestio o razlozima i namjeni opoziva tužiteljice .

17. Svjedok PS je izjavio da je već 16 godina zaposlenik JANAF-a i radi kao specijalist strojarskih poslova i voditelj skladišta i derivata. Svjedok poznaje stranke kao kolege, a tuženiku je bio nadređen 8 godina. Svjedoku je poznato da je tuženik bio u sindikatu, a kojem je bila predsjednik tužiteljica i ne zna kakvi su bili njihovi odnosi. Svjedoku je poznato da je tužiteljica bila član Radničkog vijeća, a da je tuženik bio predsjednik Radničkog vijeća i da je tužiteljica izbačena iz Radničkog vijeća, ali ne zna, koje je to godine bilo, možda otprilike 2022. ili 2023. te ne zna niti razlog zbog čega se to dogodilo. Svjedok tvrdi da je član sindikata EKM od zaposlenja, a nije bio član Radničkog vijeća. Svjedok se sjeća da je bio pozvan od strane predstavnice povjerenstva na disciplinski postupak kao nadređeni tuženiku protiv kojeg je vođen disciplinski postupak, a to je bio srpanj 2023.i to je bilo radi krivotvorenja žiga i tada je na tom povjerenstvu i u tom postupku prvi put vidio neki žig dok što se tiče disciplinskog postupka protiv tužiteljice na istom nije bio niti je znao da je vođen kakav disciplinski postupak. Svjedok tvrdi da što se tiče samog žiga, koliko se sjeća, taj žig je stavljen na neki obrazac procjene rizika i interni dokument i na tom žigu je pisalo ,,Jadranski naftovod VS'' te koliko se sjeća tada je bio objedinjeni disciplinski postupak protiv ČS i SS, a ne sjeća se iz kojih razloga je za njih vođen disciplinski postupak, ali su u tim svim postupcima odbačene prijave o čemu je dobio obavijest. Svjedok tvrdi da mu je predsjednica povjerenstva LSF pokazala spomenuti otisak žiga , odnosno obrazac, a ne zna od koga je bila podnijeta spomenuta prijava za disciplinski postupak s time da navodi da ne zna da li bi bili drugi problemi sa žigom.Svjedok navodi da je 2024. prijavljen od strane tuženika i to je bilo navedeno u medijima, jer da je ukrao gorivo, ali da je sve to bila obmana i laž.

18. Svjedok BS je izjavila da je zaposlena u JANAF-u na poslovima upravitelja terminala Žitnjak i da poznaje tužiteljicu i tuženika. Svjedok tvrdi da ne zna ništa o tome da bi postojala kakva prijava tuženika protiv tužiteljice. Svjedok navodi da je čula da je tužiteljica bila isključena iz rada Nadzornog odbora sindikata JANAF-a, a ne zna radi čega je to bilo, a poznato joj je da je tužiteljica kao član Nadzornog odbora bila postavljena od strane radnika JANAF-a. Svjedoku je poznato da je tuženik bio predsjednik Radničkog vijeća, a tužiteljica je bila članica Radničkog vijeća, koje je bilo sastavljeno od 5 članova. Svjedoku je poznato da su tužiteljica i tuženik zapravo bili u dobrim odnosima, a ne zna da li je kasnije došlo do pogoršanja odnosa. Svjedok tvrdi da nikada nije čula u tvrtki neke negativne glasove o tužiteljici, a nije joj ništa poznato o disciplinskom postupku protiv tužiteljice LS. Svjedoku je poznato da se protiv tuženika vodio disciplinski postupak o izradi pečata JANAF-a, ali da nije sudjelovala u tom postupku i da se o tome pričalo te o tome nije čula od tužiteljice , a ima osobne i direktne spoznaje o pečatu te se radilo o pečatu, koji je tuženik izradio za svoje potrebe i na tome žigu je bilo napisano ,,Terminal Žitnjak JANAF d.o.o. VS 2021,'' i taj natpis je vidjela . Svjedok navodi da je ona poslala pečat direktoru pravne službe i pitala direktora da li ima pravo tuženik to koristiti s time da je direktor bio CS te je CS pitao tuženika o tom pečatu i tuženik mu je odgovorio da to nije službeni pečat i da ga nije koristio za službeni dokument i da je to dobio na poklon, a odlučeno je da se pečat uništi te svjedok navodi da se u provedenom disciplinskom postupku spominjao neki pečat , ali ne zna ishod tog postupka te je čula od raznih kolega da je vođen disciplinski postupak protiv tuženika u vezi tog pečata. Svjedok navodi da sve što se događalo kasnije je bilo nakon spomenute predaje pečata. Svjedok tvrdi da ne komunicira sa strankama, a da sada nije u nikakvu sukobu s tuženikom, ali se sjeća da se 2023. tuženik prema njoj nedolično ponašao i tada ga je prijavila, ali je poslije toga njihova komunikacija i rad bio normalan do 2024. Svjedok navodi da od rujna 2024. ne rade ona i tuženik zajedno.

19. Svjedok ĆS je izjavio da je sada umirovljenik, a radio je kod tuženika na poslovima u uredu upravljanja kvalitetom, kao voditelj dokumentacijskog centra, upravitelj terminala Žitnjak i voditelj informatike. Svjedok poznaje stranke i zna da je tužiteljica bila zaposlena na poslovima voditelja ureda uprave, a nakon toga financija i nakon toga u uredu upravljanja kvalitetom, a tuženik je radio na terminalu Žitnjak. Svjedok tvrdi da su tužiteljica i tuženik radili zajednički u sindikatu JANAF-a, s time da je tužiteljica bila voditelj sindikata te je bila članica Nadzornog odbora JANAF-a i to po prvi puta izabrana većinom glasova radnika, a ,,praktički'' tužiteljica je tuženika postavila na funkciju predsjednika Radničkog vijeća i praktički znači da je tužiteljica mogla sama sebe postaviti, kao predstavnica sindikata , koji je imao većinu u Radničkom vijeću na tu funkciju no ona je predložila i glasala za tuženika. Svjedok tvrdi da je odnos između tužiteljice i tuženika bio korektan i dobar do trenutka zahtjeva tuženika za smjenu tužiteljice. Svjedok navodi da nije bilo nikakve prijave za smjenu tužiteljice već je to bila samovoljna odluka predsjednika Radničkog vijeća, a to je bio tuženik. Što se tiče disciplinskih postupaka protiv tužiteljice, svjedok navodi da su se te prijave odnosile na neke greške , koje nisu postojale u njezinom radu i to su razlozi bili takvi da tužiteljica previše vremena troši na rad u Radničkom vijeću, a bilo je i postupaka vezano uz ocjenjivanje, jer je dobila ocjenu koja nije odgovarala njezinom stanju niti je to dokazano. Svjedok tvrdi da povjerenstvo donosi prijedlog odluke o disciplinskoj mjeri, a uprava može odobriti ili ne prihvatiti takav prijedlog.Svjedok navodi da je bilo prijava tuženika prema tužiteljici, a to je bilo kada se priča počela ,,koturati" ( kotrljati ) od pečata od 2021., a to je bilo sporno što je tuženik neovlašteno izradio pečat i koristio ga na dokumentaciji te je prijava došla s terminala Žitnjak, a nakon toga je proveden postupak protiv tuženika i svjedok ne zna kako je završen taj postupak, ali koliko mu je poznato , nije završio konačnom odlukom, jer u JANAF-u postoji točna evidencija žigova, pečata i štambilja u kojoj se nalazi otisak svakog pojedinog žiga i pečata otkada i dokada vrijedi i tko je zadužen za njega, a bilo je nelogično na tom žigu ili pečatu što je na njemu pisalo ,,JANAF d.o.o.'' umjesto ,,JANAF d.d.'' te ispod toga ,, VS', dok predsjednik uprave ima na svom pečatu oznaku ,,JANAF d.d. i broj 1 '' , a nema ime i prezime te je također bila pritužba tuženika na glasanje tužiteljice u Nadzornom odboru, a radilo se o ulaganju u obnovljive izvore energije. Svjedok tvrdi da nakon zahtjeva za smjenom u Nadzornom odboru, tuženik je predložio SS te je ona nakon toga imenovana u Nadzorni odbor, što je najveći paradoks koji se u JANAF-u dogodio, jer je protiv SS bio vođen disciplinski postupak u kojem je banka tužila JANAF zbog izdavanja lažne dokumentacije budući da je SS falsificirala svoju platnu listu, izbrisala tri obustave te lažno to ovjerila pečatom terminala u Sisku, a kada je bila i četvrta obustava, tada banka više nije mogla naplatiti kredit pa je djelatnica Š bila pred otkazom radi toga i ona je na sudu prezentirala dokument , koji je bio ovjeren pečatom terminala Sisak a nakon toga je vidjela da to nije njezin pečat i zbog toga se dobiva trenutni otkaz, a zahvaljujući trgovini utjecajem, ona je za vrijeme uprave OS bila član Nadzornog odbora, kao predstavnik radnika i to svjedok tvrdi da govori zbog toga, jer je nakon smjene tužiteljice, upravo tuženik predložio SS ponovno u izbor Nadzornog odbora, a to je bilo 2022. godine i to mu je sve poznato, jer je 12 godina bio član disciplinske komisije, a nakon toga voditelj AB tima (antikorupcijski tim-antibirbery tim) te je njegova dužnost kao voditelja bila da svake godine podnese izvještaj upravi i Nadzornom odboru o statusu i mjerama , koje se provode u sprječavanju podmićivanja, a temeljem te odluke je svaki radnik bio dužan dostaviti svaki dokument i informaciju koju zatraži .Svjedok navodi da je vidio prijavu tuženika protiv tužiteljice i ta prijava odnosi se na internu komunikaciju predsjednice sindikata sa članovima sindikata te tuženik u toj prijavi iznosi razne izmišljotine o tužiteljici da se radilo o zloupotrebi položaja, otkrivanju poslovnih tajni i to je ono što je njemu poznato.Što se tiče njegovog odnosa prema strankama, svjedok tvrdi da su to prije bili poslovni odnosi, a sada je u mirovini te nije nikad imao ništa protiv stranaka,a niti je član sindikata niti je ikad bio .Svjedok navodi da je disciplinski postupak protiv SS završen izricanjem mjere opomene pred otkaz, a prema mišljenju svjedoka krivotvorenje isprave je razlog za trenutni otkaz i to smatra i u odnosu na ono što se teretili i tuženika, a prema normi nepostupanje i nečinjenje bi predstavljalo zataškavanje kaznenog djela, a takvo nečinjenje je također kazneno djelo. Svjedok tvrdi da kada govori o normi radi se o normi ISO 37001, a koja norma se niti ne bavi kaznenim djelima već je to stvar suda i ta norma se odnosi na otklanjanje nepravilnosti , odnosno reagira se već na sumnju počinjenja kaznenog djela bez dokaza te je odluka JANAF-a bila da se certificira ta norma 2021. Svjedok navodi da su zapravo u vezi pečata postojale dvije prijave protiv tuženika i da se to sve znalo u kolektivu JANAF i tako je jedan primjer bio neovlaštena izrada i upotreba lažnog pečata ,,JANAF d.o.o.'', a drugi puta kada je tuženik neovlašteno koristio pečat PS i o tome su svi djelatnici na terminalu Žitnjak znali, a tamo se nalazi 25-30 djelatnika te nije nikada čuo da bi tužiteljica iznosila neke osobne podatke o tuženiku, ogovarala ga i sl. Svjedok navodi da što se tiče toga što je tuženik govorio protiv tužiteljice, radi se samo o onome što bi zapravo netko govorio o nekome te svjedok tvrdi da je čuo da je tuženik govorio o tužiteljici da je luda i tako se pričalo, kao i razne seksističke primjedbe. Svjedok navodi da su tužiteljica i tuženik bili u istom sindikatu od početka od 2020. godine, a da su postojala dva sindikata u kojima je postojala klasična trgovina utjecajem gdje su prijašnje uprave manipulirale Radničkim vijećem i odlukama pa je tako na Radničkom vijeću član prezimenom C glasao protiv prijedloga vlastitog sindikata, a prijedlog je bio taj da se prije zapošljavanja vanjskih djelatnika raspiše natječaj unutar tvrtke o tim mjestima, a pohvala na sve to je bila što je spomenutom C zaposlen sin u JANAF-u te je zapravo na sve to bilo osnivanje sindikata JANAF-a bila reakcija na takvu situaciju sa spomenuta dva sindikata, a novi sindikat je osnovan 2020. od strane tuženika i tužiteljice , a u tom razdoblju od 2020.-2021. odnosi između tužiteljice i tuženika su bili korektni , što je razvidno po zapisnicima s sjednice Radničkog vijeća, koje su redovno održavane i objavljivane su odluke sa tih sjednica i svaka sjednica bila je najavljena putem e-maila zajedno s dnevnim redom svim radnicima te je taj korektni odnos trajao do gore opisanog zahtjeva za smjenom tužiteljice iz Nadzornog odbora, odnosno 6 mjeseci od priče s pečatom, odnosno prvog slučaja s pečatom s time da što se tiče smjene tužiteljice, svjedok navodi da su se prijedlog tuženika i njegov glas odnosili na smjenu tužiteljice i imenovanje SS kroz odluku Radničkog vijeća, a tuženik je tada bio predsjednik tog vijeća. Svjedok smatra da je neshvatljivo da predsjednik Radničkog vijeća poništi odluke radnika o tome da se tužiteljica ne smijeni, s time da je tada tuženik bio član sindikata u kojem je bila predsjednica tužiteljica.Svjedok navodi da je tuženik u vrijeme od 2020. - 2024. radio na terminalu Žitnjak dok što se tiče BS, ona je u to vrijeme bila zadužena za ekologiju u JANAF-u , a potom je imenovana na radno mjesto upravitelja terminala Žitnjak s time da ne zna kada je ona bila voditeljica terminala Žitnjak i bila je nadređena tuženiku, a to je bila i u vrijeme spomenutih pečata i krivotvorenja istih . Svjedok tvrdi da je tuženik bio povjerljiva osoba u JANAF-u , a to mu je poznato iz odluke koja je javno objavljena dok tužiteljica nikad nije bila povjerljiva osoba i što se tiče povjerljive osobe, radi se o osobi koja vodi računa o nepravilnostima i prikuplja javne, anonimne, usmene i pismene prijave te takva osoba može pokrenuti postupak i istragu, a to mu je poznato, jer je i on sam to bio, kao i zamjenik povjerljive osobe i prije toga 10 godina osoba za nepravilnosti.Svjedok navodi da je bio član disciplinskog vijeća u postupku protiv tužiteljice, ali nije bio tada kada je tuženik pokrenuo postupak protiv nje, a to mu je poznato kao voditelju AB tima, jer AB tim na traženje dobiva prijave, a u konkretnom slučaju što se tiče prijave tuženika protiv tužiteljice, svjedok navodi da je to on tražio te je iz zapisnika Radničkog vijeća dobio saznanje o odnosima u sindikatu te da nikad nije imao komunikaciju s tuženikom, a jedino je bio njegov zahtjev da kao AB tim bude nazočan sjednicama Radničkog vijeća te je prvotno bilo odbijen zahtjev za sudjelovanje na sjednici , jer nije na vrijeme podnio zahtjev za to , a drugi puta mu je bilo samo djelomično omogućeno sudjelovanje na sjednici , međutim ne za sve točke dnevnog reda sjednice te nije niti na tim sjednicama bio nazočan.Svjedok tvrdi da je tražio prijavu tuženika protiv tužiteljice iz razloga zbog sumnje da se radi o prijavi kako bi se stekla zaštita prijavitelja nepravilnosti. Svjedok tvrdi da je poslodavac dužan sindikatu osigurati sve potrebno što se odnosi na rad sindikata i poslodavac se ne smije miješati u poslove sindikata.

20. Prema čl. 38. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli te sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja, a na temelju čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske sloboda i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i pravnih drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje, a svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

21. Nadalje , čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine – međunarodni ugovori '' broj 18/97… 13/17 – dalje: Konvencija), propisano je da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, da to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice, ali je stavkom 2. istog članka propisano kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom , koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti itd., a među inima i radi zaštite ugleda ili prava drugih.

22. Iz prakse Europskog suda za ljudska prava proizlazi da sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedno od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca, a pravo na slobodu izražavanja ne odnosi se samo na ,,informacije" ili ,,ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivim ili ne izazivaju nikakvu reakciju nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju i to zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojeg nema demokratskog društva.

23. Pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo pa ni članak 10. Konvencije, kao ni čl. 38. Ustava Republike Hrvatske ne jamči neograničenu slobodu izražavanja , jer ona može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu, a test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud, pred kojim se nađe prigovor ograničenja slobode izražavanja, utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li ono razmjerno legitimnom cilju te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge, a ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane.

24.

Nadalje, stajalište je Europskog suda za ljudska prava da pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova i dok se postojanje činjenica može dokazivati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, pa stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda, a kad se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te vrijednosne sudove podržava, jer u suprotnom ti se vrijednosni sudovi mogu smatrati pretjeranim i kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnost svakog slučaja i ,,opći ton" izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama, a u okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj je ,,sukob" potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti, s jedne strane prava na slobodu izražavanja i s druge strane prava na poštivanje osobnog života drugih, a u slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli.

25. Prema čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, - u daljnjem tekstu ZOO), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom , a prema stavku 2. istog članka Zakona pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona , razumijevaju se prava na život , tjelesno i duševno zdravlje, ugled , čast , dostojanstvo, ime , privatnost osobnog i obiteljskog života , slobodu i dr.

26. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je tuženik dana 10. svibnja 2022. , Sektoru pravnih poslova i ljudskih resursa JANAF-a podnio prijavu povrede prava osobnosti i povrede Kodeksa poslovnog ponašanja u kojoj je iznio cijeli niz neistina i uvreda na štetu tužiteljice, povrijedivši tako njezino pravo na ugled i dobar glas, čast, dostojanstvo i ime.

27. U čl. 1046. ZOO-a definirano je što predstavlja štetu i to da je šteta umanjenje nečije imovine ( obična šteta ) , sprječavanja njezina povečanja ( izmakla korist ) i povreda prava osobnosti ( neimovinska šteta ).

28. U konkretnom slučaju tužiteljica traži naknadu štete zbog povrede prava osobnosti ( neimovinska šteta ) .

29. Čast i dostojanstvo je izraz poštovanja prema fizičkoj osobi i činjenice njezina postojanja i društvene funkcije.

30.

Ugled se pak ogleda kao priznanje na čast i dostojanstvo , koje se očituje ili izražava kao poštovanje osobe u njezinu životnu okruženju.

31. Pravo na ime je oblik individualizacije određene, neponovljive osobnosti, a povreda tog prava se može učiniti nedopuštenim korištenjem nečijeg imena kako bi se ostvario neki interes trećega ili pogrdno izražavanje o nečijem imenu.

32.

Čast i dostojanstvo s jedne strane i ugled s druge strane mogu biti ugroženi postupanjem , koje se najčešće kvalificira kao uvreda ili kleveta.

33. Uvreda je svako izražavanje omalovažavanja drugog , odnosno nepoštivanja tuđe časti , dostojanstva i ugleda , a može biti izražena riječju, djelima i znacima , a da bi se pojedino ponašanje moglo ocijeniti kao uvreda potrebno je da se radi o gruboj nepristojnosti i/ili primitivizmu.

34. Kleveta je iznošenje ili prenošenje za drugoga nečeg neistinitog što može škoditi njegovoj časti i ugledu u njegovom životnom okruženju i kleveta može biti učinjena izravnom izjavom ili insinuacijom, a insinuacija znači neizravno podmetanje, zlonamjerno navođenje na neku misao ili prikriveno optuživanje , a cilj je nekoga ocrniti , okriviti ili mu pripisati negativne postupke i stavove bez izravnih dokaza.

35. Tužiteljica u ovom postupku mora dokazati da tvrdnje iznesene u prijavi, a obuhvaćene tužbom, nisu istinite, dakle, da su neistinite tvrdnja tuženika da je tužiteljica drugim radnicima širila povjerljive i osobne podatke, koje joj je tuženik povjerio kao predsjednici Sindikata u svrhu zaštite svojih prava te da ga je pokušala diskreditirati (a što se odnosi na navode iz prijave) da je tužiteljica drugima govorila da je tuženik tražio njezin opoziv iz Nadzornog odbora da bi se oslobodio disciplinske odgovornosti a zbog čega bi takvo ponašanje bilo suprotno kodeksu i opće prihvaćenim normama.

36. Iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka proizlazi da je tužiteljica bila zaposlena na poslovima voditelja ureda uprave, a nakon toga financija i potom je radila u uredu upravljanja kvalitetom, a tuženik je radio na terminalu Žitnjak, zatim da su tužiteljica i tuženik radili zajednički u sindikatu JANAF-a, da je tužiteljica bila voditelj sindikata , da je bila članica Nadzornog odbora JANAF-a , a tuženik je bio predsjednik Radničkog vijeća.

37. Nadalje , iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka proizlazi da su tužiteljica i tuženik bili u dobrim i korektnim odnosima sve dok tuženik nije inicirao opoziv tužiteljice iz Nadzornog odbora JANAFA , kao što to tvrde NS i ĆS te ŠS u svojim uvjerljivim iskazima , a što tvrdi i tuženik da je to bilo 7 mjeseci nakon dopisa CS od 30. lipnja 2021. u kojem podnesku CS navodi da je tuženik ispunio obrazac , koji je ovjerio pečatom i njegovim imenom i prezimenom te kalendarskom godinom gdje je bio otisnut i tekst : JADRANSKI NAFTOVOD DOO TERMINAL ŽITNJAK , koji sadrži i tvrtku Društva registriranu pri Trgovačkom sudu u Zagrebu , što ne predstavlja službeni pečat tvrtke, s time da prema uvjerljivom i detaljnom iskazu svjedoka ĆS te iskazu svjedoka NS proizlazi da se željelo smijeniti tužiteljicu iz Nadzornog odbora i imenovati SS u Nadzorni odbor , što je i učinjeno, a prema iskazu ĆS , to je bio najveći paradoks koji se u JANAF-u dogodio, jer je protiv SS bio vođen disciplinski postupak u kojem je banka tužila JANAF zbog izdavanja lažne dokumentacije budući da je SS falsificirala svoju platnu listu, izbrisala tri obustave te lažno to ovjerila pečatom terminala u Sisku tako da sve to navedeno je utjecalo na pogoršanje odnosa između tužiteljice i tuženika, a ne kao što to tvrdi svjedok ŠS da tuženik nije bio zadovoljan sa njezinim radom i ,,nešto'' vezano uz financijski plan.

38. Iz iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi tužiteljica nazivala sve kolege s Terminala Žitnjak , članove Sindikata govoreći im da je tuženik ucijenjen od strane poslodavca da zatraži opoziv tužiteljice iz Nadzornog odbora , jer da se tuženik nalazi u preddisciplinskom postupku zbog izrade i korištenja pečata na službenoj dokumentaciji poslodavca i da se zbog toga dobiva otkaz tako da je tužiteljica dokazala da takve činjenične tvrdnje u prijavi tuženika nisu istinite.

39. Isto tako niti tužiteljica te saslušani svjedoci nisu tvrdili da bi tužiteljica na bilo koji način povjerljive i osobne podatke širila drugim radnicima za koje je saznala kao predsjednica sindikata , što joj je tuženik povjerio dok je bio član sindikata , zatim da je putem WhatsApp aplikacije tuženikovim kolegama insinuirala da je tuženik ,,na udaru Poslodavca '', da je radnicima ,,pljunuo u lice '' i da je ,,manipulirao ljudima '' tako da je tužiteljica dokazala neistinitost takvih činjeničnih navoda tuženika u prijavi.

40. Zatim , nitko od saslušanih svjedoka niti tužiteljice , kao niti tuženik u svojim iskazima nisu naveli da bi tužiteljica grubo potjerala tuženika iz svog ureda prilikom razduživanja pečata i dokumentacije tuženika od bivšeg sindikata i nastavila s još grubljim ponašanjem prema tuženiku kroz korespondenciju s Radničkim vijećem radi diskreditiranja tuženika , kao osobe i kao radnika da je tužiteljica predlagala da se u dnevni red sjednice Radničkog vijeća unese točka,,Sumnja u tešku povredu radnog odnosa predsjednika RV VS neovlaštenom izradom pečata poslodavca i njegovom upotrebom u službenoj dokumentaciji Poslodavca '' pa su i takve činjenične tvrdnje u prijavi neistinite.

41. Što se tiče toga da je tuženik izradio pečat i ovjerio pečatom te njegovim imenom i prezimenom i kalendarskom godinom gdje je bio otisnut i tekst : JADRANSKI NAFTOVOD DOO TERMINAL ŽITNJAK , koji sadrži i tvrtku Društva registriranu pri Trgovačkom sudu u Zagrebu , što ne predstavlja službeni pečat tvrtke , valja reći da iz uvjerljivog i logičnog iskaza svjedoka BS proizlazi da o tome nije čula od tužiteljice , a ima osobne i direktne spoznaje o pečatu te je ona poslala pečat direktoru pravne službe CS i pitala ga da li ima pravo tuženik to koristiti o čemu je CS pitao tuženika i tuženik mu je odgovorio da to nije službeni pečat i da ga nije koristio za službeni dokument i da je to dobio na poklon , međutim niti svjedok CS u svom iskazu ne navodi da je o pečatu čuo od tužiteljice niti je naveo tko ga je o početa obavijestio tako da , kao što je gore navedeno tvrdnje tuženika u vezi tog pečata u prijavi , koje se odnose na tužiteljicu nisu istinite.

42. Tijekom ovog postupka , tuženik nije izričito predložio saslušanje osoba iz prijave protiv tužiteljice glede istinitosti navoda iz prijave , a kao je gore rečeno niti iz iskaza svjedoka ŠS i CS ne proizlazi da su oni osobno čuli da tužiteljica iznosi navode iz prijave radnicima (svjedok CS bio je član povjerenstva koji je odlučivao o prijavi tuženika protiv tužiteljice) i iz iskaza tog svjedoka proizlazi da se radilo o postupku ,,tajne naravi" , da je u toj prijavi bila priložena komunikacija između tužiteljice i tuženika i tužiteljice i drugih radnika, da je bila i pisana korespondencija članova Radničkog vijeća koji su formirali svoju WhatsApp grupu, međutim nitko nije predložio da se dostavi spis tog postupka radi uvida u isti i dokazni materijal koji njemu prileži, a nije bilo zapreke za predlaganjem pribave tog spisa zbog ,,tajnosti" postupka, a sve sukladno čl. 306. i 307. ZPP pri čemu valja reći da sud nije vezan sa stajališta činjenice da li su tvrdnje tuženika iz prijave istinite, odlukom poslodavca stranaka, kojom je tužiteljici izrečeno upozorenje i protiv koje odluke nije dopuštena sudska zaštita,a nije se radilo o kaznenom dijelu i kaznenoj odgovornosti niti je taj postupak i odluka donesena u njemu prethodno pitanje za ovaj postupak pa tuženik nije dokazao istinitost svojih tvrdnji.

43.

Tuženik samo općenito i paušalno navodi da je da je tužiteljica povrijedila poslodavčev Kodeks poslovnog ponašanja slijedećim radnjama : neprimjerenim oslovljavanjem kolega, neljubaznim stilom komunikacije, poticanjem i započinjanjem svađa, aktivnim sudjelovanjem u konfliktima i konfrontacijama te poticanjem i sudjelovanjem u glasinama, ogovaranju i negativnoj i štetnoj komunikaciji te također da se radi o maliciozno usmjerenom diskreditiranju tuženika i uništavanju njegova ugleda i časti na poziciji predsjednika Radničkog vijeća, s time da se po ocjeni ovog suda uglavnom radi o vrijednosnom sudu , a istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva.

44. Međutim, s obzirom neistinitost i nedostatnost činjenična osnova koja te vrijednosne sudove podržava dovodi do toga da su vrijednosni sudovi tuženika u odnosu na tužiteljicu pretjerani.

45. Naime, to tim više , što iz uvjerljivog iskaza tužiteljice te uvjerljivih i podudarnih iskaz svjedoka proizlazi da tužiteljica radi u Jadranskom naftovodu 22 godine , da je njezin odnos prema poslodavcu uvijek bio korektan , da se uvijek zalagala i za prava radnika kroz sindikalno organiziranje i akcije i poduzimala je sve smjernice koje su bile određene OECD-a Europske komisije vezane za rad članova nadzornih odbora u tvrtkama posebnog državnog interesa , da je bila predložena od strane poslodavca da sudjeluje u reklami kao jedno od troje ljudi, a koja se reklama odnosila na to što je JANAF bio sponzor HOO-u te je još uz dva radnika iz JANAF-a predstavljala JANAF, da se bavi i humanitarnim radom, da djeluje i u udruzi ,,Ekonomija zajedništva" , koja je humanitarnog karaktera i u kojoj obnaša funkciju tajnice i kao takva djeluje, kao javna osoba kako u zemlji tako i u inozemstvu , s time da je povezana i sa drugim humanitarnim udrugama, da je nastupala u radijskim emisijama i na televiziji tako da je ljudima poznato njezino ime i prezime da je i u samom kolektivu imala humanitarnih aktivnosti ,jer je organizirala nekoliko Božićnih domjenaka u humanitarne svrhe gdje su ljudi donirali određenu hranu, novac i ostalo što je ljudima bitno , a i saslušani svjedoci nisu iskazali da bi imali primjedbi na rad tužiteljice te da su podržavali njezin rad pa tako svjedok BS tvrdi da nikada nije čula u tvrtki neke negativne glasove o tužiteljici, zatim NS kada tvrdi da je u većini slučajeva bila suglasna s radom tužiteljice i podržavala njezin rad i da su radnici sindikata JANAF-a komentirali zahtjev za opoziv tužiteljice, kao člana Nadzornog odbora, jer je svima to bilo iznenađujuće i to je iznenađenje bilo radi toga što ih nitko nije obavijestio o razlozima i namjeni opoziva tužiteljice i svjedok CS kada tvrdi da radi 9 godina u JANAF-u tako da zna da formalnih prijava protiv tužiteljice do 2020. godine, odnosno od kada je zaposlen u JANAF-u nema.

46. Dakle, neistinite činjenične tvrdnje da bi tužiteljica nazivala sve kolege s Terminala Žitnjak , članove Sindikata govoreći im da je tuženik ucijenjen od strane poslodavca da zatraži opoziv tužiteljice iz Nadzornog odbora , jer da se tuženik nalazi u preddisciplinskom postupku zbog izrade i korištenja pečata na službenoj dokumentaciji poslodavca i da se zbog toga dobiva otkaz , da bi tužiteljica na bilo koji način povjerljive i osobne podatke širila drugim radnicima za koje je saznala kao predsjednica sindikata , što joj je tuženik povjerio dok je bio član sindikata , zatim da je putem WhatsApp aplikacije tuženikovim kolegama insinuirala da je tuženik ,,na udaru Poslodavca '', da je radnicima ,,pljunuo u lice '' i da je ,,manipulirao ljudima da bi tužiteljica grubo potjerala tuženika iz svog ureda prilikom razduživanja pečata i dokumentacije tuženika od bivšeg sindikata i nastavila s još grubljim ponašanjem prema tuženiku kroz korespondenciju s Radničkim vijećem radi diskreditiranja tuženika , kao osobe i kao radnika i da je tužiteljica predlagala da se u dnevni red sjednice Radničkog vijeća unese točka,,Sumnja u tešku povredu radnog odnosa predsjednika RV VS neovlaštenom izradom pečata poslodavca i njegovom upotrebom u službenoj dokumentaciji Poslodavca '' , predstavljaju klevetu , kao i to da su vrijednosni sudovi tuženika u odnosu na tužiteljicu pretjerani , a sve s ciljem da se tužiteljicu ocrni , okrivi i pripišu negativni postupci i stavovi što je dovelo do povrede časti , ugleda, dostojanstva i imena tužiteljice.

47. Iako se prema čl. 38. st. 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli te sloboda izražavanja misli te prema čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine – međunarodni ugovori '' broj 18/97… 13/17 – dalje: Konvencija), svatko ima pravo na slobodu izražavanja, a to pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice, ali je stavkom 2. istog članka propisano kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti za zaštitu ugleda i prava drugih, dakle pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo pa ni članak 10. Konvencije, kao ni čl. 38. Ustava Republike Hrvatske ne jamči neograničenu slobodu izražavanja ,a promatrajući konkretan slučaj , uključujući sadržaj izjava tužiteljice , tuženika i saslušanih svjedoka i kontekst u kojim su one dane , ocjena suda je da tužiteljica ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti sukladno čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a i pravo na naknadu štete sukladno čl. 1046. ZOO-a povreda prava osobnosti ( neimovinska šteta ).

48. Prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će , ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju , dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema , a prema stavku 2. istog članka Zakona pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli , duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada , ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

49. S obzirom da po ocjeni ovog suda težine povrede i okolnosti slučaja opravdavaju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti pri čemu ovaj sud uzima u obzir da su navodi tuženika u predmetnoj prijavi kod tužiteljice izazvali šok i jaku uznemirenost, da je i supruga i majka dvoje djece tako da i njezina obitelj snosi posljedice takve prijave,da joj je narušeno povjerenje , koje je imala od strane djelatnika kolektiva i ljudi koji su saznali za navode prijave , da se bojala za svoje radno mjesto , jer je protiv nje pokrenut stegovni postupak povodom prijave tuženika , međutim disciplinski postupak protiv tužiteljice imao je oznaku tajnosti tako da je ograničeni broj ljudi u tvrtki JANAF mogao saznati za navode iz prijave tuženika , kao i za sankciju protiv tužiteljice , ( imaju samo stranke (prijavitelj i prijavljeni) te voditelj postupka (izabrano povjerenstvo poslodavca, ), a kojoj je izrečena zapravo blaga stegovna mjera pisanog upozorenja dok iako se tužiteljica bavi dobrotvornim radom , osobe , a i sponzori , koji doniraju dobrotvorni rad nisu mogli znati za prijavu tuženika te se propitkivati i razmišljati da li je opravdano da doniraju nekakva sredstva u humanitarne svrhe niti su to mogli znati u udruzi ,, Ekonomija zajedništva '' u kojoj tužiteljica obnaša funkciju tajnice pa sud dosuđuje novčanu naknadu tužiteljici u iznosu od 4.000,00 EUR.

50. Osim navedenog iznosa tuženik je dužan tužiteljici platiti i zakonske zatezne kamate , koje sukladno čl. 1103. ZOO-a teku od dana podnošenja tužbe 1. srpnja 2022.

51. U preostalom iznosu od 4.000,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

52. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (,,Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/2025 u daljnjem tekstu: ZPP),jer su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima ( 50% svaka ) pa je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Zaboku 29. lipnja 2026.

S u d a c

Branko Herceg

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude , pisano, u tri primjerka, putem ovog suda , Župnijskom sudu u Zagrebu

Dostaviti:

1. Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1

2. Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Višeslava 11