Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj:Gž-912/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Svjetlane Pražić kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ive Smokvine Dadasović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasni Mofardin, odvjetnici u Rovinju, protiv tužene Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno poslovni broj P-180/2025-14 od 1. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-180/2025-14 od 1. travnja 2026. u točkama I., II. , III., IV. i V. izreke.

II. Odbija se kao neosnovani zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 5. st. 1. Ugovora o kreditu. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 14. prosinca 2004. u dijelu kojim je ugovorena obveza tužiteljice plaćanja naknade za obradu kredita u iznosu od 0,63 % jednokratno. U točki II. izreke naloženoj je tuženiku isplati tužiteljici iznos od 427,97 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2004. pa do isplate.

2. U točki III. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 8. st.3. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da tuženik kao kreditor u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita ovlašten zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama banke. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.726,32 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2011. pa do isplate. U točki V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.042,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate dok je u točki VI. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 100,00 eur.

3. Protiv dosuđujućeg dijela citirane presude žalbu podnosi tuženik pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

4. Tuženik predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5. st..1 .Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena obveza plaćanja jednokratne naknade prije isplate kredita u iznosu od 0,63% jednokratno te odredbe čl. 8.t.3. u dijelu kojim je ugovorena da je tuženik ovlašten zaračunati taksu sukladno Odluci banke u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita te restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 427,97 eur sa zateznom kamatom i iznosa od 1.726,32 eur sa zateznom kamatom naplaćenih temeljem predmetnih odredbi Ugovora.

8. I u ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je ništetnost predmetnih odredbi Ugovora te pripada li tužiteljici posljedično ništetnosti istih pravo na isplatu zahtijevanih iznosa.

9. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da tužiteljica ima svojstvo potrošača,

- da su sporne odredbe sadržane u standardnom unaprijed pripremljenom Ugovoru po tuženiku,

- da se o spornim odredba kojima je ugovoreno da je banka prije isplate kredita tzv. ulaznu naknadu u visini od 0,63 % jednokratno te naknadu za prijevremenu otplatu kredita nije pregovaralo niti je tužiteljici išta objašnjeno vezano uz predmetne odredbe što utvrđuje temeljem sadržaja iskaza tužiteljice i saslušane svjedokinje RM,

- da je kredit prijevremeno otplaćen,

- da je tužiteljici na ime tzv. uzlazne naknade naplaćen iznos od 427, 97 eur a na ime n naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 1.726,32 eur.

10. Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud a sve primjenom odrede čl. 81. st.1. u svezi s čl.87.st.st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) utvrđuje da su sporne odredbe Ugovora o kreditu nepoštene te posljedično tome ništetne.

11. Zaključuje prvostupanjski sud da tuženik, koji je sastavio ugovornu odredbu o plaćanju tzv. ulazne naknade o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nije dokazao opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, te smatra da je ista suprotna načelu savjesnosti i poštenja te kao takva uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Ovo iz razloga jer da tužiteljici kao potrošaču nije pojašnjena opravdanost ugovorene visine naknade, niti je ista bila informirana o kavom se trošku radi i je li isti bio opravdan pa smatra da tužiteljica kao potrošač temeljem predmetne odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i na sadržaj koje nije imala utjecaja nije mogla shvatiti i predvidjeti posljedice i ekonomske učinke iste pa smatra da je ista nepoštena te posljedično tome ništetna.

12. Isto da se odnosi i na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u odnosu na koju zaključuje prvostupanjski sud da tuženik nije dokazao koje je to objektivno nastale troškove imao te pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu te smatra da tuženikova pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje prema ugovoru tuženica trebala dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata izmakle dobiti te slijedom svega iznijetog smatra da je i predmetna odredba Ugovora, ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja koja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača te kao takva nepoštena te posljedično tome ništetna.

13. Kao posljedicu ništetnosti istih pozivom na odredbu čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO), u svezi s odredbom čl. 1111. ZOO-a prvostupanjski sud prihvaća osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 427,92 eur koju je tuženik naplatio temeljem ništetne odredbe čl. 5. st.1. te iznosa od 1,726,32 eur naplaćenog temeljem ništetne odredbe čl. 8.t.3. Ugovora o kreditu sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja pozivom na odredbu čl. 1115. ZOO -a cijeneći da je tuženik nepošteni stjecatelj naprijed navedenih iznosa.

14. Prvostupanjski sud kao neosnovan otklanja prigovor zastare utvrđujući da zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a nije protekao. Naime, smatra prvostupanjski sud da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, dakle tek od donošenja ove odluke s kojom je utvrđena ništetnost spornih odredbi pa kako zastarni rok nije protekao kao osnovan prihvaća i tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zahtijevanih restitucijskih iznosa te odlučuje kao u točkama II. i IV. izreke pobijane odluke.

15. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi valja istaći da neosnovano tuženik upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.11. ZPP-a. Protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava i izvedenim dokazima te se može ispitati pa nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a

16. U postupku donošenja prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

17. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo pa nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz odredbe čl. 353.st.1.t. 2. i 3. ZPP-a.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom odredbu čl.5.st.3. Ugovora te je pravilno zaključio da je sporna odredba Ugovora sadržana u unaprijed formuliranom standardnom Ugovoru o kreditu pripremljenom po tuženiku kao kreditor, o sadržaju koje se nije pregovaralo te na koju tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaj, nepoštena.

19. Na tako pravilno utvrđene činjenice pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo te odredu čl. 81. st.1. u svezi s čl. 87. st.1. ZZP/03 te pravilno utvrdio da je sporna odredba Ugovora ništetna.

20. Na žalbene navode tuženika valja istaći da sama činjenica da je u ugovoru naznačeno da se prilikom sklapanja ugovora o kreditu naplaćuje jednokratna nagrada za troškove obrade kredita u iznosu od 0,63% jednokratno kao i naknada za prijevremenu otplatu kredita, ne znači ujedno da su takve odredbe poštene, već je u okviru ocjene poštenosti, potrebno u skladu s čl. 81. st. 1. ZZP/03 ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

21. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo koje utvrđenje prvostupanjski sud pravilno temelji na iskazima tužiteljice i saslušane svjedokinje RM.

22. Također, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljici kao potrošaču prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nisu pojašnjene sporne ugovorne odredbe na način da je tužiteljica bila obaviještena na koje se određene troškove i usluge tuženika odnosi naknada za obradu kredita te koji se određeni troškovi pokrivaju naknadom za prijevremenu otplatu kredita. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, cijeneći da je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika, kao i da tuženik nije dokazao opravdanost spornih naknada, suprotno žalbenim navodima tuženika , pravilno zaključio da je riječ o odredbama koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

23. Prilikom ocjene je su li sporne ugovorne odredbe poštene, uz primjenu članka 83. ZZP/03 potrebno je uzeti u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

24. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz članka 81. st. 1. ZZP/03, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljicom, mogao razumno očekivati da bi tužiteljica prihvatila sporne ugovorne odredbe da se je o njima pojedinačno pregovaralo.

25. Iako je tužiteljica kao korisnica kredita bila informirana o obvezi plaćanja predmetnih naknada, ista nije bila informirana kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud o razlozima koji opravdavaju plaćanje istih (koje usluge i koji troškovi u istu ulaze i u kojoj visini).

26. Upravo zbog navedenog tuženik kao kreditor nije postupao u dobroj vjeri jer tužiteljica kao korisnica kredita i potrošač nije imala objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko spornih odredbi ugovora o naknadi za obradu kredite te naknade za prijevremenu otplatu kredita niti oko njihovog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

27. Štoviše tuženik tijekom ovog postupka nije dokazao opravdanost ugovorene visine naknade tzv. ulazne naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, koju je naplatio u trenutku isplate kredita kao ni naknade za prijevremenu otplatu kredita, pri tome sama činjenica da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog kreditnog zahtjeva, jer bi u tom slučaju naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu.

28. Stoga, kako je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da se o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, već su iste bile unaprijed formulirane od strane tuženika kao trgovca i jače ugovorene strane a kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO), kao i načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO-a, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te kada u Ugovoru nisu jasno i određeno naznačeni uvjeti pod kojima se može izvršiti prijevremena otplata kredita te s tim u vezi jasno naznačeni parametre za određivanje iznosa visine naknade koje će naplatiti tuženik za slučaj prijevremene otplate kredita tako da tužiteljica kao potrošač na temelju jasnih i razumljivih kriterija i parametara u vrijeme sklapanja ugovora može jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, već se ostavlja tuženiku da jednostrano određuje uvjete prijevremene otplate , evidentno je da se radi o ugovornim odredbama koje uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužite ljice te su takve odredbe Ugovora kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 81. ZZP/03 nepoštena te posljedično tome ništetna.

29. U konkretnom slučaju tuženik nije dokazao koje to troškove stvarno imao i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, niti je dokazao koje je objektivno nastale troškove imao i izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina istih pa je protivno žalbenim navodima tuženika pravilno prvostupanjski sud utvrđuje ništetnost odredbe čl. 5.st.1. kojom je ugovoreno plaćanje tzv. naknade za prijevremenu otplatu kredita i odredbe čl. 8.t.3. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita te pravilno odlučuje kao u točki I. i III. izreke pobijane odluke.

30. Na žalbene navode tuženika valja istaći da iako se je plaćanje ovih naknada moglo ugovoriti, unatoč navedenom radi se o odredbama Ugovora koje nisu izuzete iz područja primjeni odredbi ZZP/03 o zaštiti od nepoštenih ugovornih odredaba pri čemu je prvostupanjski sud temeljem u postupku izvedenih dokaza pravilno utvrdio da se radi o ništetnim odredbama Ugovora. .

31. Okolnost što je Ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku nije od odlučnog značenja jer javni bilježnik koji je solemnizirao među strankama sklopljeni ugovor nije osoba koja sa potrošačem pregovara o sadržaju ugovora te o pojedinim odredbama ugovora. U obvezi pregovarati s tužiteljem kao potrošačem bio je tuženik.

33. Slijedom iznijetog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su sporne odredbe u smislu odredbe čl. 87. ZZP/03 nepoštena i time ništetna te je pravilno utvrdio ništetnost iste na način kako je to navedeno u točki I. izreke pobijane presude.

33. Kako je tuženik na ime tzv. ulazne naknade naplatio ukupni iznos od 427,97 eur a na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita iznos od 1.726,32 eur to je pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a tuženik obvezan tužiteljici isplatiti navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom od izvršene uplate do isplate, kako je odlučeno točkom II. i IV. izreke pobijane presude.

34. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost sporne odredbe Ugovora zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost tuženika. S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio isplatiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja do isplate jer je tuženik u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj pa je obvezan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

35. Protivno žalbenim navodima pravilno je odlučeno i o prigovoru zastare. U odnosu na zahtjev za isplatu valja odgovoriti da se radi o zahtjevu iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, a zastarni rok za restitucijski zahtjev počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, konkretno od pravomoćnosti presude donesene u ovom postupku.

36. Tužiteljica je uspjela u parnici pa je pravilno prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154.st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a obvezao tuženika na naknadu parničnog troška za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.)

37. Slijedom svega naprijed iznijetog žalbu tuženika temeljem odredbe čl. 368.st.1. ZPP-a valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu u točkama I., II., III. IV. i V. izreke potvrditi te odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

38. Tuženik nije uspio s žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka slijedom čega je na temelju odredbe čl. 154. st.1. u svezi s čl. 166.st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke.

39. Prvostupanjska presuda kao nepobijana u točki VI. izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 29. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić